Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1814/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Đuri Zoroi, odvjetniku u Sesvetama, protiv tuženika Lovačkog društva „Srna“ iz Lupoglava, Zagrebačka 61, OIB 32497609902, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama – Stalne službe u Dugom Selu posl. br. Pn-60/2023-8 od 5. rujna 2024. godine, dana 25. svibnja 2026. godine,
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Sesvetama – Stalne službe u Dugom Selu posl. br. Pn-60/2023-8 od 5. rujna 2024. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbačena je kao nedopuštena tužba tužitelja KD (točka I izreke), dok je točkom II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 5. rujna 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj, u naravi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukidanje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. u vezi članka 381. ZPP), ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelj nije ispunio dužnost iz članka 82. stavka 2. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18, 32/19 i 32/20, na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, dalje: ZL) koji mu nalaže da prije podnošenja tužbe pokuša sklopiti sporazum s tuženikom o naknadi štete.
7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u roku od 7 dana od nastanka štete obratio se tuženiku kao loovoovlašteniku te ga izvijestio o šteti na usjevima kukuruza, na što je tuženik odgovorio izlaskom lovačke komisije i nuđenjem repelenata tužitelju. Neprijeporno je dakle, da je lovačka komisija tuženika nakon pregleda terena 19. kolovoza 2023. utvrdila da su na tužiteljevoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] divlje svinje polomile i uništile ranije posijani kukuruz u površini od 4600 m2, dok je po pregledu održanom 22. kolovoza 2023. utvrdila da su na nekretnini tužitelja, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], divlje svinje uništile i polomile oko 500 m2 posijanog kukuruza. Prvostupanjski sud zaključuje da je time tužitelj ispunio zahtjev iz tada važećeg članka 82. stavka 1. ZL, što je stav sa kojim se i ovaj sud u cijelosti slaže.
8. Međutim, ovaj sud nalazi pogrešnim zaključak iznesen u pobijanom rješenju, da tužitelj nije održao zakonski rok iz članka 82. stavka 2. ZL, odnosno da je tužitelj izgubio i samo pravo na podnošenje tužbe zato što se tuženiku iznova nije obratio prijedlogom za sklapanje sporazuma o naknadi štete. Naime, citiranom odredbom članka 82. stavka 2. ZL propisano je da je oštećenik dužan u daljnjem roku od 30 dana od isteka roka iz članka 82. stavka 1. ZL, predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a lovoovlaštenik je dužan na takav prijedlog oštećenika odgovoriti u daljnjem roku od 30 dana , pa ako dođe do sklapanja sporazuma, taj sporazum predstavlja ovršnu ispravu. Ukoliko nakon isteka rokova iz članka 82. stavka 1. i 2. ZL ne dođe do sklapanja sporazuma, oštećenik se može obratiti sudu tužbom radi naknade štete najkasnije u roku od tri godine od dana nastanka štete, s time što će sud odbaciti tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u članku 82. stavcima 1. i 2. ZL (članak 82. stavak 3. ZL). Pritom, treba istaknuti i da je odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3251/2023 od 8. listopada 2024. (“Narodne novine” br.127/2024) ukinut dotadašnji članak 82. stavak 1. ZL s prestankom važenja na dan 1. ožujka 2025. godine, jer je ocijenjeno da nerazmjerno otežava položaj oštećenika u odnosu na lovoovlaštenika.
9. Nesporna je činjenica da se tužitelj po utvrđenoj šteti na usjevima obratio lovačkoj komisiji tuženika koja je izašla na lice mjesta te utvrdila postojanje štete na usjevima od divljači, a dodatno je i telefonom kontaktirao zakonskog zastupnika tuženika, predsjednika Lovačkog društva „Srna“ JD, koji je potom tužitelju prema vlastitom iskazu, naknadno ponudio odštetu u vidu mesa divlje svinje koju će tuženik odstrijeliti. Tužitelj nije bio suglasan s ovakvim vidom naknade štete te je odbio sklopiti sporazum. Prema tome, u situaciji gdje je tuženik bio obaviješten o nastanku i opsegu učinjene štete, s obzirom da je lovačka komisija tuženika utvrdila gotovo istovjetni opseg štete kao što to proizlazi iz izvansudskog nalaza stalne sudske vještakinje za agronomiju Vesne Bubnjar (koji je tužitelj pribavio za potrebe vođenja ove parnice), a gdje je zakonski zastupnik tuženika odbio isplatu novčane naknade ponudivši jedino odštetu u mesu divljači, na što tužitelj nije pristao, to je utvrđenje ovog drugostupanjskog suda da je time tužitelj ispunio dužnost iz članka 82. stavka 2. ZL, te je pravilno zaključio da sporazum s tuženikom nije moguć zbog čega je i pokrenuo ovu parnicu. Ovo iz razloga što člankom 82. stavkom 2. ZL nije propisan način na koji oštećenik mora predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi, pa ispunjenjenje zakonske obveze predstavljaju i usmeni pregovori stranaka, koji su se nesporno vodili no nisu rezultirali sklapanjem sporazuma jer je tuženik odbio isplatiti novčanu naknadu, a tužitelj nije pristao na naknadu štete odštetom u vidu mesa odstrijeljenih životinja. Na koncu, niti sam tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne tvrdi da tužitelj ne bi ispunio obvezu pokušaja mirnog rješenja spora, već tvrdi da šteta nije nastala od divljih svinja, odnosno da tužitelj nije sam poduzeo mjere kojima bi spriječio ili umanjio štetu.
10. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će nastaviti postupati po predmetnoj tužbi i o tužbenom zahtjevu donijeti meritornu odluku.
U Rijeci 25. svibnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
