Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-157/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Komunalac d.o.o., Bjelovar, Ferde Livadića 14a, OIB: 27962400486, zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv ovršenika ŽEI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Pakracu, poslovni broj Ovr-343/2026-3 od 31. ožujka 2026., 26. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Pakracu, poslovni broj Ovr-343/2026-3 od 31. ožujka 2026. u točki II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem naložio ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 109,38 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev ovrhovoditelja iznad dosuđenog iznosa od 109,38 eura do zatraženog iznosa od 171,88 eura, kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Protiv točke II. izreke navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ). Međutim, ovrhovoditelj sadržajno ističe samo razloge za pogrešnu primjenu materijalnog prava i to Tbr. 36. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa). Predlaže preinačenje pobijane točke II. izreke rješenja na način da se ovrhovoditelju dosudi daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,50 eura te potražuje naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih u postupku izravne naplate pokrenutom protiv ovršenika pred Financijskom agencijom (dalje u tekstu: FINA) zahtjevom za izravnu naplatu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika Ivane Mrsin Kusturin iz Čazme poslovni broj Ovrv-6396/2024 od 26. lipnja 2024., prvostupanjski sud djelomično prihvaća zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška primjenom Tarife, dok kao neosnovan odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u iznosu od 62,50 eura na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

5. Odbijajući kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, obrazloženje je prvostupanjskog suda da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule ovršnosti na naprijed navedeno rješenje o ovrsi obzirom da mu nije nastao taj trošak.

6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ-a, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nije počinjena ni povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. u vezi s člankom 381. ZPP-a jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, pa je isto moguće ispitati.

7. Neosnovano ovrhovoditelj osporava pravilnost prvostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura.

8. Naime, javni bilježnik sukladno odredbi članka 283. stavka 1. i 4. OZ -a sam po službenoj dužnosti stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te potom rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja ovrhovoditelju. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da navedeni trošak nije bio potreban za provođenje ovrhe, odnosno da ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36. stavka 2. Tarife može smatrati „izvidom“ ili „pribavom“ za koju je tim propisom predviđena nagrada.

9. Slijedom svega naprijed iznijetog, žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

10. Ovrhovoditelj nije uspio s žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka.

11. Točka I. izreke navedenog rješenja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 26. svibnja 2026.

Sutkinja

Brankica Malnar