Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačević kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DK, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj: 87/08., 116/08., 76/09. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20., 33/23.), rješavajući o žalbi okrivljenog DK, podnesenoj putem branitelja Attile Čokolića, odvjetnika u Osijeku, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, broj: Pp-3195/2025-5 od 20. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenog DK te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni DK je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) eura, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini, opisanog u izreci.

2. Uz kaznu, na temelju odredbe članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je oduzeta imovinska korist stečena prekršajem, u iznosu od 23.101,00 eura (dvadesettritisućestojedan euro).

3. Istom presudom okrivljenik je oslobođen od plaćanja naknade troškova prekršajnog postupka.

4. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova. U žalbi, okrivljenik uz ostalo ističe kako je pobijana presuda ostala bez razloga o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati, jer je okrivljenik tijekom postupka isticao da sva motorna vozila nisu bila njegova, već od srodnika kojima je pomagao u prodaji, te imovinska korist od vrlo velikih 23.101,00 eura, nigdje nije utvrđena, nego je sud bez provjere drugim dokaznim sredstvima, prihvatio iznos naveden u optužnom prijedlogu.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je ocijenio da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj, a niti je činjenično stanje potpuno utvrđeno.

8. Naime, u obrazloženju pobijane presude, kojom je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom, prvostupanjski sud nije dao bilo kakve razloge zašto je prihvatio iznos imovinske koristi naveden u optužnom prijedlogu, dok okrivljenik na tu okolnost nije niti ispitan u dokaznom postupku, a prilikom ispitivanja u inspekcijskom nadzoru, kojom prilikom je uredno upozoren, na zapisnik je izjavio da nije on prodao sve navedene aute te je prvostupanjski sud u tom smislu trebao provesti detaljniji dokazni postupak jer nije dokazano da je cjelokupni navedeni iznos njegova ostvarena imovinska korist, odnosno ostalo je nerazjašnjeno koji je iznos imovinske koristi ostvario žalitelj, a ako to u konkretnom slučaju sud ne može utvrditi, treba voditi računa o primjeni članka 559. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.), koji daje mogućnost sudu da visinu iznosa imovinske koristi odmjeri po slobodnoj ocjeni te, od ukupno primljenog iznosa uplata, eventualno odbije dio koji se ne odnosi na okrivljenikovu stečenu imovinsku korist.

9. Sud ili tijelo pred kojim se vodi postupak dužni su tijekom postupka prikupljati dokaze i istraživati okolnosti koje su važne za utvrđivanje imovinske koristi, u smislu članka 557. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku koji se primjenjuje u postupcima oduzimanja predmeta i imovinske koristi, u skladu s odredbom članka 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj: 70/17) Stoga je, za sada, neutvrđena i nejasna konstatacija o ostvarenju navedene imovinske koristi u navedenom iznosu.

10. Slijedom navedenog, kako u obrazloženju prvostupanjskog suda nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na ostvarenu imovinsku korist okrivljenika, odnosno nedostaje obrazloženje iz kojih dokaza proizlazi da je okrivljenik ostvario imovinsku korist u navedenom iznosu, a prvostupanjski sud ih prihvaća, te ni činjenično stanje u predmetu nije potpuno i pravilno utvrđeno, trebalo je prihvatiti kao osnovanu žalbu okrivljenika te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će u ponovljenom postupku otkloniti istaknutu povredu te utvrditi i ocijeniti pravno relevantne činjenice, od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prava, na osnovu kojih će zaključiti je li okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret i pritom ostvario imovinsku korist, te će, uzevši u obzir razloge ovog rješenja, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

11. Iz izloženih razloga, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.