Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4317/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika BŠ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), prekršaja iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj: 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19)  i zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. ožujka 2026., poslovni broj: Pp-17371/2025-12, na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda pod točkom II. izreke pobijane presude tako da se navodi da: „Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen od dana 5. prosinca 2025. u 00,35 sati i zadržan do 18. prosinca 2025. u 17,00 sati, što ukupno iznosi 14 (četrnaest) dana zatvora uračunava se u izrečenu ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana, tako da okrivljeniku preostaje još za izdržati 1 (jedan) dan zatvora“, te na način da se pod istom točkom izreke umjesto točke 2. navodi točka 1.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split kao osnovana i preinačuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, tako da se na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona okrivljeniku BŠ Shiroki trajno oduzima privremeno oduzeto vozilo marke Renault reg. oznake [registarska oznaka] sa ključem i prometnom dozvolom br. [broj dozvole].

III. U ostalom dijelu odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu pobijana presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, dok je za prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljenik oslobođen od optužbe. Za prekršaj iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku je izrečena novčana kazna u iznosu od 450,00 eura, dok mu je za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 dana, a za prekršaj iz članka 54. stavka 1. točke 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga kazna zatvora u trajanju od 7 dana, odnosno sukladno članku 39. Prekršajnog zakona ukupna kazna zatvora u trajanju od 15 dana u koju će se uračunati vrijeme u kojem je okrivljenik bio uhićen od 5. prosinca 2025. u 00,35 sati i zadržan do 18. prosinca 2025. Za prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljenik je oslobođen od optužbe.

2. Nadalje, na temelju članka 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga u svezi sa člankom 76.a Prekršajnog zakona odlučeno je da se od okrivljenika oduzima, trajno i bez naknade, jedan papirnati smotuljak sa sadržajem droge hašiš sveukupne mase 0,69 grama, privremeno oduzete po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU SD-e Klasa: 211-07/25-5/32118 od 5. prosinca 2025. koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

3. Dalje, odlučeno je da se po pravomoćnosti pobijane presude ima vratiti privremeno oduzeti predmet: osobni automobil marke Renault reg. oznake [registarska oznaka] sa ključem i prometnom dozvolom br. [broj dozvole], privremeno oduzet vlasnici vozila ČŠ rođene **.**.1997., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa].

4. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 5 mjeseci s time da se u zaštitnu mjeru uračunava vrijeme za koje je vozačka dozvola okrivljeniku bila privremeno oduzeta temeljem izdane Naredbe o određivanju mjere opreza, broj: 1071429035 od 5. prosinca 2025., a koja počinje teći od izvršnosti presude.

5. Istom presudom odlučeno je da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura.

6. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prava i odluke o oduzimanju predmeta.

7. U žalbi tužitelj navodi da je pogrešna odluka suda o oslobađanju okrivljenika od optužbe jer da je u optužnom prijedlogu omaškom naveden termin „pravomoćnosti“ umjesto „izvršnosti“, a iz spisa odnosno priloga dostavljenih uz optužni prijedlog da je posve jasno da se radi o izvršnosti i da je u činjeničnom opisu naveden točan datum – 18. srpnja 2025. kada je rješenje PU šibensko-kninske o ukidanju vozačke dozvole postalo izvršno, pa smatra da je ovlaštenog tužitelja trebalo pozvati na ispravak, umjesto da se ovako olako oslobodilo okrivljenika od optužbe. U odnosu na dio odluke o vraćanju vozila, smatra da s obzirom na dosadašnju kažnjavanost okrivljenika uopće ne bi trebalo biti upitno oduzimanje vozila te da je interes zaštite javne sigurnosti građana trebalo staviti ispred eventualnog materijalnog interesa takvih osoba, kao i ispred interesa vlasnika vozila, koji da je trebao pokazati višu razinu odgovornosti i voditi računa o tome kome daje svoje vozilo na upravljanje.

8. Žalba nije osnovana.

9. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

9.1. Nadalje, odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja, valja napomenuti da se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 40. Prekršajnog zakona, navodeći da se vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen od dana 5. prosinca 2025. u 00,35 sati i zadržan do 18. prosinca 2025. u 17,00 sati, uračunava u izrečenu ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, pa da se kazna zatvora smatra izvršenom, što je pogrešno, jer navedeno vrijeme uhićenja i zadržavanja iznosi 14 dana zatvora što se okrivljeniku uračunava u izrečenu ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, tako da okrivljeniku preostaje još za izdržati 1 dan zatvora, pa je stoga ovaj sud okrivljeniku primjenom članka 40. Prekršajnog zakona preinačio kaznu zatvora kao u izreci ove presude, ujedno navodeći da je okrivljeniku novčana kazna u iznosu od 450,00 eura izrečena za djelo pod točkom 1. izreke, a ne za djelo pod točkom 2., kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

10. Nadalje, ispitujući žalbu tužitelja glede privremeno oduzetog vozila, ovaj sud smatra da je u pravu tužitelj kada navodi da su ispunjene pretpostavke za trajno oduzimanje vozila okrivljeniku.

11. Dakle, imajući u vidu da je okrivljenik već u dva navrata kažnjavan kaznom zatvora radi prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, evidentno je da dosadašnje sankcije ne djeluju na okrivljenika i ne sprečavaju ga u ponovnom činjenju najtežih prekršaja. Počinjeni prekršaji, osim što spadaju u najteže prometne prekršaje, predstavljaju izrazitu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu te često rezultiraju teškim posljedicama što dovodi do zaključka da se radi o upornom, bezobzirnom ponašanju okrivljenika, kojim dovodi u pitanje živote, zdravlje i imovinu drugih sudionika u prometu, pa su ostvareni uvjeti za primjenu članka 76.a Prekršajnog zakona glede privremeno oduzetog vozila.

12. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva, u predmetnom slučaju opravdana i nužna kako bi se okrivljenika onemogućilo u ponavljanju prekršaja, budući da je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica.

13. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o okrivljeniku koji uporno čini najteže prekršaje pokazujući time da dosadašnje kažnjavanje nije djelovalo na okrivljenika da promjeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, te je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od činjenja teških prekršaja.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud je prihvaćanjem žalbe tužitelja u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i trajno oduzeo vozilo uporabljeno za počinjenje prekršaja, smatrajući da je takva odluka sukladna odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava, pri čemu je u pravu tužitelj koji navodi da je vlasnica vozila trebala pokazati višu razinu odgovornosti i voditi računa o tome da okrivljenik za kojeg je znala da mu je oduzeta vozačka dozvola i da konzumira drogu ne upravlja predmetnim vozilom.

15. Ispitujući odluku povodom žalbe tužitelja u odnosu na oslobađajući dio za djelo pod točkom 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama valja navesti da je cit. odredbom izričito propisano da će se osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

16. Stoga je ovaj sud utvrdio da je pravilna odluka prvostupanjskog suda koji je temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio okrivljenika od optužbe, jer u činjeničnom opisu nedostaje izvršnost kao konstitutivni element bića prekršaja iz cit. odredbe, pri čemu je neosnovan žalbeni navod tužitelja da je iz spisa odnosno priloga dostavljenih uz optužni prijedlog posve jasno da se radi o izvršnosti, jer zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje je odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, pa sve odlučne činjenice moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

17. Iz izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.