Poslovni broj: UsI-2196/2025-18

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja CJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, Hrvatskih velikana 8, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske (OIB: 53969486500), Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, radi prava na inkluzivni dodatak , 26. svibnja 2026 . ,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske , KLASA: UP/II-551- 09/24-01/1214, URBROJ: 524-11-02/6-25-4 od 30. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-09/24-01/1214, URBROJ: 524-11-02/6-25- 4 od 30. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Brač - Supetar, KLASA: UP/I-551-06/24- 09/76, URBROJ: 139-005-03/3-24-9 od 22. kolovoza 2024. kojim je tužitelju u točki I. izreke priznato pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 360% osnovice mjesečno što iznosi 432,00 eura mjesečno, počevši od 1. siječnja 2024 ., umanjenom za iznos do tada isplaćenog prava iz točke 2. izreke tog rješenja. Ujedno je u točki 5. izreke tog rješenja ukinuto rješenje Područnog ureda Brač - Supetar od 25. siječnja 2021., kojim je tužitelju priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu.

2. Tužitelj je podnio tužbu pobijajući zakonitost osporenog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi postupka. Navodi da smatra da je osporeno rješenje nezakonito jer je utemeljeno na pogrešnom, odnosno nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju , kao i da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo koje mu jamči jednakost svih pred zakonom, a koje je prekršeno s obzirom na to da mu tuženik nije priznao pravo na inkluzivni dodatak u punom iznosu, iako je za to bilo osnove. Navodi da nije imao mogućnost raspravljanja pred prvostupanjskim tijelom niti mu je predložena mogućnost eventualnog dodatnog medicinskog vještačenja. Nadalje navodi da je tuženiku dostavio svu medicinsku dokumentaciju koju ima o povijesti svojih bolesti, te smatra nepravednim da mu se nakon toliko godina ukida, odnosno umanjuje postotak na inkluzivni dodatak (umjesto pripadajućih 600% smanjuje se na 360 %), a što može prouzročiti jedino drastično pogoršanje njegovog ionako već teško narušenog zdravstvenog stanja, a koje je razvidno iz dokumentacije u spisu. Navodi da u obrazloženju osporenog rješenja nisu dani valjani, uvjerljivi i argumentirani razlozi donošenja rješenja, već se samo paušalno ponavljaju neistiniti i pogrešno utvrđeni navodi iz prvostupanjskog rješenja. Smatra da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni, a osobito stoga što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika, te ostale priležeće dokumentacije. Predložio je da sud provede dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka i da provede dokaz medicinskim vještačenjem. Predlaže da sud sam riješi upravnu stvar, a podredno da poništi pobijana rješenja i predmet vrati na ponovni postupak. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u rješenju. Ističe da tužitelj u tužbi navodi da mu je trebalo priznati pravo na inkluzivni dodatak u punom iznosu, odnosno da mu se nakon toliko godina umanjuje postotak na opravdani inkluzivni dodatak, iz čega se može zaključiti da je tužitelj već godinama bio korisnik prava na inkluzivni dodatak, iako je to pravo propisano Zakonom o inkluzivnom dodatku koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. Navodi da je tužitelj bio korisnik prava na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, na temelju nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja od 19. siječnja 2021., prema kojem kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje

- III. stupnja na koji se tužitelj nije žalio. Ističe da je do donošenja prvostupanjskog rješenja o priznavanju prava na inkluzivni dodatak na snazi bilo pravomoćno rješenje o priznavanju prava na doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 120% osnovice iz sustava socijalne skrbi, što je iznosilo 600,00 kuna, odnosno 79,63 eura. Pojašnjava da je radi utvrđivanja činjenice invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, sukladno članku 26. stavku 1. Zakona o inkluzivnom dodatku prvostupanjsko tijelo zatražilo nalaz i mišljenje nadležnog područnog ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Ukazuje na to da nije točan navod tužitelja da nije imao mogućnost raspravljanja pred prvostupanjskim tijelom, budući da iz spisa predmeta proizlazi da je 22. kolovoza 2024. na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom na zapisnik saslušana njegova supruga ĆJ, koja je upoznata s nalazom i mišljenjem prvostupanjskog tijela vještačenja te da je kod kontrolnog vještačenja potrebno dostaviti noviju medicinsku dokumentaciju. Ističe da se pravo na inkluzivni dodatak, kao pravo u sustavu socijalne skrbi, priznaje odrasloj osobi i djetetu kod kojih je utvrđen drugi, treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. Navodi da se vrsta i težina invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti utvrđuje prema Listi vrste i težina invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja je sastavni dio Uredbe o metodolog ijama vještačenja ("Narodne novine", 96/23. - dalje: Uredba), prilog V - Lista II. Pojašnjava da se pod težinom invaliditeta smatraju stupnjevi oštećenja od I. do IV., dok se kao vrste invaliditeta, između ostalog, navode i tjelesno oštećenje i kronične bolesti, uz napomenu da kronične bolesti pripadaju pod vrstu oštećenja - tjelesno oštećenje, budući da se oštećenja razvrstavaju u pet skupina i to: tjelesno oštećenje, osjetilno oštećenje, intelektualno oštećenje, mentalno oštećenje te poremećaji autističnog spektra. Nadalje navodi da u postupku ostvarivanja prava u sustavu socijalne skrbi tijela vještačenja donose nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta - oštećenju funkcionalnih sposobnosti, a prema Listi vrste i težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja je sastavni dio Uredbe, kao propisa kojim se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja, a iz koje proizlazi da se uz zahtjev za vještačenje dostavlja raniji nalaz i mišljenje te za odrasle osobe medicinska dokumentacija kojom se objektiviziraju bolesna stanja i socijalno - anamnestički podaci, a što je bilo priloženo prilikom prvostupanjskog, a kasnije i drugostupanjskog vještačenja. Ističe da su Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Brač-Supetar, kao prvostupanjsko tijelo i tuženik, kao drugostupanjsko tijelo, postupili sukladno propisima te su radi utvrđivanja činjenice invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti kod tužitelja pribavljeni nalazi i mišljenja tijela vještačenja u prvom i u drugom stupnju. Ističe da je u prvostupanjskom postupku, na osnovu medicinske dokumentacije kojom se objektiviziraju bolesna stanja, a sve sukladno propisima, donesen nalaz i mišljenje tijela vještačenja u prvom stupnju, prema kojem kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje III. stupnja. Navodi da je postupajući po žalbi pribavljen nalaz i mišljenje tijela vještačenja u drugom stupnju, a iz kojeg proizlazi da je Vijeće viših vještaka Zavoda nalaz i mišljenje vijeća vještaka u prvom stupnju ocijenilo nepravilnim te da su žalbeni navodi osnovani, jer kod tužitelja postoje kronične bolesti odrasli – IV. stupanj te tjelesno oštećenje odrasli - III. stupanj, a koji je donesen sukladno Uredbi. Ukazuje na to da članak 13. Zakona o inkluzivnom dodatku izričito propisuje uvjete koje osoba mora zadovoljiti da bi ostvarila jednu od pet propisanih razina potpore (tzv. zatvorena klauzula), te da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem priznato pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 360% osnovice mjesečno, treća razina potpore, kao odrasloj osobi s tjelesnim oštećenjem III. stupnja, dok je pobijanim rješenjem odbijena žalba imenovanog iz razloga što i novoutvrđena vrsta i težina invaliditeta kronične bolesti IV. stupnja potpada pod treću razinu potpore, koja je tužitelju već priznata prvostupanjskim rješenjem. Ističe da iz navedenog proizlazi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u upravnom postupku, poštivajući načelo utvrđivanja materijalne istine, uz pravilnu primjenu propisa, riješili upravnu stvar. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Predmetni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti 16. siječnja 2024. radi utvrđivanja uvjeta za priznavanje prava tužitelju na inkluzivni dodatak, sukladno članku 11. stavku 2. Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“, 156/23.).

5. Tijekom spora održane su rasprave 8. siječnja 2026. i 13. svibnja 2026., na kojim je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i uvidom u nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada pribavljenog u ovom upravnom sporu.

7. Sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka, ocijenivši isti suvišnim, jer su sporne činjenice medicinske naravi o kojima stranke nemaju stručnih znanja. Iz navedenog razloga sud nije proveo ni dokaz saslušanjem svjedoka, a koje tužitelj nije određeno niti naveo.

8. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan 9. Među strankama nije sporno da tužitelju pripada pravo na inkluzivni dodatak. Sporno je koji iznos inkluzivnog dodatka (razina potpore) mu pripada, što ovisi, između ostalog, o težini i vrsti invaliditeta (stupnju oštećenja funkcionalnih sposobnosti).

10. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano je da se pravo na inkluzivni dodatak u iznosu iz članka 11. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona priznaje odrasloj osobi s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojoj je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom. Sukladno stavku 2. istog članka, pravo na inkluzivni dodatak u iznosu iz članka 11. stavka 1. točaka 4. i 5. ovoga Zakona priznaje se odrasloj osobi i djetetu s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojima je utvrđen drugi ili treći stupanj težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja bez obzira na status osobe s invaliditetom.

11. Člankom 11. stavkom 1. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano je da se inkluzivni dodatak utvrđuje prema određenoj razini potpore i iznosi: 600 % osnovice za prvu razinu potpore, 400 % osnovice za drugu razinu potpore, 360 % osnovice za treću razinu potpore, 135 % osnovice za četvrtu razinu potpore i 115 % osnovice za petu razinu potpore.

12. Prema članku 13. Zakona o inkluzivnom dodatku potpora iz članka 11. ovoga Zakona razvrstava se u pet razina na temelju Liste vrste i težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti definirane propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja, pri čemu sukladno točki 3. j) treću razinu potpore iz članka 11. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona mogu ostvariti odrasle osobe s tjelesnim oštećenjem III. stupnja s Barthelovim indeksom 36 – 60. i prema točki p) odrasle osobe s kroničnom bolesti IV. stupnja, a kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem Središnjeg ureda zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 12. studenoga 2024 .

13. Sud je na okolnost utvrđivanja težine i vrste invaliditeta tužitelja proveo dokaz medicinskim vještačenjem.

14. Sudska vještakinja za medicinu rada Milana Varinac - Barač ovom sudu dostavila je nalaz i mišljenje od 6. ožujka 2026. u kojem je navela da Buergerova bolest (obliterirajući trombangitis) – kronična upalna bolest arterija nogu nakon potkoljenične amputacije desne noge te natkoljenične amputacije lijeve noge (polivaskluarna bolest) zbog koje je učinjeno femoropoplitealno premoštenje zbog aneurizme li jeve poplitealne arterije, neregulirana arterijska hipertenzija, ehokardiografski utvrđena početna koncentrična hiertrofija LV i umjereno dilatiran LA, kronična bubrežna bolest, uricemia, stanje nakon preboljelog CVI s minimalnim psihomotornim zaostacima. kolecistolitijaza su bolesti od kojih se tužitelj liječi. Navela je da sukladno Listi Il. - težina i vrsta invaliditeta - oštećenje funkcionalnih sposobnosti, koja je sastavni dio Uredbe, kod tužitelja može utvrditi kronične bolesti/odrasli IV. stupanj - dekompenzacija kroničnih bolesti zbog čega postoji potpuna ovisnost o pomoći i njezi druge osobe i tjelesno oštećenje/odrasli – III. stupanj, zbog slabosti, otežane pokretljivosti, teže pokretan uz pomoć druge osobe ili hodalice. Navela je da je tužitelju potrebna svakodnevna pomoć pri obavljanju životnih aktivnosti te da kod tužitelja postoje vrste oštećenja: tjelesno oštećenje (kronične bolesti i tjelesno oštećenje odrasli). Iznijela je mišljenje da kod tužitelja postoji četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnost trajno, jer se s obzirom na narav bolesnih stanja ne očekuje promjena u funkcioniranju, a niti promjena u stupnju oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Navela je da je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda, Područnog ureda u Splitu od 9. srpnja 2024., koji je pribavljen u prvostupanjskom upravnom postupku nepravilan, jer kod donošenja istoga nije uzeto u obzir pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja, a prema podacima iz vještačenja kao bitni specijalističko - konzilijarni nalazi navode se samo nalaz kardiologa od 8. studenoga 2023. i kirurga od 8. siječnja 2024. Nadalje je navela da je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda u drugostupanjskom upravnom postupku od 12. studenoga 2024. pravilan i sukladan Uredbi. Istaknula je da je kod donošenja ocjene Vijeće viših vještaka Zavoda razmotrilo svu medicinsku dokumentaciju (koja je i sudskoj vještakinji bila dostupna za donošenje nalaza i mišljenja) iz koje proizlaze i poteškoće tužitelja u svakodnevnom funkcioniranju. Pojasnila je da pregled tužitelja nije bio potreban jer je tužitelj pregledan po specijalistima relevantnih kliničkih grana u čijoj je to ovlasti, a što proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, koja je obvezna pri vještačenju kirurških i internističkih bolesti prema članku 25. Uredbe, prema kojem nije potreban neposredni pregled osoba pri vještačenju prava iz socijalne skrbi, već je dostatna medicinska dokumentacija s nalazom funkcijskog statusa relevantnog specijaliste kliničke grane medicine temeljem kojeg je moguće vještačiti funkcijsku sposobnost oboljelih.

15. Stranke nisu imale primjedbe na dostavljeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada, niti su imale daljnjih dokaznih prijedloga.

16. Ovaj sud ocijenio je vjerodostojnim i objektivnim dokazom nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada, koji je dan sukladno Uredbi i koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti i koji je donesen na temelju cjelokupno dostavljene medicinske dokumentacije, a iz kojeg proizlazi da kod tužitelja postoji četvrti stupanj težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti, a vrste oštećenja su tjelesno oštećenje/odrasli – III. stupanj i kronične bolesti/odrasli IV. stupanj, što sukladno članku 13. točki 3. j) i p) Zakona o inkluzivnom dodatku odgovara trećoj razini potpore, slijedom čega je tužitelju sukladno članku 11. stavku 1. točki 3. Zakona o inkluzivnom dodatku pravilno utvrđen iznos od 360% osnovice mjesečno za treću razinu potpore.

17. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik je pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja, jer je nakon pribavljenog nalaza i mišljenja Središnjeg ureda zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 12. studenoga 2024 ., s kojim je suglasna i sudska vještakinja za medicinu rada, utvrdio da je tužitelju pravilno određen iznos potpore - treća razina potpore.

18. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, izvedenim dokazima, prvenstveno sudsko medicinskim vještačenjem nije dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava. Uzevši u obzir sve izneseno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, a u upravnom postupku nisu povrijeđene odredbe postupka koje bi bile od utjecaja na drugačije odlučivanje, niti je povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

19. Sud stoga tužbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Tuženik se u odgovoru na tužbu detaljno očitovao o svim tužbenim navodima, a s kojim očitovanjima je suglasan i ovaj sud. Obrazloženje rješenja tuženika sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješenju zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

20. S obzirom na to da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija osporeno rješenje, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

21. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke.

U Splitu 26. svibnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis