Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4769/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠD, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: Pp-17809/2025-6 od 9. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, te se ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni ŠD je, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o radu, oslobođen od optužbe, na temelju članka 182. stavka 3. Prekršajnog zakona, jer nije dokazano da bi počinio navedeni prekršaj.
2. Istom presudom, određeno je da, na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4. Žalba je osnovana.
5. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je ocijenio da je pogrešno prvostupanjski sud oslobodio okrivljenika od optužbe, s razlozima koje je dao, na što osnovano ukazuje žalitelj, odnosno iz utvrđenog činjeničnog stanja izveden je pogrešan zaključak, da nema dokaza da bi okrivljeni ŠD počinio prekršaj za koji se tereti.
6. Naime, prvostupanjski sud u svojoj presudi obrazlažući oslobađanje od optužbe okrivljene odgovorne osobe ŠD za navedeno djelo ističe da u postupku nije utvrđeno da bi upravo on bio odgovorna osoba jer isti poriče svoju odgovornost, a iz rasporeda radnika na radna mjesta u trgovačkom društvu Cetina d.d. te pojedinačnih poslova i naziva radnih funkcija je razvidno da ŠD, kao direktor pravne osobe, ne bi bio odgovorna osoba za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Međutim, razlozi koje je prvostupanjski sud naveo u pobijanoj presudi, nisu dovoljni razlozi za oslobađanje okrivljenog ŠD od prekršajne odgovornosti kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, u kojoj je obavljao funkciju direktora. Naime, neprijeporno je okrivljeni ŠD, kao direktor, u predmetno vrijeme zastupao društvo te je time i osoba koja je odgovorna za poslovanje društva kojeg zastupa i predstavlja, dakle on je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili su joj povjereni određeni poslovi iz područja djelovanja pravne osobe (članak 61. stavka 1. Prekršajnog zakona). Slijedom navedenog, okrivljeni ŠD, kao direktor društva, odgovara za zakonitost poslovanja pravne osobe u svim dijelovima poslovanja, pa se, samim time, ne može neprijeporno isključiti njegova odgovornost za vođenje poslova društva, a njegova obrana usmjerena je samo na isticanje činjenice da je netko drugi bio zadužen za neposredno vođenje evidencije o radnicima, dakle u ponovljenom postupku nije se uopće očitovao o činjenicama koje su odlučne za utvrđivanje njegove krivnje za inkriminirani prekršaj. Stoga je obrazloženje zaključka prvostupanjskog suda da ŠD ne bi u konkretnom slučaju bio odgovoran, nedostatno, a posebno s obzirom na njegovu neprijepornu odgovornost za zakonito poslovanje društva kojeg zastupa, čijim poslovanjem rukovodi i nad čijim cjelokupnim radom i poslovanjem vrši nadzor, kako to proizlazi i iz sistematizacije pojedinačnih poslova i radnih funkcija, koja prileže spisu, a niti okolnost da bi pored okrivljene odgovorne osobe ŠD, direktora društva, za ovo prekršajno djelo bila odgovorna i koja druga osoba – niže rangirani direktor, protiv kojeg nije pokrenut prekršajni postupak, sama po sebi, u konkretnom slučaju, ne isključuje i njegovu eventualnu prekršajnu odgovornost, kao odgovorne osobe. Stoga je prvostupanjski sud, donošenjem presude kojom je okrivljenog ŠD oslobodio od optužbe, donio pogrešan zaključak i odluku koja okrivljeniku (preuranjeno) ide u korist, s razlozima koje je dao.
7. Nadalje, iz izreke pobijane presude nije vidljivo vrijeme počinjenja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, odnosno nije točno određeno vrijeme počinjenja prekršaja. Vrijeme počinjenja prekršaja bitan je dio činjeničnog supstrata svakog okrivljenja, uz koji zakon veže određene pravne posljedice, među kojima su najvažnije početak zastare i primjena materijalnog prekršajnog prava na koju povredu tužitelj ukazuje navođenjem ove žalbene osnove, pa je činjenični opis, koji ne sadrži određeno vrijeme počinjenja prekršaja, u bitnom manjkav, i na temelju takvog činjeničnog opisa ne može se pravilno ispitati jesu li pobijanom presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prekršajnog prava, a posebno ostaje upitno nastupanje zastare prekršajnog progona. U konkretnom slučaju, vrijeme počinjenja prekršaja razvidno je iz optužnog prijedloga.
8. Slijedom svega navedenog, trebalo je ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud, respektirajući razloge ovog rješenja, u izreci navesti činjenicu na koju mu je ukazano ovim rješenjem, budući da se ne radi o nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, već o činjenici o kojoj ovisi pravilna primjena materijalnog prava.
9. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti kao osnovanu žalbu ovlaštenog tužitelja, te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će u ponovljenom postupku ponovno ocijeniti pravno relevantne činjenice, od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prava, na osnovu kojih će nesumnjivo utvrditi je li okrivljeni ŠD, kao odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi, počinio navedeni prekršaj, koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, te će, uzevši u obzir razloge ovog rješenja, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
10. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenu odgovornu osobu, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
