Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-25/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marije Bušković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Golubić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika 1. GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Domagoj Krišto, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i prvotuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv-1496/2021-15 od 21. studenoga 2022., na sjednici održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tužiteljeva žalba djelomično se uvažava, a prvotuženikova odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv-

1496/2021-15 od 21. studenoga 2022.:

a) preinačava:

- u dijelu točke II. izreke kojim je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev za plaćanje zateznih kamata koje teku na iznose od po 13.272,28 eura od 1. listopada 2020. do 9. prosinca 2020. tako da u tom dijelu točka II. izreke glasi:

"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba broj Ovrv-1739/20 od 19. listopada 2020. u dijelu kojem je naloženo NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zatezne kamate koje teku na iznos od :

-13.272,28 eura od 1. listopada 2020. do 8. prosinca 2020.,

-13.272,28 eura od 1. listopada 2020. do 8. prosinca 2020., prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u tom djelu prihvaća tužbeni zahtjev ",

- u točki III. izreke, odluci o troškovima postupka tako da točka III. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ..., [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 2.458,63 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. studenoga 2022. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29 prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke“,

b) potvrđuje:

- u točki I. izreke,

- u preostalom dijelu točke II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinko iz Zagreba posl. br. Ovrv-1737/20 od 19. listopada 2020. godine u dijelu u kojem je I tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 200.000,00 kuna/ 26.544,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 100.000,00 kn/13.272,28 eur od 9. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 100.000,00 kn/13.272,28 eur od 9. prosinca 2020. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinko iz Zagreba posl. br. Ovrv-1737/20 od 19. listopada 2020. godine u odnosu na I tuženika za iznos od 37.833,96 kn/5.021,43 eur od sa zakonskim zateznim kamatama od 8. listopada 2020.godine do isplate kao i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice pod točkom I izreke presude za razdoblje od 1. listopada 2020. do 9. prosinca 2020.godine kao i u odnosu na II tuženika ES te se u odnosu na njega odbija tužitelj s tužbenim zahtjevom.

III. Svaka strana snosi svoj dio troška postupka.

2. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu i to u točkama II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik GS žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava tvrdnje tuženika te predlaže odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana i to samo u odnosu na sporedne tražbine zatezne kamate i troškove parničnog postupka, dok je žalba tuženika GS neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju žalitelji ukazuju u žalbama.

7. Predmet spora je vraćanje dva zajma koji je tužitelj dao tuženiku GS i to isplatom iznosa od po 13.272,28 eura, odnosni ukupno 26.544,56 eura, na račun tuženika ES s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznose od po 13.273,28 EUR od 1. listopada 2020. do dana plaćanja.

8. Iz spisa i utvrđenja prvostupanjskoga suda proizlazi:

- da je tuženik GS 2017. zatražio od LS da mu posudi iznos od 100.000,00 kuna na rok od 8 dana,

- da je ŽS, budući nije raspolagao s traženim novčanim iznosom, zatražio od kćeri FS kao vlasnice ... (tužitelja), da tuženiku

NS posudi traženi novčani iznos,

- da je na traženje tuženika SS tužitelj ... 2. studenoga 2017. uplatio na račun tuženika ES iznos od 100.000,00 kuna,

- da je navedenu pozajmicu trebalo vratiti u roku od 8 dana i to uplatom tuženika GS na račun tužitelja ...,

- da nakon proteka roka od 8 dana tuženik GS nije vratio pozajmicu nego je zatražio da mu LS posudi daljnjih 100.000,00 kuna koje se obvezao vratiti do 15. studenoga 2017.,

- da je tužitelj ... ponovno 6. studenoga 2017. na traženje tuženika PS uplatio na račun tuženika ES daljnji iznos od 100.000,00 kuna,

- da je ŽS tijekom 2018. i 2019. u više navrata pozivao tuženika NS da dani zajam vrati uplatom na račun tužitelja ...,

- da se tuženik GS obvezao LS vratiti posuđeni iznos novca do 15. kolovoza 2019. na račun tužitelja ...,

- da zajam nije vraćen.

9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo pravilno zaključivši da su tužitelj i tuženik GS sklopili usmeni ugovor o zajmu kojim se tužitelj obvezao tuženiku MS predati iznos od ukupno 200.000 kuna i to uplatom na račun tuženika ES, a tuženik IS se obvezao vratiti pozajmicu uplatom na tužiteljev račun.

10. Odredbom članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) je propisano da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac obvezuje taj mu iznos poslije stanovitog vremena vratiti, dok je odredbom čl. 247. istog Zakona propisano da je ugovor sklopljen kada su se stranke suglasile o njegovim bitnim sastojcima.

11. Tužitelj je dokazao da je novac posudio upravo tuženiku GS, da je ugovoren rok povrata novca i da je novac temeljem dogovora sa tuženikom GS uplatio na račun tuženika ES, ali u ime i za račun tuženika PS. Tuženik GS nije osporavao da je ugovorio primitak novca na tuđi račun nego samo vjerodostojnost isprava (izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga). Navode tuženika, prvostupanjski sud je utvrdio neistinitim, posebno u dijelu u kojem navode da tužitelj nema osnove tražiti vraćanje jer ne raspolaže ugovorom o zajmu te da samim tim nema osnovu za knjiženje

12. Prvostupanjski je sud nesporno utvrdio da je na račun tuženika ES od strane tužitelja Drniške tradicije d.o.o. u dva navrata i to 2. i 6. studenoga 2017., a u korist tuženika GS, uplaćeno po 100.000,00 kuna te da je kao osnova plaćanja navedeno "pozajmnica GSZS".

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik ES nije u ugovornom odnosu sa tužiteljem jer je tuženik GS ugovorio s tužiteljem da će svoju obvezu iz ugovora o zajmu ispuniti uplatom na račun tuženika VS. Dakle, uplata na račun tuženika RS je bila jedan od uvjeta ispunjenja ugovora o zajmu koji su sklopili tužitelj i tuženik GS. Tuženik ES nije navedenim dogovorom tužitelja i GS preuzeo obveze niti stekao pravo već je isključivo bio sudionik njihovog ugovornog odnosa na način da je omogućio isplatu zajma putem njegovog računa no u ime i za račun tuženika GS.

14. Međutim, prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tužiteljevu štetu naloživši tuženiku platiti zatezne kamate na iznos glavnog duga od po 13.272,28 eura od 9. prosinca 2020. Prihvaćajući tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika GS prvostupanjski sud zaključuje da tuženik IS novčani iznos koji je, na temelju ugovora o zajmu sklopljenog sa tužiteljem primio, tužitelju nije vratio. Uzimajući u obzir da je tuženik GS u korespondenciji s LS (preslika SMS poruka prileži na listu spisa 26-34), a nakon što ga je prethodno LS u više navrata pozvao na plaćanje duga, izjavio da će posuđeni novac vratiti do 15. kolovoza 2019. suprotno zaključku prvostupanjskoga suda tuženik GS duguje tužitelju kamate na iznose od po 13.272,28 eura od 15. kolovoza 2019. Iako tužitelj time ima pravo na isplatu zateznih kamata od 15. kolovoza 2019., isti je u okviru dopuštene dispozicije tražio plaćanje zateznih kamata od 1. listopada 2020., radi čega je i tijek zateznih kamata određen od navedenog datuma te prvostupanjska presuda preinačena u tom dijelu.

15. U odnosu na zatezne kamate obračunate za vremensko razdoblje do 30. rujna 2020., a utužene u apsolutnom iznosu od 37.833,96 kuna, pravilno je prvostupanjski sud odbio ovaj zahtjev tužitelja i to iz razloga što je visina ove tražbine sporna, a tužitelj ničim nije dokazao pravilnost obračuna iste niti je visinu obračunate kamate moguće provjeriti temeljem predloženih i provedenih dokaza.

16. U osvrtu na žalbene navode da izvod iz tužiteljevih poslovnih knjiga nije vjerodostojna isprava, valja kazati da je odredbom članka 31. stavkom 1. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016,73/2017 i 131/2020, 114/2022 i 6/2024) propisano da vjerodostojnu isprava čine, račun, mjenica, ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom.

17. U odnosu na tužiteljev žalbeni navod da je tuženik ES pasivno legitimiran jer je novac stekao bez osnove pa istoga treba vratiti tužitelju, ukazuje se da iz ugovora o zajmu proizlazi da su tužitelj i GS ugovorili ispunjenje obveze upravo uplatom na račun tuženika ES, a u korist PS. Dakle, unatoč činjenici što je novac uplaćen na bankovni račun u vlasništvu tuženika ES isti novac je uplaćen u korist tuženika NS, a kako to proizlazi iz ugovora o zajmu, a ne u korist tuženika ES pa budući isti nije ništa stekao za sebe ništa nije u obvezi ni vratiti tužitelju.

18. Za svoje činjenične tvrdnje i pravne zaključke prvostupanjski je sud dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje ostalim žalbenim navodima.

19. Odlukom o troškovima postupka povrijeđeno je materijalno pravo na tužiteljevu štetu.

20.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa).

20.2. Tužitelju pripadaju troškovi postupka u iznosu od 2.458,63 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, a prema troškovniku koji prileži na 65. stranici spisa.

20.3.Tužiteljevi troškovi sastoje se od troškova odmjerenih rješenjem o ovrsi u svoti od 6.578,93 kuna te troškova sastava dva obrazložena podneska iznos od po 2.500,00 kuna (2 x 2.500,00 kuna = 5.000,00 kuna), zastupanja na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 2.500,00 kuna (2 x 2.500,00 kuna = 5.000,00 kuna), zastupanje na jednom ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja iznos od 500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 2.625,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.350,00 kuna iznosi ukupno 22.053,00 kuna/2.926,94 eura.

20.4. Tužitelj je uspio u sporu (kvantitativno) 84%,( 200.000,00 kuna/237.833,96 kuna), dok je u pogledu osnove tužitelj uspio u cijelosti, pa je ukupni tužiteljev uspjeh u sporu 84% (100% + 84% =184% dijeljeno 2 = 92%), a tuženikov 8 %. Kad se od one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, u konkretnom slučaju tužitelja, oduzme postotak tuženikovog uspjeha, kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, razlika iznosi 84,00% (92,00 % - 8,00%).Tako je uspjeh tužitelja odmjeren u postotku od 84,00% pa mu pripadaju troškovi postupka u iznosu od 2.458,63 eura (84% od 2.926,94 eura).

20.5. Imajući u vidu da je člankom 13. stavkom 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak) s danom 1. siječnja 2023. euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja to je u odnosu na navedene kunske iznose (obzirom na činjenicu što je u Tbr.50 Tarife vrijednost boda mjerodavnog za izračun nagrade izražen u ranije postojećoj valuti kuna, a i obzirom da su svi tijekom postupka nastali troškovi plaćeni također u tada važećoj valuti) – valjalo izvršiti konverziju u valutu euro i to prema stopi propisanoj Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 te tuženika obvezati na naknadu prouzročenih troškova tužitelju u službenoj valuti u RH.

21. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom.

22. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

23. Budući je tužitelj uspio sa žalbom u odnosu na sporedne tražbine, troškove postupka i početak tijeka zateznih kamata na glavnicu, ne pripadaju mu troškovi žalbenog postupka.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom I. a) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. i članka 166. stavak 2. ZPP-a, pod točkom I. b) temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a i pod točkom II. temeljem odredbe iz članka 155. ZPP-a.

Dubrovnik, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac