Poslovni broj: Us I-643/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenici Mandi Juraga, odvjetnici u Tisnom, Istočna gomilica 2, protiv tuženika Državnog inspektorata OIB: 33706439962, Područni ured u Splitu, Ispostava Šibenik, Šibenik, Stjepana Radića 28- 30, radi uklanjanja, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 30. travnja 2026., a objavljene 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I- 362-02/25-02/11, URBROJ: 443-02-03-21-25-8 od 25. veljače 2025., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/25-02/11, URBROJ: 443-02-03-21- 25-8 od 25. veljače 2025., u točci 1. izreke naređeno je investitoru OL, ovdje tužitelju da u roku u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni sljedeće: - bespravno rekonstruirane odnosno dograđene dijelove građevine izgrađene sa sjeverozapadne strane uz postojeću stambenu građevinu, u razini poda prizemlja i to betonski plato tloc.dim. cca 8,50m x 2,80m + 4,20m x 2,50m, u visini od 0 do 1,50m, te sa jugoistočne strane uz postojeću stambenu građevinu u razini poda prizemlja, na terenu u padu, nenatkrivenu terasu nepravilnog tlocrta max.dim. cca 8,50m x 9,00m, visine od 0 do 2,00m, te suterensku prostoriju tloc.dim. cca 4,00m x 5,00m izvedenu ispod podne ploče terase,

- 4 prizemne građevine locirane sa jugozapadne strane od postojeće stambene građevine koje se sastoje od 4 mobilne kuće tipa ADRIA tloc.dim. 8,30m x 4,30m spojene s infrastrukturnim instalacijama, uključivo sa betonskim podlogama s betonskim trakastim temeljima na kojima su postavljene,

- 4 bazena obloženih stiroporom i oblogama, tloc.dim. cca 5,20m x 3,20m, dubine cca 1,60m izgrađeni ispred gore navedenih prizemnih građevina u smjeru prema moru,

- na jugoistočnoj strani od izvedenih bazena, 4 građevinska iskopa tloc.dim. cca 5,00m x 6,00m, dubine cca 1, 5m izvedenih u svrhu građenja bazena , sve izgrađeno nakon pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju, izvan granica građevinskog područja na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole.

Točkom 2. izreke citiranog rješenja utvrđeno je da je investitoru UL, ovdje tužitelju, obustava građenja provedena zatvaranjem gradilišta 16. siječnja 2025. godine. Obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja ovog rješenja, na snazi je do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja.

Točkom 3. izreke, upozorava se investitor AL, ovdje tužitelj, da će se na sprječavanje daljnjeg građenja prisiljavati novčanim kaznama do obustave građenja, odnosno izvođenja radova na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ako nastavi graditi odnosno izvoditi radove nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom. Točkom 4. izreke upozorava se investitor AL, ovdje tužitelj, da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, bez prethodnog izricanja tri novčane kazne kojima se prisiljava na uklanjanje.

Točkom 5. izreke upozorava se investitor AL, ovdje tužitelj, da će se bez donošenja dopunskog odnosno posebnog rješenja ukloniti i dijelovi građevine na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji bi nakon uklanjanja dijela građevine čije uklanjanje je naređeno mogli biti opasni za stabilnost građevine, život ljud i, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, kao i preostali dijelovi građevine koji ne ispunjavaju temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti te koji su izgrađeni nakon obustave građenja.

Točkom 6. izreke upozorava se investitor AL, ovdje tužitelj, da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih su izgrađene građevine na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke.

Točkom 7. izreke upozorava se investitor AL da je obvezan ukloniti stvari iz građevine na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], odnosno njezina dijela u roku iz točke 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari koje nisu uklonjene i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj navodi da prvostupanjsko tijelo, suprotno pravilima postupka, bez izvođenja relevantnih dokaza uz provođenje očevida na licu mjesta bez prisustva tužitelja, bez vršenja premjeravanja, pogrešno cijeni izvedene dokaze te proizvoljno i nepotpuno utvrđuje činjenično stanje na koje potom u cijelosti pogrešno, kao nenadležno tijelo, primjenjuje zakonske odredbe, a koje postupanje tuženika, mimo činjenice što tužitelju stvara nemjerljivu štetu te istog stavlja u nejednak položaj, spram drugih, pred zakonom, potpuno odstupa od najnovije relevantne sudske prakse najviših sudova RH i zauzetog stava VSRH. Navodi da je tužitelju pobijanim rješenjem u toč. I. neosnovano naloženo uklanjanje, kako tuženik navodi „građevina“ na kat. čest. oznake 1275/2 K. O. [katastarska općina], čije dimenzije da tuženik pobijanim rješenjem pogrešno označava, a odluku donosi bez da uzima u obzir relevantne prostorne propise i činjenicu da je na predmetnoj nekretnini, koja je za cijelo u vlasništvu tužitelja, ukupne površine 6.278,00 m[2] , položena ozakonjena zgrada osnovom Rješenja o izvedenom stanju od dana 15. travnja 2013. godine izdanog od stane [adresa], Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Klase: UP/I-350-05/12-02/1466, Ur.broja: 2182/1-16-13-8, greška kojeg je u pogledu naznake kat. čest. ispravljena rješenjem istog odjela dana 19. svibnja 2014. godine, pod Klasom: UP/I-350-05/14- 02/2895, Ur.brojem: 2182/1-16-14-1, sve bez preciznog utvrđenja stvarnog stanja, bez primjene relevantnih odredbi Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, drugih zakonskih i podzakonskih akata. Stoga da navedenom pogrešnom primjenom zakona upitno postaje i pitanje nadležnosti za izdavanjem pobijanog rješenja od strane tuženika. Kao dokaz predlaže pregled Rješenja Šibensko -kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Klasa: UP/I-350-05/12- 02/1466, Ur.broj: 2182/1-16-13-8 od 15. travnja 2013.g., pregled Rješenja Šibensko- kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Klasa: UP/I -350- 05/14-02/2895, Ur.broj: 2182/1-16-14-1 od 19. svibnja 2014.,g., očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka odgovarajuće struke - geodetsko i građevinsko vještačenje po sudskom vještaku s liste stalnih sudskih vještaka.

2.1. Nadalje navodi da je pobijanim rješenjem naloženo uklanjanje mobilnih kućica na opisanoj nekretnini u privatnom vlasništvu tužitelja, koji zahtjev tuženika da je također neosnovan jer da se radi o mobilnim kućicama marke ADRIA, model MLINE 905 R22, koje su izrađene od strane tvrtke ADRIA DOM d.o.o., a iz tehničke specifikacije kojih proizlazi da se radi o mobilnim kućicama s kotačima koje su, za tužitelja, izrađene pod brojevima šasije oznaka 2220YM4810MA00001, 2220YM4810MA00002, 2220YM5210MA00001 i 2220YM5210MA00002, a koje pokretne kućice s kotačima, svaka označena zasebnim brojevima šasija - kao vozila, da se nedvojbeno ne mogu smatrati građevinama koje bi tužitelj bio dužan ukloniti. Kao dokaz poziva se na pregled Izjave o sukladnosti od dana 04. lipnja 2024. godine te na pregled Tehničke specifikacije proizvoda izrađene u svibnju 2024. godine . Da neosnovanost takvog zaključka, potkrepljuje činjenica koja je pogrešno konstatirana u obrazloženju pobijanog rješenja, a to je da pokretne kućice tužitelja, ni na koji način, ni instalacijski, nisu bile povezane s predmetnom nekretninom. Da opisane pokretne kuće tužitelja nemaju ni odvod, niti dovod vode, niti su trajno spojene na priključak za isporuku električne energije, koje sve okolnosti da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio obrazloženjem pobijanog rješenja te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na čl. 3. st.1. toč.11. Zakona o gradnji, kojim tako opisane pokretne kućice tužitelja, s kotačima i brojem šasije, bez instalacijske povezanosti, pogrešno karakterizira „građevinom“ koju je nužno ukloniti. Stoga da se pogrešnom kvalifikacijom pokretne kuće kao građevine, isključuje i nadležnost tuženika za postupanje u konkretnom slučaju. Kao dokaz predlaže saslušanje tužitelja i svjedoka. Ističe da je stav da se pokretna oprema, koja nije instalacijski spojena s nekretninom, ni na koji način ne može smatrati građevinom, a podredno niti primjenjivati naznačene odredbe Zakona o gradnji, kao i stav da se dovoženje pokretnih kućica na nekretninu u privatnom vlasništvu ne smatra građenjem niti zahvatom u prostoru za koje je nužno ishoditi akt o građenju odnosno lokacijsku dozvolu, nedvojbeno zauzela čitava novija sudska praksa u nizu ranije donesenih odluka, a sukladno kojim stavovima da vlasnici drugih nekretnina nisu primorani na uklanjanje pokretnih kućica koje su dovezli na svoje nekretnine, za razliku od tužitelja, čime da se nedvojbeno, u odnosu na tužitelja, radi o povredi prava na jednakosti svih pred zakonom. Poziva se na pregled sudske prakse primjerice odluke: Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj Usž-3333/2023-2 od 13.03.2024.g., Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-3670/16 od 23.02. 2017.g., Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-4527/17 od 17.04.2019.g., Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: U-zpz 33/2019 od 13.03.2024.g. i druge. Konačno ističe da je tužitelj prije same pribave opisanih pokretnih kuća (po pribavi svih relevantnih uputa nadležnih tijela kako u pogledu gradnje, tako i u pogledu obavljanja dozvoljene mu djelatnosti) pokrenuo postupak ishođenja Rješenja kojim se odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, koje je od strane Šibensko - kninske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, ruralni razvoj i EU fondove, izdano dana 22. rujna 2021. godine pod Klasom: UP/I-335-03/21-02/1870, Ur.brojem: 2182/1-09-01/1-21-3, koje odobrenje je upisano u Upisniku o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu pod rednim brojem 16656, a kojim odobrenjem da je tužitelju na predmetnoj nekretnini dozvoljeno pružanje usluge smještaja u kampu za 30 gostiju. Kao dokaz poziva se na pregled Rješenja Šibensko - kninske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, ruralni razvoj i EU fondove Klasa: UP/I-335-03/21-02/1870, Urbroj: 2182/1-09-01/1-21-3 od 22. rujna 2021. godine, te na pregled Upisnika o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu pod rednim br.16656. Uz navedeno, da je uvjet izdavanja opisanog odobrenja, bilo i udovoljenje minimalno tehničkim uvjetima za obavljanje opisane djelatnosti, sukladno kojem zahtjevu je tužitelj unutar postojećeg objekta sagradio sanitarne čvorove i ugradio drugu opremu potrebnu za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Da mimo materijalnih troškova pribave sve opreme i gradnje, tužitelj osnovom odobrenja godinama snosi i redovne obveze u svrhu obavljanja opisane djelatnosti koje je kao iznajmljivač dužan snositi, i to kako porez na nekretnine, tako i porez na dohodak za iznajmljivanje soba/kamp kućica, sve upravo zbog činjenice obavljanja odobrene mu djelatnosti koje drugo tijelo iste države nastoji ovim postupkom neosnovano onemogućiti. Stoga da je razvidno da je prvostupanjsko tijelo donošenjem pobijanog rješenja, na osobito grub način i uz teško nadoknadivu štetu, prekršilo ne samo pozitivne propise Zakona o gradnji, Zakona o državnom inspektoratu, Zakona o upravnom postupku i dr. već da je povrijedilo i temeljne odredbe i načela o nepovredivosti prava vlasništva i drugih prava zajamčenih samim Ustavom, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava, drugih direktiva i konvencija EU. Zbog navedenog tužitelj napominje kako, zbog trpljenja već sada nastale štete zbog nemogućnosti obavljanja odobrene mu djelatnosti, kao i neposredno prijeteće štete koja će mu nastati u slučaju potpunog izvršenja pobijanog rješenja otklanjanjem pokretnih kućica kao sredstvom za obavljanje odobrene mu djelatnosti, pridržava pravo da u predmetnom postupku do završetka glavne rasprave postavi imovinsko pravni zahtjev radi naknade materijalne i nematerijalne štete koja bi bila posljedica opisanog postupanja tuženika. Slijedom navedenog, predlaže da Sud nakon provedenih dokaza poništi rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Klasa: UP/I-362-02/25-02/11, Ur.broja: 443-02-03-21-25-8 od 25. veljače 2025.

3. Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 26. svibnja 2025. osporilo sve navode tužitelja iznesene u tužbi te je ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja predlažući da sud odb ije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 30. travnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenica tužitelja je ustrajala u navodima tužbe, kao i dokaznim prijedlozima navedenim u tužbi, ustrajući u tvrdnji da je osporavano rješenje donijelo nenadležno tijelo, da se ne radi o građevinama već mobilnim kućicama koje nisu povezane s tlom ni na koji način, da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te da je predmetne radove za koje mu je naloženo uklanjanje mogao izvesti prema Pravilniku o jednostavnim građevinama, da mu se nanosi šteta jer da je ishodio potrebna odobrenja, ujedno navodeći da obzirom da su mobilne kućice i bazeni uklonjeni, da je udovoljeno nezakonitom nalogu tuženika čemu je kao prilog u spis priložila fotografije lica mjesta i Izvadak iz zemljišne knjige, navodeći da je razvidno da je postojeća nekretnina kao takva upisana u zemljišnim knjigama zbog čega da je tužitelj ovlašten izvršiti i ostale radove kao vlasnik nekretnine.

5. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedlog opunomoćenice tužitelja za izvođenjem dokaza očevidom i vještačenjem po vještaku geodetske i građevinske struke, te za saslušanjem tužitelja i svjedoka, sve na okolnosti iz tužbe, kao suvišne, ocjenjujući kako se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravno sporu.

7. Opunomoćenica tužitelja je zatražila naknadu troškova upravnog spora.

8. Nakon zaključenja raspravljanja, na dan objave presude, u spis je zaprimljen podnesak opunomoćenice tužitelja kojim predlaže preotvaranje zaključene glavne rasprave i odlučivanje o prethodnom pitanju, navodeći da je tuženik nakon donošenja osporavanog rješenja u pogledu sporne nekretnine i dalje postupao te donosio rješenja koja da nije dostavio u sudski spis radi čega da sud ne raspolaže potpunom dokumentacijom, a prethodno pitanje da se odnosi na zakonitost poduzetih radova na postojećem ozakonjenom objektu tužitelja, a koje da Sud nije raspravio, radi čega da je potrebno preotvoriti raspravljanje radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.

9. Sud nije prihvatio prijedlog opunomoćenice tužitelja za preotvaranjem zaključene glavne rasprave, budući navodi i razlozi izneseni u citiranom podnesku predstavljaju tužbene, a potom i žalbene navode.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/25- 02/11, URBROJ: 443-02-03-21-25-8 od 25. veljače 2025.

12. Među strankama je sporno je li građevinski inspektor pravilno i zakonito osporavanim rješenjem naredio tužitelju kao investitoru inspekcijsku mjeru uklanjanja predmetnih građevina pobliže opisanih i identificiranih u točci 1. izreke osporavanog rješenja, a koje su izgrađene nakon ishođenog pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju, izvan granica građevinskog područja na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u Tisnom, te koje su izgrađene bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole u primjeni odredbe iz članka 113. stavka 1. točke Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI), koja propisuje da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, u određenom roku, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

13. Za rješavanje ove upravne stvari pravno je odlučno utvrditi sljedeće činjenice: investitora odnosno vlasnika, opis i identifikaciju građevine te je li za građenje iste ishođen glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i od strane ovlaštene osobe te izvršna odnosno pravomoćna građevinska dozvola.

14. Odredbom članka 106. stavak 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje ZDI) propisano je da se inspekcijske i druge mjere propisane tim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom, da na temelju toga odjeljka Zakona građevinski inspektor donosi rješenje, te da ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati rješenje može donijeti i bez saslušanja stranke.

15. Odredbom članka 108. ZDI-u propisano je da tijekom inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s tim Zakonom strankama narediti otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, zabranu ugradnje građevnog proizvoda, otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, usklađivanje građenja, uklanjanje građevine, zabranu uklanjanja građevine te obustavu građenja.

16. Odredbom članka 113. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 2. ZDI -a propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, da prije donošenja rješenja građevinski inspektor naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, što utvrđuje tim rješenjem.

17. Odredbom članka 113. stavak 3. ZDI-u propisano je da se rješenjem o uklanjanju upozorava investitora odnosno vlasnika da će se, ako ne postupi po rješenju, izvršenje rješenja provesti prisilnim putem, da će se izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika i upoznaje ga se s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavka 2. i 3. toga Zakona, te da će se bez donošenja dopunskog, odnosno novog rješenja, ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. toga Zakona.

18. Odredbom članka 114. stavkom 1. i 3. ZDI-u propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe, te da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

19. Odredbom članka 115. st. 1. ZDI-u propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana.

20. Odredbom članka 119. stavak 2., 3., 4. i 5. ZDI -u, propisano je da se obustava građenja utvrđuje rješenjem kojim se naređuje inspekcijska mjera u slučaju iz članka 113. stavka 2. toga Zakona, da se obustava građenja provodi zatvaranjem gradilišta postavljanjem posebnog služenog znaka na gradilište odnosno građevinu, da je nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom zabranjeno svako građenje na tom gradilištu, osim radova koji se izvode radi izvršenja inspekcijskog rješenja, da se sprječavanje daljnjeg građenja provodi se izricanjem novčanih kazni ako investitor i/ili izvođač nastavi graditi nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom.

21. Odredbom članka 120. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je ako investitor odnosno vlasnik ne obustavi građenje nakon obustave građenja, izvršenju rješenja o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela može se pristupiti putem treće osobe i bez prisiljavanja na izvršenje izricanjem novčanih kazni ako investitor i/ili izvođač nastavi graditi nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom.

22. Odredbom članka 120. stavak 2. ZDI-u propisano je da obustava građenja prestaje izvršnošću rješenja o obustavi inspekcijskog postupka odnosno postupka izvršenja rješenja.

23. Odredbom članka 121. stavak 1. ZDI-u propisano je da se rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje.

24. Odredbom članka 121. stavkom 2. i 3. ZDI-u propisano je da se smatra da izvršenik koji nije postupio po rješenju o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina ili njezin dio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete, da je izvršenik obvezan ukloniti stvari iz građevine odnosno njezina dijela koja je predmet rješenja o uklanjanju, u roku koji mu je tim rješenjem određen za postupanje, a ako to ne učini smatra se da napušta posjed stvari koje nije uklonio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.

25. Odredbom članka 122. stavkom 1. ZDI-u propisano je da troškove izvršenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik.

26. Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, broj: 46/20, 80/20) propisani su iznosi novčanih kazni kojima se izvršenik prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju i rokovi za donošenje rješenja o novčanim kaznama kojima se izvršenik prisiljava na izvršenje.

27. Prema čl. 3. st. 1. t. 10. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.

28. Člankom 3. st. 1. t. 11. Zakona o gradnji propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

29. Prema čl. 3. st. 1. t. 33. Zakona o gradnji, ugradnja je izvedba građevinskih i drugih radova kojim se povezuju građevni proizvodi, instalacije ili postrojenja tako da postaju sastavni dio građevine i ne mogu se bez uklanjanja ili bez utjecaja na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu odvojiti od građevine.

30. Odredbom članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji je propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

31. Među strankama nije sporno da za predmetnu rekonstrukciju – dogradnju stambene građevine, za koju posjeduje pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, te za izgradnju mobilnih kućica i bazena, a koje građevine, pobliže opisane i identificirane u točci 1. izreke osporavanog rješenja, su izgrađene u funkciji kampa na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u Tisnom, predio Jazine, izvan granica građevinskog područja u zoni zaštićenog obalnog pojasa, za koje građevine mu je osporavanim rješenjem utvrđena obustava građenja te naloženo uklanjanje, investitor, a ovdje tužitelj, nije ishodio građevinsku dozvolu.

32. Među strankama nije sporna ni činjenica da je tužitelj investitor predmetnih građevina.

33. Među strankama je sporan opis i identifikacija predmetnih građevina, kao i činjenica da su predmetne građevine izgrađene izvan građevinskog područja u zoni šuma isključivo osnovne namjene te u zoni zaštićenog obalnog pojasa.

34. Među strankama je isključivo sporno smatraju li se mobilne kućice (mobilhome), koje su u osporavanom rješenju pobliže označene i identificirane, građevinama, odnosno sklopom koji je nastao građenjem u smislu naprijed citiranih odredbi Zakona o gradnji te je li u odnosu njih osporavanim rješenjem tuženog tijela moglo biti naloženo uklanjanje u primjeni odredbe čl. 113. ZDI-u, te s tim u vezi, je li isto bilo u nadležnosti građevinskog inspektora.

35. Među strankama je sporno je li u odnosu za predmetnu rekonstrukciju – dogradnju stambene građevine, za koju posjeduje pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, te za izgradnju mobilnih kućica i bazena, a koje građevine su pobliže opisane i identificirane u točci 1. izreke osporavanog rješenja, bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, odnosno glavni projekt u skladu s prostornim planom ili su se isti mogli graditi pozivom na odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama (Narodne novine, broj: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20i 74/22, dalje Pravilnik).

36. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju došlo do bitne povrede odredbi upravnog postupka, odnosno je li stranci omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja.

37. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

38. Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno je i kao nesporno utvrđeno:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pokrenut po službenoj dužnosti 8. siječnja 2025. kada je obavljen inspekcijski nadzor građevinske inspektorice bez nazočnosti stranke, o čemu je sastavljen Zapisnik KLASA: 362-02/24-04/1127, URBROJ: 443-02-03-21-25-6 od 8. siječnja 2025., a kojem Zapisniku su priložene fotografije koje čine sastavni dio Zapisnika;

- da je službeni poziv investitoru, ovdje tužitelju, ostavljen na gradilištu kojim se investitor poziva na saslušanje dana 15. siječnja 2025. u službene prostorije Državnog inspektorata u Šibeniku radi očitovanja u svezi predmetnog građenja;

- da se investitor odazvao pozivu i dao izjavu da je postavljanje mobilnih kućica započeto u rujnu 2023. godine, a bazeni da su započeti prije, ali da se ne sjeća točno kad; da je građevina katnosti suteren i prizemlje građena prije 2011. godine., ali da za građenje bazena i mobilnih kuća nije ishodio akt o građenju, koje je bio dužan ishoditi temeljen članka 106. Zakona o gradnji („Narodne novine, br. 153/13, 20/17, 39/19, 12511 9 i 145/24) te da građenje nije prijavljeno sukladno članku 131. Zakona o gradnji. Također je naveo posjeduje Rješenje Ureda za turizam za kamp u domaćinstvu za 10 smještajnih jedinica za ukupno 30 gostiju od 2021. godine, koje rješenje je priložio u spis. Ujedno je izjavio da s obzirom da posjeduje Rješenje za kamp u domaćinstvu koji mu je izdala Šibensko-kninska županija za 10 smještajnih objekata, da nije imao saznanja da je za postavljanje mobilnih kućica potrebna građevinska dozvola ili neki dugi akt za građenje, kojom prilikom je izjavio da će ukloniti bazene, a da će s mobilnih kuća ukloniti infrastrukturne spojeve, sve u cilju usklađenja sa Zakonom, jer da mobilne kuće ionako nisu u funkciji. Također je naveo da za građevinu katnosti suteren + prizemlje posjeduje Rješenje o legalizaciji te da su u toj građevini izvedeni sanitarni čvorovi za kamp kako bi se zadovoljili minimalno tehnički uvjeti, te da mu je nakon toga županijski ured izdao Rješenje za kamp u domaćinstvu, a koje rješenje o legalizaciji da će dostaviti naknadno;

- da je dana 16. siječnja 2025. na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] postavljen službeni znak "zatvoreno gradilište" kojim je obustavljeno daljnje građenje;

- da je investitor putem službenog e-maila dana 17. siječnja 2025. dostavio dokumentaciju u vezi građenja na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to:

- Rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-350-05112-02/1466, URBROJ: 218211-16-13-8 od 15.04.2013. godine, izvršno od 05. svibnja 2013., izdano od Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Šibensko-kninske županije, međutim Snimka izvedenog stanja izrađena od „Arhikon" d.o.o. iz Šibenika T.D. 1376/12 koja je sastavni dio rješenja, nije dostavljena,

- Rješenje o ispravci greške od 19.05.2014. godine, izdano od Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Šibensko-kninske županije,

- Rješenje KLASA:UPII-335-03121-0271870, URBROJ: 2182/1-09-01/1-21-3 od 22. rujna 2021. godine, izdano od Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, razvoj i EU, Šibensko-kninske kupanije,

- Potvrdu Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, evidencijskog broja:

DGUAR0000229166, od 24.04.2023. godine, kojom se potvrđuje da je zgradi izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naselju Tisno, ulica Put Jazine, određen kućni broj 330;

- da je upravno tijelo od Upravnog odjela za zaštitu, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove Šibensko-kninske kupanije zatražilo dostavu Snimke izvedenog stanja koja je izrađena od „Arhikon" d.o.o. iz Šibenika T.D. 1376/12, koja je dostavljena 20.02.2025.;

- da je nakon izvršenog inspekcijskog nadzora, saslušanja stranke, pregledane dokumentacije koju je investitor, ovdje tužitelj, dostavio te nakon uvida u Prostorni plan uređenja općine Tisno ("Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije" broj: 1/07 14/09 i "Službeni glasnik Općine Tisno" broj: 2/14, 8/15, 4/16, 6/18, 4/19 3/20, 3/21, 5/22 ,10/22, 2/23 i 3/23), utvrđeno da se k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nalazi izvan granica građevinskog područja u zoni šuma isključivo osnovne namjene, te u zoni zaštićenog obalnog pojasa (ZOP);

- da je na temelju naprijed navedenih nespornih utvrđenja viša građevinska inspektorica donijela rješenje o uklanjanju KLASA:UP/I-362-02/25-02/11, URBROJ:443-02-03-21-25-8 od 25. veljače 2025., koje rješenje tužitelj neosnovano osporava podnošenjem predmetne tužbe.

39. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, a nakon provedbe inspekcijskog postupka, nije sporno da za građenje predmetnih građevina nije ishođena pravomoćna odnosno izvršna građevinska dozvola čime je počinjena povreda odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17, 39/19 I 125/19), kojom je propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, niti je za gradnju bazena ishođen glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i s potvrdama nadležnih javnopravnih tijela, čime je počinjena povreda odredbe članka 128. stavak 2. i stavak 4. Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) koja propisuje da se građenju građevina i izvođenju radova iz stavka 1. navedenog članka može pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano Pravilnikom iz stavka 1. navedenog članka, te da su se u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. članka 128. investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom, ili na drugi način protivno prostornom planu.

40. Naprijed navedena nesporna utvrđenja proizlaze iz isprava priloženih spisu te dostavljanog spisa tuženog tijela, kao i izjave investitora, ovdje tužitelja, dane na Zapisnik KLASA: UP/I-362-02/25-02/11, URBROJ: 443-02-03-21-25-1 od 15. siječnja 2025., a tužitelj tužbenim navodima nije osporio naprijed navedena utvrđenja, niti je pak dokazao suprotno.

41. Nije osnovan tužbeni navod tužitelja da je u konkretnom slučaju došlo do bitne povrede odredbi upravnog postupka, da je očevid izvršen bez nazočnosti stranke, da nisu izvedeni relevantni dokazi, a iz izvedenih dokaza da je izveden pogrešan zaključak, budući da iz naprijed navedenih nespornih utvrđenja, te isprava priloženih spisu, kao i dostavljenom spisu tuženog tijela proizlazi sasvim suprotno.

42. U odnosu na navedeno valja istaći da je naprijed citiranom odredbom čl. 106. st. 1.,3. i 4. ZDI-u propisano da je građevinski inspektor u skladu s ovlaštenjima iz naprijed citirane odredbe, ovlašten rješenje donijeti i bez saslušanja stranke ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije je izvršenje ovlašten nadzirati, što nije slučaj u konkretnoj upravnoj stvari budući da je tužitelj saslušan, a izjava investitora, ovdje tužitelja, je sadržana u Zapisniku KLASA: UP/I-362-02/25- 02/11, URBROJ: 443-02-03-21-25-1 od 15 siječnja 2025., koju je investitor vlastoručno potpisao.

43. Nije osnovan ni tužbeni navod da bi bile povrijeđene odredbe ZUP -a jer da održavanje očevida nije određeno Zaključkom na koji očevid bi bio pozvan i investitor, budući da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinsku inspektoricu proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati. Valja istaći da inspekcijski pregled nije očevid u smislu članka 68. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09 i 110/21, dalje ZUP-a) koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili kada je za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, a kako to neosnovano zaključuje tužitelj, o čemu je upravnosudska praksa izrazila pravno mišljenje u recentnim odlukama, pa tako primjerice i u presudi Visokog upravnog suda posl. br. Usž-3209/2024-9 od 15. siječnja 2025.

44. Konačno, nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o građevinama, odnosno sklopu koji je nastao građenjem u smislu naprijed citiranih odredbi Zakona o gradnji, te da s tim u vezi donošenje osporavanog rješenja ne bi bilo u nadležnosti građevinskog inspektora u primjeni odredbe čl. 113. ZDI-u.

45. Po ocjeni ovog suda, u slučaju predmetnih građevina radi se o mobilnim kućama koje se (budući se radi o pokretnim sklopovima) na lokaciju dovoze na vlastitim kotačima, a iz priloženih fotografija te dostavljenih Izjava o sukladnosti, nespornim proizlazi da su mobilne kućice opremljene osovinom i kotačima te da su kao takve prikladne za vuču na privatnim terenima, a koji pokretni sklopovi da su doista i imali takve karakteristike pri kupnji i dovozu do mjesta na kojemu su smješteni. Međutim, kako je inspekcijskim nadzorom kao nesporno utvrđeno da se radi o građevinama odnosno građevinskim sklopovima s provedenim instalacijama, povezanim s tlom na kojem se nalaze, a koje su postavljene s trajnijom namjerom da se u njima pruža ugostiteljska usluga, za koje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu , to se tužitelj upućuje na recentnu upravno sudsku praksu izraženu kroz brojne odluke, pa tako primjerice i u Presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 16 UsI-3742/21-6 od 14.03.2022., Presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 4442/2021-2 od 14.02.2022. te Presudi ovog suda UsI-734/2023-12 od 5. listopada 2023, Presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 4262/2022-2 od 30. ožujka 2023., te presudi Usž-3209/2024-9 od 15. siječnja 2025.

46. Mobilne kućice, tzv mobil-home, glamping kućice, kiosci, stambeni ili poslovni kontejneri i slični sklopovi, kada se postave na određeno mjesto te se povezuju s tlom izvedbom građevinskih radova ili ugradnjom instalacija i uređaja tako da postaju sastavni dio građevine i ne mogu se bez uklanjanja ili bez utjecaja na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu odvojiti od građevine, nesumnjivo predstavljaju građevine sukladno pojmovima iz propisa o gradnji te se radi o građevinama gotove konstrukcije, odnosno građenjem nastalim i s tlom povezanim sklopovima, izvedenim od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija. Posebno se ističe da za utvrđenje da se radi o građevini nije odlučna trajna povezanost s tlom jer isto ne predstavlja uvjet za određenje pojma građevine, a koji pravni stav je izražen i u presudi Visokog upravnog suda poslovni broj Usž-2027/21-2 od 4. studenoga 2021. godine te u presudi Usž- 3209/2024-9 od 15. siječnja 2025. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju se ne radi o nedefiniranom sklopu ili vozilu namijenjenom vožnji koje se "parkira", kao što su npr. kamperi i autodomovi, već o građevini koja se postavlja na određeno mjesto u prostoru i povezuje s tlom građenjem i ugradnjom, te koja je u konkretnom slučaju namijenjena boravku ljudi, a što proizlazi i iz dostavljene Izjave o sukladnosti, kao i namjere i izjave investitora da su iste postavljene u svrhu izgradnje kampa.

47. Dakle, imajući u vidu činjenični opis izvedenih radova kao i fotografije koje su priložene spisu predmeta te opis izvedenih radova pravilno je viši građevinski inspektor donio osporavano rješenje o uklanjanju budući da iz opisa izvedenih radova proizlazi da se ovdje radi o građenju građevina kakve ima u vidu naprijed navedena odredba članka 3. stavka 1. točka 10. i 11. Zakona o gradnji, a ne o mobilnim kućicama odnosno pokretnim objektima – vozilima namijenjenim vožnji.

48. Konačno nije osnovano ni pozivanje tužitelja na odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama (Narodne novine, broj: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20 i 74/22, dalje Pravilnik). Ovo stoga što je odredbom čl. 2. st. 2. Pravilnika određeno da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta u skladu s odlukom nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave, prema propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, na javnoj površini može graditi kiosk i druga građevina gotove konstrukcije tlocrtne površine do 15 m[2] u skladu s tipskim projektom za kojega je doneseno rješenje na temelju članka 77. Zakona o gradnji ili tehnička ocjena sukladno posebnom zakonu. Stavkom 3., istog članka, je propisano da je isto određeno u skladu s ugovorom o zakupu na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske.

49. Nadalje, u smislu građevina koje su predmet ovog inspekcijskog postupka, člankom 4. navedenog Pravilnika određeno je da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom, može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade.

50. Slijedom navedenog, neosnovan je tužbeni navod tužitelja da se bazen do 100 m[2] ukopan u tlo temeljem Pravilnika može graditi bez građevinske dozvole, budući da je citiranom odredbom čl. 4. Pravilnika propisano da se takav bazen može graditi bez građevinske dozvole, ali u skladu s glavnim projektom i to kao pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade, a što u konkretnoj upravnoj stvari nije slučaj budući da je u inspekcijskom postupku kao nesporno utvrđeno da se ne radi o građevinskim česticama, a niti za građevine kojima bazeni služe imaju akt kojim se odobrava građenje.

51. Pored navedenog, valja istaći kako je odredbom čl. 1. st. 2. istog Pravilnika propisano da su se u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te da se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu, pa kako se prema Prostornom planu uređenja općine Tisno ("Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije", broj 1/07 i 14/09 i "Službeni glasnik Općine Tisno" broj: 2/14, 8/15, 4/16, 6/18, 4/19, 3/20, 3/21, 5/22 i 10/22, 2/23 i 3/23) predmetna kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi izvan granica građevinskog područja i unutar zaštićenog obalnog pojasa (ZOP), to je pak nedvojbeno da se građevine kakve je tužitelj izveo ni u kojem slučaju ne mogu izvoditi na temelju Pravilnika jer su protivne prostornom planu.

52. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, pravilno je građevinski inspektor utvrdio da je investitor, ovdje tužitelj, na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u Tisnom, izvan granica građevinskog područja, i te u zoni zaštićenog obalnog pojasa prema Prostornom planu Općine Tisno (“Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije”, 01/07, 14/09, “Službeno glasilo Općine Tisno”, 02/14, 08/15, 04/16, 06/18, 04/19), bez ishođene građevinske dozvole i glavnog projekta izrađenog od strane ovlaštene osobe u skladu s prostornim planom, izgradio naprijed navedene i opisane građevine te da je je time počinio povredu odredbe članka 106. stavak 1. i čl. 128. st. stavak 2. i stavak 4. Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) te u primjeni odredbe čl. 113. st. 1. ZDI-u osporavanim rješenjem izrekao inspekcijsku mjeru uklanjanja, koju tužitelj neosnovano osporava podnošenjem predmetne tužbe.

53. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

54. U odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, valja istaći kako je odredbom članka 26. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom stavka 2. istog članka, propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

55. Kako je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari kao nesporno utvrđeno da se radi o bespravnoj gradnji, to je po ocjeni ovog Suda isključena mogućnost donošenja rješenja o odgodnom učinku tužbe jer bi to, s obzirom na odluku u ovom upravnom sporu, bilo protivno javnom interesu. Ovo posebno stoga što je postupanje građevinske inspekcije u okviru postojećih zakonskih rješenja, poštujući pritom čl. 6. ZUP-a odnosno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, kako u ovom konkretnom postupku, tako i u drugim sličnim slučajevima, usmjereno, pored ostalog, na zaštitu obalnog područja od devastacije te posebno na ograničavanje kampiranja izvan zakonito izgrađenih kampova, odnosno na zabranu postavljanja kamp kućica, mobil-homova i druge opreme za kampiranje na za to nepredviđenim mjestima kao što su poljoprivredno i šumsko zemljište, privatne parcele, a protivno prostornim planovima. Valja istaći da kamp u zaštićenom obalnom pojasu (ZOP) mora biti unutar građevinskog područja ili unutar prostora koji je prostornim planom iznimno određen za kamp, a uređenje i smještaj kampova strogo su regulirani Zakonom o prostornom uređenju te Uredbom o zaštićenom obalnom pojasu koji obuhvaća sve otoke i obalni pojas kopna u širini od 1000m. Slijedom navedenog, dopuštanje odgode izvršenja osporavanog rješenja u konkretnom slučaju, pored činjenice da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, bilo bi u suprotnosti izričitih zakonskih odredbi te javnom interesu obzirom da je intencija zakonodavca, a u konačnici smisao i svrha Zakona poštivanje kogentnih odredbi Zakona o gradnji. Radi navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

56. Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

57. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenice tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 26. svibnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja

- tuženiku

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.

- u spis

- kal. do 20.05.2024.