REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6226/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari 1. tužiteljice EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu i 2. tužiteljice EOI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Frane Bobinac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Milena Bjelajac, odvjetnica u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. travnja 2026. u prisutnosti 1. tužiteljice osobno uz punomoćnicu, te punomoćnika

2.tužiteljice i tuženika, 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 3. ožujka 2016. pod brojem R2-1649/15, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, između primatelja uzdržavanja IO, [adresa], E [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i davatelja uzdržavanja ZO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši upis brisanja zabilježbe prava iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, broj Z-11514/16, zaprimljeno 9. ožujka 2016., u knjizi položenih ugovora Vrapče Novo, [broj poduloška] / zk. uložak broj [broj ZK uloška], stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest. br. 5680/3, u naravi stan broj 43 na IV (četvrtom) katu, desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 58,06 čm.

3. Nalaže se tuženiku ZO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju IO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene troškove parničnog postupka u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se 1. tužiteljici EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljici EOI, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.910,15 sa zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Sada pokojna IO je 20. lipnja 2018. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj je navela da je s njim, kao davateljem uzdržavanja, sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Dalje je navela da je primorana tražiti raskid tog Ugovora jer davatelj uzdržavanja ne brine o njoj, njezinoj prehrani ni njezi, jer joj je stan u neredu te ga je zatrpao građevinskim materijalom, a da o njezinoj odjeći i obući nije ni pokušao brinuti. Stoga je predložila donijeti presudu kojom će sud raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 25. siječnja 2016., naložiti zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda izvršiti brisanje zabilježbe istog ugovora te naložiti tuženiku naknaditi joj parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama (listovi 65-66 spisa).

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije točno da ne bi brinuo o tužiteljici odnosno da ne izvršava sve obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 25. siječnja 2016. Naveo je da redovito nabavlja hranu i potrepštine za kućanstvo tužiteljice, da brine za čistoću, da je u stan tužiteljice unio materijal i alat potreban za izvođenje radova, da je zamijenio radijatore tužiteljici, da ju vodi doktoru, da nabavlja potrebne lijekove, da je platio dug za otkup stana u iznosu 6.597,11 kuna. Stoga je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica IO preminula je tijekom postupka, 25. studenog 2021. te je postupak prekinut i nastavljen s njezinim nasljednicama, kćerima EO i EOI (listovi 133 i 155-156 spisa).

4. Presudom ovoga suda poslovni broj P-6635/2022-13. od 27. studenog 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev te je naloženo tužiteljicama naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 1.410,15 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

4.1. Povodom žalbi tužiteljica rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-360/2024-2 od 11. rujna 2025. ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz izraženo shvaćanje da sud nije dao razloge, odnosno da su navedeni razlozi nejasni i proturječni stanju spisa i to u pogledu obveza koje se sastoje u održavanju higijene stambenog prostora i rublja tužiteljice.

5. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz knjige položenih ugovora (list 2 spisa), zapisnik od 25. siječnja 2016. u predmetu ovog suda broj R2- 1649/15 (list 13 spisa), račune (listovi 14-50 spisa), potvrde o plaćanju (listovi 51-53 spisa), račun (list 54 spisa), liječničku potvrdu (list 55 spisa), izvadak iz knjigovodstvene evidencije (listovi 56-57 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod ovog suda pod brojem R2-1649/15 (listovi 73-77 spisa), račune (listovi 218-223 i 232-233 spisa), uplatnicu (list 224-226, 230, 236 spisa), karticu člana (list 228 spisa), brisovno očitovanje (list 239 spisa), račune (listovi 243-254 spisa), priklopljeni spis ovog suda poslovni broj R2-1649/15, saslušani su pokojna IO (listovi 105-107 spisa), tuženik (listovi 107-108 spisa), svjedoci ŽO (list 257 spisa), TO (listovi 257-259 spisa), SO (listovi 259-260 spisa), 1. tužiteljica EO (listovi 272-273 spisa), 2. tužiteljica EOI (listovi 273-274 spisa), svjedoci JO (list 274 spisa), FO (listovi 395-396 spisa), DO (listovi 396-398 spisa), ĐO (listovi 398-399 spisa) i NO (listovi 399-400 spisa).

5.1. Sud nije uzeo u obzir fotografije (listovi 187-188 spisa), očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (listovi 189-217 spisa), temeljem odredbe čl. 299. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) jer su isti dostavljeni u spis uz podnesak tužiteljica od 22. veljače 2023., nakon što je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen 9. listopada 2019. (list 70 spisa).

5.2. Sud nije uzeo u obzir prijedlog za saslušanje svjedokinje BO, koji je 1. tužiteljica, bez opravdanog razloga, iznijela tek u podnesku od 26. srpnja 2023., nakon što je u podnesku od 22. veljače 2023. predložila saslušanje svjedoka LO, ĐO, DO i NO, koje je sud saslušao na ročištu održanom 16. travnja 2026.

5.3. Sud je odbio i dokazni prijedlog tužiteljica da se pribavi zdravstveni karton pokojne IO, jer nije jasno radi utvrđenja kojih činjenica bi ga sud pribavljao, obzirom na činjenične tvrdnje na kojima je prednica tužiteljica temeljila tužbu.

5.4. Sud je odbio dokazni prijedlog za dopunsko saslušanje svjedokinje JO, kao nepotreban. Naime, punomoćnica 1. tužiteljice na ročištu održanom 16. travnja 2026. ovaj prijedlog je tek paušalno obrazložila navodeći "obzirom na iskaze danas saslušanih svjedoka", a punomoćnik 2. tužiteljice navodeći "obzirom na navode koje mu je iznijela nakon ročišta na kojem je saslušana te obzirom da iz zapisnika proizlazi da je svjedokinja dala vrlo šturi iskaz". Naime, svjedokinja JO saslušana je na ročištu održanom 18. listopada 2023. te je na istome iskazala sve što joj je poznato u vezi spornog ugovora, a punomoćnici su imali priliku postavljati joj pitanja te iz zapisnika proizlazi da ona nije imala što drugo za iskazati, a niti da su joj punomoćnici željeli postaviti još pitanja.

5.5. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljica neosnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da sud raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između VO, majke tužiteljica kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja 25. siječnja 2016. i ovjeren pred ovim sudom 3. ožujka 2016., te s tim u vezi da sud naloži zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe istog ugovora.

6.1. Između stranaka nije sporno:

- da su IO kao primateljica uzdržavanja i tuženik ZO, kao davatelj uzdržavanja, 25. siječnja 2016. zaključili, a 3. ožujka 2016. ovjerili kod ovog suda pod poslovnim brojem R2-1649/15 Ugovor o doživotnom uzdržavanju (dalje u tekstu Ugovor) kojim se davatelj uzdržavanja obvezao primateljicu uzdržavanja pomagati i uzdržavati do njene smrti, dok je primateljica uzdržavanja zauzvrat dala nekretninu, time da se prijenos vlasništva ima izvršiti nakon njezine smrti,

- da je predmetnim Ugovorom primateljica uzdržavanja raspolagala svojom imovinom za slučaj svoje smrti tako da je dala davatelju uzdržavanja nekretninu i to stan u stambenoj zgradi, sagrađenoj na čestici br. 5680/3, na adresi u [adresa], broj 43, na IV katu, desno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 58,06 čm, k. o. [katastarska općina], broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška],

- da je primateljica uzdržavanja IO koja je ujedno i podnijela tužbu radi raskida Ugovora tijekom parničnog postupka preminula, te da su njezinim nasljednicama proglašene sada tužiteljice te

- da između stranaka nije bila ugovorena zajednica života i da stranke nisu živjele zajedno, već je ugovoreno da primateljica uzdržavanja ovlašćuje davatelja uzdržavanja da stanuje u predmetnoj nekretnini.

6.2. Između stranaka je sporno jesu li se ispunile pretpostavke za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja obveza iz čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

7. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da se prema čl. IV davatelj uzdržavanja obvezuje primateljici uzdržavanja osigurati:

- redovitu prehranu i njegu,

- održavati čistoću (stambenog prostora, odjeće, obuće),

- osigurati joj nesmetane posjete od strane trećih osoba,

- u slučaju bolesti osigurati joj liječničku njegu i lijekove,

- posjećivati je u bolnici ili drugoj stacionarnoj ustanovi,

- u slučaju nepokretnosti obvezuje se osigurati joj dva puta na dan medicinsku njegu od strane stručne osobe time da istu plaća primateljica  uzdržavanja,  a  davatelj  uzdržavanja  se  obvezuje nadoknaditi razliku u novcu,

- u slučaju da primateljica uzdržavanja, uz svoj pristanak, bude smještena u Dom umirovljenika, davatelj uzdržavanja se obvezuje snositi razliku između mirovine primateljice uzdržavanja i cijene smještaja u Dom umirovljenika,

- osigurati smještaj u posebnu medicinsku ili sličnu ustanovu ako bi primateljica zapala u takvo medicinsko ili psihičko stanje u kojemu se davatelj uzdržavanja ne bi bio u stanju brinuti ili skrbiti za nju (dom umirovljenika ili slična zdravstveno socijalna ustanova)

- nakon smrti sahraniti je u skladu s mjesnim, vjerskim ili nacionalnim običajima, a ukoliko primateljica uzdržavanja izrazi posebnu želju po pitanju sahrane, a koja je u mogućnosti sa stvarnim prilikama moguća za davatelja uzdržavanja, davatelj uzdržavanja se obvezuje ispuniti primateljici uzdržavanja posljednju želju po pitanju sahrane.

8. Tužiteljica je podnesenu tužbu sastavila osobno te je u njoj navela da davatelj uzdržavanja ne ispunjava svoje ugovorne obveze u dijelu u kojem joj je dužan osigurati redovitu prehranu i njegu, održavati čistoću te joj osigurati liječničku njegu i lijekove.

8.1. U podnesku od 2. travnja 2019., sastavljenom po punomoćniku odvjetniku, svoje navode je samo dodatno obrazložila.

8.2. U svom iskazu pokojna IO navela je da ne komunicira s tuženikom od pokretanja ovog sudskog postupka. Sklopila je Ugovor sa tuženikom da brine o njoj, a on je brinuo o njoj možda neka 3 mjeseca te je nakon toga njegova briga počela jenjavati. Dogovorili su se da će režije plaćati po pola. Ovo su se dogovorili, čini joj se prije sklapanja Ugovora, ali nije sigurna. Nakon što su nekoliko mjeseci režije plaćali po pola, jedan mjesec nije platila svoju polovinu pa nije više ni tuženik htio plaćati ništa za režije. Prvo ljeto nakon sklapanja Ugovora tuženik je otišao na more, a nakon toga čuli bi se samo telefonski. Hranu joj je kupovao tuženik te je tražio da potpiše sve račune za nabavku hrane. Kada je bio na moru, ostavio je 50,00 kuna susjedi da joj kupuje kruh dok njega nema. Ne može sa sigurnošću reći kada joj je tuženik prestao kupovati hranu. Kad se vratio s mora, činio je to sve rjeđe i rjeđe. Tuženik nikada nije čistio njezin stan, znao je doći skuhati. Kad nije imala vešmašinu htio je par puta odnijeti veš da ga opere, ali mu nije dala da nosi veš. U čišćenju stana i pranju veša pomagala joj je kćer. Ako bi trebalo ići u apoteku, tuženik bi išao. U razdoblju od sklapanja Ugovora nije bila u bolnici, a po potrebi ju je doktoru vozio tuženik, kada je to trebalo, možda dva puta. Tuženik ju nikada nije vozio na groblje, jednom prilikom došao je da bi ju odvezao, ali njoj je bilo loše pa nisu mogli ići. Građevinski materijal tuženika još uvijek se nalazi u stanu. Tuženik je kupio dva radijatora, kada je to trebalo, te ih je platio svojim novcem, a ona je platila montažu tih radijatora. Također, tuženik je na ime otkupa stana platio nekih 6.000,00 kuna, koji iznos mu još duguje. Prije odlaska na more tuženik ju je često posjećivao. Tuženik nikada nije živio u njezinom stanu. Prespavao je u njemu oko dva puta. Tuženik je želio doći živjeti sa curom u stan, što ona nije dozvolila, i tu je došlo do sukoba. Nakon mora tuženik je počeo dolaziti sve rjeđe pa bi došao možda 3-4 puta mjesečno, na par minuta, kada bi ju znao pitati koliko dugo treba biti kod nje. Telefonom ju je zvao svaki dan. S vremenom je vidjela da ne brine o njoj kako su se dogovorili pa je podnijela ovu tužbu, od kada više niti dolazi niti zove. Lijekove je dobivala na recept te ih tuženik nije trebao kupovati. Sjeća se da je jednom prilikom, kada je bila prehlađena kupio sirupe. Nakon povratka s mora tuženik joj je dva puta napunio frižider, a hranu joj je kupovao sve do nekoliko mjeseci nakon podnošenja ove tužbe. Kada je podnijela tužbu, više joj nije ništa kupovalo. Dok je tuženik brinuo za nju i kupovao joj potrepštine nije joj falilo „ni ptičje mlijeko“. Tuženik je nosio sve što treba. Nije trebala ništa niti tražiti, jer je on sve kupovao. Nikada se nije dogodilo da bi tražila da ide s njom doktoru ili nešto drugo od njega, a da on to ne bi napravio ili kupio. Tuženik joj je govorio da ide doktoru, a ona to nije htjela. Oko čišćenja joj je pomagala kćer EO. Kada je sklopila Ugovor s tuženikom kćer ju nije posjećivala, eventualno bi ju telefonski nazvala, a počela ju je posjećivati kada je podnijela tužbu za raskid Ugovora i to otprilike dva puta tjedno. Upoznala je majku tuženika, jer je zamolila tuženika da ju dovede da ju upozna, a ne može reći kada je to točno bilo. Ne sjeća se je li to bilo prije ili nakon sklapanja Ugovora. Ona nije nikada bila gruba, niti ju nagovarala išta u vezi stana. Tuženik joj nije prijetio niti vikao, niti bio bezobrazan. Odgovarajući na pitanje zbog čega traži raskid predmetnog Ugovora pokojna GO odgovorila je da traži raskid Ugovora jer se tuženik više nije brinuo kako su se dogovorili, konkretno nije više plaćao pola režija, nakon što ona jedan mjesec nije platila svoju polovinu. Nije mogla konkretizirati još neki razlog za raskid Ugovora, uglavnom nebriga, nije više bilo kao na samom početku. Konkretizirajući u čemu se sastojala nebriga tuženika za nju navela je da tuženik nije više imao toliko vremena.

8.3. Tuženik je u svom iskazu naveo da je bio u vezi sa unukom tužiteljice te je tako i upoznao prednicu tužiteljica. Kada je ta veza prestala, nakon nekoliko mjeseci tužiteljica ga je zvala na telefon da dođe na kavu. Ona je htjela da dođe češće, pa je u tim susretima vidio kako tužiteljica živi. Uvijek je bio nered, a u frižideru nije ničega bilo. Bilo mu je žao pa joj je znao kupiti namirnice, posuditi novce i to se događalo sve češće. Ona je pričala da je sa djecom u lošim odnosima, jer ne brinu o njoj, te je htjela da potpiše Ugovor. U početku nije na to pristao. Saznao je da je tužiteljica bila četiri godine bez grijanja, pa bi zimi sjedila u kuhinji zamotana u deku, a grijala se na plinske plamenike štednjaka za kuhanje. Sve češće je spominjala Ugovor i govorila da se počne ozbiljnije za nju brinuti, što je i činio. Kupovao joj je kruh, kutiju cigareta dnevno, nabavljao namirnice i tako je trajalo nekih dvije godine prije sklapanja Ugovora. U cijelom tom razdoblju vidio je da se o njoj stvarno nitko ne brine, te je konačno pristao potpisati Ugovor, ali je rekao da prije potpisivanja pozove kćeri i da im sama kaže što će napraviti. Tako je i bilo. Kćeri su došle te su svi zajedno popili kavu, a tužiteljica im je pred njim rekla da o njoj ne brinu i da će s njim sklopiti Ugovor. One su rekle da neka napravi kako želi. Od sklapanja Ugovora pa sve dok nije dobio tužbu tužiteljici je kupovao hranu, koju je plaćao svojim novcem. Frižider joj je uvijek bio pun. Kada je htio baciti jogurte kojima je istekao rok trajanja, tužiteljica mu je govorila da to ne radi, jer joj je bilo žao bacati hranu. Sve ovo radio je sve dok nije dobio tužbu. Tako je čistio nožem fuge na pločicama u kuhinji, čistio kuhinjske elemente, pometao stan, gletao strop u kuhinji, strugao ga, bojao, stavio pločice na balkon, pogletao ogradu balkona. Htio je i zamijeniti kuhinjske elemente, staviti tužiteljici tuš kadu u kupaonu da se lakše tušira, laminat, skinuti tapete u kuhinji te pobojati zidove, što na kraju nije učinio, jer se tužiteljica počela čudno ponašati. U sobu za koju mu je tužiteljica rekla da je njegova donio je drugi krevet. Tužiteljici je kupio pojas za kičmu. Predlagao je tužiteljici da donesu novi madrac, jer je boli kičma, pa da joj bude lakše spavati, a ona to nije htjela. Tužiteljici je rekao da prljavi veš stavlja u vrećicu i da kada bude veša za mašinu da će ga odnijeti i oprati u stanu u kojem je živio, ali ona to nije dala. Uvijek bi je pitao da ide doktoru i govorio joj neka ide, da joj bude lakše, a ona bi rekla da je doktor umro ili da je na godišnjem. Po lijekove joj je išao u apoteku. Zna da joj je nekad unuk kada bi došao znao „žicati cigarete“, donio lijekove pa joj je rekao da je to njegova dužnost i da joj unuk ne treba nositi lijekove. Kad je dobio tužbu, prestao je ovo sve raditi. I od kad je dobio tužbu, znao je nekada doći u stan, jer su tu i dalje neke njegove stvari, pa bi znao ostati par minuta, jer je tužiteljica to tražila. Kćer EOI godinu dana od potpisivanja Ugovora nije niti bila kod tužiteljice niti pitala za nju, a sve mu je postalo čudno kada je jednom prilikom došao s vrećicama hrane kod tužiteljice. Tada je kod nje bila kći EOI, koja je na telefon razgovarala s unukom tužiteljice, a obzirom je razgovarala na razglas čuo je da je pitala „jesi li se riješila Z“. I nakon toga je brinuo o tužiteljici i nosio joj hranu, sve dok nije dobio tužbu. Tužiteljica se počela čudno ponašati kada je upoznao curu 2016., iako se njegovo ponašanje prema njoj i briga nisu promijenili, osim toga što prije dok nije imao curu bio kod tužiteljice po 5-6 sati, a nakon što je upoznao curu po sat, sat i pol ili dva sata. Tada je tužiteljica počela negodovati i to je razlog zašto je znao pitati koliko bi htjela da ostane kod nje. Nakon potpisivanja Ugovora tužiteljicu je posjećivao 4, 5, 6 puta tjedno i to sve dok nije dobio tužbu, time da su ti susreti nakon što je imao curu kraće trajali. Prao je wc, kadu, usisavao stan.

8.4. Nakon saslušanja tužiteljice i tuženika sud ih je suočio te se tuženik tužiteljici obratio navodeći da joj je dovezao tv, poklonio tv, da je susjedi platio 50,00 kuna, ali samo za uslugu te da joj je posebno dao novac za kupnju kruha da ga nosi tužiteljici dok je on bio na moru, što je sve tužiteljica potvrdila.

8.4.1. Tužiteljica je dalje priznala da joj je druge godine tuženik također napunio frižider prije odlaska na more i rekao da će joj njegova sestra nositi kruh, na što je tužiteljica rekla da ne brine, da nema potrebe da njegova sestra nosi hranu. Priznala je i da joj je tuženik nabavio protočni električni bojler na struju, jer je suđe prala u hladnoj vodi, ali da ga je isključila kad je počeo curiti. Također je potvrdila da je on prao suđe kada je bio u stanu, a tužiteljica da je prala kada njega nije bilo te da ga nikada nije tražila da bi on prao suđe.

8.4.2. Tužiteljica je na kraju navela da, od onoga što je tuženik iskazao, nije istina samo to da bi on ribao kadu.

8.5. Svjedokinja ŽO, u svom iskazu navela je da se tuženik adekvatno brinuo o gospođi GO te da ju je posjećivao svakodnevno, a telefonom zvao 1-2 puta dnevno. Znali su zajedno kupovati namirnice prije posjete gospođi GO, a s njom je popila kavu 4-5 puta.

8.6. Svjedokinja TO, u svom iskazu navela je da se često čula s gospođom GO te da je često znala vidjeti tuženika kako joj nosi cigarete i ćevape. Zna da joj je za rođendan donio buket cvijeća i hranu. Gospođa GO pokazala joj je prijedlog ugovora te je s njom razgovarala, a smatra da je bila zaljubljena u gospodina ZO. Rekla je da je kćer EOI dolazila povremeno, možda jednom tjedno, a kćer I da ju je posjećivala svakodnevno. Poznato joj je da je tuženik uredio lođu, postavio pločice i pofarbao. Ne zna tko je kupio bojler za toplu vodu u kuhinji. Zna da su nakon potpisivanja ugovora kćeri bile u panici i da su rekle da će napraviti sve da se ugovor raskine. Nakon sklapanja ugovora o gospođi GO brinule su kćeri, a gospodina je viđala jako rijetko. Ne zna koliko često. GO joj se nikada nije žalila da tuženik nije brinuo ili ispunjavao obveze iz Ugovor, niti se žalila na neko konkretno postupanje tuženika. Zažalila je potpisivanje ugovora. Svaki puta je vidjela kćeri gospođe GO da nose vrećice hrane, a gospodina ZO vidjela je nekoliko puta.

8.7. Svjedokinja SO u svom iskazu navela je da je samo jedanput popila kavu s gospođom GO, jer ju je ona željela upoznati. Tada joj je rekla da bi sklopila ugovor s njezinim sinom, jer ima dvije kćeri koje ju ne posjećuju, niti ne zovu. Rekla joj je da je to ne zanima, da je to između njih. Zna da je nakon posla njezin sin odlazio gospođi GO, da je nešto uređivao u stanu, kupovao hranu.

8.8. EO, 1. tužiteljica u svom iskazu je navela da je uvijek imala dobar odnos s majkom te joj pomagala i brinula o njoj. Ovakav odnos postojao je prije sklapanja ugovora i nakon sklapanja ugovora. Tuženika je upoznala, jer je bio u vezi s njezinom nećakinjom te je često dolazio kod njezine majke. Nakon veze počeo je intenzivno dolaziti kod njezine majke i dogovarati s njom potpis spornog ugovora. Bila joj je poznata namjera sklapanja ugovora i prije nego što je on sklopljen, negdje 2014. te je inicirala jedan sastanak na kojem su bili njezina sestra, kćer, tuženik i majka. Tuženik nije želio razgovarati, stajao je na balkonu i podsmjehivao se. On je njezinu mamu ucijenio i nagovorio na potpis spornog ugovora, rekavši joj da ako neće potpisati sporni ugovor da on više neće dolaziti. Već nakon 3 mjeseca nakon potpisa ugovora, njegova pažnja prema majci je jenjavala. Bilo je dogovoreno da on plaća pola režija, ali kad mama jedan mjesec nije platila i on više nije plaćao svoju polovicu. Sve je manje dolazio kod majke te nije brinuo o hrani, vešu, čistoći, lijekovima i dr. Kada je upoznao novu djevojku dovezao ju je kod majke te želio da zajedno s njom useli kod majke. Ovo je bilo poslije potpisivanja ugovora. Cijelo vrijeme komunicirala je s majkom te brinula o čistoći i zmazanom vešu. Nećakinja je majci poklonila tv, a tuženik je majci nosio samo neispravne stvari i to bojler, tri tv-a, radijatore. Također u stan je unio građevinski materijal te je kasnije u njega dolazio bez najave. Grijanje nije postojalo samo u manjoj sobi u stanu te su prije sklapanja ugovora njezin sin i zet kupili dva nova radijatora i platili njihovu montažu, jedan u maminoj sobi, a jedan u kuhinji. Također, tuženik je stalno tražio majku da mu potpiše punomoć za raspolaganje njenom mirovinom. Majka je pomogla tuženiku kupiti auto tako što mu je davala svoju karticu, a on je podizao gotovinu, i to sveukupno nekih 2.000,00 kuna. Poznato joj je da je tuženik majci kupovao hranu, ali majka je rekla da mu je ona davala novce za kupovinu te hrane. Poznato joj je da je tuženik prije potpisivanja ugovora majci jedanput kupio sirup i možda jedanput otišao po lijekove, ali inače je ona vodila brigu o mami i nabavci lijekova te ostali članovi obitelji. Tuženik nije kuhao majci, već sebi i to prije sklapanja ugovora, jer u stanu gdje živi on nije imao za to uvjeta. Poznato joj je da je tuženik platio oko 6.000,00 kuna na ime otkupa stana, a ostatak od oko 7.000,00 kuna platila je ona. Tuženik je plaćao režije njezinoj majci u razdoblju od 3. do 6. mjeseca 2016. Nakon ta tri mjeseca majka je zvala i rekla da tuženik više ne brine o njoj. Njezino zdravstveno stanje pogoršalo se 2018. Tužbu je podnijela tek 2018., jer se osjećala prevareno i iskorišteno, a u ovom razdoblju još ga je zvala i tražila da brine o njoj.

8.8.1. Tuženik je prestao nositi hranu nakon povratka sa mora u lipnju 2016. Ona je cijelo vrijeme brinula o majci te joj kupovala hranu, brinula za zdravlje, lijekove, pelene, o čistoći i ostalo. Kada je mogla došla bi i sestra. Troškove pogreba snosila je u cijelosti ona. Skoro cijelu 2020. i 2021. često je znala prespavati kod majke. Svaki vikend te otprilike još dva puta tjedna te je tuženik cijelo to vrijeme bez najave dolazio u stan po svoj građevinski materijal. Svo to vrijeme tuženik nije brinuo o majci te je znao reći da ne treba brinuti za nju. Tuženik je cijelo vrijeme sve do 2021. dolazio u majčin stan te bi sjeo, popio kavu i cijelo vrijeme pisao poruke po mobitelu. Ti posjeti trajali su 20-tak minuta. Dolazio je po građevinski materijal te tražio od majke da povuče tužbu. Tuženik se potpuno prestao brinuti za majku nakon podnošenja tužbe. Njezina majka do svoje smrti boravila je u stanu. Ona ju je našla te je obavijestila tuženika o njezinoj smrti i tražila ga ključeve od stana. Rekli su joj na policiji da je ključeve stana predao policiji te je stan zapečaćen. Majka je od 2018. do smrti koristila pelene koje je uvijek ona kupovala.

8.8.2. Grijanje u stanu majke postojalo je od kada je tamo uselila 1970-ih, ali radijatori u maminoj sobi i kuhinji pokvarili su se negdje 2014. kada su njezin sin i zet to popravili. U maloj sobi nije bilo grijanja do 2015. dok tuženik nije kupio radijator za tu sobu, a mama je rekla da je ona platila radijator i majstora. Majci nije nikada nedostajalo hrane, jer bi joj ona nosila sve što je trebalo, a tuženik joj je najčešće nosio jogurte, što se vidi iz računa koje je majka potpisivala. Majka je sklopila sa tuženikom ugovor jer je mislila da će joj on pomoći oko njezinih dugovanja. Ona je majci ponudila pomoć oko tih dugovanja, ali kako je mogla kroz neki duži vremenski period od 4 godine.

8.9. Saslušana 2. tužiteljica pridružila se u cijelosti iskazu 1. tužiteljice te dodatno navela da je i ona sudjelovala u brizi za majku pa bi joj znala donijeti prašak, a svaki drugi dan nosila joj je i vreće pune hrane. Ne zna zbog čega je majka sklopila ugovor baš s tuženikom, ali zna da su svi bili ljuti. Ne zna zašto je majka podnijela tužbu tek 2018.

8.10. Saslušana svjedokinja JO, unuka pokojne u svom iskazu navela je da nije znala da je baka sklopila sporni ugovor, kad je saznala bila je u šoku. Nije je pitala zašto je sklopila taj ugovor. Tuženik nije brinuo o njezinoj baki. Hranu joj je odnio dva puta i onda joj više nije nosio hranu. Nije brinuo o nabavci lijekova, nije joj kuhao. Nabavio je radijatore za grijanje, ali su oni bili pokvareni. Nije platio ništa na ime otkupa stana. Nakon što je baka potpisala ugovor, tuženik ju je posjećivao jedanput mjesečno jer nije za nju imao vremena, ali ju je često zvao.

Kod bake je dolazila svaki drugi dan i pitala treba li što kupiti, a tuženik je dolazio kod nje jedanput mjesečno. Jedanput joj je donio lijekove. Radijatore koje je tuženik donio nisu nigdje ugrađeni. Koliko joj je poznato nikada u stanu nije ugrađen niti jedan radijator koji je tuženik donio. Tuženik nije donio baki televizor, već joj je televizor donijela ona. Baka joj je rekla da je tuženik donio i montirao protočni bojler u kuhinji.

8.11. Svjedok FO u svom iskazu naveo je da nije često bio u kontaktu s pokojnom, možda 2-3 puta godišnje. Znao bi doći kod nje izvršiti nekakav popravak. Sjeća se da je jednom prilikom došao napuniti bojler za grijanje, ali ne zna točno kada, valjda prije 10 godina. Jednom prilikom došao je odštopati sudoper. Također ne zna točno kada, nekih 2000. -ih. Tuženika je vidio dva puta. GO mu nije govorila ništa o njemu, ali je znala govoriti da joj pomaže njezina kćer. Naveo je da je ona nosila majci hranu 2-3 puta tjedno, da su radovi o kojima je govorio bili rađeni 5-6 godina prije smrti pokojne, ali da ne zna kada je ona umrla, da joj je tuženik donio četvrt kruha i malo parizera. Osim ranije spomenutih radova popravljao je i vešmašinu. On je prijatelj 1. tužiteljice te ju je znao voziti kod GO i to nekad 2 puta tjedno, nekad jedanput tjedno, nekad samo za vikend. Sve to je bilo u razdoblju o kojem govori, nekih 2000.-ih. Sve je radio na prijateljskoj bazi. Nije mu poznato je li pokojna imala dugove, tko je otplatio stan.

8.12. Svjedokinja DO u svom iskazu rekla je da je sa pokojnom radila 35 godina. Prije nekih 15-20 godina otišla je u mirovinu i preselila u Jastrebarsko te je GO rjeđe viđala, ali su se svaki dan čule telefonom, a tako i na dan kad je preminula, kada je trčala do telefona jer je mislila da je zove kćer EOI, koja ju nije nazvala mjesec dana prije toga. Nikada nije vidjela ZO te je GO htjela dati stan unuci i ZO, da imaju gdje živjeti jer je mislila da će se oženiti. Kada je GO preminuo suprug trebala je pomoć oko muških stvari, ali ne zna kada je on točno preminuo. Kad bi došla kod GO pokazala bi joj frižider i rekla da joj ZO stalno nosi jogurte, paštetu i komad jegera, a da ona to ne jede te bi joj svjedokinja donijela sve što je trebalo. Zna da je GO donio jedan stari radijator i protočni bojler za kuhinju te da joj je GO rekla da je platila tuženiku što je montirao i radijator i bojler. Zna da joj je tuženik pofarbao balkon i stavio pločice na balkon. Nije postojao period od godine ili više da EO nije dolazila kod majke. Tuženik nije nikada brinuo o GO, jer to nije bilo potrebno, jer je GO sve sama obavljala. Sama GO plaćala je otkup stana. Tuženik ništa nije plaćao na ime otkupa stana. GO joj se žalila na GO svaki dan. Zna da je GO zvao GO i pitao je što joj treba, a ona je govorila da joj ne treba ništa, a on je donosio jogurte i paštetu. Nije joj donosio lijekove. O tome je vodila brigu EO. Troškove sprovoda financirala je EO. GO je sama brinula o svojoj higijeni do smrti te joj nije bila potrebna pomoć.

8.13. Svjedokinja AO u svom iskazu rekla je da je radila s GO preko 25 godina te da i nakon toga čula s njom svakih 10-15 dana te da bi ju posjetila otprilike 3 puta godišnje. GO uopće nije brinuo o njoj. Jednom je bila prisutna kada je došao sa vrećicom jogurta, mlijeka i peciva, ostao pola sata i otišao. Tražio ju je punomoć za dizanje mirovine, a GO mu je dala i novce za kupiti auto. Zna da ju nije vodio ni doktoru niti joj je nosio lijekove. Misli da je od hrane nosio samo ovo što je navela, ponekad cigarete. Stan GO čistila je EO te nije postojao period kada EO ne bi komunicirala s GO. EO je brinula o GO. Zna da je GO donio bojler te da je bio neispravan te da je GO imala vešmašine, ali je 6 mjeseci bila bez vešmašine. GO nije čistio stan niti prao veš te nije ništa plaćao za otkup stana.

8.14. Svjedokinja NO rekla je da je bila susjeda pokojne GO te je prijateljica Biserkine kćeri. Znala bi GO jedan-dva puta mjesečno uskočiti i otići u dućan. Jednom prilikom kupila joj je šunku za Uskrs. To je bilo godinu dana prije korone. Jedanput je otišla u ljekarnu po lijek. U koroni joj je često nosila ručak. GO joj je rekla da je GO predložio sklapanje Ugovora. Poznato joj je da je ona bila u dugovima. Vidjela ga je par puta kod GO nakon što je prekinuo s JO te zna da je znao donijeti neke stvari za frižider i cigarete. Ne zna koliko često je GO dolazio kod GO, niti koliko često bi joj nosio hranu. Poznato joj je da je GO pogletao i pofarbao balkon. Nije joj poznato da bi išta radio sa podovima na balkonu. Poznato joj je da GO za vrijeme korone nije imala tople vode u kuhinji. U vrijeme korone rekla je GO da zove GO da je odveze doktoru, te je ona rekla da ga je zvala. EO je cijelo vrijeme dolazila GO i brinula o njoj te joj je nosila hranu i sve što je trebalo. Ne zna kada je Ugovor sklopljen te je za Ugovor saznala 2020. u koroni. Ne zna je li otkup stana plaćen niti tko bi pomogao GO sa otkupom.

9. Ocjenjujući iskaze prednice tužiteljica i tuženika proizlazi da su oni suglasni u pogledu brige tuženika za tužiteljicu. Sama IO u iskazu je navela da kada je tuženik za nju brinuo nije trebala ništa niti tražiti, jer joj je tuženik sve kupovao. Nikada se nije dogodilo da bi tražila da ide s njom doktoru ili nešto drugo od njega, a da on to ne bi napravio ili kupio. Dapače, iskazala je da nije trebala ništa niti tražiti, jer je tuženik sve kupovao te joj nije nedostajalo ni „ptičje mlijeko“.

9.1. Prednica tužiteljica i tuženik su prvotno suprotno iskazivali u pogledu vremenskog trajanja izvršavanja obveza od strane tuženika, međutim nakon njihovog suočenja pokojna je priznala da je iskaz tuženika istinit u cijelosti, osim u dijelu u kojem je naveo da bi on prao kadu.

9.2. Dakle, tužiteljica je iskazivala kontradiktorno, prvo je navela da je tuženik brinuo o njoj do prvog ljeta nakon sklapanja spornog ugovora, da bi na kraju priznala da je brinuo o njoj sve do podnošenja tužbe (list 109 spisa).

10. Stoga je sud utvrdio da je tuženik brinuo o prednici tužiteljica sve do podnošenja tužbe, pri čemu se dodaje slijedeće.

10.1. Prvotužiteljica je iskazala da je majci pomagala i brinula o njoj kako prije sklapanja ugovora tako i poslije. Sud u ovom dijelu nije prihvatio njezin iskaz kao istinit, jer je i sama pokojna majka u svom iskazu navela da je kćer nije posjećivala u vrijeme sklapanja ugovora s tuženikom, eventualno bi je telefonski nazvala, a da ju je počela posjećivati kada je podnijela tužbu za raskid ugovora i to otprilike dva puta tjedno.

10.2. Sud nije prihvatio iskaz 2. tužiteljice u dijelu u kojem je navela da bi majci svaki drugi dan nosila vreće hrane, jer u tom smislu nije iskazivala niti njezina sestra, koja je u svom iskazu navela da je i sestra dolazila kad bi mogla, a to ne proizlazi niti iz iskaza drugih saslušanih svjedoka i stranaka u postupku. Također, nije životno ni logično da bi u takvoj situaciji njezina majka zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju s trećom osobom.

10.3. S druge strane ona je iskazala da su svi bili ljuti kad je majka sklopila ugovor, u kojem smislu je iskazivala i svjedokinja TO.

10.4. Svjedokinja TO iskazala je da su nakon potpisivanja ugovora kćeri bile u panici i da su rekle da će napraviti sve da se ugovor raskine te da se GO nikada nije žalila da tuženik nije brinuo ili ispunjavao obveze iz ugovora, niti se žalila na neko konkretno postupanje tuženika. U ovom dijelu sud je prihvatio njezin iskaz kao istinit, jer je životno logičan te uvjerljiv.

11. Nadalje, u pogledu ispunjavanja obveza iz predmetnog Ugovora, imajući na umu da je pokojna GO prilikom suočenja sa tuženikom priznala da je istina sve što je on iskazao, osim da bi ribao kadu, sud je utvrdio slijedeće.

11.1 U pogledu obveze za osiguravanje redovite prehrane i njege sud je utvrdio da je tuženik kupovao pokojnoj hranu te joj nosio hranu i kućne potrepštine. Osigurao je brigu pokojnoj GO i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te joj je prije odlaska donio hranu. Prije prvog ljetnog godišnjeg platio je susjedi za uslugu te joj posebno dao novac za kupnju kruha da ga nosi tužiteljici dok je on na moru. Prije drugog ljetnog godišnjeg odmora tuženik je ponudio da njegova sestra dolazi dok njega nema, što je pokojna GO odbila. Stoga sud utvrđuje da je tuženik ispunjavao obvezu osiguravanja redovite prehrane i njege pokojne.

11.2. U pogledu obveze za održavanje čistoće sud je utvrdio da je tuženik usisavao stan, prao wc, čistio nožem fuge na pločicama u kuhinji, čistio kuhinjske elemente, pometao stan. Prao je suđe kada je bio u stanu. Što se tiče prljavog veša rekao je pokojnoj GO da prljavi veš stavlja u vrećicu te da će ga on odnijeti i oprati u stanu u kojem je živio, ali ona to nije dala. I sama GO u svom iskazu navela je da je tuženik htio, kada nije imala vešmašinu, odnijeti veš da ga opere, ali mu nije dala da nosi veš. Stoga sud utvrđuje da je tuženik ispunjavao obvezu održavanja čistoće.

11.3 U pogledu obveze za osiguravanje liječničke njege i lijekova sud je utvrdio da je tuženik donosio pokojnoj lijekove, jer bi on išao u apoteku. Kada je bila prehlađena kupio joj je sirupe. Također, tuženik je pokojnu GO vozio doktoru, kada je to trebalo. Nikada se ne bi dogodilo da bi tražila da tuženik ide s njom doktoru, a da on to ne bi napravio. Osim toga, uvijek bi je pitao treba li ići doktoru i govorio joj da treba ići da joj bude lakše, ali ona nije htjela češće ići doktoru. Stoga sud utvrđuje da je tuženik ispunjavao obvezu osiguravanja liječničke njege i lijekova.

11.4. Osim navedenog, sud utvrđuje da je tuženik, kada je vidio da zimi sjedi zamotana u deku u kuhinji, GO kupio radijatore, koji su montirani. Za radijatore je 1. tužiteljica u svom iskazu navela da su se pokvarili negdje 2014. te da u maloj sobi nije bilo grijanja do 2015., dok tuženik nije kupio radijator za tu sobu. Ovo proizlazi i iz dostavljenih računa koje je pokojna potpisala (list 54 spisa).

11.5. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik GO kupio protočni bojler kada je vidio da pere suđe u hladnoj vodi. Platio je njezin dug za otkup stana u iznosu oko 6.000,00 kuna. Kupio joj je TV prijemnik. Također, uredio je lođu u stanu tužiteljice, pofarbao je i postavio keramičke pločice, gletao je strop u kuhinji. Pribavio je i potvrdu Uprave groblja da je može automobilom odvesti na groblje. Kupio joj je pojas za kičmu te joj predlagao da joj donesu novi madrac, da joj bude lakše spavati, ali ona to nije htjela.

12. Sud nije prihvatio iskaz 1. tužiteljice u dijelu u kojem je iskazala da joj je majka rekla da je ona tuženiku davala novac za kupovinu hrane, što očito nije bila istina, jer o tome nije govorila niti GO u svom iskazu. Također sud nije prihvatio kao istinit njezin iskaz u dijelu u kojem je navela da je tuženik prestao nositi hranu njezinoj majci nakon povratka s mora u lipnju 2016., jer je suprotan iskazu pokojne GO, kao i računima dostavljenima u spis. Iz istog razloga sud nije prihvatio niti njezino objašnjenje da je njezina majka tužbu podnijela tek 2018., jer se osjećala prevareno i iskorišteno.

12.1. Niti iskaz svjedokinje JO sud nije prihvatio kao istinit u dijelu u kojem je ona iskazivala da je tuženik njezinoj baki hranu odnio dva puta, da nije brinuo o nabavci lijekova, da nije kuhao njezinoj baki, da radijatori koje je nabavio nisu bili montirani u stanu, da tuženik nije platio ništa na ime otkupa stana, da nakon što je baka potpisala ugovor ju je tuženik posjećivao jedanput mjesečno, da tuženik ne bi baki donio tv, jer je isti suprotan iskazu saslušane primateljice uzdržavanja.

13. U odnosu na iskaze svjedoka FO, DO, ĐO i NO, čije saslušanje je predložila 1. tužiteljica, a ne pokojna GO treba reći da je dojam suda da su oni u bitnome željeli prikazati kako je brigu o pokojnoj GO cijelo vrijeme vodila upravo 1. tužiteljica te da tuženik uopće nije brinuo o GO, a što je suprotno iskazu same GO u ovom postupku. Zbog toga ih je sud ocijenio u bitnome usmjerenima na postizanje uspjeha 1. tužiteljice u ovom postupku.

13.1. Naime, svjedok FO navodi da je EO nosila hranu majci 2-3 puta tjedno, iako se nije mogao jasno očitovati o kojem je razdoblju govorio. Prvo je naveo da se radi o razdoblju od prije 10 godina, pa o razdoblju od 5-6 godina prije smrti pokojne, ali ne zna kada je umrla te je dva puta tijekom iskaza naveo da govori o razdoblju 2000.-ih godina.

13.2. Nadalje, svjedokinja DO iskazala je da nije postojao period od godine dana da EO nije dolazila kod majke te da tuženik nikada nije brinuo o GO, da ništa nije plaćao na ime otkupa stana te da joj nije donosio lijekove, a što je sve suprotno iskazu same GO danom u ovom postupku.

13.3. Svjedokinja ĐO u svom iskazu navela je da tuženik GO nije vodio niti doktoru niti joj je nosio lijekove. Također je navela da nije postojao period kada EO ne bi komunicirala s GO te da je ona brinula o GO, dok tuženik nije čistio stan, prao veš niti plaćao za otkup stana, što je također sve suprotno iskazu same GO danom u ovom postupku.

13.4. Iskaz svjedokinje NO odnosi se na period pandemije korona virusom, odnosno na razdoblje za vrijeme trajanja ovog postupka, za koje nije niti sporno da se o pokojnoj brinula EO.

14. Sud je prihvatio iskaz pokojne GO kao istinit u dijelu u kojem je navela da joj je tuženik prestao plaćati režije za stan. Međutim, ovo i nije bila njegova obveza koju je bio dužan izvršavati prema sklopljenom Ugovoru. S druge strane iz njihovih iskaza proizlazi da je tuženik o primateljici uzdržavanja brinuo i prije sklapanja spornog ugovora te je dojam suda, da je tuženik bio iskren u namjeri da poboljša uvjete u kojima je živjela pokojna GO, ovo osobito imajući na umu da je primjerice radijator u maloj sobi kupio tek tuženik, nakon što se pokvario tijekom 2014., da je tuženik GO kupio pojas za kičmu, da joj je on kupio protočni bojler za kuhinju kako suđe ne bi prala u hladnoj vodi, da je on platio njezin dug za otkup stana, da joj je on donio tv, da je on uredio lođu u stanu tužiteljice te strop u kuhinji.

14.1. Istina je da se građevinski materijal i alat tuženika nalazio u stanu prednice tužiteljica i u vrijeme kada su oni saslušavani u njezinom stanu. Međutim, iz njihovih iskaza i iskaza svjedokinje TO proizlazi da je tuženik izvodio građevinske radove uređenja lođe, da je gletao plafon u kuhinji te da je planirao i uređenje kupaonice i kuhinje.

14.2. Također, istina je da je tuženik predmetnim ugovorom ugovorio za sebe pravo stanovanja u stanu prednice tužiteljica te da ju je pitao može li u stan useliti sa svojom djevojkom. Međutim, kada je primateljica to odbila, tužitelj je tu njezinu odluku poštovao u cijelosti tako da oni nisu nikada uselili u stan, a njegova briga za primateljicu uzdržavanja se nastavila sve do podnošenja ove tužbe, od kada primateljica uzdržavanja nije više željela da on ispunjava obveze iz ugovora, već je o njoj počela brinuti 1. tužiteljica. I sama pokojna GO u svom iskazu je navela da tuženik nikada nije prijetio, vikao niti bio bezobrazan prema njoj.

15. Sud je prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo da je prednica tužiteljica željela sklopiti predmetni ugovor. Ona je prije sklapanja ugovora željela upoznati i njegovu majku te ju je posjetila njegova majka. Tom prilikom majka tuženika nije nagovarala prednicu tužiteljica na potpisivanje spornog ugovora. I tužiteljice su bile upoznate s namjerom svoje majke da sklopi sporni ugovor s tuženikom. Naime, prije sklapanja ugovora svi su se zajedno sastali te ih je majka upoznala sa svojom odlukom da zaključi ugovor o doživotnom uzdržavanju. Neuvjerljivo je i životno nelogično da bi se tužiteljice brinule o svojoj majci prije zaključenja spornog ugovora, jer ostaje nejasno zbog čega bi se u takvoj situaciji ona odlučila za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju s tuženikom.

15.1. Iskaz svjedokinje TO sud nije prihvatio u dijelu u kojem je svjedokinja navela da su nakon sklapanja ugovora o gospođi GO brinule kćeri, jer je isti suprotan iskazu pokojne primateljice uzdržavanja koja je navela da kćer EO nije posjećivala od sklapanja spornog ugovora sve dok nije podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari.

15.2. S druge strane i iz njezinog iskaza proizlazi da je gospođa GO željela sklopiti predmetni ugovor kao i da se nikada nije žalila da tuženik nije brinuo ili da nije ispunjavao obveze iz ugovora, a da su njezine kćeri bile u panici i rekle da će napraviti sve da se ugovor raskine.

15.3. Iskaz svjedokinje SO u cijelosti je ocijenjen vjerodostojnim, jer je iskren, sud nije dojma da bi svjedokinja u vezi bilo čega neistinito iskazivala ili da bi nešto prešućivala, a iskaz je suglasan i iskazu saslušane VO koja je također rekla da je majka tuženika bila jedan puta kod nje te da ju nije nagovarala na potpisivanje ugovora.

15.4. Na kraju se ističe da je dojam suda da su iskazi saslušanih tužiteljica te svjedoka JO, FO, DO, ĐO i NO nevjerodostojni, nelogični, neuvjerljivi te prilagođeni ostvarivanju uspjeha u ovoj parnici. To osobito kada se navedeno sagleda u kontekstu toga da su njihovi iskazi suprotni iskazu same saslušane pokojne VO.

16. Prema čl. 583. st. 3. ZOO svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

16.1. Kao što je već ranije u obrazloženju navedeno iskazi tužiteljica i tuženika međusobno su oprečni u određenim dijelovima i to onima u kojima iskazuju o tome tko je i na koji način vodio brigu o pokojnoj VO. Tako tužiteljice iskazuju da je takvu brigu vodila prvenstveno 1. tužiteljica uz cijelu obitelj, dok tuženik suprotno iskazuje i njemu ovaj sud vjeruje. Ovo osobito zato što je u tom smislu iskazivala i sada pokojna IO.

16.1.1. Stoga je sud utvrdio da je tuženik ispunjavao obveze preuzete zaključenim ugovorom, za koje je prednica tužiteljica u tužbi navela da ih nije ispunjavao – i to osiguravanje redovite prehrane i njege, održavanja čistoće te osiguravanja liječničke njege i lijekova, sve do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno sve dok je prednica tužiteljica prihvaćala to izvršavanje.

16.2. Odlučno je da iz ocijenjenih iskaza svjedoka i stranaka ne proizlazi nedvojbeno ni pouzdano da tuženik nije ispunjavao svoje ugovorom preuzete obveze te da bi to svjesno i namjerno izbjegavao. Upravo suprotno, niti sama GO u svom iskazu nije znala konkretizirati u čemu bi se sastojala ne briga tuženika za nju, već je navela da više nije imao toliko vremena.

16.3. Da bi sud utvrdio da je zahtjev tužiteljica za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja obveza osnovan, potrebno je nedvojbeno utvrditi da je davatelj uzdržavanja svjesno izbjegavao vršenje preuzetih obveza u namjeri da bi ih se oslobodio u razdoblju do trenutka podnošenja tužbe 20. lipnja 2018., a što u konkretnoj situaciji sud ne nalazi utvrđenim na pouzdan i nedvojben način.

16.4. Upravo suprotno, proizlazi da je tuženik imao volju i želju izvršavati obveze preuzete ugovorom, te da je iste izvršavao do podnošenja tužbe za raskid ugovora, odnosno do trenutka kada to pokojna primateljica uzdržavanja više nije željela.

16.5. Pouzdan dokaz o tome da tuženik nije izvršavao svoje obveze bio bi nedvojben i u tom smislu konzistentan i detaljan iskaz više nepristranih i objektivnih svjedoka i same prednice tužiteljica o tome da je tuženik od sklapanja ugovora do podnošenja tužbe svjesno i namjerno izbjegavao vršiti preuzete obveze kako bi ih se oslobodio. Međutim, takav iskaz nije dan niti od jednog saslušanog svjedoka, pa niti od same primateljice uzdržavanja tijekom ovog postupka.

16.6. Za dodati je i to da se sporni ugovor izvršavao oko dvije i pol godine (od 25. siječnja 2016. do 20. lipnja 2018., kao dana podnošenje tužbe) u kojem razdoblju primateljica uzdržavanja nije zahtijevala raskid istog ili na koji drugi način iskazala svoju nedvosmislenu volju da se takav ugovor raskine pa da o tome neki od svjedoka imaju saznanja. Sada pokojna IO svjesno je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom te je čak ona to predložila, a kako to proizlazi iz iskaza tuženika i svjedokinje SO.

16.7. Budući da niti iz jednog jedinog dokaza izvedenog tijekom ovog postupka nije s pouzdanom izvjesnošću utvrđeno da bi tuženik svjesno i sustavno izbjegavao obveze preuzete Ugovorom, a ovo ispunjavanje obveza prestalo je nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, kada je o pokojnoj počela brinuti 1. tužiteljica, to ovaj sud ocjenjuje da tužiteljice nisu dokazale da bi tuženik kršio obveze iz ugovora, čime nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 583. st. 3. ZOO.

16.7.1. Posljedično neosnovanosti zahtjeva za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, neosnovan je i zahtjev za brisanje tog Ugovora u zemljišnim knjigama.

16.8. Pri tome se ističe da niti činjenica što je 1. tužiteljica platila pogrebne troškove nakon smrti njezine majke nije od utjecaja i ne znači da se radilo o tuženikovu izbjegavanju izvršenja ugovorne obveze. Ovo zato što je prednica tužiteljica raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zahtijevala na temelju činjeničnih tvrdnji (neispunjavanja obveza iz ugovora) koje su se dogodile prije podnošenja tužbe 20. lipnja 2018., pa je u postupku sud utvrđivao osnovanost odnosno neosnovanost takvih činjeničnih tvrdnji (Županijski sud u Zagrebu, u odluci Gž-3935/22 od 21. ožujka 2023., objavljena na www.vsrh).

16.9. U odnosu na očevidnik dostavljen uz podnesak tužiteljica od 22. veljače 2023 (listovi 189-217 spisa) ističe se da sve da ga je sud i uzeo u obzir iz istoga proizlazi da su protiv primateljice uzdržavanja pokretani ovršni postupci od 2012. godine. Međutim, iz očevidnika nije vidljivo iz kojeg su perioda računi navedeni u rješenjima o ovrsi na koje se u očevidniku poziva.

16.10. Tužiteljice su u podnesku od 22. veljače 2023. ukazale na odredbu čl. VI. predmetnog ugovora kojim je propisana mogućnost da svaka stranka može podnijeti zahtjev za raskid ugovora ukoliko bi se odnosi između primateljice uzdržavanja i davatelja uzdržavanja za života toliko narušili da više ne bi bilo moguće izvršavati stavke iz tog Ugovora. Međutim, prednica tužiteljica u tužbi nije tvrdila da su se odnosi između nje i davatelja uzdržavanja narušili, već je navela da raskid zahtijeva iz razloga što tuženik ne ispunjava svoje obveze. Dakle, tužbu je temeljila na neispunjenju ugovornih obveza od strane tuženika, a ne na poremećenim odnosima pri čemu se ističe da niti iz njezinog iskaza ne proizlazi da bi odnosi s tuženikom bili poremećeni, a niti je sud stekao takav dojam prilikom njihovog saslušanja i suočenja.

16.11. Zbog navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17.1. Tako je tuženiku, priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini zatraženih 165,90 eura, zastupanja na ročištu 11. travnja 2019. u visini zatraženih 165,90 eura, zastupanja na ročištu 4. studenog 2020. u visini zatraženih 165,90 eura, zastupanja na ročištu 1. srpnja 2021. u visini zatraženih 165,90 eura, zastupanja na ročištu 2. ožujka 2023. u visini zatraženih 248,85 eura, sastava podneska od 26. rujna 2023. u visini zatraženih 248,85 eura, zastupanja na ročištu 18. listopada 2023. u visini zatraženih 248,85 eura, sastava podneska od 4. ožujka 2026. u visini zatraženih 250,00 eura i zastupanja na ročištu 16. travnja 2026. u visini zatraženih 250,00 eura, sve s uključenim PDV-om.

17.2. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo dosuditi parnični trošak u ukupnom iznosu 1.910,15 eura.

17.3. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

DNA:

- punomoćnici 1. tužiteljice

- punomoćniku 2. tužiteljice

- punomoćnici tuženika