REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-4954/2018-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja LD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. (kod BD), [adresa], protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku O.D. Hrabar & Partneri; DD, radi Ovrhe - spor, 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj:Posl.broj:Ovr-2623/06 od 16. studenoga 2007. nije dopuštena te se nalaže Sudu da u predmetnom ovršnom postupku obustavi ovrhu i ukine provedene radnje.

Dužan je tuženik naknaditi troškove postupka, a to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 23. 10. 2018. godine tužba tužitelja protiv tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

U tužbi se navodi da je između prednika tužitelja pokojog mu oca MD, ranije ovršenika) i tuženika (ranije ovrhovoditelja) vođen ovršni postupak, a s obzirom da je ovršenik preminuo **.**.2012. te je postupak nastavljen pozivom nasljednika (ovdje tužitelja) u svojstvu ovršenika.

Tužitelj nije sudjelovao u ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr- 1623/06 kod Naslovljenog suda i to upravo stoga što je tužitelj u međuvremenu pokrenuo drugi ovršni postupak u istoj pravnoj stvari u kojem sam u svojstvu ovršenika putem punomoćnika sudjelovao te je prijedlog za ovrhu tužitelja protiv mene kao ovršenika odbačen.

Valja istaknuti da u istoj pravnoj stvari među istim strankama (ovdje tuženikom i tužiteljem egzistira ovršni postupak , štoviše provodi se na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja, temeljem Rješenja o ovrsi Naslovljenog suda. Dokaz: pregled spisa Naslovljenog suda Posl.broj:Ovr-4577/2017 (Ovr-1961/2017 i Ovr- 1993/2009) te oćevidnika o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom Fine za tužitelja od 21. rujna 2018.

Dakle, iz navoda i dokaza iznesenih i predloženih pod točkom 3. ove tužbe razvidno je da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja temeljem Rješenja o ovrsi Naslovijenog suda, Posl.broj:Ovr-2623/06 od 16. studenoga 2007.

Tužitelj od svog prednika pok.oca nije naslijedioimovinu veće vrijednosti te tužitelj stanuje u podstanarskom stanu . Imovina koju je tužitelj od svog pok. oca naslijedio svakako je neznatna , a s obzirom da tužitelj nije vlasnik nekretnina navedenih u Rješenju o nasljeđivanju u ostavinskom postupku iza smrti svog oca, od kojih se neke u neznatnim suvlasničkim djelovima u zemljišnim knjigama vode na ime mog pok, pradjeda te da bih bio posjednik ili vlasnik neznatne vrijednosti nekretnina i s obzirom da se radi o ruševinama i neobrađenom i zapuštenom zemljištu u kamenjaru naše Zagore , trebao bih potrošiti više nego iste vrijede, a na računima pok. oca nije bilo novca te tužitelj ne posjeduje niti je vlasnik udjela pok. oca u Fondu hrvatskih branitelja. Kako je odredbom članka 139. Zakona o nasljeđivanju propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine,iz gore navedenog, jasno je da nisam dužan odgovarati za ostaviteljeve dugove, a tuženik od mene u konkretnoj stvari nije ovlašten tražiti ovrhu.

Dio tražbine tuženika u predmetnom ovrnom postupku je zastario te u ovoj tužbi ističem prigovor zastare u predmetnom ovršnom postupku za tražbinu tuženika po anutetima od 22. lipnja 2001. do 27. kolovoza 2003., u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Nadalje, predmetni Ugovor o kreditu (koji predstavlja ovršnu ispravu u konkretnom ovršnom postupku) koji su sklopili prednik tužitelja i prednik tuženika nije uopće osiguran kod tuženika. Predmetni kredit je ugovoren s rokom otplate od 72 mjeseca (ČI.4. Ugovora o kreditu) budući da se osiguravaju krediti s rokom otplate do 60 mjeseci, a što je tuženik sklopio ništetan pravni posao s prednikom tuženika i platio nešto bez osnove, njegova je stvar. L, tuženik nije kao stranka mogao sudjelovati u predmetnom ovršnom postupku te tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika u svojstvu ovrhovoditelja u ovršnom postupku koji se vodi kod Naslovljenog suda Posl. broj: Ovr-2623/06 te nije ovlašten tražiti ovrhu u konkretnom ovršnom postupku.

Slijedom svega naprijed navedenog razvidno je da je predmetna tražbina prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kad ih ovršenik (ovdje tužitelj) više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno ovršna isprava obzir i dob tužitelja (rođen **.**.1995.) te da je dokazao da ne odgovara za citi2ove ostavitelja kao svog prednika i da tuženik u svojstvu ovrhovoditelja nije ovlašten tra2iti ovrhu protiv ovršenika (ovdje tužitelja) u predmetnom ovršnom postupku te da je nastupila i zastara dijela tražbine o kojoj je odlučeno predmetnom ovršnom ispravom i to u skladu s odredbama Zakona o nasljeđivanju, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o osiguranju, Ovršnog zakona i Zakona o parničnom postupku.

Stoga se predlaže Sudu da donese

PRESUDU

Utvrđuje se da ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj:Posl.broj:Ovr-2623/06 od 16. studenoga 2007. nije dopuštena te se nalaže Sudu da u predmetnom ovršnom postupku obustavi ovrhu i ukine provedene radnje.

Dužan je tuženik naknaditi troškove postupka, a to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da sadržaj navedene tužbe, pozivanje na zastaru dijela potraživanje te tvrdnje da je nasljeđeni dio manji od duga potpuno su netočne. O tome da su navodi iz tužbe netočni, da zastara nije nastupila, i na sve druge navode iz tužbe već je stav zauzeo Županijski sud u Puli-Pola, u predmetu Gž Ovr- 485/2018. U predmetu Ovr-4577/2018 ovršenik (ovdje tužitelj) je podnio žalbu gotovo identičnih navoda kao što proizlazi iz ove tužbe. Drugostupanjski sud, o žalbi je odlučio na način da ju je odbio i potvrdio prvostupansko rješenje o ovrsi.

Vezano uz navode tužitelja kako kredit pok. MD nije uopće bio osigruran kod tuženika, tuženik ovime ističe kako se isto tiče odnosa između njega i Raiffeisenbank Austra d.d. te nije ni u kakvoj vezi s ovim postupkom niti tužjteljem. Dug tužitelja ne može „nestati" niti je u vezi s ugovornim odnosim između Raiffeisen bank d.d. i tuženjka. Uostalom, samom prijedlog,u za ovrhu ovrhovoditelj/tuženik je priložio i Izjavu o ustupu dugovanja od dana 14.06.2001. godine iz koje je jasno kako je isto potraživanje cesijom preneseno na ovrhovoditelja tuženika.

Nadalje, navodi tužitelja kako nekretnine navedene u rješenju o nasljeđivanju zapravo nisu vlasništvo pok. MD te da rješenje o nasljeđivanju dostavljeno u spis ne odražava stvarnu imovinu pok. MD nisu ni od kakve važnosti u ovom postupku. Naime, predmetno je rješenje pravomoćno, stoga se tuženik s potpunim pravom pouzdao u sadržaj istog, a glede imovine koju je naslijedio LD, ovdje tužitelj.

Tuženik zaključno navodi kako je prigovor zastare koji je tužitelj istaknuo u svojoj tužbi neosnovan. Činjenica jest da je ugovor o kreditu kao ovršna isprava na kojoj tuženik temelji svoj zahtjev stekla ovršnost još 23.04.2004. godine. Međutim, tijek zastare je nakon toga prekinut uzevši u obzir da je tuženik u međuvremenu pokrenuo više ovršnih postupaka radi naplate predmetnog potraživanja.

Uzevši u obzir sve iznad navedeno, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu kao neosnovanu uz nadoknadu parničnog troška tuženiku.

U dokaznom postupku sud je proveo dokaze pregledom rješenja ovog suda poslovni br. OVR-1755/18 od 10. srpnja 2018., rješenja ovog suda OVRV-4577/17 od 08. svibnja 2018., očevidnik FINE po redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom od 21. rujna 2018., rješenje o nasljeđivanju O-2317/17, od 17. listopada 2014., sentenca ŽS u Bjelovaru Gž-1131/13-2 od 14. rujna 2013., izjave o ustupu Raiffasen bank od 27. srpnja 2004., punomoć tužitelja, rodnog lista od 19. siječnja 2011., kopije osobne iskaznice BD, podatke FINE i HZMO, te saslušao tužitelja.

Punomoćnik tuženika popisao je parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Pregledom spis ovog suda broj OVR - 2623/06 sud utvrdio da ovrhovoditelj Croatia osiguranje d.d. Zagreb protiv ovršenika MD podnio dana 28. Kolovoza 2006. Godine prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave u kojem se navodi da je ovršenik dana 19. Svibnja 2001. Godine zaključio Ugovor o kreditu s poduzećem RBA d.d. Temeljem navedenog ugovora ovršeniku je odobren kredit broj: 016 – 50 – 699018 u iznosu od 16.292,00 DEM.

Kako ovršenik nije u cijelosti ispunio obvezu prema poduzeću RBA d.d. isto je temeljem ugovora o osiguranju sklopljenog sa ovrhovoditeljem postavio prema ovrhovoditelju odštetni zahtjev za preostali iznos potraživanja u iznosu od 49.524,23 kn. Ovrhovoditelj je dana 13. Kolovoza 2004. Godine u cijelosti isplatio poduzeću RBA d.d. potraživani iznos stupivši time u zakonsku subrogaciju te stekavši time pravo regresa prema ovršeniku. Slijedom navedenog i tražbina ovrhovoditelja je dospjela na naplatu dana 13. Kolovoza 2004. Godine. Ugovor je stekao svojstvo ovršnosti pa temeljem istog ovrhovoditelj traži da se provede prisilna ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika.

S obzirom da je u tijeku ovršnog postupka ovršenik MD preminuo sud je dana 3. Listopada 2016. Godine utvrdio prekid postupka.

Rješenjem ovog suda od 9. Veljače 2017. Godine pozvan je nasljednik LD da preuzme ovršni postupak.

Dana 07. studenoga 2017. Godine ovrhovoditelj Croatia osiguranje d.d. Zagreb je protiv ovršenika LD podnio Prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave na računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika (novčanim sredstvima ovršenika) kojim traži da sud radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. prema ovršeniku ĐD u iznosu od 49.524,23 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, iznosa od 2,370,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te troškova ovršnog postupka zajedno sa zz kamatama odredi ovrhu zapljenom mirovine ovršenika koju mirovinu ovršenik prima kod HZMO, područna služba u Splitu te prijenosom zaplijenjenog iznosa na račun Ovrhovoditelja. Rješenjem ovog suda od 10. Srpnja 2018. Godine upućen je ovršenik LD da u roku od 15. dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak radi proglašenja da je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr- 2623/06 od 16 studenoga 2007. nedopuštena.

Rješenjem ovog suda od 13. travnja 2022. godine ovaj sud obustavio je ovršni postupak pod posl. Br. OVR – 2943/2020 (ranije Ovr - 2623/2006). U obrazloženju rješenja navodi se da je podneskom od 7. Prosinca 2020. Godine ovrhovoditelj izvjestio sud da je provedba ovrhe na mirovini ovršenika postala nemoguća jer isti više nije prijavljen na mirovinsko osiguranje i više mu se ne isplaćuju mirovinska primanja.

Budući da je citiranim rješenjem od 13. travnja 2022. godine obustavljen ovršni postupak protiv ĐD, ovdje tužitelja, trebalo je kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u izreci.

Kako je ovršni postupak pod poslovnim brojem OVR – 2943/2020 (ranije Ovr - 2623/2006) obustavljen na traženje ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, ovdje tuženika, sud tuženiku nije obistinio parnični trošak temeljem odredbe čl. 154. St. 3. ZPP-a.

U Splitu, 26. svibnja 2026.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. LD, [adresa]. (kod BD), [adresa]

2. CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku O.D. Hrabar & Partneri; DD

U Splitu, 26. svibnja 2026..godine.