P-6196/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Daniel Brkan, odvjetnik u Zagrebu, Horvaćanska 45, protiv tuženika Hvaretta d.o.o. Marina, [adresa], osobni identifikacijski broj 39788643183, (ranije WorkOut Coyotes d.o.o. Split, Makarska 10), kojega zastupa punomoćnik Aleksandar Jakić, odvjetnik u Zagrebu, Frane Petrića 2/III, radi isplate, 26. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e :

I. Vrijednost predmeta spora se utvrđuje u novčanom iznosu od 72.119,90 eura.

II. Nalaže se tužitelju ĐM iz [adresa], osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Hvaretta d.o.o. Split, Makarska 10, osobni identifikacijski broj 39788643183, parnični trošak ovog postupka, u novčanom iznosu od 9.118,61 eura.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja, postavljen tužbom koja je zaprimljena kod ove Službe 16. prosinca 2019., a glasi:

" 1. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem Ugovora o vođenju projekta od lipnja 2018. sklopljenog između tužitelja i tuženika stekao valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva kojim tužitelj stječe pravo vlasništva u 1/3 dijela nekretnine koja se nalaz na zk.č. 9315/11, kuća i dvorište, površine 638 m2, kuća 170 m2, dvorište 468 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženiku trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja iz točke 2. ove presude.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja, postavljen tužbom koja je zaprimljena kod ove Službe 16. prosinca 2019., a glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime novčane naknade za pružene usluge isplati iznos od 72.119,90 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak je pokrenut zaprimanjem tužbe 16. prosinca 2019. Tužba je postavljena sukladno odredbi članka 188. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, na način da je postavljen primarni tužbeni zahtjev, kojim se traži utvrđenje prava vlasništva tužitelja na 1/3 dijela č.z. 9315/11 k. o. [katastarska općina], a u slučaju odbijanja, postavljen je tužbeni zahtjev kojim se traži od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 72.119,90 eura, sve uz naknadu parničnih troškova.

2. Tužba je tuženiku uredno dostavljena na davanje pisanog odgovora, uz zakonom propisana upozorenja, te je isti dao pisani odgovor, kojim se usprotivio tužbi i predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka došlo je do određenih statusnih promjena u pravnoj osobi tuženika, odnosno, promijenjena je tvrtka tuženika, te sjedište društva. Tako je uvidom u sudski registar utvrđeno kako je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, oznake Tt-22/6717-2 od 25. kolovoza 2022. izvršen upis promjene tvrtke iz WorkOut Coyotes d.o.o. u Hvaretta d.o.o., dok je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, oznake St Tt-25/10802-2 od 17. travnja 2025. izvršen upis promjene sjedišta društva na adresu u [adresa].

4. Tužbom se tvrdi da je tužitelj s tuženikom u lipnju 2018. sklopio usmeni ugovor o vođenju projekta kupnje i obiteljskih kuća u [adresa], na otoku [adresa], a koje su upisane u zemljišnoj knjizi ove Službe u zemljišno- knjižnom ulošku broj [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Tuženik da je koristeći usluge tužitelja kupio navedene nekretnine i upisao se u zemljišnoj knjizi kao vlasnik. Stranke da su usmenim ugovorom, za obavljene usluge tužitelja, ugovorile naknadu koja je trebala biti plaćena na način da se na tužitelja, nakon kupnje nekretnina (kuća) prenese u vlasništvo tužitelja obiteljska kuća, koja da se nalazi na č.z. 9315/11 k. o. [katastarska općina] i to u 1/3 suvlasničkog dijela, dok bi ostale 2/3 dijela tuženik prenio na tužitelja kao naknadu za daljnje vođenje projekta do prodaje kuća krajnjim kupcima. Tužitelj tvrdi da je svoje usluge obavio, no, da tuženik do podnošenja ove tužbe odbija izvršiti svoju obvezu, odnosno, kompenzirati tužitelja, bilo prijenosom vlasništva, bilo isplatom.

5. U odgovoru na tužbu, koji je zaprimljen u spis 9. ožujka 2020. tuženik tvrdi da je tužiteljeva tužba potpuno neosnovana, bez bilo kakvih konkretnih dokaza, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu troška tuženiku. Prvenstveno se prigovara vrijednosti predmeta spora, naznačenoj tužbi, te se predlaže istu utvrditi u vrijednosti od 537.293,40 tadašnjih kuna. Nema prijepora oko vlasništva tuženika nad predmetom spora, no, tuženik osporava tužiteljeve navode o sklapanju bilo kakvog usmenog dogovora o vođenju projekta kupnje i prodaje obiteljskih kuća u [adresa], sve kako se tvrdi tužbom. Tuženik tvrdi da nije koristio nikakve usluge tužitelja, pa time da nije u obvezi nikakve naknade istom. Tuženik ističe kako u konkretnom slučaju, tužbom nije jasno ni navedeno koji ugovor je među strankama navodno sklopljen, te se u tom smislu osporava postojanje bilo kakvog ugovora. Tako se tvrdi da se ne može govoriti o ugovoru o djelu, jer se tim ugovorom izvođač obvezuje za nalogodavca obaviti ili izraditi neku stvar, ili obaviti neku umnu radnju, uz isporuku konačnog djela. Tuženik tvrdi da tužitelj tužbom nije ni naveo niti obrazložio koje bi to radnje on obavio za tuženika, niti koji je to rezultat angažmana tužitelja. Tužiteljevi navodi da se ne mogu podvesti niti pod ugovor o ortaštvu, jer to podrazumijeva uzajamno ulaganje rada ili imovine dviju strana, radi postizanja zajedničkog cilja. Dakle, za postojanje ovog ugovora, potrebno je nužno doprinosi ortaka, te zajednički cilj, što u ovom slučaju tuženik osporava. U konkretnom slučaju da se bi moglo ni raditi o ugovoru o nalogu, jer je za postojanje takvog ugovora nužno da nalogodavac dade nalogoprimcu kakav nalog za poduzimanje određenih poslova u njegovo ime, što opet, u konkretnom slučaju nije riječ. Ovdje da se ne bi moglo govoriti ni o ugovoru o posredovanju, budući da se time podrazumijeva poduzimanje kakvih faktičkih radnji od strane posrednika, a ne pravni posao ili poslovi s trećim osobama, a i ovo pod uvjetom suglasnosti volja strana, što se osporava. Naime, tuženik tvrdi da je samostalno i proizvoljno sklopio ugovor kupoprodaji s prijašnjim vlasnikom nekretnina upisanih u ZU 2029. k. o. [katastarska općina], te osporava kakvo sudjelovanje tužitelja u tom činu. Štoviše, tuženik tvrdi da on u trenutku navodnog sklapanja ugovora, u lipnju 2018. (kako se tvrdi tužbom), nije ni bio vlasnik predmetne nekretnine, pa navodi ugovor (da postoji, što se osporava),ne bi mogao proizvoditi pravne učinke, odnosno, ne bi se mogao smatrati valjanom pravnom osnovom u pogledu stjecanja prava vlasništva. Radi navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Na prvom pripremnom ročištu, održanom 13. prosinca 2021. prihvaćeni su dokazni prijedlozi stranaka, te je zaključen prethodni postupak. O prigovoru tuženika na vrijednost predmeta spora ostalo je za odlučiti izvanraspravno.

7. U fazi glavne rasprave su izvedeni sljedeći dokazi:

- pregledan je izvadak iz zemljišne knjige, ZU 2029 k. o. [katastarska općina] (list 4-6 spisa);

- pregledan je internetski oglas za obiteljske kuće u [adresa]

[adresa] (list 7 spisa);

- pregledan je Ugovor o kupoprodaji nekretnina, sklopljen 20. studenog 2018. između Erste&Sterimarkische bank d.d. Rijeka i WorkOut Coyotes d.o.o. Zagreb (list 22-30 spisa);

- pregledan je internetski oglas/ponuda od 26. lipnja 2017. (list 31-37 spisa);

- saslušani su svjedoci:

o GM (iskaz na zapisniku pred zamolbenim sudom od 8. studenog 2022., list 132-133 spisa);

o ŠM (iskaz na zapisniku pred zamolbenim sudom od 13. ožujka 2023., list 167-168 spisa);

o OM (iskaz na zapisniku pred zamolbenim sudom od 5. svibnja 2023. – izvornik na slovačkom jeziku na listu 170-172 spisa; prijevod na hrvatski jezik na listu 182-184 spisa);

o RM (iskaz na zapisniku pred zamolbenim sudom od 28. ožujka 2024. – izvornik na slovačkom jeziku na listu 115-116 spisa; prijevod na hrvatski jezik na listu 244-245 spisa);

o RM (dopunski saslušan na ročištu 28. siječnja 2026., iskaz na listu 239-241 spisa);

o ČM (iskaz na zapisniku od 1. travnja 2026., list 254-256 spisa);

o SM (iskaz na zapisniku od 1. travnja 2026., list 256-257 spisa);

o ZM (iskaz na zapisniku od 1. travnja 2026., list 257-259 spisa);

- saslušane su parnične stranke i to na ročištu za glavnu raspravu od 28. siječnja 2026. (iskaz tužitelja na listu 233-235 spisa; iskaz zz tuženika na listu 235-238 spisa).

8. Iz zemljišno-knjižnog izvatka ZU 2029 k. o. [katastarska općina], koji je dostavljen uz tužbu (list 4-6 spisa) proizlazi da je u vrijeme podnošenja tužbe, u zemljišnoj knjizi ove Službe, kao vlasnik predmeta spora bio upisan ovdje tuženik.

9. Pregledom internetskog oglasa za obiteljske kuće u [adresa] / [adresa], koji je također dostavljen uz tužbu (list 7 spisa) proizlazi da je na stranicama Erste nekretnine istaknut oglas za obiteljske kuće u [adresa], s opisom projekta i detaljima oko površine kuća (uz ostale tehničke detalje). Oglašeno je ukupno devet kuća, s ukupnom bruto površino 2.297 m[2] , s prodajnom cijenom od 2.000.000,00 eura.

10. Pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina, dostavljenog uz odgovor na tužbu (list 22-30 spisa) proizlazi da su 20. studenog 2018. Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka i ovdje tuženik – WorkOut Coyotes d.o.o. Zagreb (kasnije sjedište u [adresa] – istovjetnost pravne osobe utvrđena uvidom u sudski registar) sklopili ugovor kupoprodaji nekretnina i to, prema članku 1. Ugovora, onih nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi ove Službe u ZU 2029. k. o. [katastarska općina] (uključujući i predmetnu nekretninu). Prema članku 2. Ugovora, ugovorena je cijena od 1.845.000,00 eura za devet kuća, odnosno, za predmet spora ugovorena je cijena od 158.893,66 eura (u što je uključen porez od 31.778,73 eura). Daljnjim člancima Ugovora, ugovorena je dinamika plaćanja, pitanje tabularne izjave, te predaje u posjed nekretnina kupcu od strane prodavatelja. Navedeni Ugovor o kupoprodaji je ovjeren kod javnog bilježnika Darja Bošnjaka u Zagrebu, po poslovnim brojem OV-12733/2018 i to 27. studenog 2018.

11. Pregledom internetskog oglasa, dostavljenog uz odgovor na tužbu ( list 33-37 spisa) utvrđeno je kako sadržaj istog na prvoj stranici odgovara sadržaju oglasa dostavljenog uz tužbu, dok su na ostalim stranicama navedeni detalji i tehnički podaci o kućama na prodaji (satelitske snimke, tlocrti kuća).

12. Na ročištu za glavnu raspravu, održanom 28. siječnja 2026. izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Tužitelj je saslušan osobno, dok je za tuženika saslušan zastupnik po zakonu VM. Kako se g. VM ne služi hrvatskim jezikom, osiguran je sudski tumač i prevoditelj za slovački jezik, uz čiju pomoć je g. VM saslušan.

13. Tužitelj je u svojem stranačkom iskazu (list 133-235 spisa) dodao kako su prilikom sklapanja pravnog posla, odnosno, ugovora na koji se poziva u tužbi, bili prisutni svjedoci GM, ČM i ZM, koji su svi predloženi u ovom postupku kao svjedoci. Tužitelja da je angažirao raniji direktor, odnosno, jedan od njih i to OM, a angažirao ga je da "… u banci riješi kupnju…". O detaljima provizije, tvrdi da je samo pregovarao s g. BM. Pema tužitelju, dogovor je bio da će se njemu isplatiti iznos koji bi on tuženiku uštedio da je prodaja išla preko banke, a to procjenjuje na nekih 10-20 %, a detaljnije da su nisu pregovarali. Zamisao da je bila da tužitelj pomogne tuženiku u "…rješavanju banke…", a kasnije bi se suradnja nastavila na način da bi tužitelj, budući da je građevinski poduzetnik, tuženiku pomogao u daljnjoj gradnji dodatnih vila na otoku [adresa]. Odlaskom g. FM iz društva tuženika, da njihov dogovor nije realiziran. Njega da je s g. BM upoznao GM i to prije ljeta 2018. Što se tiče oblika ugovora, prema kazivanju tužitelja, upravo je on bio taj koji nije inzistirao na sklapanju pisanog ugovora, unatoč navodnom upitu od strane g. FM. Tužitelj tvrdi da se dvaput sastao s g. BM i to jednom prije nego li je "… dobio na natječaju…", a drugi put prije "… dogovora s bankom…". Upitan o nazivu i sadržaju navodnog pravnog posla za koji tvrdi da je sklopio s tuženikom, tužitelj tvrdi da bi to nazvao "… radi naplate usluge…", odnosno, sadržaj posla da je bio da on obavi određene usluge za tuženika, a ovaj da će mu zauzvrat "…dati dio nekretnine…". Tužitelj da je trebao dobiti nekretninu za obavljene usluge, a upitan detaljnije kako je to u praksi zamišljeno, tvrdi da je zamišljeno kao ugovor o kupoprodaji, a što se tiče plaćanja, da je bila dogovorena kompenzacija, a tužiteljev angažman, odnosno, njegova usluga da bi iznosila 70.000,00 eura. Njegov angažman da se sastojao od lobiranja kod banke prije dražbe, njegovo rada i slično. Tužitelj u to razdoblje, a nije kasnije, nije imao agenciju za promet ili posredovanje u prometu nekretnina, niti se time bavio.

14. Zastupnik po zakonu tuženika – CM, je u svojem stranačkom iskazu (list 235-238 spisa) porekao sklapanje bilo kakvog ugovora s tužiteljem, bilo usmenog, bilo pisanog, te da tužitelja osobno niti ne poznaje, niti se susretao s njim. Poriče i bilo kakav angažman od strane tužitelja, vezano za kupnju i prodaju kuća u [adresa]. Nadalje, g. CM tvrdi da je on danas jedina osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, a da je u društvo ušao 20. studenog 2018. Raniji direktor društva tuženika da su bili RM i OM, od kojih da je kupio udjele u društvu. Prije kupnje udjela tuženika, g. CM se poziva na detaljnu provjeru poslovanja i imovine (due diligence) koju da je obavio, koja nije dala nikakav podatak koji bi upućivao na sudjelovanje ili angažman ovdje tužitelja, ili bilo kakve obveze društva naspram tužitelja.

15. U svojem iskazu na ročištu održanom 8. studenog 2022. pred zamolbenim Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (list 132-133 spisa) svjedok GM je naveo kako je on pitao tužitelja može li njegov kontakt proslijediti svojem prijatelju ČM, koji poznaje "… te Đ", a vezano oko "…kupovanja tog projekta na Hvaru…". Svjedok tvrdi da ga je kasnije ČM informirao kako je održano nekoliko sastanaka na tu temu, ali mu nije poznato tko je bio prisutan. Iz iskaza svjedoka proizlazi da isti nema nikakvih saznanja o sklapanju ugovora ili o sadržaju eventualnog ugovora, te tvrdi da mu nije poznato da li je ugovorena ikakva naknada za tužitelja. O predmetu spora mu je poznato da se radi o prodaji nekoliko kuća u [adresa], a prodavala ih je Erste banka. Svjedoku je poznato da su kuće kasnije kupili G, odnosno, tuženik.

16. U svojem iskazu na ročištu održanom 13. ožujka 2023. pred zamolbenim Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (list 167-168 spisa) svjedok ŠM, koji je inače u to vrijeme bio djelatnik Erste banke, je izjavio kako nema nikakvih neposrednih saznanja o bilo kakvom ugovoru između stranaka, a samim time nisu mu poznati ni detalji eventualnih ugovora. Svjedok tvrdi da je samo posredno znao "…priču…", te da mu je njegov osobni dojam bio da su tužitelj i G bili "…kompanjoni…". Kako je svjedok sa strane banke vodio prodaju upravo tih kuća, on je s tužiteljem razgovarao oko cijena i roku plaćanja, a budući da se radilo o visokim cijenama, to je banka raspisala javni natječaj i odluke su se zatim donosile na upravnom odboru.

17. Na ročištu održanom 5. svibnja 2023. pred zamolbenim Općinskim sudom u Trenčinu, u Republici Slovačkoj (list 182-184 spisa) saslušan je svjedok OM, iz čijeg iskaza proizlazi da je on u vrijeme sklapanja navodnog ugovora, na koji se poziva tužitelj, bio zastupnik tuženika. Tvrdi da se sa tužiteljem dvaput susreo, a kontakt tužitelja da mu je dao ČM. Prvi susret s tužiteljem da je bio dva tjedna nakon što je svjedok već poslao ponudu za kupnju kuća Erste banci. Ovo da je bilo na temelju javnog natječaja. S tužiteljem da nije razgovarao o njegovom angažmanu oko kupnje kuća, pa tako i poriče razgovore oko eventualne provizije tužitelja. Naprotiv, investitor koji je projekt kupio, platio je 100.000,00 eura društvu g. ČM, s obzirom da je on donio projekt i angažirao se vezano za isti. Svjedok je pojasnio da projekt nije kupio on kao fizička osoba, već treća strana – investitor, kojem je svjedok prodao svoje društvo (tuženika), s time da je dogovorio da obveze za posredovanje i pomoć s projektom mora ovaj investitor platiti g. ČM u visini 100.000,00 eura. Vezano za utjecaj tužitelja na prodaju kuća kod Erste banke, odnosno, kakav angažman od njegove strane, svjedoku nije ništa poznato, te tvrdi da je to u ovlasti uprave banke, pa da mu nije jasno kako bi to tužitelj mogao na bilo što utjecati.

18. Na ročištu održanom 28. ožujka 2024. pred zamolbenim Općinskim sudom u Pezinoku, Republika Slovačka (list 242-249 spisa) saslušan je svjedok RM, iz čijeg iskaza proizlazi kako on ne poznaje tužitelja, te da se s istim nikada nije ni susreo, niti razgovarao o predmetu spora. Svjedoku nije poznat nikakav angažman tužitelja vezano za projekt kuća u [adresa], već naprotiv, naknada, odnosno, provizija vezano za kupnju da je ugovorena s potpuno trećom osobom i to Uljara sv. Ana, kojoj je i isplaćena. Tuženik je izravno pregovarao s bankom, a u društvu tuženika je svjedok tada bio zakonski zastupnik. Banka je raspisala javni natječaj, te da s tim tužitelj nema nikakve veze, niti je angažiran za bilo što.

19. Svjedok RM je dopunski saslušan na ročištu za glavnu raspravu pred ovom Službom, održanim 28. siječnja 2026. (list 239-240 spisa), uz suglasnost parničnih stranaka. Tako iz dopunskog iskaza proizlazi da su svjedok RM i OM bili partneri u društvu tuženika, te da su odluke vezane za troškove ili novčane obveze društva, donosili zajedno. Svjedok da je upoznat s ovim projektom od strane FM, kojega je upoznao 2016., te tako započeo suradnju u Republici Hrvatskoj. Kada se angažirao oko ovog projekta, shvatio je da mu je "… prevelik…", pa je tada uveo g. Š, te su započeli tzv. "due diligence". S DM ga je upoznao OM, pa su tako s ČM ugovorili kupnju u studenom 2018., te za posredovanje kod Erste banke mu isplatili 80.000,00 eura, odnosno, njegovoj firmi Uljara sv. Ana. U vezi ovog projekta, svjedok tvrdi da nitko drugi iz Republike Hrvatske nije angažiran, niti je tuženik s nekim trećim surađivao.

20. Iz iskaza svjedoka ČM, koji je saslušan na ročištu pred ovom Službom 1. travnja 2026. (iskaz na listu 254-256 spisa), proizlazi kako isti nije neposredno bio prisutan, niti ima saznanja o sklapanju ugovora koji se spominje u tužbi, već svjedok tvrdi da je bio prisutan sastanku između tužitelja i tadašnjeg zastupnika tuženika – FM. Taj sastanak, u biti kava, je bila u Zagrebu, ispred poslovnice Erste banke, te je kratko trajala (cca desetak minuta), a vrlo kratko se razgovaralo o posredovanju pri kupnji kuća na [adresa], te tada ništa nije bilo dogovoreno. Kasnije se, tvrdi svjedok, tužitelj još jednom sastao s BM, kojem sastanku svjedok nije prisustvovao. Razlog sastanke da je bio projekt tih kuća u [adresa], te da se o tome razgovaralo, no, ništa konkretno, jer tada banka još uvijek nije bila donijela odluku o dodjeli (dakle, natječaj je već bio raspisan). Prema svjedoku, bile su neke naznake dogovora, jer su se upravo iz tog razloga sastali, ali isto tako, upitan da li je bilo govora o angažmanu tužitelja ili nekakvoj naknadi, svjedok tvrdi da o tome nije bilo govora. Što se tiče posredovanja pri projekt, svjedok je potvrdio kako je on, odnosno, njegovo društvu, primio novčani iznos od 80.000,00 eura, koji da se odnosio na puno više od samog posredovanja, odnosno, da se radilo o pribavljanju raznih dozvola, spajanja na električnu mrežu, te sličnih poslova.

Za ovo je uredno izdan račun.

21. Iz iskaza svjedoka PM, koji je saslušan na ročištu pred ovom Službom 1. travnja 2026. (list 256-257 spisa), proizlazi kako isti nema nikakvih saznanja o predmetu spora, odnosno, da mu ništa nije poznato o sklapanju bilo kakvog ugovora između stranaka.

22. Iz iskaza svjedoka LM, koji je saslušan na ročištu pred ovom Službom 1. travnja 2026. (list 257-258 spisa), proizlazi da je on tužitelja upoznao u ovom procesu posredovanja i sklapanja ugovora, vezano za obiteljske kuće u [adresa]. Svjedok tvrdi da su ČM i on 2018. gledajući oglase, vidjeli oglas predmetnih kuća, pa da je tada ČM ponudio da se obrate O s kojima je on ranije već surađivao. Tvrdi da mu je OM dao punomoć 21. srpnja 2018. Svjedok je rekao kako se s tužiteljem i g. BM sastajao nekih četiri puta, vezano za kompleks kuća i oglas. Na tim susretima da se govorilo i dogovaralo što tužitelj mora napraviti, a g. FM da je rekao kao mu odgovara cijeli kompleks. Tako da je "…pao dogovor…", a kasnija komunikacija da mu nije poznata. Svjedok tvrdi da je dogovorena naknada tužitelja, za njegov angažman, tj. posredovanje kod banke. U prvom dijelu iskaza, svjedok tvrdi da mu detalji dogovora naknade tužitelju nisu poznati, odnosno, da ne zna da li je ugovoren prijenos vlasništva jedne od kuća ili je ugovorena novčana naknada, dok u kasnijem dijelu tvrdi da je bilo dogovoreno, koliko se sjeća, "…da će se tužitelju prebaciti vlasništvo ili suvlasništvo neke vile…".

23. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, kako cjelokupnih dokaza, tako i svakog dokaza pojedinačno, na temelju odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 ), ovaj sud je stajališta da primarni tužbeni zahtjev tužitelja, usmjeren na utvrđenje prava vlasništva, nije osnovan.

24. U konkretnom slučaju, tužitelj primarno traži utvrđenje prava vlasništva na utuženoj nekretnini.

25. Što se tiče stjecanja prava vlasništva u Republici Hrvatskoj, to pitanje je u Republici Hrvatskoj regulirano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014), dok je pitanje pravnih poslova, odnosno, sklapanja, bitnih sastojaka i međusobnih obveza ugovornih strana, regulirano Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine broj 3572005, 41/2008, 25/2011, 78/2015, 29/2018).

26. Prema članku 114. Zakona o vlasništvu, vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

27. Iz tužbe, te primarno postavljenog tužbenog zahtjeva, proizlazi da se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva pravnim poslom, dok nije jasno i izričito navedena vrsta pravnog posla. Kasnije je tužitelj u svojem iskazu naveo da je to "… trebao biti ugovor o kupoprodaji, a što se tiče plaćanja da bi bilo navedeno kompenzacija, drugi dohodak…". Dakle, proizlazilo bi da se tužitelj poziva na sklapanje ugovora o kupoprodaji.

28. Prema članku 376. Zakona o obveznim odnosima, ugovorom o kupoprodaji se prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu za to cijenu, dok se prodavatelj nekog prava obvezuje pribaviti to pravo kupcu, a kad ostvarivanje njegova sadržaja zahtijeva posjed stvari, predati mu i stvar. Člankom 377. istog zakona propisana je obvezatnost pisanog oblika kada je riječ o kupoprodaji nekretnine. Dakle, za valjanost ugovora o kupoprodaji nekretnine zahtijeva se pisani oblik, a isto tako ugovor mora sadržavati bitne sastojke, osobito podatke o ugovornim stranama, oznaku nekretnine i kupoprodajnu cijenu.

29. Ocjena je ovog suda kako tužitelj nije dokazao da je između stranaka sklopljen ugovor, sadržaja kako to tužitelj tvrdi tužbom, niti je dokazao njegove bitne sastojke.

30. Sud je prije svega imao u vidu to da je sam tužitelj u svojem iskazu, kao i u samoj tužbi, neodređeno, a djelomično i proturječno, iskazivao o pravnoj naravi navodnog ugovora, njegovom sadržaju, predmetu i načinu ispunjenja obveza. Tako tužitelj navodi da bi predmetni pravni posao nazvao "naplatom usluge", potom iskazuje da je sadržaj bio da on obavi određene usluge za tuženika, a zauzvrat dobije dio nekretnine, da bi naposljetku tvrdio da je zamišljeno kao kupoprodaja, uz kompenzaciju za usluge u iznosu od 70.000,00 eura. Pri tome tužitelj nije određeno iskazao koja bi konkretna nekretnina bila predmet prijenosa, u kojem opsegu, pod kojim uvjetima, niti kada bi eventualna obveza tuženika dospjela. Takav iskaz sud ocjenjuje neodređenim i nedostatnim za utvrđenje postojanja suglasnosti volja o bitnim sastojcima ugovora.

31. Nadalje, niti jedan od svjedoka saslušanih u ovom postupku, nije neposredno i određeno potvrdio sklapanje ugovora, sadržaja kako se to poziva tužitelj. Svjedok GM je iskazivao isključivo o tome da je povezao određene osobe vezano za projekt kupnje kuća na [adresa], pri čemu izričito navodi da nema nikakvih saznanja o sklapanju ugovora, niti o eventualno dogovorenoj naknadi za tužitelja. Svjedok ŠM također navodi da nema neposrednih saznanja o bilo kakvom ugovoru među strankama, već samo posredna saznanja i svoj osobni dojam da su tužitelj i investitor OM bili "kompanjoni".

32. Posebno je sud cijenio iskaz svjedoka FM, koji je u predmetnom razdoblju bio zastupnik po zakonu tuženika i osoba s kojom tužitelj tvrdi da je pregovarao. Svjedok OM izričito poriče da bi s tužiteljem dogovarao ili ugovorio bilo kakav angažman ili proviziju, vezano za kupnju predmetnih nekretnina, navodeći da je naknada za posredovanje bila ugovorena s ČM. Iskaz tog svjedoka sud prihvaća uvjerljivim i životnim, osobito imajući u vidu činjenicu da je isti neposredno sudjelovao u predmetnom poslu, a njegov iskaz potvrđuju i daljnji iskazi RM i ČM. Naime, svjedok RM navodi kako nitko drugi iz Hrvatske, osim osoba angažiranih preko ČM, nije bio angažiran na ovom projektu, niti je tuženik surađivao s trećim osobama. Istovjetno tome, svjedok ČM potvrđuje tek da je postojao razgovor između tužitelja i FM o mogućem posredovanju pri kupnji kuća, ali navodi da tada ništa konkretno nije dogovoreno, niti je bilo govora o naknadi tužitelja. Pritom svjedok potvrđuje da je upravo njegovo društvo primilo iznos od 80.000,00 eura od tuženika, za posredovanje i druge poslove, vezano uz ovaj projekt, za što da je uredno izdan račun.

33. Sud je cijenio i iskaz LM, međutim, isti ne pruža dostatan stupanj sigurnosti za utvrđenje postojanja utuženog ugovora. Naime, ovaj svjedok iskazuje neodređeno i djelomično proturječno glede sadržaja eventualnog dogovora, prvo navodeći da ne zna je li bila ugovorena novčana naknada tužitelju ili prijenos vlasništva, da bi kasnije u iskazu rekao kao se "sjeća" da je bilo govora o prijenosu vlasništva jedne od vila. Takav iskaz, temeljen na posrednim saznanjima i nesigurnom sjećanju, sud ne smatra dostatnim dokazom za utvrđenje konkretnog i određenog ugovornog odnosa između stranaka.

34. Nadalje, posebno je za istaknuti kako za valjanost ugovora o kupoprodaji nekretnina nije dostatna načelna ili okvirna suglasnost stranaka o mogućoj budućoj suradnji, već je potrebno da postoji jasno i određeno očitovanje volje o svim bitnim sastojcima ugovora i to u zakonom propisanom, pisanom obliku. U konkretnom slučaju, takva suglasnost volja nije dokazana, niti je ugovor sklopljen u traženom obliku.

35. Stoga sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost primarno postavljenog tužbenog zahtjeva, radi čega je isti odbijen.

36. Sud je tijekom postupka razmatrao i pravnu narav odnosa na koji se tužitelj poziva, odnosno predstavlja li eventualni dogovor stranaka ugovor o posredovanju, ugovor o nalogu ili neki drugi obveznopravni odnos.

37. Međutim, neovisno o pravnoj kvalifikaciji odnosa, sud nalazi da tužitelj nije u postupku dokazao postojanje suglasnosti volja o bitnim sastojcima niti jednog od navedenih ugovora.

38. Naime, prema sadržaju iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazilo bi eventualno da je tužitelj trebao povezati određene osobe, pomoći oko komunikacije s bankom i sudjelovati u realizaciji kupnje predmetnih nekretnina. Takav opis angažmana po svojoj bi prirodi mogao upućivati na elemente ugovora o posredovanju iz članka 835. Zakona o obveznim odnosima, prema kojem se posrednik obvezuje nastojati pronaći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenog ugovora, dok se nalogodavac obvezuje isplatiti određenu naknadu ako ugovor bude sklopljen. S druge strane, dio navoda tužitelja, prema kojima je isti trebao poduzimati određene radnje za račun tuženika vezano uz projekt i komunikaciju s bankom, mogao bi upućivati i na elemente ugovora o nalogu iz članka 763. ZOO-a, kojim se nalogoprimac obvezuje poduzeti određene poslove za račun nalogodavca.

39. Međutim, u konkretnom slučaju nisu dokazani ni bitni elementi eventualnog ugovora o posredovanju, niti ugovora o nalogu. Nije dokazano koje je konkretne poslove tužitelj bio dužan obaviti, u kojem opsegu, pod kojim uvjetima, za koju naknadu, niti kada bi pravo na naknadu eventualno nastalo. Posebno nije dokazano da bi između stranaka bila postignuta jasna i određena suglasnost volja o obvezi tuženika na plaćanje naknade tužitelju.

40. Sud pritom ističe da sama činjenica kontakata između stranaka, održanih sastanaka i eventualnog sudjelovanja tužitelja u početnim razgovorima oko projekta, ne predstavlja dokaz o sklapanju ugovora o posredovanju ili nalogu. Iz provedenih dokaza proizlazi najviše da su vođeni preliminarni razgovori o mogućoj suradnji, bez konkretizacije međusobnih prava i obveza u mjeri potrebnoj za nastanak obveznopravnog odnosa.

41. Slijedom navedenog, sud nalazi da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje ni ugovora o posredovanju, niti ugovora o nalogu, pa stoga nema osnove za prihvaćanje ni podredno postavljenog tužbenog zahtjeva na isplatu novčanog iznosa.

42. Radi navedenog, odbijen je i podredni tužbeni zahtjev radi isplate.

43. Što se tiče vrijednosti predmeta spora, budući da je u postupku propušteno odlučiti povodom prigovora tuženika na vrijednost označenu tužbom, to je odlučeno gornjim rješenjem. Odlučeno je kao u izreci gornjeg rješenja, imajući u vidu da je podrednim tužbenim zahtjevom zatražena isplata iznosa od 72.119,90 eura, pa je upravo u toj visini određena vrijednost spora, sukladno odredbi članka 40. Zakona o parničnom postupku.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, radi čega je valjalo tužitelja obvezati na naknadu troškova tuženiku.

45. Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011, 126/2021), budući da je tuženika zastupao punomoćnik odvjetnik, a visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora.

46. Prema Tbr. 54. vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

47. Parnične stranke su na ročištu za glavnu raspravu od 1. travnja 2026., prije dovršetka raspravljanja, predale popis parničnog troška.

48. Tako je tuženik popisao trošak u ukupnom iznosu od 8.455,00 eura, uvećano za sudske pristojbe. Popisane su sljedeće radnje:

- sastav odgovora na tužbu od 9. ožujka 2020. = 543 boda (1.086,00 eura + PDV 25% od 271,50 eura = 1.357,00 eura);

- pristup na ročište pred zamolbenim Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (Pom-194/2022), održano 8. studenog 2022. = 543 boda (1.086,00 eura + PDV 25% od 271,50 eura = 1.357,00 eura);

- sastav podneska od 11. ožujka 2023. = 543 boda (1.086,00 eura + PDV 25% od 271,50 eura = 1.357,00 eura);

- pristup na ročište pred ovom Službom, održano 28. siječnja 2026. = 543 boda (1.086,00 eura + PDV 25% od 271,50 eura = 1.357,00 eura);

- naknada za izbivanje iz ureda 28. siječnja 2026. – 7 sati, prema Tbr.39 x 25 bodova = 175 bodova = 350,00 eura + PDV 25% (87,50 eura) = 437,00 eura;

- troškovi puta Zagreb-Split i Split-Zagreb, prema Tbr.51 (30 % cijene benzina 0,42 eura x 412 km = 173,00 eura x 2 = 346,00 eura + cestarina Zagreb-Split i Split-Zagreb 2 x 26,40 eura = 52,80 s PDV = 398,80 eura;

- pristup na ročište pred ovom Službom, održano 1. travnja 2026. = 543 boda (1.086,00 eura + PDV 25% od 271,50 eura = 1.357,00 eura);

- naknada za izbivanje iz ureda 1. travnja 2026. – 7 sati, prema Tbr.39 x 25 bodova = 175 bodova = 350,00 eura + PDV 25% (87,50 eura) = 437,00 eura;

- troškovi puta Zagreb-Split i Split-Zagreb, prema Tbr.51 (30 % cijene benzina 0,42 eura x 412 km = 173,00 eura x 2 = 346,00 eura + cestarina Zagreb-Split i Split-Zagreb 2 x 26,40 eura = 52,80 s PDV = 398,80 eura;

- sudske pristojbe, prema odluci suda.

49. Prema Tbr. 7.2. ako vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 66.361,00 eura do iznosa od 663.614,00 eura, odvjetnik pored nagrade od 500 bodova po radnji ima pravo obračunati nagradu od jednog boda za svakih započetih 133,00 eura.

50. Kako je vrijednost predmeta spora ovdje utvrđena u visini 72.112,90 eura, to tuženiku pripada 500 bodova po radnji do iznosa od 66.361,00 eura, a za razliku iznad tog iznosa, do vrijednosti predmeta spora (razlika od 5.758,90 eura) bi mu pripadalo dodatno 43 boda po radnji (5.759,90 / 133,00 = 43,30).

51. Dakle, tuženiku je valjalo po radnji priznati 543 boda (500 + 43).

52. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura, to je po radnji tuženiku valjalo priznati 1.086,00 eura.

53. Od popisanog troška priznato je sljedeće:

- sastav odgovora na tužbu od 9. ožujka 2020. = 543 boda (1.086,00 eura + PDV 25% od 271,50 eura = 1.357,00 eura);

- pristup na ročište pred zamolbenim Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (Pom-194/2022), održano 8. studenog 2022. = 543 boda (1.086,00 eura + PDV 25% od 271,50 eura = 1.357,00 eura);

- sastav podneska od 11. ožujka 2023. = 543 boda (1.086,00 eura + PDV 25% od 271,50 eura = 1.357,00 eura);

- pristup na ročište pred ovom Službom, održano 28. siječnja 2026. = 543 boda (1.086,00 eura + PDV 25% od 271,50 eura = 1.357,00 eura);

- naknada za izbivanje iz ureda 28. siječnja 2026. – 7 sati, prema Tbr.39 x 25 bodova = 175 bodova = 350,00 eura + PDV 25% (87,50 eura) = 437,00 eura;

- troškovi puta Zagreb-Split i Split-Zagreb, prema Tbr.50 (30 % cijene benzina 0,42 eura x 412 km = 173,00 eura x 2 = 346,00 eura + cestarina Zagreb-Split i Split-Zagreb 2 x 26,40 eura = 52,80 s PDV = 398,80 eura;

- pristup na ročište pred ovom Službom, održano 1. travnja 2026. = 543 boda (1.086,00 eura + PDV 25% od 271,50 eura = 1.357,00 eura);

- naknada za izbivanje iz ureda 1. travnja 2026. – 7 sati, prema Tbr.39 x 25 bodova = 175 bodova = 350,00 eura + PDV 25% (87,50 eura) = 437,00 eura;

- troškovi puta Zagreb-Split i Split-Zagreb, prema Tbr.50 (30 % cijene benzina 0,42 eura x 412 km = 173,00 eura x 2 = 346,00 eura + cestarina Zagreb-Split i Split-Zagreb 2 x 26,40 eura = 52,80 s PDV = 398,80 eura;

- sudske pristojbe, prema odluci suda.

54. Kada se gornje zbroji, te se doda iznos PDV-a, dobije se traženi iznos od 8.455,00 eura, čemu se dodaje trošak pristojbe u iznosu od 663,61 eura (maksimalni iznos, prema vrijednosti predmeta spora).

55. Dakle, ukupan trošak koji je priznat i dosuđen tuženiku iznosi 9.118,61 eura.

U Starom Gradu, 26. svibnja 2026.

S U D A C

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Rok za podnošenje žalbe je petnaest dana od dostave presude.

DOSTAVITI:

- tužitelju, po punomoćniku, putem e-oglasne ploče;

- tuženiku, po punomoćniku, putem e-oglasne ploče;

- u spis.