Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2595/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠO, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 53. stavka 5. istog Zakona uz primjenu članka 293. stavka 2. tog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika ŠO, podnesenoj po branitelju Petru Caru, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 23. studenog 2023., poslovni broj: 64. Pp-6325/2023, na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika ŠO, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika ŠO (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

I/2) da bi 30. prosinca 2022. u 08,10 sati u Zagrebu, na križanju ulica Borongajska cesta i Milana Begovića, upravljao osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], a da kao vozač kod sebe nije imao vozačku dozvolu,

- čime da je počinio djelo prekršaja iz članka 229. stavka 1. kažnjivog po članku 229. stavku 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

I/3) da bi 30. prosinca 2022. u 08,10 sati u Zagrebu upravljao osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka] kolnikom Borongajske ceste od sjeverozapada u smjeru jugoistoka, te da dolaskom do neposredno ispred raskrižja sa ulicom Milana Begovića, te izlaskom iz desnog preglednog zavoja nije prilagodio brzinu kretanja vozila uvjetima i stanju kolnika, tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, zbog čega da je izgubio nadzor nad vozilom na mokrom i skliskom kolniku, te u zanošenju prednjim kotačima naletio na rubni kamen sa jugozapadne strane kolnika, te sletio izvan kolnika i lijevim bočnim dijelom vozila naletio na stup javne rasvjete NN broja u vlasništvu Grada Zagreba,

- čime da je počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po članku 53. stavku 5. istog Zakona, uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika ŠO postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanih pod točkama I/2) i I/3) izreke.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ŠO, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. U povodu žalbe okrivljenika ŠO, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku ŠO za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom I/1. izreke pobijane presude novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) eura, smatra utvrđenom, a koju je okrivljenik TO dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik TO plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik TO obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 100,00 (sto eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 53. stavka 5. istog Zakona uz primjenu članka 293. stavka 2. tog Zakona za koje mu je temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom u iznosu od 1.790,00 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi iznos troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 336,69 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, te troškovima postupka.

5. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki I/1) izreke pobijane presude neosnovana, dok je u odnosu na prekršaje opisane pod točkama I/2) i I/3) izreke pobijane presude bespredmetna.

7. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela opisanih pod točkama I/2) i I/3) izreke pobijane presude više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (30. prosinca 2022.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

8. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djela činjenično opisana pod točkama I/2) i I/3) izreke pobijane presude odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

9. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki I/1) izreke pobijane presude, ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Suprotno žalbenim navodima, vezano za djelo prekršaja pod točkom I/1) izreke pobijane presude, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa tako i ocjenu iskaza ispitanih svjedoka, policijskih službenika OO, PO i GO, koje iskaze je ocijenio vjerodostojnima dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a iz kojih nesporno proizlazi da je upravo okrivljenik kritične zgode upravljao predmetnim vozilom.

11. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaze navedenih policijskih službenika, koji su propisno upozoreni svjedočili o konkretnom događaju, a iz stanja spisa također ne proizlazi zbog čega bi navedeni svjedoci neosnovano teretili okrivljenika.

12. Naime, neosnovani su navodi žalbe kojima se u sumnju dovodi iskaz svjedoka OO i PO, koji su došli na mjesto nesreće navodeći da su zaprimili dojavu o nesreći te da nisu imali informaciju o tome da bi postojao očevidac koji je k tome još i njihov kolega (IO), iz razloga što je svjedok OO, kojem iskazu je prvostupanjski sud osnovano poklonio vjeru, na upit branitelja odgovorio kako dojavu ne zaprimaju oni nego operativno dežurstvo koje ih upućuje na mjesto nesreće.

13. Također je neosnovan navod žalbe o povredi konfrontacijskog načela i načela kontradiktornosti, jer je okrivljenik imao mogućnosti suočiti se sa svjedokom GO na ročištu 22. studenog 2023., na nastavku glavne rasprave o čemu je bio obaviješten istoga dana, no međutim na nastavak glavne rasprave okrivljenik nije pristupio, s time da valja istaknuti da je ispitivanju navedenog svjedoka bio nazočan branitelj okrivljenika, pa su stoga neosnovani i navodi žalbe o povredi prava obrane okrivljenika.

14. Nadalje, što se tiče navoda žalbe o tome da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio utvrditi i obrazložiti subjektivni odnos okrivljenika prema prekršajnim djelima za koja je osuđen, pri čemu se poziva na odredbu članka 25. Prekršajnog zakona, te da isto nije sadržano u činjeničnom opisu, valja navesti da činjenični opis prekršaja ne sadrži oblik krivnje već opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, s time da žalitelj navodi identične navode žalbe na strani 2. i 6. žalbe.

15. Konačno, vezano za oblik krivnje, valja navesti da je za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika dovoljan i nehaj kao oblik krivnje (članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona), dok je stavkom 2. cit. Zakona propisano da se iznimno propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, te stoga nije potrebno posebno obrazlagati subjektivni odnos okrivljenika prema počinjenom djelu.

16. Nadalje, navodi žalbe da u točki 2.2. obrazloženja stoji kako je okrivljenik napustio mjesto događaja prije dolaska policije, odnosno da ga je hitna pomoć već odvela, pa da stoga nije jasno temeljem kojih dokaza da je naslovni sud zaključio da bi okrivljenik upravljao navedenim vozilom, valja navesti da se ne radi o zaključku prvostupanjskog suda, već odgovoru okrivljenika na pitanje branitelja, s time da prvostupanjski sud imajući u vidu provedene dokaze nije prihvatio obranu okrivljenika kao vjerodostojnu, dajući za to razloge sa kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud.

17. Također navodi da je okrivljenik počinio djelo iz članka 199. stavka 2. točke 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa da stoga nije jasno koji prekršaj se okrivljeniku pobijanom presudom stavlja na teret, čime da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno naveo da je okrivljenik počinio djelo prekršaja iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a što se tiče točke 8. evidentno je da se radi o omašci, jer u članku 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama niti ne postoji točka 8., već samo stavak 8. vezano za kažnjivu odredbu, pa su stoga potpuno neosnovani navodi žalbe da je time onemogućeno okrivljeniku očitovanje u vidu žalbenih razloga, jer da mu se na teret stavlja prekršajno djelo koje nije sadržano u pozitivnim propisima, pa da bi time bilo povrijeđeno načelo zakonitosti iz članka 2. Prekršajnog zakona.

17.1. Isto tako, valja napomenuti da žalitelj nastavno navodi da se radi o bitnoj povredi postupka iz članka 195. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona, a koja glasi: „ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudac koji nije sudjelovao u vođenju postupka odnosno na glavnoj raspravi, osim ako je raspravu ili postupak sukladno zakonu vodio sudački savjetnik, ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja“, a što nema nikakve veze sa prethodno navedenim žalbenim navodom, pa se u tom smislu drugostupanjski sud ne može očitovati.

18. Nadalje, prvostupanjski sud je dao jasne razloge zašto nije saslušao svjedoke KO, ZO, ĐO i ĆO, navodeći da se radi o nekoliko navodnih vozača, pa imajući u vidu ostale provedene dokaze je osnovano odbio ovakve dokazne prijedloge obrane okrivljenika.

18.1. U vezi ispitivanja svjedoka ĆO valja napomenuti da je isti na ročištu 18. listopada 2023. koje je odgođeno zbog bolesti sutkinje, primio na znanje da se odmah zakazuje ročište za dan 22. studenog 2023. u 09,30 sati za koje je navedeni svjedok ispričao svoj nedolazak zbog bolesti, o čemu kao dokaz u spis nije dostavio liječničku dokumentaciju, pa se i tom smislu ukazuju neosnovani navodi žalbe o odbijanju dokaznih prijedloga obrane, a što je sve valjano obrazloženo u prvostupanjskoj presudi.

19. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak o činjenicama odlučnim za postojanje prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenika za djelo opisano pod točkom I/1) izreke.

20. Prema tome, prihvaćajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da je okrivljenik dana 30. prosinca 2022. godine u 08,10 sati u Zagrebu, na križanju [adresa] i AO, upravljao osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], za vrijeme dok je u organizmu imao alkohola u koncentraciji od 2,37 g/kg, umanjeno za granicu dopuštene pogreške mjerenja od 0,1 g/kg, a što je utvrđeno alkometrom marke Dräger ser.br. ARAB 0662, te analizom alkohola u krvi 2,28 g/kg, u mokraći 3,52 g/kg, sa mišljenjem samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja FO, te da je okrivljenik bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 2,50 g/kg.

21. Stoga slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

22. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o navedenom djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

23. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga. Naime, valja navesti da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u kažnjivoj odredbi propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj i to bliže propisanom posebnom minimumu, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu, kao u izreci ove presude, smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.

24. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca. Primjena ove mjere je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Duljina trajanja izrečene mjere od 3 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, naročito visini koncentracije alkohola u njegovom organizmu u vrijeme počinjenja djela (2,50 g/kg).

25. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 200,00 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, kao i troškova u preostalom iznosu koji su odmjereni u skladu s člankom 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 1. i 3a. Prekršajnog zakona.

26. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka, imajući u vidu gore citirano Rješenje, određena u iznosu od 100,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

27. Iz navedenih razloga presuđeno je temeljem članka 205. i 207. Prekršajnog zakona kao u izreci.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester, v. r.

Nediljko Boban, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.