Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-1021/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja KREKIĆ AVANGARD d.o.o. Bibinje, Poslovna zona Lonići 6, OIB: 90749374969, kojeg zastupa punomoćnik Željko Žuža, odvjetnik u Zadru, protiv ovršenika ADRIA EUROPE JEDAN d.o.o. Križovljan Radovečki (općina Cestica), Ulica Stjepana Radića 59, OIB: 49784260829, kojeg zastupa punomoćnica Ana Buljan, odvjetnica u Zadru, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr- 1086/2025-2 od 11. rujna 2025., 26. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Uvažava se žalba, ukida rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr- 1086/2025-2 od 11. rujna 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda određena je ovrha radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 2.722.439,06 eura sa zateznim kamatama na temelju ovršnih isprava bjanko zadužnice na iznos od 2.222.439,06 eura, OV-7930/2024, potvrđene kod Javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, u Varaždinu, od 30.10.2024.g. i bjanko zadužnice na iznos od 500.000,00 eura, OV- 7931/2024, potvrđene kod Javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, u Varaždinu, od 30.10.2024.g. na nekretnini

zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], PLOVANIJA, prirodno neplodno zemljište od 3701 m2, 5. suvlasnički dio [katastarska čestica] ADRIA EUROPE JEDAN d.o.o., OIB: 49784260829, Ulica Stjepana Radića 59, Križovljan Radovečki (općina Cestica) te suvlasnički dio [ broj] ADRIA EUROPE JEDAN d.o.o., Ulica Stjepana Radića

59, Križovljan Radovečki (općina Cestica)

i to zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Pobijanim rješenjem je zemljišnoknjižnom odjelu naložena provedba rješenja i određeni su troškovi ovrhovoditelja u iznosu od 24.326,81 eura.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovršenik pobijajući to rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje u tekstu OZ). Žalba ne sadrži konkretan prijedlog za drugostupanjski sud. Ovršenik popisuje trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj pobija navode ovršenika i predlaže odbiti ovršenikovu žalbu. Ovrhovoditelj popisuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovrhovoditelj u žalbi ističe kako zadužnice na temelju kojih je sud donio pobijano rješenje nisu ovršne isprave te kako zadužnica može cirkulirati samo kao izvornik i ne može biti izdana u više primjeraka iz čega proizlazi da ovjerena preslika zadužnice nije ovršna isprava te kako je u predmetnom postupku ovrhovoditelj zadužnice dostavio u običnoj kopiji što je u suprotnosti sa OZ-om pa da je sud trebao odbaciti prijedlog za ovrhu. Nadalje ističe kako ovrhovoditelj nema pravni temelj svog potraživanja, a da je zadužnica samo osiguranje potraživanja te da ovrhovoditelj nije ovlašten pokretati ovrhu protiv ovršenika jer su se isti sporazumjeli da neće pokretati postupak prisilne naplate protiv ovršenika radi postojećih i novonastalih potraživanja dok ne izvrši obavezu na svojoj strani koju nije izvršio.

6. Ističući žalbu na pobijano rješenje ovršenik je istakao i prijedlog za odgodu ovrhe koji je prvostupanjski sud rješenjem od 16. listopada 2025. odbio i koje je postalo pravomoćno.

7. U odnosu na žaliteljeve navode kako predmetne zadužnice nisu ovršne isprave ovaj sud zaključuje:

7.1. Prema odredbi članka 23. stavka 7. Ovršnog zakona pod ovršnom ispravom smatra se i svaka druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

7.2. Odredbom članka 214. stavka 7. OZ-a je definirano kako zadužnica pored učinka kojeg ima kao rješenje o ovrsi ima i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika na drugim predmetima ovrhe.

7.3. S obzirom na izneseno, kako vjerovnik-ovrhovoditelj ima zadužnicu koja pored rješenja o ovrsi ima i posve ravnopravno svojstvo ovršne isprave, vjerovnik može tražiti ovrhu na drugim predmetima ovrhe, različitim od onih navedenih u zadužnici u kojem slučaju za određivanje i dopustivost ovrhe nije odlučno da je vjerovnik bez uspjeha prethodno pokušao ovrhu na tražbini po računu dužnika jer takav zaključak ne slijedi iz odredbe članka 214. OZ-a.“.

7.4. Prema ocjeni ovog suda dvostruki karakter zadužnice koja može imati svojstvo rješenja o ovrsi sukladno odredbi članka 214. stavka 1. ali i svojstvo ovršne isprave kada se ovrha provodi na drugim sredstvima ovrhe a ne na sredstvima na računu ovršenika kako je to propisano odredbom članka 214. stavka 7. OZ-a znači da se stoga sve odredbe koje se odnose ovršnu ispravu odnose i na zadužnicu kada se u postupku koristi u tom svojstvu.

7.5. Naime, niti jedno ograničenje glede primjene zadužnice kao ovršne isprave nije propisano odredbom članka 214. OZ-a koje bi pred ovrhovoditelja stavljalo veća ograničenja nego što bi to bilo i kada bi se ovrha predlagala na temelju neke druge ovršne isprave, pa stoga ne može sud postavljati veće prepreke nego one koje su određene zakonom. Upravo se stoga niti ne može smatrati da odredba članka 214. OZ-a predstavlja dodatno ograničenje za ovrhovoditelja da se predmetna ovrha ne bi mogla tražiti na temelju zadužnice kao ovršne isprave.

8. Iz spisa predmeta proizlazi kako je ovrhovoditelj putem e-komunikacije predao skenirane ovršne isprave. U odnosu na isto ovaj sud ističe kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud trebao pozvati ovrhovoditelja da dostavi originale ili ovjerene preslike predmetnih bjanko zadužnica. Slijedom navedenog, neosnovano ovršenik u žalbi tvrdi kako je sud takav prijedlog trebao odbaciti bez pozivanja ovrhovoditelja da ga uredi.

8.1. Naime, prema odredbi članka 10. stavka 4. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji ("Narodne novine" br. 139/21., 27/23., 39/24., 36/24., koji se u ovom postupku primjenjuje), kad se uz podnesak prilažu javne isprave koje već postoje u elektroničkom obliku, one se dostavljaju u izvorniku kao dokument elektronički potpisan od strane izdavatelja isprave.

8.2. Kako predmetna ovršna isprava, bjanko zadužnica, ne postoji u elektroničkom obliku pa istu niti nije moguće dostaviti u izvorniku kao dokument elektronički potpisan od strane izdavatelja isprave, ovrhovoditelj je na temelju članka 36. stavak 1. OZ-a uz prijedlog za ovrhu trebao dostaviti navedenu ovršnu ispravu u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, a takav izvornik ili ovjerovljeni prijepis, suprotno mišljenju ovrhovoditelja, ne može zamijeniti skenirana bjanko zadužnica dostavljena sudu putem e-komunikacije

8.3. Stoga, u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj mora, između ostalog, priložiti i ovršnu ispravu u izvorniku ili ovjerenom prijepisu ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju što se mora primijeniti i u ovom slučaju jer je zadužnica ovršna isprava koja nije nastala kod suda pred kojim se traži ovrha. Zato se prema ocjeni ovog suda, bez obzira o kojoj se ovršnoj ispravi radi, ona može uz prijedlog za ovrhu podnijeti u izvorniku (koji je uvijek samo jedan bez obzira o kojoj se ovršnoj ispravi radi, pa u tome zadužnica nije iznimka) ili u ovjerenoj preslici pa i kada je riječ o zadužnici kao ovršnoj ispravi u smislu odredbe članka 214. stavka 7. OZ-a.

8.4. Naime, prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2680/16-2 od 9. svibnja 2018., prvostupanjski sud je, ukoliko je smatrao da isprava dostavljena uz prijedlog za ovrhu ima kakav nedostatak, trebao pozvati ovrhovoditelja da dostavi ispravak prijedloga, odnosno, dostavi relevantnu dokumentaciju, a pozivom na odredbu članka 109. ZPP-a.

9. Slijedom navedenog, kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije pozvao ovrhovoditelja na dostavu izvornika ovršne isprave primjenom odredbe članka 109. ZPP-a već je donio pobijano rješenje na temelju skeniranih isprava isto je rješenje trebalo je ukinuti i vratiti na ponovni postupak, na temelju odredbe članka 380. stavka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

10. U ponovljenom postupku, sud će pozvati ovrhovoditelja na dostavu ovršnih isprava u zakonom propisanom obliku te će postupiti sukladno zakonu.

11. Nadalje, u odnosu na daljnje žalbene navode ovršenika kako ovrhovoditelj nije ispunio uvjet naveden u Sporazumu o prijenosu udjela društva ADRIA EUROPE JEDAN d.o.o., a koji sporazum je ovrhovoditelj zaključio s ostalim članovima osnivačima dana 21. kolovoza 2024. godine, ovjeren kod Emila Brkića, javnog bilježnika u Zadru, poslovni broj ovjere OV-10371/2024. pa stoga ni ne može zahtijevati ispunjenje tražbine ovaj sud ističe kako isto spada u skupinu žalbenih razloga o kojima sud ima odlučiti u skladu s odredbama članka 52. OZ-a. Također, za istaknuti je kako ovrhovoditelj ne treba dokazivati da zadužnica ima osnovu u pravnom poslu kojeg osigurava odnosno to što sama zadužnica ne treba sadržavati naznaku posla kojeg osigurava niti pravni posao čiji je zadužnica instrument osiguranja treba sadržavati naznaku te iste zadužnice, ali kako ovršenik, može u parnici za proglašenje ovrhe nedopuštenom (u slučaju upućivanja i pokretanja parnice) isticati sve prigovore iz osnovnog pravnog posla čijem osiguranju služi zadužnica, s obzirom na to da je on prvi imatelj istih zadužnica.

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

13. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 26. svibnja 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac