Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

- Broj: Ppž-11020/2024

-

- U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

-

- P R E S U D A

- I

- R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe TEP d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JŽ, koje brani Davor Palatinuš, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu (»Narodne novine« broj 93/14., 127/17. i 98/19., 151/12., 46/23. i 64/23.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe TEP d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JŽ te žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Krapini, podnijetim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Pp-341/2023 od 25. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe TEP d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JŽ, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje glede prekršaja iz članka 229. stavka 1. točaka 3. i 47. i stavka 2. Zakona o radu.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbi okrivljene pravne osobe TEP d.o.o., okrivljene odgovorne osobe JŽ i tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Krapini, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda glede prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, te se izriče:

Na temelju članka 181. stavka 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. – dalje u tekstu: Prekršajnog zakona) protiv okrivljene pravne osobe TEP d.o.o. (ostali podaci kao u prvostupanjskoj presudi) i okrivljene odgovorne osobe JŽ (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

odbija se optužba

da bi:

1. okr. TEP d.o.o. pravna osoba i 2. okr. JŽ, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, u svojstvu poslodavca, sa radnicom LŽ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koja je kod istih radila od 15.03.2021.g. do 31.12.2022.g., sklopili uzastopne ugovore o radu i anekse ugovora o radu na određeno vrijeme, te u tim ugovorima o radu nisu naveli objektivan razlog, dana 15.03.2021. s trajanjem do 15.04.2021.g., dana 15.04.2021. s trajanjem do 30.06.2021.g., dana 30.06.2021. s trajanjem do 30.09.2021.g., dana 30.09.2021. s trajanjem do 31.12.2021.g., dana 30.12.2021. s trajanjem do 30.06.2022.g. i sa radnikom EŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koji je kod istih radio Od 01.10.2020.g. do 02.09. 2022.g. sklopili uzastopne ugovore o radu i anekse ugovora o radu na određeno vrijeme, te u tim ugovorima o radu nisu naveli objektivan razlog, dana 31.12.2020. s trajanjem do 30.06.2021.g., dana 30.06. 2021.s trajanjem do 31.12.2021.g., dana 30.12. 2021. s trajanjem do 30.06.2022.g, dakle, 1. okr. pravna osoba i 2. okr. odgovorna osoba u pravnoj osobi sklopili su ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, odnosno u tom ugovoru nisu naveli objektivan razlog, Pp-341/2023-21 3 čime su 1. i 2. okr. počinili prekršaj iz čl.12. st.1., 2. i 3. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 228. st.1. toč.1. i st. 2. istog Zakona,

dakle, okr. pravna osoba i okr. odgovorna osoba u pravnoj osobi sklopili su ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, odnosno u tom ugovoru nisu naveli objektivan razlog,

čime da su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 12. stavka 1., 2. i 3. Zakona o radu, kažnjivo po članku 228. stavku 1. točki 1. i stavku 2. istog Zakona.

II Uslijed odluke pod točkom I izreke ove drugostupanjske presude, žalbe okrivljene pravne osobe TEP d.o.o., okrivljene odgovorne osobe JŽ te tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, bespredmetne su u ovom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki I.1), prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki I. 2) i prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 47. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u I.3) izreke pobijane presude za koje prekršaje je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 8.000,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi ukupna novčana kazna u iznosu od 1.300,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura, svaki

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu navodeći da pobijaju presudu iz svih žalbenih razloga. Okrivljenici u žalbi u bitnome navode da sud pogrešno zaključuje kako radnicima prije početka rada nisu izdane pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu. Iako su okrivljenici uz svoje obrane dostavili sudu Potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu za radnicu LŽ od 30.6.2022. i Potvrde o sklopljenom ugovoru od 31.10.2020. i 30.6.2022 za radnika UŽ te obrazložili u svojoj obrani činjenicu izdavanja predmetnih potvrda o sklopljenom ugovora o radu upravo iz razloga što radnici nisu potpisali predmetne anekse ugovora o radu kojim se produžuje trajanje ugovora o radu, iako su do tada to uredno potpisivali, sud suprotno priloženoj dokumentaciji i iskazima svjedoka, koji uopće ne tvrde da im potvrde nisu izdate, neosnovano zaključuju da iste nisu izdali radnicima. U odnosu na dio presude koji se odnosi na prekršaj iz članka 120. Zakona o radu, ističu da je sud zaključio da su bivšoj radnici LŽ otkazali ugovor o radu, bez da je otkaz u pisanom obliku, obrazložen i dostavljen radnici. Okrivljenici navode da je takav zaključak suda neosnovan, protivan činjeničnom stanju, a razlozi koji se navode u presudi proturječni su ispravama. Pozivaju se na dokumentaciju u spisu, uključujući potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu od 30. lipnja 2022 i prijavu prestanka osiguranja zbog isteka ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i iskaz same radnice da se sjeća da je u pismenu pisalo da je istekao ugovor o radu i da je s tim datumom prestao radni odnos. Nadalje, ističu prigovor zastare glede dijela optužbe koji se odnosi na djelo da okr. prije početka rada 1. studenoga 2020. nisu radniku UŽ izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. U odnosu na visinu kazne, okrivljenici smatraju da je sud pri odlučivanju o sankciji propustio primijeniti institut oslobođenja od kazne, budući da prema njihovom stajalištu za radnike nisu nastupile štetne posljedice.

Protiv iste presude tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako proizlazi iz sadržaja žalbe. Tužitelj u žalbi navodi da je u obrazloženju prvostupanjsko tijelo razmotrilo navode obrane okrivljenih te utvrdilo da su počinili djela prekršaja za koja ih se tereti, stoga je kod određivanja kazne za prekršaj uzelo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, kao olakotne okolnosti su nađene neosuđivanost, dok otegotne okolnosti kod istih nisu nađene, slijedom čega je sud smatrao da će se s obzirom na navedene okolnosti kod okrivljenih postići svrha kažnjavanja. Nastavno tužitelj smatra da je u postupku inspekcijskog nadzora činjenično stanje od strane inspektorice rada potpuno i točno utvrđeno te da su okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, a posebice da su počinjeni najteži prekršaji. Slijedom navedenog, propuštanjem poduzimanja radnji okrivljenih, odnosno počinjenjem prekršaja, nastala je materijalna šteta za radnike te sud kod određivanja kazne nije cijenio konkretnu težinu počinjenog prekršaja na strani okrivljenih, a koje je sam zakonodavac procijenio kao najteže prekršaje propisane Zakonom o radu, zbog čega je pogrešno primijenio odredbe članka 36. stavka 2. Prekršajnog zakona kod vrste i mjere kazne te suprotno članku 37. Prekršajnog zakona primijenio odredbe o ublažavanju kazne, kao i izrekao kazne ispod propisane najmanje kazne, pogrešno držeći da se svrha kažnjavanja može postići ublaženom kaznom.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba okrivljene pravne i odgovorne osobe djelomično je osnovana, a djelomično bespredmetna. Žalba tužitelja u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda ukinuta za sada je bespredmetna, dok je u dijelu u kojem je optužba odbijena postala bespredmetna.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke glede prekršaja činjenično i pravno opisanih u točki I. 1) i 3) izreke prvostupanjske presude nije u potpunosti utvrđeno.

7. U odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisan u točki I.1) izreke, osnovano okrivljenici ističu da je zaključak suda pogrešan budući da je temeljen na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Naime, prema članku 14. stavku 3. Zakona o radu, ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.

9. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud svoj zaključak temelji prvenstveno na činjenici da radnici nisu potpisali određene anekse ugovora o radu, pri čemu iz izvedenih dokaza ne proizlazi na nedvojben način da potvrde o sklopljenom ugovoru o radu nisu bile izdane radnicima. Okrivljenici su tijekom postupka tvrdili da su upravo zbog odbijanja potpisa od strane radnika izdavali potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, a u spisu prileže i potvrde te nepotpisani aneksi ugovora o radu. Istodobno, iz iskaza svjedoka LŽ i UŽ ne proizlazi izričita tvrdnja da im potvrde nisu bile izdane.

10. Slijedom navedenog, za sada nije moguće sa sigurnošću zaključiti jesu li okrivljenici propustili postupiti sukladno članku 14. stavku 3. Zakona o radu, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Stoga je u tom dijelu prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje radi potpunog razjašnjenja odlučnih činjenica jesu li potvrde o sklopljenim ugovorima o radu izdane prije početka rada radnicima LŽ i UŽ.

11. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod da je glede ovog prekršaja nastupila zastara prekršajnog progona. Naime, prema činjeničnom opisu iz točke I.1) izreke, posljednja radnja koja ulazi u sastav ovog prekršaja odnosi se na 1. srpanj 2022. Budući da su pojedine radnje opisane kao jedinstveno postupanje poslodavca prema radnicima u okviru istovrsne povrede radnopravnih obveza, zastara prekršajnog progona računa se od posljednje radnje koja čini sastavni dio prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Kako od 1. srpnja 2022. do donošenja ove odluke nije protekao rok od četiri godine iz članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona, zastara prekršajnog progona nije nastupila.

12. U odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 47. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisan u točki I.3) izreke pobijane presude, osnovano okrivljenici ističu da je zaključak suda protivan činjeničnost stanju, a razlozi koji se navode u presudi proturječni ispravama. Naime, prvostupanjski sud je zaključio da su okrivljenici radnici LŽ otkazali ugovor o radu bez pisanog, obrazloženog i dostavljenog otkaza, čime da su ostvarili obilježja prekršaja iz članka 120. Zakona o radu. Međutim, iz sadržaja izvedenih dokaza za sada ne proizlazi na nedvojben način da je radni odnos radnici LŽ prestao otkazom ugovora o radu. Naime, okrivljenici su tvrdili da se nije radilo o nikakvom otkazu ugovora o radu od strane poslodavca, da je radnici izdana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu na određeno vrijeme, o trajanju ugovora o radu do 31.12.2022. i s tim datumom da je ugovor o radu istekao te radnica odjavljena s HZMO.

13. Nadalje, iz spisa proizlazi da je u obrascu prijave prestanka osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao razlog prestanka osiguranja naveden istek ugovora o radu na određeno vrijeme, uz datum prestanka 31. prosinca 2022. godine. Također, sama svjedokinja LŽ iskazala je da je iz pismena koje je preuzela proizlazilo da je ugovor istekao i da joj je s tim datumom prestao radni odnos.

14. Prema članku 112. stavku 1. točki 5. Zakona o radu, ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme. U takvom slučaju radni odnos ne prestaje otkazom ugovora o radu, pa se ne primjenjuju odredbe članka 120. Zakona o radu o obvezi pisanog, obrazloženog i dostavljenog otkaza.

15. S obzirom da iz provedenih dokaza za sada nije moguće pouzdano utvrditi je li radni odnos radnici prestao istekom vremena na koje je ugovor bio sklopljen ili otkazom ugovora o radu, činjenično stanje i u ovom dijelu ostalo je nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski nije raspolagao dovoljnim i kvalitetnim dokazima s potrebnom dokaznom snagom koji bi opravdali proglašenje okrivljene pravne i odgovorne osobe krivima za navedeni prekršaj.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljene pravne i odgovorne osobe i ukinuti pobijanu presudu u točki I. 1) i 3) izreke, te predmet u ovom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovljenom postupku provesti potrebne i dostupne dokaze radi pravilnog i potpunog činjeničnog utvrđenja, vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu i u svemu valjano obrazloženu odluku.

17. Uslijed odluke o ukidanju prvostupanjske presude glede prekršaja iz točke I.1) i I.3) izreke, žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na odluku o prekršajnopravnoj sankciji za sada su bespredmetni.

18. U odnosu na prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisan u točki I.2) izreke pobijane presude, ovaj Sud je po službenoj dužnosti utvrdio da je nastupila zastara prekršajnog progona.

19. Naime, prema činjeničnom opisu optuženja, posljednja radnja za koju se okrivljenici terete počinjena je 30. prosinca 2021. godine. Sukladno članku 13. stavku 1. Prekršajnog zakona, prekršajni progon zastarijeva protekom četiri godine od dana počinjenja prekršaja. Kako je u vrijeme donošenja ove odluke protekao navedeni rok, nastupila je zastara prekršajnog progona, zbog čega je Sud preinačio pobijanu presudu i na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, protiv okrivljene pravne i okrivljene odgovorne osobe, u tom dijelu odbio optužbu.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.