Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. MANUS MEDICI d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 15. travnja 2025., broj: Pp-1843/2024, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okr. MANUS MEDICI d.o.o., za prekršaj iz čl. 247. st. 2. t. 1. Zakona o strancima, za koji je tom presudom proglašena krivom, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu čl. 37. st. 3. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče 2.000,00 EUR (dvije tisuće eura), a okr. SR, za prekršaj iz čl. 247. st. 5. u vezi st. 2. t. 1. Zakona o strancima, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona, izriče 500,00 EUR (petsto eura), koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom od 15. travnja 2025., broj: Pp-1843/2024, Općinski sud u Dubrovniku proglasio je krivima okr. MANUS MEDICI d.o.o. i okr. SR da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima te ih je, na temelju čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da je okrivljena pravna osoba obvezna naknaditi 40,00 eura, a okr. SR 20,00 eura.

2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog prekršajnopravne sankcije, tužitelj ističe razloge koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude kada je obrazlagao odluku o oslobođenju od kazne te navodi koje su kazne Zakonom propisane za inkriminirani prekršaj za svakog okrivljenika. Po ocjeni ovog suda, u pravu je tužitelj kada tvrdi da nema osnove za primjenu instituta oslobođenja od kazne

6. Prije svega treba naglasiti da je prvostupanjski sud, time što je okrivljenike oslobodio od kazne, prekoračio ovlast koju ima po zakonu te u korist okrivljenih počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. u vezi sa čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona. Institut oslobođenja od kazne reguliran je odredbom čl. 38. Prekršajnog zakona, prema kojoj je postupanje suda u primjeni ovog instituta ograničeno na procesne situacije kada je zakonom izričito propisano da će sud počinitelja prekršaja osloboditi od kazne (st. 1.), odnosno kada je zakonom propisana takva mogućnost (st. 2.). Odredba čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona, na temelju koje je prvostupanjski sud okrivljenike oslobodio od kazne, propisuje da sud može osloboditi od kazne počinitelja prekršaja „kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja“. Međutim, u ovom predmetu se ne radi o prekršaju čijim je počinjenjem nastupila bilo kakva posljedica pa se, stoga, logično, ni ne može raditi o procesnoj situaciji da posljedice prekršaja pogađaju počinitelja, koja, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona, mora biti ispunjena da bi sud imao mogućnost primijeniti institut oslobođenja od kazne, kako to neosnovano smatra prvostupanjski sud. Osim toga, u ovom prekršajnom predmetu se ne radi ni o prekršaju za koji je zakonom izričito propisano oslobođenje od kazne (čl. 38. st. 1. Prekršajnog zakona), a niti o prekršaju za koji je zakonom propisana neka druga mogućnost oslobođenja od kazne (čl. 38. st. 2. t. 2. i 3. Prekršajnog zakona). Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije mogao okrivljenika osloboditi od kazne i time je prekoračio ovlast koju ima po zakonu te u korist okrivljenika počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. u vezi sa čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona.

7. Kako je, međutim, prihvaćena žalba tužitelja te pobijana presuda preinačena na način da su okrivljenicima izrečene novčane kazne, to je navedena povreda zakona time sanirana i otklonjena.

8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da utvrđene olakotne okolnosti daju punu osnovu za primjenu odredbe o ublažavanju kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Prema podacima u spisu, protupravna radnja za koju su okrivljenici proglašeni krivima nije trajala ni jedan puni radni dan, poslovi koje je taj dan obavljala ER nisu bili naplatni pa, dakle, okrivljena pravna osoba nije njenim radom ostvarila nikakvu dobit, a okrivljenici su, prema usmenom rješenju inspektorice rada izvršili uplatu 30.000,00 kuna, što sve, uz činjenicu da se radi o okrivljenicima koji do sada nisu prekršajno osuđivani, po ocjeni ovog suda, u svojoj ukupnosti, daje osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne. Ispravno ocjenjujući težinu počinjenog djela u korelaciji s navedenim olakotnim okolnostima, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra da je novčana kazna 2.000,00 eura za okrivljenu pravnu osobu i 500,00 eura za okrivljenu odgovornu osobu primjerena stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Stoga je pobijana presuda preinačena u odluci o prekršajnopravnoj sankciji, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

9. Stoga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka za spis, okrivljenike i tužitelja.