Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-595/2026-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. Zadar, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1572/2023-28 od 28. siječnja 2026., u sjednici vijeća 26. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1572/2023-28 od 28. siječnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici pojedinačno navedene iznose kao u izreci presude sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose. Točkom II izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.953,09 eur s kamatama, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 53,39 eur odbijen kao neosnovan.

2. Točkom III izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor prijeboja za iznos od 157,27 eur.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu, moglo bi se zaključiti ukupnog novčanog iznosa od 6.048,89 eur s kamatama zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

7. U ovom žalbenom postupku jedino nije sporno da su stranke, tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor 29. studenog 2005. zaključili ugovor o kreditu kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, da je kredit odobren na rok od 20 godina, uz otplatu kredita u 240 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje banka planom otplate, da kredit još uvijek u cijelosti nije otplaćen.

8. Sporno je u ovom žalbenom postupku, a s obzirom na žalbene navode tuženika, prvenstveno radi li se o potrošačkom ugovoru, ima li tužiteljica status potrošača, a ako bi sud eventualno zaključio da se radi o potrošačkom ugovoru i da je tužiteljica dokazala da ima svojstvo potrošača, sporno je, da li je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetna, ima li tužiteljica pravo na restitucijski zahtjev, sporna je visina tužiteljičinog novčanog potraživanja (zahtjeva), je li nastupila zastara tužiteljičinog novčanog potraživanja, te je li pravilno odlučeno o tuženikovom prigovoru prijeboja.

9. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku raspravljajući o spornom pravnom i činjeničnom pitanju je li ugovorna odredba iz predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetna kao o prethodnom pitanju, ocjenom sadržaja predmetnog ugovora o kreditu, stranačkog iskaza tužiteljice, te cijeneći pravne učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu, a u odnosu na pitanje ništetnosti valutne klauzule u CHF, kroz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a zaključio da je ugovorna odredba sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, u bitnom uz obrazloženje da se o toj ugovornoj odredbi prilikom sklapanja ugovora pojedinačno nije pregovaralo, da tuženik nije objasnio tužiteljici što znači valutna klauzula, objasnio joj moguće rizike do kojih može doći uzimanjem kredita u CHF. Slijedom toga zaključio je da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev, vraćanje preplaćenog iznosa pri čemu je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke, u odnosu na koji je utvrdio da tuženik nalazu i mišljenju vještaka u pogledu pravilnosti matematičkog izračuna preplaćenog iznosa nije prigovarao, zaključio da preplaćeni iznos iznosi 6.048,89 eur, da je tužiteljica sukladno nalazu i mišljenju vještaka precizirala tužbeni zahtjev u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude, te je zaključio o osnovanosti restitucijskog zahtjeva tužiteljice pozivom na odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

10. Tuženikov prigovor zastare ocijenio je kao neosnovan, utvrđujući da je predmetna tužba podnesena 13. lipnja 2023., da tužiteljičina novčana tražbina zastarijeva u roku od pet godina u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a, da je zastara počela teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u kolektivnom sporu u odnosu na pitanje valutne klauzule u CHF, od 14. lipnja 2018., zbog čega da zastara nije nastupila.

11. U odnosu na sporno pitanje radi li se o potrošačkom ugovoru te da li tužiteljica ima status potrošača, sud je cijeneći sadržaj ugovora o kreditu kojim je u točki 1. ugovoreno da tuženik odobrava korisniku kredita stambeni kredit za mlade za adaptaciju kuće u [adresa] broj kat. čestice [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sud je zaključio da se radi o potrošačkom ugovoru, da tužiteljica ima status potrošača, zbog čega je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka NV, pa je zbog tih razloga odlučio kao u izreci presude. Tuženikov prigovor prijeboja ocijenio je kao neosnovan, te je isti odbio, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2. u vezi čl. 365., st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

13. Međutim, tuženik osnovano u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer izreke presuda u točki I, iako su u istoj navedeni pojedinačni iznosi preplaćenog iznosa koje je tuženik u obvezi platiti tužiteljici, je nepotpuna budući da nije naveden ukupan iznos tužiteljičinog potraživanja pri čemu sud jedino u obrazloženju presude navodi da bi se radilo o ukupnom iznosu od 6.048,89 eur.

14. U vezi s tim treba reći da kada se ima u vidu nalaz i mišljenje vještaka, na temelju kojeg je tužiteljica postavila i specificirala konačan tužbeni zahtjev, za sada jasno ne proizlazi da li svi pojedinačni iznosi u ukupnom zbroju daju iznos od 6.048,89 eur, ovo iz razloga jer iz nalaza i mišljenja vještaka i Tablice potraživanja (list 160-161) proizlazi da je vještak navodeći pojedinačne iznose konačno naveo da zb roj razlike iznosi 5.891,62 eur, zatim zbroj pozitivne razlike 6.048,89 eur te zbroj negativne razlike -157,34 eur, pa iz takvog sadržaja nalaza i mišljenja vještaka nije moguće utvrditi da li pojedinačno navedeni iznosi daju zbroj pozitivne razlike od 6.048,89 eur, koji prvostupanjski sud prihvaća kao mjerodavan.

15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će pozvati tužiteljicu da u vezi toga precizira tužbeni zahtjev navođenjem ukupnog novčanog iznosa koji traži.

16. Ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji tuženik osnovano u žalbi ukazuje zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost u primjeni materijalnog prava.

17. To se prije svega odnosi na sporno činjenično i pravno pitanje ima li tužiteljica status potrošača, radi li se o potrošačkom ugovoru, te o pravilnim odgovorima na ova pitanja ovise i odgovarajući zaključci u odnosu na meritum spora.

18. Tuženik u žalbi navodi da je na tužiteljici teret dokaza da ima svojstvo potrošača i da se radi o potrošačkom ugovoru. Tuženik, nadalje, ističe da je već u odgovoru na tužbu osporio status tužiteljice kao potrošača kao i o tome da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, te je naveo da je predmetni kredit odobren kao stambeni kredit za mlade za adaptaciju kuće u [adresa] kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da tužiteljica nije vlasnica te nekretnine već NV čije saslušanje je predlagao na navedene okolnosti te nadalje da je NV sredstva kredita uporabio za obavljanje svog ugostiteljsko-turističkog obrta koji ima na predmetnoj nekretnini.

19. Opisani žalbeni navodi tuženika za sada su osnovani, te je u takvim okolnostima prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tuženikov prijedlog za saslušanje NV odbio kao neosnovan.

20. Stoga je u ponovnom postupku potrebno provesti dokaz saslušanjem NV, na kojem dokaznom prijedlogu tuženik ustraje u žalbi te će sud nakon provođenja tog dokaza, kao i ocjenom svih ostalih dokaza u odnosu na ovo sporno činjenično i pravno pitanje, ocjenom stranačkog iskaza tužiteljice, te uvidom u predmetni ugovor o kreditu, kao i priloženi zk. izvadak za predmetnu nekretninu ocijeniti ima li tužiteljica status potrošača, radi li se o potrošačkom ugovoru sve u smislu odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP).

21. U ovisnosti o odgovoru na ovo sporno činjenično i pravno pitanje ovisi je li ništetnost sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF moguće razmatrati kroz mjerodavne odredbe ZZP te kroz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a o pravnim učincima presude donesene u kolektivnom sporu u odnosu na pitanje valutne klauzule u CHF.

22. Ako bi sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da ima status potrošača i da se ne radi o potrošačkom ugovoru tada je isključena primjena odredbi ZZP, kao i pravnih učinaka presude donesenih u kolektivnom sporu u odnosu na pitanje ništetnosti valutne klauzule u CHF, pa tada o pitanju ništetnosti sporne ugovorne odredbe treba raspraviti isključivo kroz primjenu mjerodavnih odredbi ZOO-a, članka 322. i čl. 324., što je osobito potrebno imati u vidu prilikom ponovnog odlučivanja o zahtjevu tužiteljice.

23. I u situaciji, ako bi sud zaključio da je tužiteljica dokazala da se radi o potrošačkom ugovoru i da ima status potrošača, i tada o pitanju ništetnosti sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a o čemu ovisi i odluka o osnovanosti ili neosnovanosti restitucijskog zahtjeva tužiteljice, treba raspraviti kroz primjenu mjerodavnih odredbi čl. 81., čl. 84., čl. 87. ZZP-a, pri čemu je potrebno imati u vidu i pravne učinke presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa u odnosu na pitanje ništetnosti valutne klauzule u CHF, a samo na temelju pravnih učinaka presude donesene u kolektivnom sporu nije dostatno odlučivati o individualnom restitucijskom zahtjevu tužiteljice, već o tim spornim pitanjima treba raspraviti izvođenjem drugih, odgovarajućih dokaza koje predlože parnične stranke.

24. Stoga će prvostupanjski sud u ponovnom postupku imati u vidu sve naprijed navedene primjedbe te će u skladu s time provesti odgovarajući dokazni postupak, nakon čega će ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a zaključiti o odlučnim činjenicama, pri čemu je novu odluku potrebno obrazložiti u skladu sa zahtjevima iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, kako bi se odluka mogla u svemu ispitati.

25. Već za sada se može reći da tuženikovi prigovori o tome da je sud pogrešno ocijenio kako se u konkretnom slučaju ne radi o subjektivnoj preinaci tužbe time što je tužiteljica u podnesku kojim je specificirala tužbeni zahtjev navela kao tužiteljicu PV, nisu osnovani jer se radi o očitoj pogrešci u pisanju tog podneska i imena tužiteljice. Isto se odnosi i na tuženikove navode u odnosu na pitanje dopuštenosti objektivne preinake tužbe u vezi povišenja tužbenog zahtjeva, koju objektivnu preinaku tužbe je sud pravilno dopustio u primjeni odredbi čl. 190. st. 3. i čl. 191. st. 1. i 2. ZPP-a.

26. Konačno, treba ukazati da tuženik prema stanju u spisu, ističući postojanje svog potraživanja po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika u iznosu od 157,27 eur ističe da se radi o potraživanju istaknutom prigovorom radi prebijanja, te potom da se radi o prigovoru prijeboja pa s obzirom na to nije jasno koji prigovor u vezi tog potraživanja tuženik ističe. Radi se o različitim pravnim institutima. Prigovor prijeboja jest materijalno-pravna kompenzacija, koji reguliraju odredbe čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, dok prigovor radi prebijanja jest procesno-pravni prigovor koji regulira odredba čl. 333. ZPP-a, što je potrebno imati u vidu u nastavku postupka te u vezi toga pozvati tuženika da se određeno očituje da li postavlja prigovor prijeboja ili prigovor radi prebijanja.

27. Slijedom svega obrazloženog, uvaženjem žalbe tuženika pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje primjenom odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a, dok je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

U Rijeci 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić