Poslovni broj: UsI-2388/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ĐN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Iris Franić Tomić, odvjetnici u Omišu, Punta 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I . Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/25-01/108, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 13. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora .

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-04/25-01/108, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 13. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-502-04/23-01/103, URBROJ: 338-17-02-01-25-12 od 16. travnja 2025., donesenog u ponovnom postupku, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 18. kolovoza 2023. do 31. kolovoza 2023. Točkom II. izreke osporenog rješenja odbijen je prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja rješenja.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredbi postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da su u obrazloženju pobijanog rješenja počinjena povreda načela utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ , 47/09. i 110/21.- dalje: ZUP). Ukazuje na dio obrazloženja na stranici 6. stavku 6., kojeg citira: „Slijedom provedenog postupka, a prvenstveno uzimajući u obzir činjenicu da bivši poslodavac žalitelja, Studenac d.o.o., nije dostavio nikakve dokaze kojim bi mogao potvrditi svoje navode da je žalitelj radio i ranije u firmi svoje supruge, a za vrijeme privremene nesposobnosti za rad“ te smatra da je time povrijeđeno načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza iz članka 9. ZUP-a. Ističe da je prvostupanjsko tijelo odbilo sve njegove dokazne prijedloge ocijenivši ih suvišnim i nepotrebnim. Nadalje navodi da je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja na stranici 7. stavku 7. istaknuo kako predmetne navode ne može uvažiti budući da isti nisu točni niti su od utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Tvrdi da je postupanje nadležnog tijela arbitrarno te da je protivno načelima upravnog postupka. Navodi da iz pobijanog rješenja nije jasno zbog čega je predmetna upravna stvar riješena onako kako je to određeno u izreci rješenja. Pojašnjava da mu je obiteljska liječnica dr. med. RN na temelju specijalističkog nalaza ĐND, dr. med. specijalista psihijatra pri Domu zdravlja splitsko - dalmatinske županije, Ispostave Omiš, kojim mu je utvrđena dijagnoza poremećaj prilagodbe pod šifrom F43.2. otvorila bolovanje 21. srpnja 2023. koje je trajalo zaključno do 31. kolovoza 2023. Naglašava da psihičke tegobe u predmetnom vremenskom razdoblju te neposredno prije i nakon njega nisu bile otklonjene liječenjem zbog čega je i bila naložena pošteda od rada jer je njegova radna sposobnost očito bila smanjena za više od polovice u usporedbi s psihofizički zdravom osobom iste životne dobi, iste naobrazbe i istih sposobnosti. Navodi da je kao voditelj nadređen većem broju ljudi i nije mogao izbjeći situacije koje zahtijevaju adekvatnu reakciju i brzo donošenje odgovornih odluka, a pomoć drugih u njegovom procesu rada nije bila moguća. Nadalje navodi da je prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku priloženu medicinsku dokumentaciju trebalo usporediti s psihofizičkim zahtjevima posla koji obavlja, odnosno koje je obavljao i s njegovim tadašnjim mogućnostima, a po potrebi i izvršiti njegov detaljni pregled kao osiguranika te eventualno radi cjelovitog utvrđivanja stanja radne sposobnosti uputiti ga na dodatnu obradu medicinskoj ustanovi ili liječniku specijalisti određenom od strane nadležnog Ministarstva. Tvrdi da u konkretnoj situaciji činjenični navodi na kojima drugostupanjsko tijelo temelji svoju odluku nisu potkrijepljeni dokazima na koje se to tijelo poziva u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti . Ističe da je suprotno navodima iz tužbe pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio je pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a čime je posljedično osporeno rješenje na zakonu osnovano. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 13. svibnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog opunomoćenice tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, saslušanjem njegove supruge MN kao vlasnice tvrtke Massarum d.o.o., provođenje medicinskog vještačenja te pribavu zdravstvenog kartona tužitelja kao suvišne jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 46. stavkom 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13.,137/13., 98/19. i 33/23. - dalje: ZOZO) propisano je da u posebno opravdanim slučajevima, kada ima saznanja ili opravdanu sumnju na zlouporabu privremene nesposobnosti osiguranika, poslodavac može za vrijeme trajanja potonje zahtijevati od Zavoda kontrolu opravdanosti privremene nesposobnosti osiguranika.

8. Člankom 53. stavkom 1. točkom 4. ZOZO-a propisano je da osiguranik nema pravo na naknadu plaće prema ovome Zakonu ako. za vrijeme privremene nesposobnosti radi, odnosno obavlja poslove na osnovi kojih je obvezno zdravstveno osiguran, obavlja ugovorene poslove na temelju ugovora o djelu te bilo koje druge poslove kao što su poljoprivredni radovi i sl. Prema stavku 2. navedenog članka ZOZO-a, u slučajevima iz stavka 1. istoga članka osiguranik nema pravo na naknadu plaće od dana nastanka tih slučajeva do dana njihova prestanka, odnosno prestanka posljedica njima uzrokovanih.

9. Člankom 91. stavkom 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (”Narodne novine”, 49/14., 51/14., 111/15., 17/15., 123/16., 129/17., 9/21., 90/22., 147/22., 156/22., 73/23. i 76/23. - dalje: Pravilnik) propisano je da osiguranik nema pravo na naknadu plaće u slučajevima iz članka 53. Zakona i to od dana nastanka tih slučajeva do dana njihovoga prestanka, odnosno prestanka posljedica njima prouzročenim. Sukladno članku 91. stavku 2. Pravilnika činjenicu prestanka postojanja slučaja, odnosno njegove posljedice u smislu stavka 1. ovoga članka utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite iz članka 21. stavka 3. Pravilnika. Prema stavku 3. članka 91. Pravilnika o nepriznavanju naknade plaće u smislu stavka 1. istoga članka, na zahtjev osiguranika nadležni regionalni ured, odnosno područna služba Zavoda izdaje rješenje u upravnom postupku.

10. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj od 15. svibnja 1995. do 30. studenoga 2018. i od 1. prosinca 2018. do 1. rujna 2023. bio obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca Studenac d.o.o. i da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u vremenu od 21. srpnja 2023. do 31. kolovoza 2023.

11. Sporno je da li je u predmetnom upravnom postupku pravilno utvrđeno da tužitelj u razdoblju od 18. kolovoza 2023. do 31. kolovoza 2023. više nema pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

12. Prema podacima spisa razvidno je da je poslodavac tužitelja priložio dokaze o radu osiguranika, ovdje tužitelja, za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad - izvješće tvrtke Lomis za detektivske usluge s fotografijama, iz kojeg je razvidno da je tužitelj za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad radio u tvrtki Massarum d.o.o. na lokaciji veleprodaje, TTTS u Stobreču koja je u vlasništvu njegove supruge MN. U izvješću se navodi da je tužitelj više puta snimljen kako upravlja radnim strojevima, vozilima, utovaruje i istovaruje robu, nosi i diže gajbe s pićem, kutije s robom, komunicira s kupcima. U postupku je pribavljena i izjava tužitelja od 12. studenoga 2024. u kojoj je tužitelj, između ostalog, potvrdio da je u razdoblju od sredine mjeseca kolovoza do zadnjeg tjedna istog mjeseca, odnosno oko dva tjedna povremeno radio na lokaciji TTTS u tvrtki Massarum d.o.o.

13. S obzirom na izneseno, prvostupanjsko tijelo zaključilo je da je tužitelj radio za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad i da sukladno članku 53. stavku 1. točki 4. ZOZO-a nema pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 18. kolovoza 2023. do 31. kolovoza 2023.

14. Prema shvaćanju ovog suda, ponašanjem tužitelja ostvarila se osnova iz citirane odredbe članka 53. stavka 1. točke 4. ZOZO-a, stoga su upravna tijela pravilno utvrdila da tužitelj nema pravo na naknadu plaće za navedeno razdoblje. Razlozi koje iznosi tužitelj nisu takvi da bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

15. U odnosu na pozivanje tužitelja na obrazloženje prvostupanjskog rješenja u kojem se navodi da poslodavac tužitelja nije dostavio dokaze da je tužitelj i prije 18. kolovoza 2023. radio za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, treba reći da navedeno ide u korist tužitelja jer mu za ranije razdoblje korištenja privremene nesposobnosti za rad nije utvrđeno da mu ne pripada pravo na naknadu plaće.

16. Obrazloženje rješenja tuženika sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješenju zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

17. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, izvedenim dokazima, nije dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava. Uzevši u obzir sve izneseno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, a u upravnom postupku nisu povrijeđene odredbe postupka koje bi bile od utjecaja na drugačije odlučivanje, niti je povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 26. svibnja 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja

- tuženiku

- u spis