REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-3047/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak Hrgović, predsjednice vijeća, te sudaca Nediljka Bobana i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠĐ, zbog prekršaja iz članka 238. stavak 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 42/2020, 85/2022, 114/2022), i dr., odlučujući o prigovoru okrivljenog, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Orahovica od 3. ožujka 2026., Klasa: 211-07/26-3/2972, Urbroj: 511-16-06-26-1, na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  je

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenika ŠĐ i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 158/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljenik ŠĐ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura ,u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik ŠĐ i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.977,23 eura zbog prekršaja iz članka 238. stavak 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 29. stavku 4. točki 2. , kažnjiv po čl. 167. st.4. Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga, te je obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor samo zbog odluke o novčanoj kazni, zbog čega se u smislu članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, prigovor prihvaća žalbom. U prigovoru okrivljenik navodi kako je nezaposlen, nedavno je izašao iz zatvora te je otac djeteta s posebnim potrebama.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmotrivši odluku o utvrđenim odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdilo mjere kazne primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Prije svega, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okrivljeni nije učinio pa su navodi prigovora o njegovom lošem imovnom stanju u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja.

6. Nadalje, okrivljeniku su za počinjene prekršaje utvrđene novčane kazne u visini zakonom propisanog apsolutnog (fiksnog) iznosa, te cijeneći da se radi o četiri prekršaja, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, niti bi se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 7. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona mogla postići blažim kažnjavanjem.

8. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, ističe se da je rad za opće dobro institut koji je uz zakonom propisane uvjete moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka. Dakle, u ovom stadiju postupka, prilikom odlučivanja o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv pobijanog prekršajnog naloga, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.

9. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom prigovora. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj : 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom prigovora određena je u iznosu koji je po mišljenju ovog Suda primjeren složenosti i trajanju postupka i imovinskim prilikama okrivljenika.

10. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, PP Orahovica, u 3 (tri) otpravka za: spis i okrivljenika.