Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2125/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja PH, državljanina Pakistana, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Iva Vukoja, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Andro Amančić i Iva Vukoja, Rijeka, Korzo 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VII Policijske postaje Zagreb, Nehajska ulica 7 OIB:36162371878, nakon održane usmene rasprave, 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VII Policijske postaje

Zagreb, KLASA:NK-UP/I-216-01/26-03/335, URBROJ:511-19-33-26-3 od 9. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VII Policijske postaje Zagreb, KLASA:NK - UP/I-216-01/26-03/335, URBROJ:511-19-33-26-3 od 9. travnja 2026. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje od najduže tri mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe da u trenutku donošenja rješenja, mogućnost prisilnog udaljenja nije niti bila moguća iz razloga što je, kako to proizlazi iz samog rješenja, u rujnu 2025. godine doneseno Rješenje o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja tužitelja (KLASA:UP/I-216-04/25-03/1, URBROJ: 511-19-38-25-32) zbog ne izglednosti postupka vraćanja. Smatra da u konkretnom slučaju nije ispunjena temeljna pretpostavka za određivanje mjere ograničenja slobode kretanja radi provedbe prisilnog udaljenja, budući da u trenutku donošenja pobijanog rješenja takva mjera nije niti bila potrebna odnosno nije niti mogla ostvariti svoju svrhu. Također, navodi da se tuženik nije očitovao o mogućnosti primjene niti jedne od mjera iz stavka 5. ZMPZ -a, već je bez konkretnih razloga odmah odredio najstrožu mjeru smještaj u Prihvatni centar za strance. Ističe da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je u postupku donošenja rješenja, utvrđeno da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao nezakonito dana 27. travnja 2014., da je istog dana je u Vinkovcima zatečen po policijskim službenicima PP Vinkovci, koji su mu u upravnom postupku donijeli rješenje o protjerivanju kojim su mu izrekli zabranu ulaska i boravka u vremenu od jedne godine te su mu ograničili slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Navodi da je u Prihvatnom centru za strance tužitelj dana 22. svibnja 2014. izrazio namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom te je potom smješten u Prihvatilište za tražitelje azila, Zagreb, Sarajevska 41, da je od dana 11. kolovoza 2017. u braku sa PHH, rođenom **.**.1976., državljankom Republike Hrvatske, na temelju čega je imao odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji do dana 23. studenog 2021. Ukazuje da se tužitelj od dana 13. travnja 2021. do 11. svibnja 2022. nalazio u zatvoru u Zagrebu na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kov US-54/21 i pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Kov US-54/2021-33 od 21. studenog 2021. zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u svezi članka 329. stavak 2. Kaznenog zakona kojom mu je određena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Nadalje, navodi da je 13. svibnja 2021. tužitelju izdano rješenje od strane Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove broj:511-19-23/1- PB-67173-UP/I-23211/1-21 kojim mu prestaje zakoniti boravak i odbija se zahtjev za produljenje odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji u Republici Hrvatskoj, te mu se određuje rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora u roku od 30 dana od dana odsluženja zatvorske kazne odnosno najkasnije do 14. srpnja 2022., da je dana 17. lipnja 2022. preko graničnog prijelaza Stara Gradiška pokušao napustiti Republiku Hrvatsku, ali da mu je odbijen ulazak u Bosnu i Hercegovinu zbog ne posjedovanja valjane putne isprave ili valjane vize za ulazak, te da se 18. lipnja 2022. preko graničnog prijelaza Stara Gradiška tužitelj ponovno vratio u Republiku Hrvatsku iz razloga što mu je odbijen ulazak u Bosnu i Hercegovinu i od tada je nastavio boraviti na adresi u [adresa]. Nadalje, ukazuje da je utvrđeno da je 26. srpnja 2022. VII. PP Zagreb istome izdala rješenje o protjerivanju i rješenje o povratku te je navedena postaja u narednim mjesecima istome izdala sveukupno 11 rješenja o povratku( dana 24. kolovoza 2022. godine, 23. rujna 2022 godine, 21. listopada 2022., 18. studenog 2022, 16. prosinca 2022., 13. siječnja 2023., 10. veljače 2023., 10. ožujka 2023., 07. travnja 2023. i 05. svibnja 2023.) kojima se istome produživan rok za napuštanje R. Hrvatske po kojima isti nije postupao. Navodi da je uvidom u Informacijski sustav MUP-a utvrđeno da isti nezakonito boravi u [adresa] od 04. srpnja 2023. godine kada mu je istekao rok za napuštanje Republike Hrvatske temeljem rješenja o povratku izdanog dana 05. lipnja 2023. godine od strane VII. PP Zagreb gdje mu je određen rok od 30 dana da napusti Republiku Hrvatsku. Uvidom u Informacijski sustav MUP-a utvrđeno je da mu je stavljena napomena da osoba nema pravo boravka u Republici Hrvatskoj. Nadalje, tvrdi da je dana 19. kolovoza 2025. po ophodnji PPRP Varaždin (kompenzacijske mjere) predmetni zatečen kako upravlja vozilom prije stjecanja prava , zbog čega mu je presudom broj PP-1955/2025-6, izrečena ukupna novčana kaznu u iznosu od 1420 eura, koje je isti odmah i podmirio iznosom u visini 2/3 ukupne kazne, te je zbog sumnje u zakonitost boravka, a poradi utvrđivanja okolnosti istog, isti temeljem članka 211. Zakona o strancima uhićen. Navodi da mu je u provedenom upravnom postupku od PPRP Varaždin izdano rješenje o protjerivanju s prisilnim udaljenjem sa zabranom ulaska u EGP u roku od tri godine te je istom radi osiguranja prisilnog udaljenja izdano rješenje o smještaju u Prihvatni centar za strance Ježevo. Nadalje, 19. rujna 2025. godine proveden je upravni postupak u kojem je utvrđeno da se prisilno udaljenje u ovom trenutku ne može izvršiti, budući da rije bilo moguće ishoditi potrebni putni list za povratak u zemlju podrijetla. Slijedom navedenog Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, donijela je rješenje o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja KLASA: UP/l-216-04/25-03/2, URBROJ: 511-19-38-25-25, dana 19. rujna 2025. godine, kojim se imenovanom određuje privremena odgoda prisilnog udaljenja na rok od 30 (trideset) dana. Konačno je utvrđeno da je tužitelj 06. ožujka 2026. godine u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića po policijskim službenicima I. PP Zagreb, zatečen i doveden u službene prostorije I. PP Zagreb gdje je isti po četvrti put izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj koja mu je zaprimljena.

3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenice tužitelja, opunomoćenika tuženika i tumača za urdu jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da nije napustio Republiku Hrvatsku zbog nemogućnosti nabave putnog lista.

8. Sukladno odredbama članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 dalje Zakon) tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.).

9. Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega , radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. (stavak 2. točka 1., 3. i 7.).

10. Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.).

11. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.).

12. Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).

13. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

14. Sukladno odredbi članka 53. stavka 4. navedenog Zakona tražitelj koji podnese novi naknadni zahtjev nakon što je o ranijem naknadnom zahtjevu već donesena odluka sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona, nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj.

15. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj nezakonito boravi u [adresa], da mu je više puta odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu, da nije postupio po više mu izrečenim rješenja o povratku, da je tijekom njegovog boravka osuđen za kazneno djelo kaznom zatvora i za prekršajno djelo novčanom kaznom, da tužitelj nije samoinicijativno podnio predmetni zahtjev za međunarodnu zaštitu, već je to učinio nakon što je zatečen po policijskim službenicima. Stoga je pravilno tuženik procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ograničenje slobode kretanja potrebno radi sprječavanja zloupotrebe postupka, jer se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja. Također, ovaj sud smatra da postoji i razlog ograničenja kretanja iz članka 54. stavka točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i to zaštite javnog poretka budući da je tužitelj tijekom svog boravka u Republici Hrvatskoj osuđen za kazneno djelo kaznom zatvora.

16. Nadalje, prema ocjeni suda tuženik je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, s obzirom da tužitelj nema putne isprave te je svojim prethodnim ponašanjem pokazao da ne poštuje pravne propise Republike Hrvatske, kao ni pravomoćne odluke nadležnih tijela Republike Hrvatske.

17. Nakon provedenog postupka sud je mišljenja da tuženikova procjena nije prestroga, te da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskrecijsko pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, svoju je odluku valjano obrazložio, stoga se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima. Ponašanje tužitelja, tj vrijeme od njegovog nezakonitog ulaska u RH do dana podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom u RH, tuženik je pravilno okarakterizirao kao razlog zbog kojeg je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještanjem u Prihvatni centar za strance.

18. Neosnovan je navod tužitelja da mu nije bilo omogućeno da se očituje o činjenicama i okolnostima važnim za donošenje rješenja jer je temeljem članka 76. sastavljen Zapisnik o provedenom ispitnom postupku u kojem se tužitelj izjasnio o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari te je po završetku i osobno potpisao Zapisnik.

19. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, VII Policijska postaja Zagreb, Nehajska ulica 7

3. U spis