Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-273/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belušić, odvjetniku u Labinu, Sv. Katarina 14, protiv tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Zagreb, Margaretska 3 OIB: 02958272670, zastupan po ravnatelju NP, dr.med. spec., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Pr-23/2024-18 od 2. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Pr-23/2024-18 od 2. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka o zahtjevu za zaštitu prava, [broj], [broj], od 27. rujna 2024. te da se ista poništava, da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice s ponudom izmijenjenog ugovora o radu [broj], [broj], od 3. prosinca 2024. i Odluka o zahtjevu za zaštitu prava [broj], [broj], od 9. siječnja 2025. nedopuštena i nezakonita te se iste poništavaju, zahtjev na nalaganje tuženom sklapanje sa tužiteljicom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Voditelja odsjeka za obavezno zdravstveno osiguranje u tuženikovoj Područnoj ustrojstvenoj jedinici Pazin ili za drugo odgovarajuće radno mjesto istog koeficijenta složenosti i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zatraženim zateznim kamatama (točka I izreke). Nadalje odbijen je u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (točka II izreke).
2. Presudu pobija tužiteljica zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže istu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu cjelokupnog parničnog troška odnosno podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija navode žalbe tužiteljice te predlaže da sud drugog stupnja istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti i nezakonite tuženikove Odluke o njenom zahtjevu za zaštitu prava od 27. rujna 2024., zahtjev da se tuženiku naloži da tužiteljici ponudi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Voditelja odsjeka za obavezno zdravstveno osiguranje u tuženikovoj Područnoj jedinici Pazin ili za drugo odgovarajuće radno mjesto istog koeficijenta složenosti, te utvrđenje ništetnom i nezakonitom Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i Odluke o zahtjevu za zaštitu prava od 9. siječnja 2025.
6. Među strankama tijekom postupka nesporno je:
- da je tužiteljica s tuženikom 1. ožujka 2019. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto viši stručni savjetnik za pravne poslove i druge poslove po nalogu nadređenih u Područnoj službi Pazin s koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta od 1,523, te da je 1. ožujka 2024. potpisala Anex ugovoru o radu na neodređeno vrijeme kojim tužiteljica od navedenog datuma nastavlja obavljati poslove radnog mjesta viši savjetnik 2 i druge poslove po nalogu nadređenih u Područnoj službi Pazin s koeficijenta složenosti poslova 2,10,
- da je tužiteljica 22. srpnja 2024. dostavila tuženom zahtjev za napredovanje odnosno da ju se rasporedi na radno mjesto Voditelja odsjeka za obvezno zdravstveno osiguranje,
- da je Upravno vijeće tuženika 24. srpnja 2024. usvojilo Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta HZZO koji je stupio na snagu 1. rujna 2024. (u dalljnjem tekstu Pravilnik),
- da je tuženik tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim od 1. rujna 2024. nastavlja obavljati poslove radnog mjesta viši savjetnik 2, koje je kompatibilno radnom mjestu višeg stručnog savjetnika za zdravstveno osiguranje na kojem je radnica bila do tada, s istim koeficijentom složenosti 2,10,
- da je prijedlog novog ugovora tužiteljici dostavljen 9. rujna 2024. koji tužiteljica nije prihvatila već je podnijela zahtjev za zaštitu prava od 16. rujna 2024. navodeći da smatra da treba napredovati te je zatražila raspored na radno mjesto voditelja Odsjeka za obvezno zdravstveno osiguranje,
- da je zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 16. rujna 2024. odbijen kao neosnovan s obrazloženjem da raspored radnika na radno mjesto sa većim koeficijentom složenosti poslova nije obveza poslodavca, već diskrecijsko pravo iz općeg akta Zavoda kojim su sistematizirana radna mjesta,
- da je odlukom tuženika od 3. prosinca 2024. tužiteljici otkazan ugovor o radu 1. ožujka 2019. i Anex istoga od 1. ožujka 2024. zbog organizacijskih razloga te joj je ponuđeno sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima,
- da je tužiteljica potpisala novoponuđeni ugovor o radu od 3. prosinca 2024. te protiv odluke o otkazu od 3. prosinca 2024. izjavila tuženiku 24. prosinca 2024. zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio kao neosnovan svojom Odlukom o zahtjevu za zaštitu prava od 9. siječnja 2025.,
- da je tužiteljica u zakonom propisanom roku pokrenula postupak u ovoj pravnoj stvari.
7. Pošavši od naprijed navedenih nespornih utvrđenja te od daljnjih utvrđenja da je autonomno pravo poslodavca da ustroji radna mjesta što je tuženik učinio donošenjem Pravilnika, da je čl. 25. Pravilnika propisana obveza izdavanja svim radnicima novih ugovora o radu u skladu s Pravilnikom u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika, da je tuženik, sukladno obvezi iz čl. 25. Pravilnika tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme radi obvaljanja poslova radnog mjesta viši savjetnik 2, a koji poslovi su kompatibilni poslovima radnog mjesta višeg stručnog savjetnika za zdravstveno osiguranje koje je do donošenja Pravilnika tužiteljica obavljala u Područnoj ustrojstvenoj jedinici Pazin, da tužiteljica nije prigovarala zakonitosti Pravilnika kojim je izmijenjena sistematizacija radnih mjesta već je tvrdila da joj je tuženik umjesto ugovora na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta viši savjetnik 2 trebao ponuditi ugovor za radno mjesto većeg koeficijenta složenosti jer je trebala ostvariti napredovanje koje joj je ranije obećano, da u konkretnom slučaju tužiteljica nama valjanu pravnu osnovu temeljem koje bi osnovano mogla inzistirati na vlastitom napredovanju u javnoj službi s time da je svjedokinja LPV, koja kod tuženika obavlja poslove upraviteljice područnog ureda Pazin, a čiji je iskaz sud u cijelosti prihvatio, u svojem iskazu obrazložila valjane razloge zbog kojih tužiteljicu nije predložila za rukovodeće radno mjesto sud prvog stupnja, zaključivši da tuženik kao poslodavac ima pravo urediti svoju unutrašnju organizaciju rada i raspored službenika prema svojoj procjeni imajući u vidu potrebe službe te sukladno tome na pojedina radna mjesta rasporediti službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima, jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem rada te da sud nema ovlast miješati se u poslodavčevu poslovnu politiku niti radnik odlučivati o poslovnom ustrojstvu, ocijenio je zahtjeve tužiteljice neosnovanim te njen tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.
8. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude.
9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza odnosno predmetne pravne situacije od strane žaliteljice.
10. Tužiteljica tijekom postupka nije sporila niti to spori u ovom žalbenom postupku da je tuženik reorganizirao svoje poslovanje odnosno da je Pravilnikom izmijenio sistematizaciju radnih mjesta kao niti da je to napravio u skladu sa zakonom. Tužiteljica ne osporava niti da joj je tuženik nakon donošenja Pravilnika ponudio sklapanja ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta viši savjetnik 2 koji korespondiraju sa radnim zadacima koje je do tada obavljala, dakle prije donošenja Pravilnika.
11. Tužiteljica tijekom postupka a u čemu ustraje i u svojoj žalbi isključivo tvrdi da joj je tuženik povrijedio prava iz radnog odnosa jer joj je umjesto ugovora na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta viši savjetnik 2 trebao ponuditi ugovor za radno mjesto većeg koeficijenta složenosti i to isključivo radi napredovanja u službi koje zaslužuje odnosno koje joj je ranije obećano.
12. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio takve navode tužiteljice utvrdivši da je pravo poslodavca organizirati proces rada na način za koji poslodavac smatra da je optimalan pa u tom smislu i sistematizirati radna mjesta te sklapati sa radnicima ugovore o radu za određena radna mjesta sukladno potrebama poslodavca i procjenom poslodavca o stručnim znanjima, potrebnim osobinama i sposobnostima radnika odnosno nuditi postojećim radnicima nove ugovore za druga radna mjesta kada ocjeni da bi isti trebali napredovati. Naime, radni odnos je ugovorni odnos koji se u pravilu zasniva sklapanjem ugovora o radu. Ugovor o radu sklopljen je tek kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora. Dakle za stvarno sklapanje ugovora o radu ili novo ponuđenog ugovora potrebno je da i poslodavac (i radnik) iskažu volju za sklapanjem jer bez te međusobne suglasnosti sud ne može “kreirati” novi obvezno pravni odnos.
13. U odnosnu na pravo na napredovanje odnosno na sklapanje ugovora o radu za „više“ radno mjesto tužiteljici valja reći da niti Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 u daljnjem tekstu: ZR) niti neki drugi propis ne propisuje obvezu poslodavca da na radnikov zahtjev za napredovanjem bezuvjetno i obavezno zaključi novi ugovor o radu. Poslodavac je taj koji ocjenjuje rad i sposobnosti radnika za napredovanje jer upravo on zna kakve kompetencije, osobine, znanja, vještine ili značajke mora imati osoba s kojom će u daljnjem tijeku rada surađivati odnosno kakva mu osoba odgovara za određeno radno mjesto. Točno je da se to diskrecijsko pravo odlučivanja o napredovanju i rasporedu ne može primjenjivati kao pravo samovolje, što ovdje nije niti slučaj, međutim suprotno mišljenju tužiteljice isto (uvjeti za napredovanje) se ne mogu ocjenjivati prema dojmu koji sam radnik ima o sebi jer o napredovanju ne odlučuje radnik. To tim više što u konkretnom slučaju tužiteljica smatra da je trebala napredovati na rukovodeće mjesto, a o raspredu na rukovodeća radna ne može se odlučivati temeljem zahtjeva radnika već u skladu sa procjenom poslodavca o radu i kvaliteti ispunjavanja radnih zadataka od strane radnika kao i rukovodećih sposobnosti a imajući u vidu da takva radna mjesta predstavljaju jednu vrstu kontrolnog mehanizma rada radnika a posljedično tome i učinkovitosti radnog procesa poslodavca. I po mišljenju ovog suda saslušane svjedokinje koje kod tuženika obavljaju poslove upraviteljice Područne ustrojbene jedinice Pazin i rukovoditeljice Službe za upravljanje ljudskim potencijalima, kao takve, imaju relevantna saznanja o kriterijima potrebnim za napredovanje odnosno za davanje ponude za sklapanje ugovora na naprijed navedeno radno mjesto te je sud odlučen okolnosti pravilno utvrdio iz njihovih iskaza, kojima nije imao razloga nepovjerovati.
14. Stoga ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a). Na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjeve tužiteljice.
15. Zbog svega navedenog valjalo je, sukladno odredbi iz čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
16. I odluka o troškovima postupka pravilna je i donesena sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
