Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

: GBr

Zagreb

Broj:Ppž-1377/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe PAŠTICADA d.o.o. i odgovorne osobe RS, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 4. i 46. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 25. listopada 2024., broj: Pp-2167/2023, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki II. izreke prvostupanjske presude i izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljenici pravna osoba PAŠTICADA d.o.o. i odgovorna osoba RS

oslobađaju se optužbe

da bi:

pravna osoba Pašticada d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao poslodavac i RS kao odgovorna osoba u navedenoj pravnoj osobi, počinili prekršaj iz članka 93. stavka 2. i stavka 6. Zakona o radu u vezi sa člankom 2., člankom 3., člankom 7. stavkom 2. i člankom 9. stavkom 2. Pravilnika o sadržaju plaće, naknade plaće ili otpremnine ("Narodne novine" broj: 32/15., 102/15. i 35/17.) na način da radnici SS iz [adresa], koja je kod okrivljenika zasnovala radni odnos sklapanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. lipnja 2022. za rad u nepunom radnom vremenu radi obavljanja poslova radnog mjesta konobarica s prvim danom početka rada 30. lipnja 2022. u bruto iznosu propisanog zakonskog minimuma, s rokom dospijeća najkasnije od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec i to: do kraja srpnja 2022., u kojem je dospjela obveza iznosa na ime isplate dijela plaće za lipanj 2022. nisu isplatili u cijelosti dio plaće u bruto iznosu zakonom propisanog minimalnog iznosa od 5.400,00 kuna za lipanj 2022., koju su bili dužni isplatiti 15. srpnja 2022. odnosno najkasnije 31. srpnja 2022., niti da bi najkasnije do 31. srpnja 2022. istoj dostavili dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem je iskazan ukupan bruto iznos zakonom propisanog minimalnog iznosa od 5.400,00 kuna u skladu sa člankom 30. Kolektivnog ugovora ugostiteljstva ("Narodne novine" broj: 58/22.), a drugi obračun u kojem je iskazan iznos dijela plaće za lipanj 2022. koji su bili dužni isplatiti; do kraja mjeseca kolovoza 2022., u kojem je dospjela obveza iznosa na ime isplate plaće za srpanj 2022. nisu isplatili u cijelosti plaću u bruto iznosu zakonom propisanog minimalnog iznosa od 5.400,00 kuna za srpanj 2022., koju su bili dužni isplatiti 16. kolovoza 2022. odnosno najkasnije 31. kolovoza 2022., niti da bi najkasnije do 31. kolovoza 2022. istoj dostavili dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem je iskazan ukupan bruto iznos zakonom propisanog minimalnog iznosa od 5.400,00 kuna u skladu sa člankom 30. Kolektivnog ugovora ugostiteljstva, a drugi obračun u kojem je iskazan iznos dijela plaće za srpanj 2022. koji su bili dužni isplatiti; do kraja rujna 2022., u kojem je dospjela obveza iznosa na ime isplate plaće za kolovoz 2022. nisu isplatili u cijelosti plaću u bruto iznosu zakonom propisanog minimalnog iznosa od 5.400,00 kuna za kolovoz 2022., koju su bili dužni isplatiti 15. rujna 2022. odnosno najkasnije 30. rujna 2022., niti da bi najkasnije do 30. rujna 2022. istoj dostavili dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem je iskazan ukupan bruto iznos zakonom propisanog minimalnog iznosa od 5.400,00 kuna u skladu sa člankom 30. Kolektivnog ugovora ugostiteljstva, a drugi obračun u kojem je iskazan iznos dijela plaće za mjesec 2022. koji su bili dužni isplatiti; do kraja listopada 2022., u kojem je dospjela obveza iznosa na ime isplate plaće za rujan 2022. nisu isplatili u cijelosti plaću u bruto iznosu zakonom propisanog minimalnog iznosa od 5.400,00 kuna za rujan 2022., koju su bili dužni isplatiti 15. listopada 2022. odnosno najkasnije 31. listopada 2022., niti da bi najkasnije do 31. listopada 2022. istoj dostavili dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem je iskazan ukupan bruto iznos zakonom propisanog minimalnog iznosa od 5.400,00 kuna u skladu sa člankom 30. Kolektivnog ugovora ugostiteljstva, a drugi obračun u kojem je iskazan iznos dijela plaće za rujan 2022. koji su bili dužni isplatiti, a uvidom u evidentirane prilike novčanih transakcija s IBAN-a okrivljene pravne i odgovorne osobe kao i poslovnog računa pod kojim posluju u pravnom prometu na IBAN predmetne radnice, razvidno je kako su okrivljenici predmetnoj radnici dospjeli, a neisplaćeni dio iznosa plaće za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2022. isplatili naknadno tek 1. ožujka 2023. u iznosu do 373,28 eura / 2.812,50 kuna,

dakle, da kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, radniku ne bi dostavili obračun dugovanih, a neisplaćenih plaća,

čime da bi postupili protivno članku 93. stavku 2. i 6. Zakonom o radu u vezi sa člankom 2., člankom 3. člankom 7. stavkom 2. i člankom 9. stavkom 2. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ broj: 32/15., 102/15., 35/17.) i time počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu.

II Uslijed odluke iz točke I, žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa u tom dijelu postala je bespredmetna.

III Djelomično se prihvaća osnovanom žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni, tako da se za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkom I., uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi PAŠTICADA d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi RS, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) eura, koju su dužni platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, a okrivljenicima će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko isti, u naprijed navedenom roku, plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 25. listopada 2024., broj: Pp-2167/2023, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba PAŠTICADA d.o.o. i odgovorna osoba RS zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o radu, te su na temelju citiranog propisa i uz primjenu članka 38. Prekršajnog zakona, oslobođeni od kazne. Okrivljenici su proglašeni krivima i zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu, te su na temelju citiranog propisa i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanim kaznama i to pravna osoba u iznosu od 1.040,00 eura, a odgovorna osoba u iznosu od 100,00 eura.

2. Okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka svaki u iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i odluke o oslobađanju okrivljenika od kazne za jedan prekršaj, te zbog prenisko izrečenih novčanih kazni za drugi prekršaj. Žalitelj smatra kako sud prilikom donošenja takve presude okrivljenicima šalje krivu poruku, a radi se o jednim od najtežih prekršaja iz područja radnih odnosa, te je trebalo okrivljenike primjereno kazniti u skladu s propisanim kaznama za te prekršaje, jer se ovakvom odlukom neće postići niti specijalna niti generalna prevencija. Zbog navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i okrivljenicima izreći novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja, kao i stupnju odgovornosti okrivljenika.

4. Žalba je osnovana u odnosu na prekršaj iz točke I. izreke, dok je bespredmetna u odnosu na prekršaj iz točke II. izreke.

5. Ispitujući navedenu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te razmatrajući i navode žalbe, ovaj Sud utvrdio je da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo činjenično opisano u izreci presude pod točkom II. nije prekršaj.

6. Naime, prvostupanjski sud proglasio je krivima okrivljenike zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog pod točkom I. izreke ove presude, a prema optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja od 20. ožujka 2023. Ovakav činjenični opis prekršaja i pravna oznaka prekršaja su pogrešne, jer je u vrijeme počinjenja prekršaja, tj. 1. studenoga 2022. bio na snazi Zakon o radu („Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19.) koji je u članku 229. stavku 1. podstavku 34. propisivao da će se kazniti novčanom kaznom poslodavac pravna osoba „ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj (članak 93. stavci 2. i 4.)“.

7. Tek nakon počinjenja ovog prekršaja stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 151/22.) i to 1. siječnja 2023. koji je u članku 60. izmijenio članak 229., na način da je sada u točki 46. propisano kao prekršaj poslodavca pravne osobe ako radniku kojem na dan dospjelosti nije isplatio plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, ili ih nije isplatio u cijelosti, ne dostavi dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, a drugi obračun u kojem će biti iskazan iznos plaće ili dijela plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor koji je bio dužan isplatiti, sa sadržajem u skladu s pravilnikom iz članka 93. stavka 6. ovoga Zakona (članak 93. stavci 2. i 6.), a što u vrijeme počinjenja djela nije bio propisan kao prekršaj na takav način s obzirom na proširene obveze dostave dva obračuna, a kako je označeno u točki 46.

8. Slijedom navedenoga, to propust okrivljenika u vrijeme počinjenja prekršaja, nije imao obilježja djela iz članka 229. stavka 1. točke 46. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), zbog čega je, u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, ovaj Sud presudu preinačio u navedenom dijelu i okrivljenike zbog prekršaja za koji se optužuju, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio optužbe, zbog čega je žalba tužitelja u tom dijelu postala bespredmetna.

9. Ispitujući nadalje pobijanu presudu u odnosu na prekršaj iz točke I. izreke pobijane presude, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je utvrdio da je u pravu žalitelj kada ističe povredu materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljenika iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, u vezi članka 38. citiranog Zakona, jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu o oslobođenju od kazne, obzirom u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti za primjenu navedenog članka.

10. Naime, institut oslobođenja od kazne propisan je odredbom članka 38. Prekršajnog zakona, prema kojoj je postupanje suda u primjeni ovog instituta ograničeno na procesne situacije kad je zakonom izričito propisano da će sud počinitelja prekršaja osloboditi od kazne (stavak 1.), odnosno kad je zakonom propisana takva mogućnost (stavak 2.).

11. Odredbom članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja: 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, te 3. kad se pomirio s oštećenikom i nadoknadio štetu.

12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud proglasio je krivima okrivljenike pravnu i odgovornu osobu za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o radu, počinjen time da su radnicama R i SS propustili dostaviti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u propisanim rokovima. Prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenike od kazne, s obrazloženjem da su okrivljenici navedene radnice uredno prijavili na obavezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u zakonom propisanim rokovima i istima isplaćivali dogovorenu plaću, a obrasci prijava su im naknadno uručeni putem pošte i to nakon što su ih radnice odbile osobno preuzeti kod poslodavca, te su tako ispunili propisanu obvezu zbog čega je i bio pokrenut prekršajni postupak. Međutim, uzimajući u obzir da se kasnilo s dostavom obrazaca prijava radnicama duže vrijeme, odnosno dostavljeni su sa zakašnjenjem od više mjeseci, ove navedene okolnosti po ocjeni ovog Suda u svojoj ukupnosti imaju značaj naročito olakotnih i pružaju dostatnu osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne, ali ne i za oslobađanje od kazne primjenom članka 38. Prekršajnog zakona, a kako to opravdano ističe žalitelj.

13. Stoga je ovaj Sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, a uzimajući u obzir okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni i okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, dakle, u iznosima nižim od propisanih posebnih minimuma budući je novčana kazna za pravnu osobu propisana od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu od 920,00 do 1.320,00 eura, vodeći računa o svim okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i koje okolnosti su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene.

14. Ukoliko okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

15. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 26. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.