Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-272/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Nikola Klaić i Mladen Klaić, odvjetnici u odvjetničkom društvu KLAIĆ & KLAIĆ, protiv tuženika Javna vatrogasna postrojba Grada Siska, Sisak, Vatrogasna 1, OIB 16951063251, kojeg zastupa punomoćnica Vlasta Joksimović, odvjetnica iz Siska, S. i A. Radića 6/6, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku od 24. veljače 2026., poslovni broj Pr-1/2024-33, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku od 24. veljače 2026., poslovni broj Pr-1/2024-33 u toč. I. i III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 300,00 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u toč. II. izreke.

III. Preinačava se pobijana presuda u toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tuženiku trošak postupka od 1.812,50 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te se odbija zahtjev tuž itelja za naknadom troška u navedenom dijelu kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.244,77 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I. izreke). U toč. II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 5.947,95 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 2.112,50 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude u toč. I. i III. izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i zahtjev za naknadu troška u potpunosti prihvati odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu protiv toč. II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se presuda preinači i zahtjev za naknadu troška u potpunosti prihvati odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a žalba tužitelja je neosnovana.

3.1. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuju tuženik i tužitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 8.192,72 eur na ime razlike plaće nastale radi pogrešnog obračuna dodatka na plaću od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada.

5. U odnosu na prigovor tuženika da je počinjena bitna povreda jer sud nije odlučio o postavljenom zahtjevu za razdoblje od prosinca 2018. do travnja 2023, koji je tužitelj specificirao u podnesku od 9. ožujka 2024. (list 48- 52 spisa) potražujući 12.024,00 eur, već o zahtjevu od 16. svibnja 2025. (list 233-235 spisa) kojim potražuje 8.192,72 eur, čime je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, a tome se tuženik protivio, valja reći sljedeće.

5.1. Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz odredbe članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, pa u situaciji kada se tuženik protivio djelomičnom smanjenju tužbenog zahtjeva, a kako to proizlazi iz stanja spisa to je prvostupanjski sud trebao odlučiti i o tom tužiteljevom zahtjevu.

5.2. Međutim, kako tuženik nije predložio donošenje dopunske presude u smislu čl. 339. ZPP, to se temeljem čl. 339. st. 2. ZPP-a smatra se da je tužba u tom dijelu povučena.

6. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio, polazeći od nesporne činjenice da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2014. na temelju kojeg je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca, a od 1. svibnja 2021. na mjestu voditelja vatrogasne grupe, sve do 30. travnja 2023. da se u razdoblju od 15. srpnja 2021. do 15. svibnja 2022., imaju primijeniti odredbe čl. 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17., 12/18., 2/19., 119/19. i 66/20. dalje: KU/17) i Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ br. 74/02., 58/08., 119/11., 33/13., 65/15., 2/17. i 63/21., dalje: Uredba/21), u skladu s odredbom čl. 35. st. 5. KU/17, u vezi s odredbom čl. 11.d) Uredbe/21, slijedom čega tužitelj ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 25 % i to u utuženom razdoblju od lipnja 2021. do kraja travnja 2022.

7. Tijekom postupka, a sada i u žalbenom postupku, sporno je primjenjuje li se na tužitelja kao profesionalnog vatrogasca u javnom službi (koji nije državni službenik), Uredba o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine broj 63/21), i to odredba čl. 11.d) koja propisuje dodatak na plaću u visini od 25% za te poslove, te primjenjuje li se u razdoblju prije nego što određena vatrogasna postrojba uskladi svoje poslovanje s odredbama Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova ("Narodne novine" broj 46/23) u skladu s čl. 36. st. 1. toga Pravilnika, odnosno u kojem vremenskom periodu .

8. Prvostupanjski sud je osnovanost tužbenog zahtjeva obrazložio na način da je čl. 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/18, dalje: KU/17) propisano da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe ovoga Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu. Nadalje, da je odredbom čl. 35. st. 5. KU/17 propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

8.1. Odredba čl. 108. KU/17 upućuje na primjenu propisa za državne službenike i namještenike, što u konkretnom slučaju znači na primjenu Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21), uz razliku da će se kod primjene navedenog Kolektivnog ugovora sredstva za plaću i materijalna prava osiguravati u državnom proračunu, a na navedeni zaključak nije od utjecaja činjenica da je tek navedenim Pravilnikom određena klasifikacija radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca u javnim službama, budući da se po logici stvari, može i moglo tada (u vrijeme važenja tog Kolektivnog ugovora) doći do zaključka da se navedenim Kolektivnim ugovorom, među ostalim, upućivalo i na odredbu čl. 11.d) Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 74/02, 58/08, 119/11, 33/13, 65/15, 2/17, 63/21), i iz razloga jer se jedino u toj odredbi navedene uredbe navodi riječ vatrogasac.

9. Prema tome, prvostupanjski sud zaključuje da se na tužitelja kao profesionalnog vatrogasca, temeljem odredbe čl.108. KU/17, u pogledu plaća imaju primijeniti odredbe KU/17, te tužitelj u utuženom periodu od lipnja 2021. (od početka primjene Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 74/02, 58/08, 119/11, 33/13, 65/15, 2/17, 63/21), sukladno odredbi čl. 35. st. 5. KU/17, u vezi s odredbom čl. 11.d) Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi ("Narodne novine" broj 74/02, 58/08, 119/11, 33/13, 65/15, 2/17, 63/21), ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 25 % i to do 1. svibnja 2022.

10. Treba reći da je u činjenično i pravno istovrsnom predmetu broj Pr-73/2023 pokrenut ogledni postupak i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Gop- 2/2024-35 od 27. studenog 2024. na pitanje koje glasi:

"Primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce i u kojemu razdoblju dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21)?" zauzeo pravno shvaćanje:

''Dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21) primjenjuje se na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdobljima od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., ako u tim razdobljima nije postojalo za njih povoljnije pravo, u kojemu slučaju se primjenjuje za njih, kao radnike, najpovoljnije pravo“.

11. Navedena odluka, obvezuje prvostupanjski sud i sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj na temelju čl. 502.n st. 1. ZPP u istovrsnim predmetima, pri čemu je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi izrazio pravno shvaćanje koje je podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024.

12. Nadalje, tuženik u žalbi bitnome navodi da je plaća tužitelja regulirana čl. 76. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine" br. 125/2019) kao lex specialisom kojom odredbom je propisano da plaća, kao i dodaci, cjelovito regulirana na način da se osnovna plaća, odnosno osnovica za izračun iste, utvrđuje kolektivnim ugovorom sklopljenim između sindikata i osnivača (jedinice lokalne samouprave), a ne Vlade RH, a ako takav kolektivni ugovor nije sklopljen, onda se primjenjuje isključivo Zakon o vatrogastvu (a ne neki drugi propis ili drugi kolektivni ugovor). Kada su u pitanju dodaci, uključujući i dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada, istim člankom je propisano da se tim dodacima povećava koeficijent složenosti poslova (ne osnovna plaća, kako je to za državne službenike), te da se visina tih dodataka utvrđuje Uredbom Vlade RH iz čl. 76. st. 10. Zakona o vatrogastvu, na temelju Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca iz čl. 68. st. 3. Zakona o vatrogastvu, kojeg donosi glavni vatrogasni zapovjednik (Hrvatska vatrogasna zajednica). Potom zaključuje da iz navedenog razloga ne može primijeniti čl. 9. Zakona o radu o povoljnijem pravu na tužitelja jer postoji konkretna odredba koja uređuje pitanje dodataka o plaću.

13. Ne može se prihvatiti argumentacija prema kojoj bi se Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova, a posljedično tome i čl. 11.d) Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi ("Narodne novine" broj 74/02, 58/08, 119/11, 33/13, 65/15, 2/17, 63/21) primjenjivao tek nakon što određena vatrogasna postrojba uskladi svoje poslovanje s odredbama Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova u skladu s čl. 36. st. 1. toga Pravilnika (prema kojoj su vatrogasne postrojbe dužne uskladiti svoje poslovanje s odredbama tog Pravilnika koje propisuju klasifikaciju radnih mjesta i mjerila za utvrđivanje radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu), jer bi to značilo da bi o volji svake pojedine vatrogasne postrojbe (odnosno njezine ovlaštene osobe - zapovjednika) ovisilo kada će početi isplaćivati predmetnim profesionalnim vatrogascima dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Također, nesporno je da Vlada Republike Hrvatske u utuženom razdoblju nije donijela Uredbu u smislu čl. 76. st. 10. Zakona o Vatrogastvu kojim je propisano da ''Visinu dodataka iz stavka 4. ovoga članka te visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada na temelju klasifikacije radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona utvrđuje Vlada Republike Hrvatske Uredbom.

14. Dakle, u utuženom razdoblju za tužitelja je bilo povoljnije pravo ono propisano KU/17, odnosno Uredbom o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21) u čl. 11.d) koja propisuje dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada.

15. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

16. U odnosu na žalbu tužitelja da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je neosnovan zahtjev tužitelja za razdoblje prije donošenja Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca (Narodne novine br. 46/23) koji pravilnik je stupio na snagu dana 1. svibnja 2023., valja reći sljedeće.

17. Prvostupanjski sud je zaključio da Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova (Narodne novine br. 46/23) je ''drugi propis državnog ti jela'' u smislu odredbe čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) pa ne može imati povratno djelovanje, a budući da se ne radi o zakonu, takvo djelovanje ne mogu imati niti pojedine odredbe toga propisa u skladu sa čl. 90. st. 5. Ustava Republike Hrvatske.

17.1. Iz istog razloga se ne može primijeniti niti Uredba o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21), na temelju odredbe čl. 31. tog pravilnika, na razdoblje prije lipnja 2021. do 30. travnja 2022., odnosno nakon svibnja 2022. do svibnja 2023.

18. Nadalje, ne može se prihvatiti niti prigovor tužitelja da ne može biti na štetu radnika, odnosno tužitelja da to što Vlada Republike Hrvatske nije donijela provedbeni propis, odnosno Uredbu o visini dodataka na plaću za rad iz odredbe članka 76. stavak 10. Zakona o vatrogastvu (Narodne novine br. 125/19 i 114/22).

18.1. To stoga što se na tužitelja kao profesionalnog vatrogasca, temeljem odredbe čl.108. KU/17, u pogledu plaća imaju se primijeniti odredbe KU/17, i to u utuženom periodu od 15. lipnja 2021., odnosno od početka primjene Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi, sukladno odredbi čl. 35. st. 5. KU/17, u vezi s odredbom čl. 11.d) Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi, koja odredba propisuje pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 25 %, samo što je vremenska primjena navedene odredbe ograničena do 1. svibnja 2022., kada je stupio na snagu KU/22, a koji, kako je prethodno navedeno, po pitanju plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca (koji nisu državni službenici) ne upućuje na primjenu propisa za državne službenike i namještenike, a stoga niti Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21). Tužitelj nema pravo na isplatu predmetnog dodatka u predmetnom razdoblju jer ne postoji propis koji propisuje pravo na isplatu niti upućuje na primjenu nekog drugog propisa, slijedom čega se niti ne može primijeniti povoljnije pravo.

19. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja, tužitelj se neosnovano poziva na nejednakost (diskriminaciju) iz čl. 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda povezanih sa Protokolom broj 12., te na čl. 6. Konvencije, a osim toga tužitelj niti ne navodi po kojoj pravno zaštićenoj osnovi je diskriminiran, niti u čemu se sastoji povreda prava na pravično suđenje iz čl. 6. Konvencije.

20. Nadalje, obzirom da je visinu tužbenog zahtjeva tužitelj odredio nakon provedenog financijskog vještačenja, a na koji matematički izračun stranke nisu imale primjedbi, to je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

21. Osim toga, tuženik niti tužitelj u žalbi niti ne navode koju je to činjenicu je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odnosno koju to pravno relevantnu činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio u prvostupanjskom postupku, te stoga nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP.

22. Slijedom navedenog, s obzirom da je ocjena prvostupanjskog suda o osnovanosti utuženog potraživanja podudarna s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. koja obvezuje kako prvostupanjski sud tako i ostale sudove u RH primjenom čl. 502.n st. 1. ZPP, to se ne može prihvatiti stav tuženika koji je iznosio tijekom postupka, da je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u predmetnoj odluci promašen te da se ne može primijeniti na konkretan spor, a niti stav tužitelja da ima pravo na dodatak na plaći od 25% izvan razdoblja od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022.

23. Međutim, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud nije prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka pravilno prim ijenio čl. 502n. st. 4. ZPP u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP i naložio tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u cijelosti.

24. Naime, odredbom čl. 502n. st. 4. ZPP je propisano da u postupcima koji ovise o istom pravnom pitanju sud će o troškovima postupka odlučiti po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, osobito okolnost da su pojedine od stranaka imale razloga pokrenuti spor zbog neizvjesnosti pravnog pitanja o kojemu je ovisilo njegovo rješenje te postupanje stranaka nakon što su obaviještene o zauzetom pravnom shvaćanju.

25. U konkretnom slučaju, postupak je bio prekinut radi pokretanja oglednog spora, a postom nastavljen nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gop- 2/2024-35 od 27. studenog 2024. zauzeo stav o pravnom pitanju koji je predmet ovog postupka. Tužiteljev zahtjev je djelomično prihvaćen sukladno zauzetom stavu VSRH, ali prema mišljenju ovog suda, tužitelj nema pravo na naknadu troška u cijelosti.

26. To stoga što iako je tužitelj osnovano pokrenuo ovaj spor te je u konačnici djelomično uspio, isti nije uskladio svoj tužbeni zahtjev sa stavom zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024., već je inzistirao na vođenju postupka kao da predmetna odluka nije donesena.

27. Nadalje, tužitelj je sa osnovom i visinom zahtjeva uspio samo djelomično i to u omjeru od 27% (2.244,77 eur/8.192,72%=27%+27%:2= 27%), što znači da je tuženik uspio sa 73%, te bi sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, tužitelj bio dužan naknaditi tuženiku trošak postupka razmjerno uspjehu u sporu.

28. Međutim, vodeći računa o tome da je tužitelj imao pravo pokrenuti ovaj spor te da je naknadno zauzeto pravno shvaćanje u odluci VSRH Hrvatske broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024., te da je tužitelj ipak djelomično uspio sa zahtjevom, to prema mišljenju ovog suda, svaka stranka snosi svoj trošak (čl. 154. st. 4. ZPP), pri čemu je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak plaćenog predujma za vještačenje koji je u smislu čl. 155. ZPP bio potreban za vođenje postupka, kao što uostalom predlaže i tuženik.

29. Stoga je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka iz toč. III. izreke i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška od 1.812,50 eur, a potvrditi u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak od 300,00 eur (čl. 373. t. 3. ZPP).

30. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a s obzirom da je sa žalbom uspio samo u pogledu sporednih potraživanja, pa stoga nema pravo na naknadu navedenih troškova.

31. Slijedom svega navedenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod toč. I. i II. izreke.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić