REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: Kzd-72/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji za mladež kao sucu pojedincu Ivani Parać Krišto, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ZD, zbog kaznenih djela iz čl. 179a. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. - dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. KOz-DO-65/2023 od 1. prosinca 2023., nakon održane rasprave u nazočnosti zastupnika optužbe, okrivljenika, branitelja i punomoćnika oštećenika, te objave 13. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TD i Z, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS - kemijski tehničar, zaposlen u trgovini "Pevex" sa mjesečnim primanjima oko 1.000,00 eura, oženjen, otac četvero djece, bez nekretnina, vlasnik osobnog vozila, srednjeg imovnog stanja, služio vojsku u Sinju i Borongaju 1998./1999., čin razvodnika, bez odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se drugi postupak.

k r i v  j e

što je u vremenskom periodu od točno neutvrđenog dana 2021. do 2. srpnja 2023., u obiteljskoj kući u mjestu [adresa], u kojoj živi zajedno sa suprugom BD i djecom FD (2006.), KD (2010.), RD (2012.) i CD (2019.), protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21), kojom je propisano da se zabranjuje svaki oblik primjene fizičke sile, psihičko nasilje, spolno uznemiravanje i ekonomsko nasilje prema bračnom drugu, iako svjestan da takvim ponašanjem ponižava i ugrožava svoju suprugu oštećenicu žrtvu BD i svjestan da takvim svojim ponašanjem ugrožava pravilan odgoj i psihički razvoj svoje djece, učestalo se, gotovo svakodnevno ispred navedene djece dovodio u alkoholizirano stanje i bez ikakvog povoda vrijeđao oštećenicu žrtvu BD riječima da joj jebe mater, da je kurba, da je nesposobna, da ne zna kuhati, da je proklet dan kada se oženio i kada je došla u kuću, te je učestalo u nazočnosti djece gurao, udarao otvorenim dlanom po licu i hvatao za vrat, te govorio da ukoliko odvede djecu da će je ubiti, dok je svog sina FD (2006.) učestalo pod utjecajem alkohola vrijeđao govoreći da mu jebe mater, te ga udarao otvorenim dlanovima po licu i prijetio da će baciti stvari na njega, a potom dana 14. lipnja 2023. oko 08,30 sati, pod utjecajem alkohola, dok je u svom osobnom automobilu vozio svoju kćer CD (2019.), po povratku kući u dvorištu, na gore navedenoj adresi, izgubio nadzor te automobilom udario u stol koji se nalazio u dvorištu kuće, a koje postupanje je kod ošt. žrtve OD izazvale osjećaj nesigurnosti, povrijeđenosti i poniženosti, te čime je ugrozio pravilan psihofizički razvoj svoje djece žrtava KD i RD,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, te zlostavio djecu,

pa je time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11 i dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11.

II. Temeljem istih zakonskih odredbi i uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 za:

- kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11, počinjeno na štetu oštećenice žrtve BD, utvrđuje KAZNA

ZATVORA u trajanju 6 (šest) mjeseci;

- kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, počinjeno na štetu djeteta žrtve KD, utvrđuje KAZNA ZATVORA u trajanju 6 (šest) mjeseci;

- kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, počinjeno na štetu djeteta žrtve RD, utvrđuje KAZNA ZATVORA u trajanju 6 (šest) mjeseci.

III. Temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenika se osuđuje na

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

u trajanju 1 (jedne) godine.

IV. Temeljem čl. 57. KZ/11 prema okrivljeniku se izriče

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini kakvo novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

V. Temeljem čl. 69. st. 1. KZ/11 prema okrivljeniku se izriče

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI

koja sukladno čl. 69. st. 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine.

VI. Ove mjere izrečene uz kaznu zatvora izvršavaju se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu izvršava se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti.

VII. Sud može temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

***

VIII. Okrivljenika ZD, sa osobnim podacima kao ranije,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi u vremenskom periodu od točno neutvrđenog dana 2021. do 2. srpnja 2023., u obiteljskoj kući u mjestu [adresa], u kojoj živi zajedno sa suprugom BD i djecom FD (2006.), KD (2010.), RD (2012.) i CD (2019.), protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21), kojom je propisano da se zabranjuje svaki oblik primjene fizičke sile, psihičko nasilje, spolno uznemiravanje i ekonomsko nasilje prema bračnom drugu, iako svjestan da takvim ponašanjem ponižava i ugrožava svoju suprugu oštećenicu žrtvu BD i svjestan da takvim svojim ponašanjem ugrožava pravilan odgoj i psihički razvoj svoje djece, učestalo se, gotovo svakodnevno ispred navedene djece dovodio u alkoholizirano stanje i bez ikakvog povoda vrijeđao oštećenicu žrtvu BD riječima da joj jebe mater, da je kurba, da je nesposobna, da ne zna kuhati, da je proklet dan kada se oženio i kada je došla u kuću, te je učestalo u nazočnosti djece gurao, udarao otvorenim dlanom po licu i hvatao za vrat, te govorio da ukoliko odvede djecu da će je ubiti, dok je svog sina FD (2006.) učestalo pod utjecajem alkohola vrijeđao govoreći da mu jebe mater, te ga udarao otvorenim dlanovima po licu i prijetio da će baciti stvari na njega, a potom dana 14. lipnja 2023. oko 08,30 sati, pod utjecajem alkohola, dok je u svom osobnom automobilu vozio svoju kćer CD (2019.), po povratku kući u dvorištu, na gore navedenoj adresi, izgubio nadzor te automobilom udario u stol koji se nalazio u dvorištu kuće, a koje postupanje je kod ošt. žrtve OD izazvale osjećaj nesigurnosti, povrijeđenosti i poniženosti, te čime da je ugrozio pravilan psihofizički razvoj svog djece FD i CD,

dakle, da bi zlostavio dijete,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11.

IX. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenika se obvezuje da snosi trošak ovog kaznenog postupka po čl. 145. st. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu 920,76 eura, u roku 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu pod posl.br. KOz-DO- 65/2023 protiv okrivljenika ZD zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11 i četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11. Ista optužnica je potvrđena rješenjem ovog suda posl.br. Kovm-112/23 od 21. prosinca 2023.

1.2. Zauzimajući stav glede osnovanosti optužnice okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim za učin predmetnih kaznenih djela, te je obranu iznio na kraju dokaznog postupka. Oštećenici nisu postavili imovinskopravni zahtjev u ovom postupku.

2. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar (l.s. 8-9), psihijatrijsko vještačenje okrivljenika od 29. rujna 2023. sačinjen po dr. med. Veri Klarić (l.s. 69-72) i dopuna od 7. studenog 2025. (l.s. 204), zapisnik Županijskog suda u Zadru od 30. listopada 2023 poslovni broj Kir-d- 34/23 (l.s 83), potvrda o visini dohotka i primitaka za okrivljenika za 2021-2023 (l.s. 123-128), podnesak Hrvatskog zavod za socijalni rad od 7. svibnja 2025. (l.s. 182- 183), izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika (l.s. 41, 118-119) i izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s. 42, 10-121), potvrda o visini dohotka i primitaka okrivljenika za 2023. (l.s. 212-213), izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika (l.s. 206-207) i izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s. 208), te je saslušan okrivljenik.

2.1. Tijekom postupka nije bila sporna činjenica postojanja braka između okrivljenika ZD i oštećenice BD, te rođenja zajedničke djece (u ovom postupku žrtava): T (2006.), KD (2010.), RD (2012.) i CD (2019.); kao i da su u inkriminiranom razdoblju svi zajedno živjeli u [adresa], u obiteljskoj kući, o čemu su stranke ujednačeno kazivale. No, sve ostalo je bilo sporno, budući je okrivljenik osporavao navode optužnice da bi počinio predmetna kaznena djela.

3. Po viđenju ovog suda, da bi okrivljenik počinio predmetna kaznena djela za koja je osuđen proizlazi prvenstveno iz svjedočkog iskaza oštećenice BD, supruge okrivljenika, koja je osobno (osim djece/žrtava) bila prisutna za vrijeme svih inkriminiranih događaja, a po viđenju ovog suda iskazivala je apsolutno jasno, detaljno, nedvosmisleno i logično, te se temeljem njezinog iskaza smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela na njezinu štetu i na štetu njihove zajedničke djece. Ista je kod iskazivanja emotivno govorila i evidentno je da okrivljeniku želi pomoć(i), a kako nije postavila imovinskopravni zahtjev niti ima sporova pred sudom ili drugim državnim tijelima sa okrivljenikom zaključiti je da nema razloga da bi ga lažno teretila u ovom postupku.

3.1. Naime, oštećenica BD je na dokaznom ročištu kod suca istrage, u bitnom, navela da je okrivljenik u posljednje tri godine pod utjecajem alkohola, koji je njegov glavni problem, agresivan, te bi svaki put kad bi bio pod njegovim utjecajem, a što bi mu ona rekla dolazilo do svađe i njegove agresivnosti prema njoj osobno, čemu su uvijek bila prisutna djeca. Tako bi on nju vrijeđao da je nesposobna, da je kurva, da je svašta, a u dva tri navrata da je bilo i fizičke agresije, odnosno udaraca rukom. Djeca da bi tada reagirala plakanjem i vrištanjem. Najmlađe dijete da ima četiri godine, a najstarije sedamnaest. Povod podnošenju prijave je bio posljednji događaj u kojem je okrivljenik uzeo najmanje dijete s kojim je otišao u dućan, a kada se vraća o kući da je vozilom nekontrolirano udario u stol u dvorištu jer je bio alkoholiziran, dok se dijete (CD, rođ. 2019.) nalazila u autu. Ona je to prijavila djelatnicima Centra za socijalnu skrb koji su došli kod njih kući. Prethodno tom događaju ona je na mjesec i pol dana zajedno s djecom otišla od kuće, što je također prijavila Centru, ali se opet vratila s djecom kod okrivljenika. Okrivljenik kada radi u jutarnjoj smjeni, onda se tako njegovo ponašanje događa praktički svakodnevno. Okrivljenik da nije verbalno napadao djecu. Od određivanja mjera opreza ona da s djecom živi u prizemlju, a okrivljenik na katu iste kuće.

3.2. Na raspravi 28. svibnja 2025. oštećenica žrtva je navela da su okrivljenik i ona službeno sudski razvedeni nešto više od godinu dana, te da ostaje kod svega što je ranije govorila u ovom postupku, te ponovno ističe da joj je od svega toga najviše žao što je išta poduzimala i pokretala postupak, jedini joj je cilj bio da bivši suprug ode na liječenje, međutim to se nije dogodilo i da ne želi da se njega kazni zatvorom. Ovaj cijeli postupak i dolazak na sud stvara stres i njoj i djeci, a pretpostavlja i okrivljeniku. Što se tiče trenutnih odnosa kazala je da žive svatko svoj život, no okrivljenik je uz djecu, on im pomaže, vikendom su kod njega i jedva čekaju vikend, redovito se viđaju. Sud je donio odluku o visini uzdržavanja, o oni su se sve dogovorili i mimo te odluke, koliko joj se čini rekla bi da je sada njegov problem s alkoholom pod kontrolom. On živi u [adresa] u obiteljskoj kući i ima svoj kat dok roditelji žive na drugom katu, dok je ona odselila u podstanarski stan u [adresa].

3.3. Odgovarajući na pitanja je kazala da nema saznanja da bi se okrivljenik u međuvremenu liječio zbog svog problema s alkoholom, oni međusobno komuniciraju, međutim samo vezano uz djecu i dogovor oko njih tako da ga nije pitala je li bio gdje i potražio pomoć, no vidi po djeci da je okrivljenik sada drugačiji i da je to nekako u redu. Sve funkcionira normalno i nemaju nikakvih posebnih problema. Podnošenjem kaznene prijave je zapravo htjela isprovocirati da okrivljenik ode na liječenje od alkohola, međutim to se nije dogodilo, a to je htjela kako bi spasili brak, međutim ni to se nije dogodilo i kada je bila dati svoju izjavu rečeno joj je da će okrivljenik također biti pozvan na razgovor, međutim to se nije dogodilo već je on uhićen. Da je znala da će se to dogoditi ne bi ništa pokretala jer ovim sudskim postupkom nisu ništa dobili niti išta spasili i daljnje trajanje ovog postupka svima stvara stres. Ne želi da ide u zatvor, to bi bilo grozno, posebno zbog djece, to bi im bio dodatan šok i stres jer oni se njemu vesele i rado idu kod njega.

3.4. Glede vrijeđanja u inkriminiranom razdoblju kazala je da je to bilo onda u situacijama kada bi okrivljenik popio više, što je tada govorio i koje riječi je koristio sada ne bi ponavljala, već je o tome govorila i ne može se sada sjetiti tih detalja, govorio je "glupačo" i te stvari. U tim situacijama on ju je gurao, bilo je situacija gdje bi ju uhvatio za vrat, znala mu je tada govoriti da će odvesti djecu i otići, no on nije shvaćao tada u tim momentima što mu govori jer nije bio svjestan toga, a sutra dan kada bi o tome bilo govora onda mu ne bi bilo svejedno. Bile su tada izrečene ružne stvari, ali u tim trenutcima on je bio baš pijan. Bila je situacija da joj je možda jednom rekao da će ju ubiti, no to je bilo samo jednom, a čini joj se kao da se cijeli slučaj sada vrti baš oko toga. Ova situacija kada je okrivljenik vozio automobil i po povratku kući u dvorištu udario u stol automobilom, s njim je bila najmlađa kćer CD. To je nju (oštećenicu) na smrt prepalo, dok se djevojčica i nije baš prepala, te je upravo taj događaj bio okidač da pokrene postupak jer je zamišljala što bi bilo da se to dogodilo na cesti. Sada zna da okrivljenik ne vozi nikoga od djece u takvom stanju, odnosno takvo nešto se nije više ponovilo, zašto je okrivljenik toliko pio za vrijeme braka i u inkriminiranom razdoblju misli da je to bilo zbog financijske situacije i činjenice da imaju 4 djece, pa im je bilo teško. Okrivljenik je uglavnom pio pivo ili vino koje su imali kući jer su njegovi roditelji radili vino, a njemu nije trebalo puno da se opije, a on je pio vino i kući pred djecom. U odnosu na dijete FD potvrdila je da je bilo situacija da bi ga okrivljenik psovao i govorio neke ružne riječi, međutim nije ga nikada udario, barem koliko ona zna. Bilo je u tim stanjima nekakvih prijetnji, kao da bi nešto bacio ili ga udario, ali do toga nikada nije došlo.

3.5. Ovo kada se dogodila situacija da je okrivljenik automobilom udario u stol u dvorištu, tada nitko nije zvao policiju. Kada su se događale ove svađe dok bi okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju potvrdila je da je i ona tada vikala na njega i svašta mu govorila. Nekim od tih svađa bila su prisutna i djeca jer koliko god nastojali da oni ne budu prisutni, za neke stvari jednostavno nije bilo druge prilike za raspravu nego ispred njih. U tim svađama je znala nešto baciti ili razbiti. Što se tiče FD on imao nekih svojih postupaka što bi zgriješio i ona bi se zapravo složila s tim da je okrivljenik bio u pravu da razgovara s FD o tome, međutim pogreška je bila što bi okrivljenik išao razgovarati i raspravljati se s FD baš tada kada ne bi bio trijezan, onda bi ona morala reagirati, jer je pogrešan moment bio za razgovor o tim nekim stvarima, međutim kada bi razgovarali neke druge prigode kada bi on bio trijezan, taj razgovor bi bio normalan i adekvatan nečemu što bi FD napravio. Dodala je u odnosu na FD da on trenutno živi u [adresa], igra nogomet, oni se redovito čuju, a i prije kada je bio u normalnom stanju bivši suprug je bio uvijek u kontaktu i s njim i s drugom djecom i zaista misli sada kada bi ga se stavilo u zatvor da bi to bilo grozno.

3.6. Navodima oštećenice sud je u cijelosti povjerovao kao istinitim, detaljnim i potpunim budući su potkrijepljeni dokazima provedenim u ovom postupku, posebice psihologijskim vještačenjem djece i psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika. Dakle, navode svjedokinje sud smatra ujednačenim i vjerodostojnim, dok ih je okrivljenik u obrani pokušao minimizirati i opravdati na svoj način, a logično je da je pokušao umanjiti svoju kaznenu odgovornost, međutim time nije ni približno doveo u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza, posebice pored činjenice da je tvrdnje glede o ovisnosti i labilnog psihičkog stanja okrivljenika potvrdila vještak psihijatar u nalazu i mišljenju, te i predložila izricanje sigurnosne mjera radi liječenja okrivljenika.

4. Psihologijsko vještačenje djece FD, KD, RD i CD provedeno po prof. Ani Uranija od 14. veljače 2025. njezini zaključci, po viđenju ovog suda, dodatno potvrđuju navode oštećenice, odnosno da bi ona govorila istinu, a iz kojeg vještačenja jasno proizlazi da je doživljeno utjecalo nepovoljno na djecu KD i RD (za razliku od djeteta FD i CD) i da im je potreban daljnji psihološki suport i to konkretno:

- mlt. KD u dobi od 14 g. 10 mj., djevojčica je urednih intelektualnih sposobnosti, čiji razvoj ličnosti i emocionalni status ne pokazuje psihopatološka odstupanja. Radi se o djevojčici koja je emotivno topla, anksiozno osjetljivija, socijalno anksioznija, sklona internalizaciji stresa. U pogledu traumatskih događaja navodi akutne reakcije zabrinutosti i tuge, plača i srama. Dugotrajne posljedice traumatizacije negira, ali se uočava emocionalna inhibicija, izbjegavajuće ponašanje i emocionalna uznemirenost u kontaktu sa sadržajima vezanim za inkriminirano ponašanje oca i promjene u obitelji (rastava roditelja);

- mlt. RD u dobi od 12 g. i 7 mj., djevojčica je urednih intelektualnih sposobnosti. U razvoju ličnosti i emocionalnom statusu se nalaze se psihopatološka odstupanja. Radi se o djevojčici koja je emocionalno osjetljivija, sklona strahovima s elementima klaustrofobije. Opterećena je obiteljskom situacijom, inhibirana i emocionalno pobuđena u razgovoru o obitelji, sklona izbjegavanju stresnih sadržaja. Navedeno emocionalno stanje djevojčice rezultat je inkriminirajućeg ponašanja oca, ali i promjene obiteljskog stanja (rastave roditelja) na koju se još nije prilagodila.

4.1. Ista vještakinja je, sukladno prijedlogu obrane, saslušana na raspravi 28. svibnja 2025. kada je navela da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja, te je pojasnila da emocionalno stanje djeteta RD kako je opisala na stranici 17. i 18. vještačenja u zaključku pod toč. III. o čemu je zaključak donijela iz njezinih navoda. Djevojčici je bilo neugodno razgovarati o obiteljskoj situaciji, bila je inhibirana i emocionalno pobuđena u razgovoru o obitelji, na rubu plaća, te kako je ona kazala na nju je utjecala promjena obiteljskog stanja u smislu razvoda roditelja više nego sama činjenica da je svjedočila svađama. To je njezina izjava i u zaključku stoji da su i jedan i drugi događaj utjecali na njezino stanje, to je emocionalno stanje, ne predstavlja psihopatološko odstupanje u smislu nekakvog kliničkog poremećaja. Nemoguće je odrediti u kojem je omjeru na djecu utjecala sama činjenica razvoda braka, a u kojoj mjeri su na njih utjecale svađe roditelja, to je sveukupno imalo utjecaja na djecu pa je npr. dječak FD naveo da je otac potjerao majku. Teško je tu odrediti, da li tu ima elemenata nasilja ili zanemarivanja potreba djece, odnosno u kojoj mjeri je ponašanje oca utjecalo na njih. Dodala je glede najmlađe djevojčice CD da nije ništa posebno kod nje utvrdila, podatke je dobila od majke, pitanje je koliko je djevojčica bila svjesna toga što se događalo, od nje nije mogla dobiti praktički ništa i pitanje je koliko je ona doživjela cjelokupnu situaciju, a da li će to kasnije isplivati to ne znamo, no za sada možemo kazati da je status tolerancije sukladno toj dobi. U opservaciji i ispitivanju nije pronađeno ništa što bi upućivalo na to da bi dijete bilo traumatizirano.

4.2. Nalaz i mišljenja vještakinje prof. Uranija sud smatra u cijelosti objektivnim, potpunim i nedvojbenim, te načinjenim sukladno pravilima znanosti i struke, uvažavajući i njihov dugogodišnji radni staž i iskustvo, a koje vještačenje stranke nisu ni osporavale.

5. Što se tiče provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika po dr. Veri Klarić od 29. rujna 2023. iste je navela da je okrivljenik odrastao je u cjelovitoj obitelji te ne iznosi značajnijih stresora za vrijeme odrastanja. Odnose u primarnoj obitelji opisuje skladnima, kao i odnos roditelja prema njemu samome. Za vrijeme odrastanja imao je uredno ponašanje, nije se ni zbog čega osjećao drugačijim od druge djece. Do sada nije teže bolovao. Njegovo zrelo životno razdoblje protjecalo je bez osobitosti. Od sredstava ovisnosti konzumira alkohola i iako on minimalizira njegov značaj na svoj život i ponašanje, iz sudskog spisa je evidentno da je u alkoholiziranom stanju neugodan i agresivan. Sklon je projekciji, sukobe sa suprugom opisuje kao da ih ona započinje, da se on brani te uglavnom krivicu prebacuje na suprugu. Nekritičan je prema svojem konzumiranju alkohola i njegovom utjecaju na obitelj, odnos s djecom opisuje vrlo skladnim.

5.1. Vještakinja zaključuje da kod ZD ne nalazi se elemenata neke psihičke bolesti u užem smislu, ali je u zadnje vrijeme razvio ovisnost o alkoholu te je u alkoholiziranom stanju neugodan i agresivan. Tempore criminis zbog alkoholiziranosti njegova sposobnost shvaćanja značenja vlastitog djela kao i upravljanja svojim postupcima bila je smanjena, bio je smanjeno ubrojiv u značajnoj mjeri. Kao mjeru sigurnosti preporuča bolničko psihijatrijsko liječenje u jednoj od Ustanova s programom za liječenje alkoholne bolesti (PB Ugljan, Rab).

5.2. K tome, vještakinja je na raspravi 28. listopada 2024. navela da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja, te je dodala da je predložila bolničko liječenje upravo zbog toga što je okrivljenik nekritičan prema svojoj konzumaciji alkohola. Sklon je projekciji, brani se tako da krivicu prebacuje na suprugu, te ne uočava koliki značaj ima njegova konzumacija alkohola na njegov život, zdravlje i ponašanje, te na emocionalni život svoje supruge i djeteta. Nije pronašla podatak je li se okrivljenik ikada liječio, nije joj rekao da se ikada liječio, zapravo, u navedenom sudskom spisu je u alkoholiziranom stanju je neugodan i agresivan. Ukoliko osoba shvaća da ima problem s alkoholom, to ima velik značaj, ali budući da on to ne prihvaća donijela je ovakvu odluku. Da je kritičan i realan, te spreman prihvatiti odgovornost da ima problem s alkoholom u tom slučaju bila bi predložena ambulantna mjera liječenja.

5.3. Međutim, sukladno prijedlogu obrane naložena je dopuna psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, a što je po stajalištu suda imalo smisla i logike obzirom na protok vremena od kada je prvotno načinila nalaz i mišljenje, te i uslijed izmijenjenih životnih okolnosti i odnosa stranaka, pa je tako vještakinje dr. Klarić u dopuni od 7. studenog 2025. navela da je razgovor s okrivljenikom obavljen na Odjelu psihijatrije Opće bolnice [adresa] 6. studenog 2025., te da se iz razgovora doznaje da se razveo od supruge, da imaju adekvatan odnos, dogovaraju se oko djece. Djeca su preko tjedna kod majke, a preko vikenda kod njega te nema nikakvih problema u odnosu njega i djece. Okrivljenik radi, uredno funkcionira na svim područjima. Alkohol ne pije svaki dan. Stoga preporuča provesti ambulantno praćenje i liječenje okrivljenika.

5.4. Nalaz i mišljenje vještakinje dr. Klarić sud smatra u cijelosti objektivnim, potpunim i nedvojbenim, te načinjenim sukladno pravilima znanosti i struke, uvažavajući i njezin dugogodišnji radni staž i iskustvo, a svakako imajući vidu navode oštećenice i promijenjene okolnosti na bolje njihovih odnosa i obiteljske dinamike, te da je pozitivna stavka i činjenica iz podnesak Hrvatskog zavod za socijalni rad od 7. svibnja 2025. (l.s. 182-183) gdje se navodi da je postupno u ovoj obitelji u lipnju i kolovozu 2023. ,a da su u listopadu iste godine stranke kao roditelji djece sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi da od tada nisu zabilježena daljnje postupanja istog tijela prema obitelji ZD.

6. U ovom postupku nije bilo trećih osoba koje bi (mimo djece žrtava) bile neposredni, nepristrani i objektivni svjedoci, međutim saslušani su roditelji okrivljenika, koji su iskazivali suzdržano i na način da bi uljepšali situacije koje se u ovom postupku razmatraju kao kaznena postupanje okrivljenika. Dapače, nitko od njih nije kazao da je doista bio prisutan i svjedočio nekoj od inkriminiranih situacija, no to je sudu prihvatljivo i razumljivo obzirom se ovakve vrste kaznenih djela najčešće odvijaju u privatnosti doma, „unutar četiri zida“, međutim njihova saznanja kao bližih članova obitelji koji su opisali obiteljsku dinamiku stranaka ili u određenom dijelu, bila su dovoljna da sudu dočaraju stanje kakvo je bilo u inkriminiranom razdoblju među strankama, odnosno da podupru dodatno stajalište suda o krivnji okrivljenika, ali i o urednim odnosima stranaka trenutno.

6.1. Tako je svjedok TD, otac okrivljenika na raspravi kazao da on i supruga Z žive u obiteljskoj kući s okrivljenikom, s tim da su oni na katu, a on je u prizemlju. Tako je bilo otkad su se sin i bivša nevjesta oženili, te su tu živjeli svi zajedno sa njihovo četvero djece dok bivša nevjesta nije odselila. Supruga i on su često pomagali njima u brizi oko djece, te su i prije, a i sada zajedno radili vezano za poljoprivredne poslove i oko kuće. Nikada osobno nije vidio da bi sin bivšu nevjestu BD udario ili da bi udario nekoga od djece. Ponekad je čuo glasnije da se govori, a tada je više čuo muški odnosno sinov glas i pretpostavlja da je ponekad znao povikati na djecu da se umire. Glede toga je li kada viđao sina u alkoholiziranom stanju kazao je da su dugo godina imali svoj vinograd i bavili se proizvodnjom domaćeg vina, te bi kod obiteljskih ručkova ili nekakvih proslava znali popiti toga vina, pa i on sam je pio, međutim ne može kazati da je sina nekada vidio baš alkoholiziranog. Bi li on kasnije pio u prizemlju u svojoj kući, to ne zna. Ne može kazati je li se nešto po kući gdje su oni boravili razbijalo ili bacalo.

6.2. Upitan je li čuo kada da bi sin bivšoj nevjesti BD psovao majku, govorio da je kurba, da je nesposobna, da ne zna kuhati i slično, tako nešto nikada nije čuo, te ne može ni zamisliti da bi on psovao, oni su vjerski orijentirana obitelj i nikada u životu nije čuo sina ZD da psuje. Sa nevjestom BD uvijek je bio u dobrim odnosima, pa i dan danas su u kontaktu. Ona se njemu nikada nije potužila, nikada mu nije rekla da bi imala nekakvih problema sa ZD. Često je s unučadi i nitko od njih nije požalio da bi bilo nekakvih problema u obitelji ili da bi se nešto tako dogodilo. Unuci žive i dalje u prizemlju kuće kako je bilo i prije, jedino je nevjesta BD odselila, međutim ona dođe relativno često. Sin se jako dobro brine o djeci, te kada mu nešto treba pripomoći on se obrati njemu i supruzi i uvijek mu pomognu. Koliko je mogao primijetiti sin i bivša supruga kontaktiraju zbog djece, sporazumijevaju se i dogovaraju vezano za njih. Ona kada dođe i kada se sretnu ispred kuće se jave jedan drugome. Glede događaja iz 2023. kada su došli djelatnici Zavoda za socijalnu skrb taj jedan događaj da je sin autom dirnuo stol, a to se spominje kao nekakav sudar, no to nije bilo ništa posebno. U razdoblju 2021. -2023. se sa sinom viđao i kontaktirao svaki dan, kako je uvodno rekao on je pomagao i pomaže i dalje. U tom je razdoblju bio i zaposlen te ga nije viđao da svakodnevno pije, međutim nije nit kontrolirao što radi u svoja četiri zida nakon posla. O razlozima zašto bivša nevjesta je otišla se nije puno raspitivao, nije imao snage nju pitati zašto je prijavila njegova sina, a čuo je da bi to bilo zato što je ona rekla da ju je vrijeđao i napadao.

6.3. Svjedokinja JD, majka okrivljenika, je kazala na raspravi o događanjima između ZD i bivše nevjeste BD u inkriminiranom razdoblju da joj je poznato da je između njih bilo nekih svađica i nesuglasica, no to nije bilo ništa pretjerano ozbiljno. Zna da je BD dala nekakve izjave, no i ona sama je njih povukla, tako bi i opisala BD, da je ona brzopleta u davanju izjava pa poslije kada nešto kaže, kaže a nije to tako mislila. Inače, za nevjestu bi rekla da je dobra i da su se uvijek slagale pa je tako i dan danas u dobrim odnosima, a zna ju od djetinjstva. Ona kada dođe po djecu se jave jedna drugoj i nikada nije unucima kazala nešto negativno za njihovu majku. Što se tiče navoda da bi sin nekada udario nevjestu tome nikada nije svjedočila niti je kada na njoj vidjela neke ožiljke ili masnice. Ona nikada nije išla zbog toga liječniku i da bi oni bilo što primijetili bi reagirali. Kada bi čuli galamu iz njihovog dijela kuće TD bi pošao kod njih i ZD bi mu uvijek kazao da je se u redu. Što se tiče udarca vozilom u stol u dvorištu ne može ništa o tome kazati jer nije vidjela to da bi se dogodilo. Glede riječi za koje se tvrdi u optužnici da bi ZD kazivao bivšoj supruzi da bi govorio da je kurba, nesposobna, da ne zna kuhati, to nikada nije čula, a posebice nije moguće da bi ZD psovao majku BD jer on je oduvijek poštovao punicu i ona je dolazila k njima često doći te su i danas u dobrim odnosima.

6.4. BD se njoj ni suprugu TD nije potužila da bi se nešto događalo između nje i ZD. Ponekad bi došla i govorila da je ljuta na ZD i da ide kod svoje majke, međutim nije nikada kazivala o ovim stvarima. Također, jako je u dobrim odnosima sa svojom unučadi i vjeruje da bi joj se potužili da su svjedočili bilo čemu od ovoga što se navodi da bi ZD učinio, međutim nikada mi ništa takvog nisu kazati, pa čak niti najstariji unuk FD. O eventualnom problemu sina s alkoholom smatra da to nije moguće. Naime, on bi znao ponekad popiti kada su fešte ili obiteljske proslave, no nikada do te mjere da bi to bilo problem, uvijek je bio odgovorna i što se tiče posla i rada oko kuće i u odnosu na obitelj i djecu, jako je brižan otac. Razgovarala je s unukom FD i o nekim drugim stvarima i o obitelji, pa su komentirali i razvod njegovih roditelja, tako da je on kazao da je njemu to sasvim normalno i da su otac i majka uvijek tu i blizu, tako da nema nekakvih posebnih problema vezanih za to. Kako su se ZD i BD dogovorili djeca i dalje žive u zajedničkoj obiteljskoj kući gdje su i ranije živjeli. Koliko vidi ZD i BD se dogovaraju i razgovaraju vezano za djecu tako da zajednički skrbe o njima. Zna da je nedavno najmlađa unuka CD bila bolesna, morala je na infuziju u bolnicu, te zna da su se BD i ZD oko toga čuli više puta i dogovarali. Glede galame dok su bili zajedno u kući živjeli čula je njih oboje i BD i ZD da se prepiru ili viču, čula je i graju djece. Međutim, smatra da žena treba neke stvari prešutjeti, a misli da BD to nije mogla ili htjela, ona je takva, u izjavama brzopleta. Unuci su krasna djeca, FD je završio srednju školu i aktivno igra nogomet u [adresa], nije je bio u [adresa], B je završio prvi razred gimnazije s vrlo dobrim uspjehom, ako i RD koja je završila šesti razred osnovne škole, a CD je išla ranije u vrtić te će sljedeće godine u školu.

6.5. Glede iskaza ovo dvoje svjedoka sud smatra da djeluju kao da nemaju neposrednih saznanja, a odnose o kojima iskazuju prikazuju u pozitivnom kontekstu, te nisu realni u pogledu sadržaja inkriminacije za koji ih se pita, te su pristrani, obzirom im je okrivljenik sin, pa je očito da su njihovi iskazi osmišljeni kako bi se umanjila okrivljenikova kaznenopravna odgovornost. Stoga dakle, ove i ovakve iskaze ovo dvoje svjedoka sud tumači neobjektivnima i nevjerodostojnima.

7. Nasuprot do sada razmotrenim dokazima, okrivljenik od prve obrane poriče da bi postupao na inkriminirane načine, pa je i u dokaznoj radnji prvog ispitivanja pred državnom odvjetnicom za mladež branio se da povremeno konzumira alkohol, da se povremeno posvađa sa suprugom, a tome da znaju biti prisutna djeca, koja to ne vole čuti i ponekad plaču, a također ponekad da suprugu u afektu opsuje, te da ga je supruga zbog toga u siječnju 2023. napustila, ali da su njene tvrdnje neistinite. Naime, oni da imaju trzavice u braku, te da su svađe obostrane. Priznaje da ju je hvatao rukama oko struka da je smiri, ali da je izbjegavao da se svađaju ispred djece. Negira da je kćer vozio u alkoholiziranom stanju , te da se automobilom naslonio branikom na stol u dvorištu. Povremeno da popije pivo ili gemišt. Suprugu da ne vrijeđa i ne napada fizički, a ukoliko je i bilo nekakvog vrijeđanja, da je to onda bilo obostrano, jer da supruga uglavnom započne prva, te da su ponekad tu bila prisutna i djeca. Negira da bi sina FD vrijeđao i udarao otvorenim dlanom, te m u prijetio. Inače, da je supruga na antidepresivima, te da se niti ona niti djeca nemaju razloga bojati.

7.1. Na raspravi je u obrani naveo da nije kriv za ono što mu se stavlja na teret, no moram kazati da je između njega i sada bivše supruge BD bilo svađa. Nekada je ona započinjala svađe, nekada je započinjao on. Jedino mu je žao da su se te svađe događale ispred djece, a to je negativno utjecalo na njih. u međuvremenu su se službeno i razveli, ima više od godine dana, živimo odvojeno, dogovaraju se oko djece, rekao bi da se slažu i da sve funkcionira normalno. Djeca borave kod njega od četvrtka do ponedjeljka, no to nije određeno striktno, oko toga se dogovore i to na adresi kako su živjeli u [adresa] i ranije, dok je bivša supruga pronašla stan za iznajmljivanje, također u [adresa] u blizini. Što se tiče navoda u optužnici da bi gotovo svakodnevno i ispred djece bio u alkoholiziranom stanju misli da to nije bilo tako, ne može reći da ne popije tu i tamo, međutim siguran je da tih prigoda nije bio pijan. Međutim, kako vještakinja predlaže da se ambulanto pođe liječiti prihvaća to.

7.2. Nije istina ovo kako se navodi u optužnici da bi vozilom udario u stol u dvorištu dok je s njim u vozilu bila kćer CD, to se nije dogodilo. Nije istina niti da se svakodnevno ili učestalo svađao sa sinom FD i triskao ga. U inkriminiranom razdoblju je bio zaposlen, te i dalje radi u trgovini Pevex, svakodnevno komunicira s ljudima 8 sati dnevno i nemoguće je da bi se svakodnevno dovodio u alkoholizirano stanje, tako ne bi mogao obavljati posao i netko bi sigurno to primijetio, dakle, to nije istina. U verbalnim svađama bivša supruga je njemu također pogrdne riječi govorila, no istih se sada više ne želi niti sjećati. U inkriminiranom razdoblju je imao odličan odnos sa djecom, u svakom smislu. Najmanju kćer CD je vodio u vrtić, a stariju djecu u školu, dok je sin FD koji je najstariji bio tada u Zagrebu, odnosno u [adresa]. Sa svojim roditeljima je bio odnosno jeste u dobrim odnosima, a u inkriminirano vrijeme su živjeli svi u istoj kući.

8. Obzirom na provedene dokaze i prikupljene informacije, po viđenju ovog suda, okrivljenik je iskazivao neobjektivno, te smatra da je istima pokušao umanjiti svoju kaznenopravnu odgovornost, zbog straha i suočenja sa mogućnošću ako bi bio proglašen krivim da bi mogao dobiti zatvorsku kaznu, kako je predloženo u optužnici.

8.1. Sud se nakon provedenog postupka u cijelosti slaže i prihvaća stajalište zastupnika optužbe brane izneseno u završnom govoru kada navodi da drži da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi utvrđeno da su se u postupanju okrivljenika stekla zakonska obilježja kaznenih djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava, a to da proizlazi iz iskaza žrtve BD, okrivljenikove sada bivše supruge, i to kako na dokaznom ročištu kod suca istrage, tako i na raspravi. Iz sadržaja kojih iskaza proizlazi upravo da se okrivljenik ponašao na način kako mu je to inkriminirano. Te navode navedene svjedokinje potvrđuju rezultati psihologijskog vještačenja djece pa tako u odnosu na dijete FD, da je isti tijekom svjedočenja roditeljskim sukobima manifestirao osjećaj straha i emocionalnu nerazvijenost. U odnosu na dijete B da je imala akutne reakcije zabrinutosti, tuge, plaća i srama te je kod djeteta uočena emocionalna indicija izbjegavajući ponašanje i emocionalna uznemirenost. Kod djeteta RD da je inhibirana i emocionalno pobuđena od razgovora o obitelji, da je sklona izbjegavanju stresnog sadržaja, što je rezultat ponašanja oca, ali i promjene obiteljskog stanja, dok kod djeteta CD, iako se ne nalaze simptomi traumatizacije, evidentno je kao i kod ostale djece okrivljenikovo ponašanje ugrozilo njezin pravilan psihofizički razvoj. Da je okrivljenik počinio kaznena djela dijelom proizlazi iz same njegove obrane u kojoj je potvrdio da povremeno konzumira alkohol i fa se povremeno posvađa sa suprugom, a tome da su znala biti prisutna i djeca. A iz psihijatrijskog vještačenje okrivljenika kojim je potvrđeno da je isti razvio ovisnost o alkoholu, na što je ukazivala žrtva ČD, te da je djela počinio u stanju ubrojivosti, iako smanjenoj, u značajnoj mjeri. Slijedom navedenog predlaže se okrivljeniku imajući u vidu poboljšanu obiteljsku situaciju iskaz žrtve OD da iako su se razveli da okrivljenik brine o djeci, da djeca dio tjedna borave kod njega, te da su njihovi odnosi sada dobri i da ne želi da se isti strogo kazni u smislu ranijih prijedloga u optužnici te je predloženo okrivljenika proglasiti krivim te mu izreći blažu kaznu od prvotno predložene i to djelomičnu uvjetnu osudu na način da mu od jedinstvene kazne zatvora sud izrekne 6 mjeseci bezuvjetnog zatvora, a jednu godinu da mu uvjetuje na rok kušnje od 3 godine, te izreče sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

8.2. Također, sudu je prihvatljiv i smatra osnovanim stav punomoćnika oštećenika koji je u završnom govoru naveo da moli sud da razmotri potrebu kažnjavanja okrivljenik u dijelu u kojem bi to bilo u suprotnosti s budućom interesima maloljetne djece, budući je jasno da su djeca trenutno intenzivno s okrivljenikom, da imaju adekvatan odnos, te da on za njih i financijski brine i u slučaju odlaska u zatvor mišljenja je da bi isto bilo kontraproduktivno jer bi na takav način djeca bila u financijskom problemu, a isto tako i stigmatizirana od strane društva u kojem se nalaze, stoga smatra da je interes ovog postupka da se okrivljenika kazni radi eventualnih budućih radnji i odnosa s djecom, ali u ovom trenutku da to ne bude kazna zavora koja bi bila protivna sadašnjim i budućim interesima djece.

8.3. K tome, sud također smatra i prihvaća životnijim i adekvatnim trenutnoj situaciji stranka stajalište branitelja izneseno u završnom govoru kada navodi smatra da nije sporno, a to potvrđuju i okrivljenik i njegova bivša supruga da su se oni u inkriminiranom razdoblju svađali, da su te svađe znale biti i u prisutnosti djece, ali isto tako oboje potvrđuju da bi njihovu svađu nekad pokrenuo okrivljenik, a nekad oštećenica i oboje potvrđuju da su te svađe bile obostrane, dakle da je bilo grubih riječi s obje strane. Te da obrana smatra da bi bilo kakva bezuvjetna zatvorska kazna predstavljala iznimno lošu odluku suda za dobrobit okrivljenikove djece, jer je nesporno da okrivljenik i sada i ranije na svaki mogući način brine i skrbi o svojoj obitelji. Okrivljenik je do sada kazneno neosuđivan, zaposlen, živi sa svojom djecom i cijelu brigu oko djece dogovara sa bivšom suprugom, te je očito da su svi odnosi između okrivljenika, njegove bivše supruge i djece potpuno normalni i primjereni. Bilo kakva zatvorska kazna narušila bi te odnose i to ponajviše očito na štetu same djece. Zaključno, obrana ističe i to da je ukoliko i sud prihvati stajalište vještakinje Vere Klarić o postojanju alkoholizma kod okrivljenika on spreman provoditi ambulantno liječenje opet sve zbog interesa svoje djece, iako obrana i dalje ustraje u tvrdnjama da okrivljenik nije alkoholičar i da za takvo što nema nikakvih dokaza u spisu.

8.4. K tome, na raspravi 28. listopada 2024. oštećena je navela kako s obzirom na činjenicu da je predložena zatvorska kazna okrivljeniku, želi još jednom istaknuti kao je žao što je uopće podnijela kaznenu prijavu protiv supruga. To je tada učinila jer je mislila da će se na taj način njega moći prisiliti na liječenje od alkohola, a kako bi spasili svoj brak. Međutim, u međuvremenu su se razveli i ukoliko okrivljenik dobije zatvorsku kaznu nitko od toga neće imati koristi, dapače, njoj će biti još teže, djeci će biti još teže, a okrivljenik će izgubiti pored svega i posao.

8.5. Sud smatra da je iskaz oštećenice/žrtve BD vjerodostojan, životan i logičan, te da to proizlazi iz rezultata svih provedenih dokaza, a posebno iz provedenih vještačenja djece, pa da više nego jasno proizlazi da su sva djeca - svih četvero bili izloženi traumama, a da se kod dvoje djece KD i RD iste povezuju sa okrivljenikovim postupanjima, što je sve kod njih izazvalo određene posljedice, pa je to utvrdila vještakinja prof. Uranija upravo za djecu KD i RD, dok pak kod djece FD i CD dugoročnih posljedica traumatizacije ne uočava.

8.6. Dakle, ovaj sud smatra da je nakon provedenog postupka nepobitno utvrđeno da je okrivljenik odgovoran za učin predmetnih kaznenih djela, budući je analizom svih provedenih dokaza pojedinačno i dovodeći iste u međusobnu vezu, te u vezu sa obranom okrivljenika, utvrđeno da je on svojim postupanjima ostvario zakonska obilježja predmetnih kaznenih djela, dakle, da je teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, zlostavio djecu, pa je time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11 i dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11.

8.7. Odredbom čl. 48. st. 2. KZ/11 propisano da sud može izreći blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo kad postoje naročite olakotne okolnosti, a u granicama kako je to propisano čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od 1 godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci.

8.8. S obzirom na navedeno sud smatra, kako navodi branitelja okrivljenika, da su u ovom konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti da sud ublaži kaznu predloženu od strane tužitelja, pa je prema okrivljeniku primijenjena odredba o ublažavanju kazne i okrivljenik je osuđen na blažu kaznu zatvora od propisanog minimuma, upravo imajući u vidu sve naprijed nabrojane otegotne i olakotne okolnosti, odnosno činjenicu postojanja većeg broja olakotnih okolnosti u odnosu na otegotne, a pored stajališta ovog suda da bi ova kaznena djela prije svega bila zapravo eksces u ponašanju ovog okrivljenika.

8.9. Stoga, imajući sve prethodno u vidu, a prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da tempore criminis bio smanjeno ubrojiv u značajnoj mjeri. Da do sada nije kazneno kažnjavan, kako je to vidljivo iz izvatka kaznene evidencije, te niti prekršajno kako to proizlazi iz izvatka prekršajne evidencije.

8.10. Istodobno je sud imao u vidu olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to prije svega psihičke probleme koje ima, te činjenicu da je ova djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, te i da je proteklo oko 3 godine od počinjenja istih, pa je okrivljeniku temeljem važećih zakonskih odredbi i uz primjenu čl. 44. KZ/11 ovaj sud za:

- kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11, počinjeno na štetu oštećenice žrtve BD, utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci;

- kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, počinjeno na štetu djeteta žrtve KD, utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci;

- kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, počinjeno na štetu djeteta žrtve RD, utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci,

8.11. Temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te mu je temeljem čl. 57. KZ/11 izračena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini kakvo novo kazneno djelo. Isti je upozoren da će temeljem čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11 sud opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

8.12. Također, temeljem čl. 69. st. 1. KZ/11 prema okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja sukladno čl. 69. st. 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine.

8.13. Ove mjere izrečene uz kaznu zatvora izvršavaju se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu izvršava se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti. K tome, okrivljenik je upozoren da sud može temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

8.14. Ove sigurnosne mjere služe kako bi okrivljenik shvatio da svoje ponašanje treba uskladiti s društvenim normama, a što bi mu trebalo omogućiti i lakše uključivanje u društvo, te će se time postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, s tima da ovaj sud smatra kako se svrha kaznene sankcije ne može u konkretnom slučaju ostvariti u kraćem roku od izrečenog, a i kako bi sigurnosna mjera polučila uspjeha ili kako bi to bio osnov za daljnje uspješno liječenje okrivljenika, odnosno vrijeme koje je adekvatno posvećeno upravo ovom dijelu njegove problematike ličnosti i da je to zapravo aspekt kojem je potrebno se posebno posvetiti, a kako bi se polučili rezultati u pravcu izlječenja i oporavka okrivljenika kako u psihičkom stanju, tako i u sociološkom.

8.15. Ovako je sud odlučio smatrajući da je očito da će upravo ovakva kazna proizvesti onaj potreban učinak i utjecati na okrivljenika, prije svega da shvati pogibeljnost kaznenih djela, posljedice koje snose počinitelji kaznenih djela i da je dužan ubuduće poštivati pozitivne propise i pravni poredak Republike Hrvatske, te da ne čini kaznena djela, a osim specijalne prevencije, ovakvom će se kaznom ostvariti i generalna prevencija.

9. Upravo slijedom navedenog i analizom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, te dovodeći iste u vezu sa obranom okrivljenika, po viđenju ovog suda, nije u pravu optužba kada smatra da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 u odnosu na djecu FD i CD, na način kako je činjenično opisano u optužnom aktu, niti da bi isto bilo nedvojbeno dokazano prezentiranom dokaznom materijom. Dapače, iz provedenog dokaznog postupka je razvidno da ne postoje dokazi koji bi mogli potvrditi povezanost između okrivljenika i kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u odnosu na ovo dvoje djece.

9.1. U postupku prilikom utvrđivanja štetnog ponašanja kod ovog kaznenog djela sud treba uzeti u obzir okolnosti kao što su brojnost i težina radnji, njihova učestalost, te utjecaj na psihičko i emocionalno stanje djeteta. Dakle, u kaznenom postupku za utvrđivanje štetnog ponašanja prema djetetu, zlostavljanje dijeta, odnosno kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11 mora dokazati: postojanje konkretnih radnji zlostavljanja ili prisile na štetno ponašanje, da su te radnje grubo povrijedile prava djeteta, da je počinitelj djelovao s namjerom, te da su posljedice na dijete bile značajne i štetne za njegov razvoj, u odnosu na što je vještakinja prof. Ana Uranija u provedenom psihologijskom vještačenju djece FD, KD, RD i CD od 14. veljače 2025. jasno u odnosu na dijete FD i CD navela ono što je u konačnici bitno za odluku u ovom postupku, a to je da je mlt. FD u dobi od 18 g. i 4 mj., mladić je urednih intelektualnih sposobnosti, uredne socijalne i emocionalne zrelosti, socijalno poželjnih oblika ponašanja, koji ne manifestira poteškoće na planu razvoja ličnosti, niti u emocionalnom statusu. U inkriminiranom periodu tijekom svjedočenja roditeljskim sukobima u očevim stanjima alkoholiziranosti, manifestirao je osjećaje straha i emocionalnu uznemirenost, dok se dugoročnih posljedica traumatizacije ne uočava; a u odnosu na dijete CD je navela da je u dobi od 5 g. i 3 mj., djevojčica je urednog psihomotornog razvoja, razvoj ličnosti protječe u skladu s dobi, a emocionalni status je također u toleranciji za dob. U obiteljskom kontekstu privržena je oboma roditeljima i ne manifestira simptome traumatizacije, te je ista i u iskazu pred ovim sudom 8. svibnja 2025. u odnosu na CD izričito kazala da nije ništa posebno kod nje utvrdila, podatke je dobila od majke, pitanje je koliko je djevojčica bila svjesna toga što se događalo, od nje nije mogla dobiti praktički ništa i pitanje je koliko je ona doživjela cjelokupnu situaciju, a da li će to kasnije isplivati to ne znamo, no za sada može kazati da je status tolerancije sukladno toj dobi. U opservaciji i ispitivanju nije pronađeno ništa što bi upućivalo na to da bi dijete bilo traumatizirano.

9.2. Dakle, jasno je da ovo što se dogodilo i što je dio ovog kaznenog postupka nije uzrokovalo neke emocionalne smetnje kod djece FD i CD. Dakle, nisu nađeni nikakvi znakove traumatizacije inkriminiranim događajem kod njih.

9.3. Stoga, po viđenju ovog suda, nije u pravu optužba kada smatra da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo i na štetu djece FD i CD, jer u spisu nema dokaza o tome, odnosno nije optužba dokazala da bi došlo do grube povrede prava i i ovo dvoje djece ili štetnog utjecaja na njegov razvoj, u potpunosti prihvaćajući utvrđenja vještakinje prof. Uranija za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

9.4. Zaključno, temeljem svega navedenog ovaj sud smatra da optužba u ovom postupku nije nedvojbeno dokazala da bi okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 za koje ga se tereti, te da nema niti zatvorenog kruga indicija po kojima bi se moglo govoriti da je počinio predmetno kazneno djelo, jer iz personalnih i materijalnih dokaza proizlazi suprotno, pa time nije niti dokazano postojanje objektivnih i subjektivnih zakonskih obilježja predmetnog kaznenog djela u odnosu na djecu FD i CD.

9.5. Člankom 455. st. 1. ZKP/08 propisano da će presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud izreći ako se nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Dakle, da bi sud okrivljenika mogao proglasiti krivim za učin ovog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 u odnosu na svo četvero djece, činjenično stanje iz kojeg proizlaze bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela mora biti točno utvrđena do te mjere da se eliminira svaka sumnja da li je djelo počinjeno. Što u konkretnom predmetu nije bio slučaj u odnosu na djecu FD i CD, pa sud zaključuje da ovaj okrivljenik nije postupao na način opisan u optužnici u odnosu na njih, niti da bi ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 u odnosu na njih, pa je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljenika oslobodio optužbe u odnosu na djecu FD i CD.

10. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je obvezan snositi trošak ovog kaznenog postupka po čl. 145. st. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu 920,76 eura, budući je kod davanja osobnih podataka naveo da je zaposlen u trgovini "Pevex" sa mjesečnim primanjima oko 1.000,00 eura, bez nekretnina, vlasnik osobnog vozila, srednjeg imovnog stanja, te je iz potvrde o visini dohotka i primitaka za okrivljenika (l.s. 123- 128) vidljivo da je ostvario dohodak u 2021. u visini 65.448,78 eura, u 2022. u visini 70.908,28 eura, u 2023. u visini 10.069,98 eura, a koji trošak se odnosi na provedeno psihologijsko vještačenje djece po prof. Uranija u visini 71,14 i 99,81 eura i psihijatrijsko vještačenje okrivljenika po dr. Klarić u visini 649,81 euro, te paušalni trošak ovog postupka u visini 100,00 eura, u roku 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Zadar, 13. studenog 2025.

Sutkinja za mladež:

Ivana Parać Krišto

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KOz-DO-65/2023

2. Okrivljenik ZD

3. Branitelj okrivljenika David Bajlo, odvjetnik u Zadru

4. Oštećena VD

5. Opunomoćenik mldb. oštećenika, mr. sc. DD, odvjetnik u [adresa]