Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2007/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika DE, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), prekršaja iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona, prekršaja iz članka 199. stavka 7. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 49. stavka 4. tog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika DE, podnesenoj po branitelju Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 9. listopada 2024., poslovni broj: Pp-5695/2022-10 na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika DE, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik DE je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje, iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona, i iz članka 199. stavka 7. istog Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.370,00 eura, koja je umanjena za vrijeme provedeno u uhićenju u iznosu od 39,82 eura, tako da okrivljenik na ime novčane kazne ima još za platiti 2.330,18 eura, koju je okrivljenik dužan platiti u 4 obroka, dok je za prekršaj iz članka 49. stavka 4. cit. Zakona oslobođen od optužbe.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A1 kategorije u trajanju od 4 mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od strane policije.

3. Istom presudom, okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu.

5. U žalbi okrivljenik prije svega navodi da se suviše odmjerenom prekršajnopravnom sankcijom ne ostvaruje svrha kažnjavanja već upravo suprotno. Odmjerena sankcija da doslovno „blokira osobu mlađe životne dobi izravno ugrožavajući njezinu egzistenciju i onemogućava ju u ostvarivanju svojih potencijala. Ističe da se u vrijeme počinjenja prekršaja nalazio u stanju šoka i straha, koji u takvim okolnostima može biti iracionalan, ali i razumljiv s obzirom na emocionalnu reakciju mladih ljudi koji nemaju dovoljno iskustva u suočavanju s autoritetom, poput policije. Ističe da je imao samo 18 godina i 9 mjeseci u trenutku počinjenja prekršaja, što je dob u kojoj se mlađe osobe još uvijek nalaze u fazi emocionalnog i psihološkog sazrijevanja. S obzirom na njegovu dob, reakcija straha i zbunjenosti u takvoj situaciji da je potpuno razumljiva i opravdana. Ističe da se radi o izoliranom slučaju, a što da je sud utvrdio uvidom u evidencije. Pobijana presuda da doista okrivljeniku može uništiti život ako se uzme u obzir teška financijska situacija, a što je razvidno iz platnih lista dostavljenih sudu iz kojih je vidljivo da okrivljenik ima mjesečna primanja od cca 850,00 eura mjesečno. Njegova mjesečna primanja da nisu dovoljna za podmirenje svih životnih obaveza, jer sudjeluje u obiteljskim izdacima, troškovima prehrane, režija te ima obvezu otplate kredita u iznosu od cca 120,00 eura mjesečno. Uz to da nema nikakvu imovinu, niti posjeduje motorna vozila, već koristi vozilo koje mu je omogućeno za potrebe posla, pa visina kazne od 2.370,00 eura je gotovo četiri puta veća od njegovih mjesečnih prihoda, što da je neprihvatljivo visoko u odnosu na njegove mogućnosti i činjenicu da isti nije osoba devijantnog ponašanja.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je sud prvog stupnja okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio novčane kazne u visini propisanog posebnog minimuma, te imajući u vidu da je okrivljenik kritične zgode počinio u stjecaju više težih prometnih prekršaja, to bez obzira na dokumentirane navode okrivljenika nije bilo osnove za ublažavanje kazne, s time da je okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda omogućeno da izrečenu novčanu kaznu u preostalom iznosu plati u 4 obroka.

9. Naime, žalbeni navod da se u konkretnom slučaju radilo o iracionalnom strahu osobe mlađe životne dobi pred autoritetom kakav je policija, nije okolnost koja bi bila relevantna za izricanje blaže kazne, jer se radi o punoljetnoj osobi koja je s obzirom na svoju dob ispunila kvalifikacije za ishođenjem vozačke dozvole, pa samim time ima i odgovornost za poštivanje svih zakonskih propisa, nepoštivanje kojih se ne može ispričati nikakvim iracionalnim, a pogotovo ne opravdanim strahom, kako se to pokušava prikazati u žalbi. Naime, okrivljenik, je osim što je počinio u stjecaju nekoliko najtežih prekršaja, počinio i kvalifakotorni oblik prekršaja iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je na četiri lokacije prošao dok je na semaforu za njegov pravac kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo.

9.1. Isto tako u vezi žalbenog navoda u kojem se ističe okrivljenik nije osoba devijantnog ponašanja, valja navesti da se isto podrazumijeva u odgovornom ponašanju osobe, a ne ističe se kao kvalifikatorna, odnosno olakotna okolnost koja bi trebala utjecati na visinu izrečene kazne.

9.2. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

10. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima A1 kategorije u trajanju od 4 mjeseca.

11. Naime, okrivljenik je kritične zgode upravljao vozilom na cesti pod utjecajem alkohola, bježao od policije, te na nekoliko mjesta prošao dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo za njegov smjer kretanja, pa je prvostupanjski sud osnovano u skladu s odredbom članka 51. i 58. Prekršajnog zakona okrivljenik izrekao zaštitnu mjeru okrivljeniku u trajanju od 4 mjeseca.

12. Stoga, kako navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje, to je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A1 kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

13. Duljina trajanja izrečene mjere, u okviru je zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenih prekršaja i ličnost okrivljenika, primjerena je težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istih.

14. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.