Poslovni broj: UsI-2148/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja Primošten odvodnja d.o.o. (OIB: 59902363230), Svetog Josipa 7, Primošten, zastupanog po zakonskom zastupniku ZI, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (OIB: 59951999361), Zagreb, Radnička cesta 80, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općina Primošten (OIB: 16878804200), Primošten, Svetog Josipa 7, zastupanog po opunomoćeniku MI, radi ukidanja važećeg akta o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne odvodnje te prijenosa korištenja gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s postojećih isporučitelja vodnih usluga na društvo preuzimatelja, 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-325-07/25-06/201, URBROJ: 517-05-3-2-25-9 od 23. srpnja 2025.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-325-07/25-06/201, URBROJ: 517-05-3-2-25-9 od 23. srpnja 2025. do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika u točki I. izreke određeno je da se na dan 23. rujna 2025. ukida rješenja o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne odvodnje, KLASA: UP/I-325-07/17-01/01, URBROJ: 517-12-18-3 od 17. travnja 2018. izdano trgovačkom društvu Primošten odvodnja d.o.o., ovdje tužitelju. U točki II. izreke rješenja utvrđeno je da na dan iz točke I. izreke tog rješenja (23. rujna 2025.), po sili zakona, postojećem javnom isporučitelju vodnih usluga, ovdje tužitelju, prestaje status javnog isporučitelja vodnih usluga, pravo isporučivati vodnu uslugu i pravo naplaćivati cijenu vodne usluge i naknade za razvoj. Točkom III. izreke rješenja određeno je da se na dan iz točke I. izreke rješenja gospodarska cjelina za pružan je vodnih usluga tužitelja prenosi na korištenje bez naknade na Vodovod i odvodnju d.o.o., Šibenik, Kralja Zvonimira 50, kao društvo preuzimatelja, a u točki IV. izreke određeno je da s navedenim danom iz točke I. izreke rješenja društvo preuzimatelj Vodovod i odvodnja d.o.o. postaje korisnik gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga iz točke III. izreke tog rješenja, stječe pravo upravljati, održavati i razvijati gospodarsku cjelinu za pružanje vodnih usluga, pravo stupiti u sve pravne odnose obuhvaćene gospodarskom cjelinom za pružanje vodnih usluga umjesto postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga, ovdje tužitelja, pravo unijeti u svoje poslovne knjige te stupiti u isključivi posjed svih stvari unutar gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga. Točkom V. izreke rješenja određeno je da na dan iz točke I. izreke tužitelju prestaje pravo na posjed svih stvari obuhvaćenih gospodarskom cjelinom za pružanje vodnih usluga. Točkama VI. i VII. izreke rješenja određene su obveze upravi tužitelja, a u točki VIII. izreke u svrhu preuzimanja gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga određena je obveza upravi društva preuzimatelja. Točkom IX. izreke rješenja određeno je da odluka skupštine ili nadzornog odbora koja je suprotna točkama III., VII. i VIII. izreke tog rješenja neće imati pravnog učinka na završetak postupka po tom rješenju. Točkom X. izreke rješenja određeno je da ako se pripajanje iz članka 88. Zakona o vodnim uslugama provede prije isteka roka iz točke I. izreke tog rješenja, da će se provedba postupka po tom rješenju obustaviti.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika navodeći da je osporeno rješenje protivno člancima 4., 49., 50., 128., 129.a., 129.b., 130. i 131. Ustava Republike Hrvatske, Zakonu o trgovačkim društvima, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Statutu Općine Primošten te da se njime čini kazneno djelo protiv gospodarstva. Navodi da se osporenim rješenjem Općini Primošten, kao jedinici lokalne samouprave, neovlašteno zalazi u njezinu Ustavom zajamčenu nadležnost, odnosno neovlašteno se zadire u poslove lokalnog djelokruga kojim zainteresirana osoba ostvaruje potrebe svojih građana, a samim time da se zadire i u pravo njezinog vlasništva nad komunalnom vodnom infrastrukturom, koje vlasništvo im omogućuje da zadovolje svoju ustavnu obvezu propisanu člankom 129. a. Ustava Republike Hrvatske, odnosno vlasništvo joj se oduzima bez ikakve naknade. S tim u vezi navodi da se građanima oduzima ustavno pravo na lokalnu i područnu samoupravu, koju ostvaruju preko predstavničkih tijela koje biraju na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općeg biračkog prava. Smatra da su osporenim rješenjem povrijeđeni i članci 18., 19., 35. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kao i članak 37. Statuta Općine Primošten. Nadalje navodi da je došlo i do povrede članaka 21., 22., 33., i 34. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Naglašava da je Općinsko vijeće Općine Primošten, predstavničko tijelo Općine Primošten, koje je izabrano od strane građana na izborima, a koje je na temelju Ustava Republike Hrvatske, zakona i statuta osnovalo trgovačko društvo Primošten odvodnja d.o.o., kojem je u sudskom registru kao jedini osnivač društva upisana Općina Primošten, ovdje zainteresirana osoba, a sve s ciljem da bi to trgovačko društvo moglo obavljati poslove iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne i područne samouprave te smatra da se osporenim rješenjem ukidaju prava i obveze jedinica lokalne samouprave propisane Ustavom i zakonima. Nadalje ističe da se pobijanim rješenjem zadire i krši Zakon o trgovačkim društvima. Ukazuje na to da kao trgovačko društvo, odnosno društvo s ograničenom odgovornošću sukladno Zakonu o trgovačkim društvima ima svoja tijela, skupštinu i upravu, između kojih sukladno zakonu postoji hijerarhijski odnos u kojem je skupština najviše tijelo. Pojašnjava da je uprava društva dužna voditi poslove društva s pažnjom dobrog gospodarstvenika, u skladu s društvenim ugovorom i odlukama skupštine društva. Ističe da uprava društva poslove društva mora voditi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, te čuvati poslovne tajne , a ako tako ne postupi da na sebe preuzima kaznenu i prekršajnu odgovornost, kao i osobnu i imovinsku odgovornost. Nadalje navodi da se osporenim rješenjem nezakonito prisiljava upravu društva da bez obzira na odluke skupštine društva dostavi sve podatke društvu preuzimatelju, čime je uprava dovedena u nezavidnu pa t poziciju, jer ako ne postupi po rješenju tuženika, kako se navodi u osporenom rješenju, bit će kažnjena novčanom kaznom u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, a ako postupi po rješenju tuženika uprava odgovara skupštini društva, a ta odgovornost može biti materijalna i osobna (ako se radi o odgovornosti prema samom društvu) i može biti odgovorna prekršajno ili kazneno ako se radi o odgovornosti prema pravnom poretku, tako da je uprava društva u svakom slučaju odgovorna. Ističe da se osporenim rješenjem tuženika pokušava prisilno i nezakonito izvršiti pripajanje tužitelja s društvom preuzimateljem Vodovod i odvodnja d.o.o., Šibenik, a da prema Zakonu o trgovačkim društvima pripajanje spada u statusne promjene društva, što zakon precizno uređuje iz razloga jer se statusnim promjenama može prouzročiti znatna šteta vjerovnicima, članovima društva te trećim osobama. S tim u vezi navodi da pripajanje jednog ili više društava s ograničenom odgovornošću drugom takvom društvu podrazumijeva prijenos cijele imovine pripojenog društva društvu preuzimatelju čime pripojeno društvo prestaje postojati kao pravna osoba, a da bi došlo do pripajanja potrebno je ispuniti dva konstitutivna elementa i to: sklopiti ugovor o pripajanju i donijeti odluke o pripajanju na skupštinama svih društava koje sudjeluju u pripajanju. Navodi da je uobičajeno da se ugovor o pripajanju sklapa prije nego što skupštine svih društava koja sudjeluju u pripajanju daju suglasnost, međutim da zakon ne isključuje mogućnost davanja suglasnosti od strane skupštine prije sklapanja ugovora. Napominje da je za valjanost ugovora o pripajanju potrebna suglasnost skupština svih društava koja sudjeluju u pripajanju, a ako skupštine svih društava nisu dale suglasnost s ugovorom, ugovor nema pravnog učinka jer se radi o važnoj strukturnoj promjeni društva. Također navodi da pripajanjem prestaje postojati pripojeno društvo, njegova imovina zajedno s obvezama prelazi na društvo preuzimatelja po principu univerzalnog pravnog sljedništva. Ističe da je zainteresirana osoba Općina Primošten 22. studenog 2024. zaprimila od Vodovoda i odvodnje d.o.o. Šibenik dopis kojim se od nje, kao člana trgovačkog društva i imatelja poslovnih udjela tužitelja traži da donese potrebne odluke kako bi se tužitelj mogao pripojiti Vodovodu i odvodnji d.o.o. Šibenik, a uz koji dopis su dostavljeni nacrt odluke o pripajanju društva RAD d.o.o., Komunalno poduzeće d.o.o. i Primošten odvodnja d.o.o. društvu Vodovod i odvodnja d.o.o., te davanje suglasnosti na nacrt ugovora o pripajanju. Nadalje navodi da je po zaprimanju navedenog dopisa 20. prosinca 2024. Općinsko vijeće Općine Primošten na svojoj 20. sjednici donijelo Odluku o odbijanju pripajanja društva Primošten odvodnja d.o.o. društvu preuzimatelju Vodovod i odvodnja d.o.o., KLASA: 325-01/2401/25, URBROJ: 2182-2-01-24-1. Ujedno ističe da je navedenom odlukom načelnik Općine Primošten kao zakonski zastupnik i predsjednik skupštine društva Primošten odvodnja d.o.o. ovlašten da poduzima sve radnje sukladno navedenoj odluci. Pojašnjava da je nakon stupanja na snagu te odluke održana skupština društva tužitelja Primošten odvodnja d.o.o. 7. siječnja 2025. na kojoj je donesena odluka o statusnoj promjeni pripajanja društva Primošten odvodnja d.o.o. društvu preuzimatelju Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik. Smatra da se osporenim rješenjem vrši pritisak na upravu društva tužitelja, odnosno da uprava društva postupi protivno odluci Općinskog vijeća Općine Primošten i odluci skupštine društva tužitelja, jer se od uprave društva traži da izvrši radnje suprotne odlukama svog osnivača i glavnog tijela, a koje odluke su na snazi. Smatra da se rješenjem tuženika potiče upravu društva na počinjenje kaznenog djela iz članka 246. Kaznenog zakona. Zaključno ističe da je Zakonom o vodnim uslugama, na temelju kojeg je tuženik donio pobijano rješenje, člankom 88. stavkom 3. jasno propisano da je za donošenje odluke o pripajanju potrebna obična većina danih glasova na skupštini, odnosno obična većina u temeljnom kapitalu zastupljenom na skupštini i u društvu preuzimatelju i u društvima koja se pripajaju. Slijedom navedenog smatra da je pobijano rješenje nezakonito i da je isto pravno i stvarno nemoguće izvršiti. Predlaže da ovaj sud oglasi ništavim rješenje tuženika, a podredno da poništi rješenje tuženika i sam riješi stvar. U tužbi je tužitelj podnio prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u odnosu na navode tužitelja o suprotnosti pobijanog rješenja s Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine”, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.; dalje: Ustav RH) ističe da su se o ustavnosti Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine”, 66/19. - dalje: ZVU) te ustavnosti i zakonitosti Uredbe o uslužnim područjima vodila tri ciklusa ustavnopravnih postupaka u razdoblju od 2021. do 2024. Navodi da je vezano uz ustavnost ZVU-a, Ustavni sud Republike Hrvatske 8. lipnja 2021. donio rješenja broj: U-1-3379/2019, U-1-3486/2019, U-1-628/2020 i U-1- 701/2020, 20. prosinca 2022. rješenja broj: U-1-7217/2021 do U-1-3209/2022 te 4. lipnja 2024. rješenje broj: U-1-82/2024 kojima se ne prihvaćaju i odbacuju prijedlozi za pokretanje postupka suglasnosti s Ustavom ZVU-a, posebice članka 94. ZVU-a koji je pravna osnova za donošenje osporenog rješenja. Navod i da s obzirom na to da je pravna osnova za donošenje pobijanog rješenja ustavna da je i pobijano rješenje koje je doneseno na temelju članka 94. ZVU-a ustavno. Napominje da tužitelj ni zainteresirana osoba Općina Primošten nisu u ustavno-pravnom postupku osporavali ustavnost ZVU-a, niti ustavnost i zakonitost Uredbe o uslužnim područjima („Narodne novine”, 70/23.). Ističe da je tužitelj upoznat s činjenicom da ne ispunjava pretpostavke iz članka 104. ZVU-a da može biti samostalnim uslužnim područjem, zbog čega i nije pokretao postupak ocjene zakonitosti Uredbe o uslužnim područjima. Nadalje navodi da je iz tužbe vidljivo da se tužitelj uglavnom ne osvrće na ZVU, koji kao lex specialis uređuje područje vodnih usluga djelomično drugačije od Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine”, 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 1 11/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23. i 136/24.; dalje: ZTD). Ističe da je osporeno rješenje doneseno na temelju članka 94. ZVU-a i nije protivno odredbama ZTD-a s obzirom na to da se odredbe ZTD- a primjenjuju samo na pitanja vezana uz područje vodnih usluga jedino u slučaju kada to ZVU-a nije drugačije uređeno, a očito je da su pitanja u vezi s kojima je podnesena tužba drugačije uređena ZVU-a (članak 2. stavak 2. ZVU-a). U odnosu na prigovor tužitelja da pobijano rješenje nije u skladu s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine”, 68/18., 110/18., 32/20. i 145/24. dalje: ZKG) ukazuje na to da vodne usluge nisu komunalne djelatnosti i nisu uređene ZKG-om. Pojašnjava da su vodne usluge (djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda) vodnokomunalne djelatnosti i uređene su ZVU-a. Napominje da je to razvidno i iz u tužbi citiranih odredbi ZKG-a, osobito članka 22. ZKG-a, u kojem se javna vodoopskrba i javna odvodnja otpadnih voda uopće ne definiraju kao komunalne djelatnosti koje ureduje ZKG. Primjećuje da tužitelj ne poznaje zakonodavni okvir koji uređuje posebno područje vodnih usluga, a istovremeno se izričito protiv i provedbi reforme u sektoru vodnih usluga koju uređuje upravo ZVU-a, kojoj je cilj uspostaviti kadrovski i financijski dovoljno kapacitirane i sposobne javne isporučitelje koji mogu učinkovito provoditi projekte razvoja vodnokomunalne infrastrukture financirane EU sredstvima i upravljati istima prema kriterijima i ciljevima propisanih ZVU-a. Napominje da je iz navoda tužbe razvidno da se tužitelj nije potrudio upoznati s odlukama Ustavnog suda koje se odnose na ustavnost ZVU-a u cijelosti, osobito na njegovu odredbu članka 94., kao niti sa zakonodavnim okvirom koji uređuje područje vodnih usluga, već uporište svojih prigovora nalazi načelno u drugim propisima koji ne uređuju područje vodnih usluga pa tako i pravnu osnovu za donošenje pobijanog rješenja kao i u preispitivanju ustavnosti pobijanog rješenja, a tužitelj i zainteresirana osoba nisu podnosili prijedloge za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi ZVU-a na temelju kojih je doneseno pobijano rješenje. Naglašava da je cijelo vrijeme provedbe reforme, odnosno integracije u sektoru vodnih usluga na uslužnom području 32 tužitelj ignorirao provedbu obveza propisanih mjerodavnim zakonodavstvom, odbijao je svaki oblik suradnje s društvom preuzimateljem, nije izvršio integraciju ni u zakonskom niti u naknadnom primjerenom roku do 31. prosinca 2024. na što je bio obvezan, pa tuženik nije imao drugog izbora nego donijeti osporeno rješenje. Dodatno je napomenuo da je integracija u sektoru vodnih usluga ključni pokazatelj uspješnosti provedbe Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (# 61) i o ispunjenju istog ovisi povlačenje sredstva iz toga plana za sufinanciranje razvoja vodnokomunalne infrastrukture i drugih sektora u Republici Hrvatskoj, a koju činjenicu tužitelj od početka provedbe integracije ignorira, znajući za posljedice takvog postupanja, kako u pogledu interesa cijele države, tako i uslužnog područja 32 kojem tužitelj pripada. Vezano uz zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja pobijanog rješenja, napominje da je Upravni sud u Splitu u predmetu poslovni broj: Us1-2151/2025-4 u upravnom sporu tužitelja Vodovod Vir d.o.o., Vir 10. rujna 2025. donio rješenje kojim se odbija prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja. Tuženik u cijelosti ostaje kod izreke osporenog rješenja, KLASA: UP/I-325-07/25-06/201, URBROJ: 517-05-3-2-25-9 od 23. srpnja 2025., kao i kod svih navoda iz obrazloženja tog rješenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, kao i prijedlog za donošenje rješenja o odgodi izvršenja pobijanog rješenja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 5. svibnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Člankom 1. ZVU-a propisano je da se tim zakonom uređuje institucionalni okvir za pružanje vodnih usluga, cijena vodnih usluga, pravni položaj i održivo poslovanje isporučitelja vodnih usluga, djelovanje Vijeća za vodne usluge te druga pitanja povezana s pružanjem vodnih usluga.

7. Člankom 3. stavkom 1. točkom 1. ZVU-a, određeno je značenje pojma gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga (vodouslužno poduzeće) kao skup komunalnih vodnih građevina kojima upravlja postojeći javni isporučitelj vodnih usluga, drugih stvari kojih je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik (npr. najmoprimac) postojeći javni isporučitelj vodnih usluga (uključujući poslovne prostore, instaliranu i pokretnu opremu, pravnu, financijsku, tehničku i drugu dokumentaciju), prava i obveza kojih je imatelj ili ugovorna strana postojeći javni isporučitelj vodnih usluga; oborivo se predmnijeva da vodouslužno poduzeće u cjelini kao i pojedina imovina u njemu pretežito ili isključivo služe pružanju vodnih usluga.

8. Člankom 7. stavkom 6. ZVU-a, propisano je da Vlada Republike Hrvatske uredbom o uslužnim područjima uspostavlja uslužna područja i određuje njihove granice. Ova uredba donosi se nakon savjetovanja s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i javnim isporučiteljima vodnih usluga. S tim u vezi, člankom 34. stavkom 1. Uredbe propisano je da uslužno područje 32 obuhvaća gradove i općine u Šibensko- kninskoj županiji, a stavkom 6. navedenog članka Uredbe propisano je da je društvo preuzimatelj na uslužnom području 32 Vodovod i odvodnja d.o.o., Šibenik.

9. Člankom 88. stavkom 1. ZVU-a propisano je da su se svi postojeći javni isporučitelji vodnih usluga na uslužnom području dužni pripojiti javnom isporučitelju vodnih usluga koji je društvo kapitala, a koje je određeno uredbom iz članka 7. stavka 6. ovoga Zakona kao društvo preuzimatelj, a društvo preuzimatelj je dužno prihvatiti pripajanje, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu uredbe iz članka 7. stavka 6. ovog Zakona.

10. Prema članku 94. stavku 1. ZVU-a, ministarstvo će ukinuti važeći akt o ispunjenju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje postojećem javnom isporučitelju vodnih usluga ako ne postupi po odredbama članaka 86. i 87. i članka 88 stavaka 1. i 3. do 6. i članaka 90. i 91. i članka 92. stavka 1. ovoga Zakona. Od izvršnosti rješenja o ukidanju akta iz stavka 1. ovoga članka postojećem javnom isporučitelju vodnih usluga: 1. prestaje status isporučitelja vodnih usluga, 2. prestaje pravo isporučivati vodnu uslugu i 3. prestaje pravo naplaćivati cijenu vodne usluge i naknadu za razvoj (stavak 2.).

11. Nadalje, članak 94. ZPU-a propisuje da u slučaju iz stavka 1. ovoga Zakona Ministarstvo donosi rješenje o prijenosu korištenja gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga na primarno društvo preuzimatelja odnosno na supsidijarno društvo preuzimatelja ako je primarno društvo preuzimatelj odgovorno za nepostupanje po odredbama navedenim u stavku 1. ovoga članka. (stavak 4.) Društvo preuzimatelj koji postaje korisnik gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga stječe pravo da upravlja, održava i razvija gospodarsku cjelinu za pružanje vodnih usluga, da stupi u sve pravne odnose obuhvaćene gospodarskom cjelinom za pružanje vodnih usluga umjesto postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga, da istu unese u svoje poslovne knjige te da stupi u isključivi posjed svih stvari unutar gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga. (stavak 5.) Nastupom izvršnosti rješenja iz stavka 4. ovoga članka postojećem javnom isporučitelju temeljem zakona prestaje pravo na posjed svih stvari obuhvaćenih gospodarskom cjelinom za pružanje vodnih usluga. (stavak 7.)

12. Prije svega, treba reći da su nakon stupanja na snagu ZVU-a ("Narodne novine", 66/19.), koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019., te nakon stupanja na snagu Uredbe ("Narodne novine", 70/23.), koja je na snagu stupila dana 15. srpnja 2023., a kojom su određena uslužna područja, njihove granice i društva preuzimatelji, stvorene zakonske pretpostavke da se pristupi provedbi državne reforme u području komunalnih usluga i da se na terenu tj. između pružatelja komunalnih usluga samostalno (dobrovoljno) izvrši pripajanje društvima preuzimatelja, sukladno članku 88. stavku 1. ZVU-a na način kako je određeno odredbama Uredbe, na koji način tužitelj nije postupio.

13. Stoga se neosnovano tužitelj poziva na članak 88. stavak 3. ZVU-a, jer je, između ostalog, zbog toga što skupština društva tužitelja nije donijela odluku o pripajanju tužitelja društvu preuzimatelja doneseno osporeno rješenje na temelju članka 94. stavka 1. ZVU-a. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tuženik utvrdio da se obveznik pripajanja na uslužnom području 32. Primošten odvodnja d.o.o., Šibenik, ovdje tužitelj, nije pripojio društvu preuzimatelja na uslužnom području u propisanom roku, niti u naknadno ostavljenom roku do 31. prosinca 2024., a činjenicu ne pripajanja utvrdio je uvidom u sudski registar, što tužitelj niti ne osporava.

14. Budući da javni isporučitelj vodnih usluga Primošten odvodnja d.o.o., Šibenik, ovdje tužitelj, nije ispunio svoju zakonsku obvezu iz članka 88. stavka 1. ZVU-a pripajanja društvu preuzimatelju na uslužnom području 32., pravilno je i zakonito tuženik na temelju članka 94. stavka 1. ZVU-a osporenim rješenjem tužitelju ukinuo važeći akt o ispunjenju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne odvodnje, te utvrdio da po sili zakona tužitelju, kao postojećem javnom isporučitelju vodnih usluga, prestaje status javnog isporučitelja vodnih usluga, pravo isporučivati vodnu uslugu i pravo naplaćivati cijenu vodne usluge i naknade za razvoj, jer je protekao rok od šest mjeseci od dana stupanja na snagu uredbe (rok je istekao 15. siječnja 2024.), a tužitelj po istom nije postupio niti u naknadno ostavljenom roku.

15. Neosnovano je pozivanje tužitelja i zainteresirane osobe na povredu prava vlasništva, jer je Ustavni sud Republike Hrvatske, u odluci broj: U-I-7217/2021. i dr. od 20. prosinca 2022. u točki 19. 1. ocijenio da će se osporenim zakonskim mjerama iz članka 7. stavka 2. i članka 88. stavka 2. ZoVU-a:66/19 osigurati održivo i rentabilno obavljanje vodnokomunalnih usluga i priuštivost cijene vode stanovnicima i poslovnim korisnicima, kao i kvantitativna i kvalitativna dostupnost vode i usluga odvodnje što je iznimno važno za sve korisnike vodnih usluga, a posebice za sedamdeset (70) jedinica lokalne samouprave koje, prema očitovanju Ministarstva od 7. srpnja 2022. (v. točku 14.4. obrazloženja), nemaju osiguran pristup sustavima javne vodoopskrbe i sustavima javne odvodnje, što značajno utječe na njihov razvitak. Iz navedenih razloga Ustavni sud ocjenjuje da će se osporenim zakonskim mjerama iz članka 7. stavka 2. i članka 88. stavka 2. ZoVU-a:66/19 postići primarni legitiman cilj ZoVU-a:66/19. Stoga je Ustavni sud ocijenio neosnovanim navode predlagatelja o nesuglasnosti članaka 7. stavka 2. i 88. stavka 2. ZoVU-a:66/19 s člancima 3. i 49. stavkom 3. Ustava.

16. Pogrešno tužitelj smatra da se u predmetnom upravnom postupku u odnosu na prijenos gospodarske cjeline primjenjuje ZTD, s obzirom na to da je u postupku ukidanja važećeg akta o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne odvodnje te prijenosa korištenja gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s postojećih isporučitelja vodnih usluga na društvo preuzimatelja ZVU lex specialis, a kako je to izrijekom propisano člankom 2. stavkom 2. ZVU-a.

17. Pogrešno tužitelj smatra da su ispunjene pretpostavke za oglašavanje rješenja ništavim navodeći da izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, jer je odredbama ZVU- a propisan postupak donošenja rješenja o prijenosu korištenja gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga na društvo preuzimatelja, te ovaj sud ne nalazi da je osporeno rješenje ništavo, a na koje razloge sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Sud stoga tužbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Tuženik se u odgovoru na tužbu detaljno očitovao o svim tužbenim navodima, osobito u odnosu na primjenu drugih zakona, pa je tako pravilno otklonio i primjenu ZKG, s kojim očitovanjem je suglasan i ovaj sud, pa se utoliko neosnovano tužitelj i zainteresirana osoba pozivaju na povredu Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi jer se ne radi o pitanju koje je u nadležnosti jedinice lokalne (regionalne) samouprave.

19. Uzevši u obzir navedeno, osporeno rješenje tuženika ocjenjuju se zakonitim. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

20. Imajući na umu da se rješenjem, čiju odgodu izvršenja tužitelj traži, provodi reorganizacija vodokomunalnog sektora po sili zakona, odgoda izvršenja navedenog rješenja, po ocjeni ovog suda, bila bi protivna javnom interesu, te nije ispunjen jedan od kumulativno propisanih uvjeta iz članka 42. stavka 2. ZUS-a za određivanje odgodnog učinka tužbe. Naime, treba reći da prema rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-II/3548/2023 od 4. lipnja 2024., zakonodavac ima pravo i obvezu odrediti način na koji se vode, kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku (članak 52. stavak 1. Ustava RH), mogu upotrebljavati i iskorištavati, a osobito ako se radi o upotrebi i korištenju voda u djelatnosti javne vodoopskrbe (osobito s gledišta osiguranja njihove zdravstvene ispravnosti) i javne odvodnje (osobito s gledišta njihovog pročišćavanja otpadnih voda do njihove ekološke prihvatljivosti). Obzirom da pružanje vodnih usluga ostaje u samoupravnom djelokrugu jedinica lokalne samouprave, a ZVU-a se određuje širi teritorijalni okvir za pružanje vodnih usluga (uslužno područje, članak 7. ZVU-a) i institucionalni oblik putem kojeg se te djelatnosti obavljaju (jedan javni isporučitelj vodnih usluga na uslužnom području, članak 8. stavak 1. ZVU-a), prijenos korištenja gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s tužitelja kao postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga na Vodovod i odvodnju d.o.o., kao društva preuzimatelja, nužna je za postizanje cilja reorganizacije vodokomunalnog sektora. Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Splitu 26. svibnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju

- zainteresiranoj osobi

- tuženiku

- u spis