Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3725/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgoivć kao predsjednice vijeća te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene LĐ, zbog prekršaja iz čl. 49. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022,114/2022, 133/2023), odlučujući o prigovoru okrivljene, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, PPP Perušić od 28. veljače 2026., Klasa:211-07/26-1/3515, Urbroj:511-04-15-26-1, na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se prigovor okrivljene LĐ kao neosnovan, te se prekršajni nalog potvrđuje.

II Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljena LĐ je obvezana naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljena LĐ proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 49. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za što joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi paušalni iznos od 66,36 eura te je okrivljenoj izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljena je podnijela pravodobni prigovor. Navodi kako je do sada nekažnjavana, majka je dvoje djece, vozačka dozvola joj je potrebna jer ne radi u mjestu prebivališta, a također i zbog skrbi o djeci.

3. Prigovor je neosnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Međutim, okrivljena okolnosti iz prigovora nije potkrijepila odgovarajućim dokazima, a što je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, bila dužna učiniti, zbog čega su isti navodi ostali na razini paušalnog isticanja. Za prekršaj za koji je okrivljena proglašena krivom, zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenoj za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

6. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljene takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog poslovnih obveza, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona. Pri tome treba navesti da okrivljena ni jednu od okolnosti navedenih u prigovoru nije potkrijepila materijalnom dokumentacijom, a što je, sukladno članku 237. stavak 2. Prekršajnog zakona bi la dužna učiniti, pri čemu su navodi iz prigovora ostali na razini paušalnog isticanja.

7. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o prigovoru okrivljene, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljena je obvezana na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom prigovora. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom prigovora određena je u iznosu koji je po mišljenju ovog Suda primjeren složenosti i trajanju postupka i imovinskim prilikama okrivljenika.

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi ličko- senjskoj, PPP Perušić, u 3 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.