Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj: P-2056/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Ines Milić, odvjetnica u Splitu protiv 1. tuženika ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tuženika MG iz [adresa], 3. tuženika SG, iz [adresa]., 4. tužene KG, iz [adresa], 5. tužene OG, iz [adresa], Donja Rupotina 14, tuženike od 2. -5. zastupa punomoćnik JG, odvjetnik u [adresa], 6. tuženika ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Klis Brdo 10, 7. tuženika IG, kojeg zastupa privremeni zastupnik Zoran Iviš, odvjetnik u [adresa], 8. tuženika FGP, kojeg zastupa privremeni zastupnik Zoran Iviš, odvjetnik u [adresa], 9. tuženika TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 12. tužene ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 13. tuženika UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 14. tužene AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 15. tuženika RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženike od 9. do 15. zastupa punomoćnik JG, odvjetnik u [adresa], 16. tuženika EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 17. tuženika MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 18. tužene CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 19. tuženika ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 20. tuženika GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave zaključene 13. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ines Milić, odvjetnice u Splitu i punomoćnika 2. -5. tuženika i 9., 12., 13., 14. 15. tuženika JG, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu presude, 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje da su 1. tužiteljica FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj PG OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na 1. tuženika ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika MG, 3. tuženika SG, 4. tuženu KG, 5. tuženu OG OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. tuženika ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. tuženika IG, 8. tuženika FGP, 9. tuženika TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. tužene ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. tuženika UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 14. tuženika AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 15. tuženika RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 16. tuženika EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 17. tuženika MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 18. tuženika CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 19. tuženika ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 20. tuženika GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 21. tuženika NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], jedini i isključivi vlasnici nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica], vinograd površine 45 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Ovlašćuju se 1. tužiteljica FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj PG OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju ove presude izvršiti upis prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica], vinograd površine 45 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na svoje ime svaki za po ½ dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika pod 7) IG, pok. F za 1/80 dijela, pod 8) PGP, P za 3/80 dijela, pod 12) ĐG, pok. Š, rođ. ĐG za 81/1600 dijela, pod 13) UG, pok. IG za 81/1600 dijela te s imena pravnog prednika tuženika pod 1) ŠG, pod 16) EG, pod 17) MG iz [adresa], pod 2) MG iz [adresa] pod 3) SG, pod 4) KG, pod 5) OG, pod 6) ŽG, pod 18) CG, pod 19) ČG i pod 20) GG: LG, pok. DG za 9/80 + 9/160 dijela, pravnog prednika tuženika pod 9) TG: HG, pok. IG za 81/1600 dijela i pravne prednice tuženika pod 14) AG, pod 15) RG i pod 21) NG: ĆG, ž. BG za 27/1600 dijela.

III Utvrđuje da su 1. tužiteljica FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj PG OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na 1. tuženika ŠG, 6. tuženika ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 12. tužene ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], jedini i isključivi vlasnici nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica], vinograd površine 1738 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se ovlašćuju 1. tužiteljica FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj PG OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju ove presude izvršiti upis prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica], vinograd površine 1738 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na svoje ime svaki za po ½ dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

IV Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 6.810,51 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su ovom sudu podnijeli tužbu 30. kolovoza 2012. radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], vinograd površine 1738 m² i čest. zem. [katastarska čestica], vinograd površine 45 m², z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki za po ½ dijela te ovlaštenje temeljem presude izvršiti upis prava vlasništva na svoje ime, svaki za po ½ dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika. U tužbi se sadržajno navodi da su tužitelji stvarni vlasnici i posjednici predmetne nekretnine i to svaki za po ½ dijela. Vlasništvo ove nekretnine tužitelji da su stekli dosjelošću i diobom u obitelji. U posjedovnom listu broj 721 k. o. [katastarska općina] da su kao posjednici predmetnih nekretnina, kat. oznake broj 2441/2/3 k. o. [katastarska općina], upisani tužitelji pod 1) i pod 2) te ZG, pok. BG, svaki za po 1/3 dijela. Tužitelji da su s ZG, koji je sada nepoznatog boravišta jer je prije tridesetak (30-ak) godina odselio iz RH, izvršili razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina na način da su predmetne čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] pripale u isključivo vlasništvo tužitelja pod 1) i 2). Tužitelji da se nalaze u mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine osobno i preko svojih prednika više od 60 godina, te im nitko nije osporavao vlasništvo predmetne nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelji u prilogu tužbe nisu dostaviti niti jedan dokaz koji bi potvrdio da su na pošten način od prednika tuženika stekli posjed nad predmetnom nekretninom, da nisu priložili pisani dokaz o izvršenoj diobi u obitelji kao ni ispravu koja bi potvrdila da su prije tridesetak godina izvršili razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina s ZG koji se u međuvremenu odselio iz RH i to na način da bi predmetne nekretnine pripale u isključivo vlasništvo tužiteljima. Tužitelji da se ne nalaze u posjedu spornih nekretnina niti o njima vode bilo kakvu brigu s obzirom da su one već desetljećima neodržavane te se na njima ne vide nikakvi tragovi korištenja.

3. Odgovor na tužbu nisu podnijeli 1. tuženik ŠG, 6. tuženik Tihomira Balića i 12. tužena ĐG.

4. U ovom postupku je donesena presuda i rješenje poslovni broj P-1055/2023 od 6. srpnja 2023., kojom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na 10. tuženu VG i 11. tuženu FD.

5. Županijski sud u Zagrebu donio je presudu i rješenje poslovni broj Gž-29/2024- 2 od 16. travnja 2024. kojom presudom je odbio žalbu tužitelja te je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je uvažio žalbu tužitelja te rješenjem ukinuo presudu prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje je drugostupanjski sud rješenjem ukinuo presudu prvostupanjskog suda u odnosu na 1. tuženika ŠG, 6. tuženika Tihomira Balića i 12. tuženu ĐG u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. U obrazloženju drugostupanjske presude istaknuto je da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja nepravilno utvrdio da su tuženici jedinstveni suparničari, pa da pogrešno odlučio kada je ponovno odlučio o zahtjevu u odnosu na 1. tuženika, 6. tuženika i 12. tuženu u odnosu na koje je u postupku donesena presuda zbog ogluhe. Jednako tako je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje prava vlasništva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], istaknuto da prvostupanjski su nije savjesno ocijenio provedene dokaze u svezi kakvoće posjeda te da nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, upućujući prvostupanjski sud u ponovnom postupku ocijeniti sve provedene dokaze, utvrditi kakvoću posjeda tužitelja, vrijeme dosijedanja na predmetnoj nekretnini te jesu li se stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini dosjelošću.

7. Prvenstveno je za istaknuti kako je u odnosu na 1. tuženika, 6. tuženika i 12. tuženu, na ročištima glavne rasprave od 13. siječnja 2016. i 21. ožujka 2016. donesena djelomična presuda zbog ogluhe, koja nije nikada izrađena, pa je u odnosu na njih valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

8. Odredbom članka 331. b) stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) propisano je da ukoliko tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako je tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate te ako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

9. S obzirom na to da je sud u smislu odredbe članka 284. stavka 1. ZPP dostavio primjerak tužbe 1. tuženika ŠG, 6.tuženika Tihomira Balića i 12.tuženu ĐG, radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu uz upozorenje tuženicima na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu, te s obzirom na to da navedeni tuženici u određenom roku nisu sudu dostavili odgovor na tužbu to je udovoljeno svim uvjetima propisanim naprijed citiranom odredbom članka 331. b) stavak 1. ZPP.

10. Slijedom navedenog, u odnosu na 1.tuženika ŠG, 6.tuženika Tihomira Balića i 12.tuženu ĐG, donesena je presuda zbog ogluhe (članak 338. stavak 5. ZPP), odnosno odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I i III.

11. Tijekom postupka prvostupanjski sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvatka iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvoda iz posjedovnog lista broj 721 k. o. [katastarska općina], rješenja ovog suda poslovni broj: O 418/15 od 5. svibnja 2015. g., O 1179/87, zbirki ispava iz predmeta pod brojem Dbr. 399/22, Dbr. 159/34, Z-2488/48 i Z-1434/56, odobrenja za građenje od 19. lipnja 1973. g., prerisa katastarskog plana od 30. ožujka 2012. g., Ugovora od 1. ožujka 1989. g., isprava koje su u spis dostavili tuženici na ročištu od 5. listopada 2016. g., povijesti promjena na katastarskim česticama od 13. prosinca 2016. g., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u [adresa] Boška Jurišića broj O 3701/13 od 14. veljače 2014. g. i O 2899/10 od 18. siječnja 2011. g. i ispravka od 5. veljače 2014. g., broj O- 235/02 od 16. rujna 2002. g., smrtovnice iza pok. UG, rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O 144/97 od 7. veljače 2002. g., rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Vedrane Bilan iz Splita broj O 631/04 od 10. kolovoza 2004. g. i dopune tog rješenja od 6. rujna 2004. g. i broj O 185/01 od 26. studenog 2001. g., rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Marije Ivančić iz [adresa] broj O 310/05 od 27. prosinca 2005. g., rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Maje Radovani u [adresa] broj O 1539/19 od 30. rujna 2019. g., rješenja ovog suda broj O 1921/17 od 26. listopada 2018. g., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O 13/94 od 6. rujna 1994. g. i rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Marije Ivančić u [adresa] broj O 55/11 od 8. kolovoza 2011. g.

12. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka PD, pok. IG, ŠD, DG, MD, ZG, pok. M, SD, pok. BG, KD, pok. M i OD, pok. BG.

12.1. Sud je izveo dokaz i saslušanjem ranijeg tužitelja pod 1) JD te je proveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika ŽD koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 7. veljače 2022. g.

13. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev 1. i 2. tužitelja radi utvrđenja suvlasništva čest. zem. [katastarska čestica], vinograd površine 45 m2, z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki za po ½ dijela, uz istodobno brisanje tog prava sa imena upisanih suvlasnika. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na činjenici da su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjelošću tvrdeći da se nalaze u mirnom i poštenom posjedu tih nekretnina preko svojih prednika više od 60 godina.

14. Kao sporno, u postupku je trebalo utvrditi jesu li tužitelji stekli pravo vlasništva na utuženoj nekretnini na temelju zakona (dosjelošću), pa jesu li, posljedično tome, ovlašteni na upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama na svoje ime za 1/2.

15. U postupku je utvrđeno da su u zemljišnim knjigama na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] vinograd površine 45 m2, kao suvlasnici upisani: ID za ¼ suvlasničkog dijela, TD, ž. ZG, rođ. ID za ¼ suvlasničkog dijela, u odnosu na koju je u ovom predmetu tužba odbačena, ĐD, pok. DG za 9/80 suvlasničkog dijela, u odnosu na kojeg je u ovom predmetu tužba odbačena, LG, pok. DG za 9/80 + 9/160 suvlasničkih dijela, čiji su nasljednici u ovom predmetu označeni kao tuženici pod 1), 2), 3), 4), 5), 6), 16), 17), 18), 19) i 20), 7. tuženik IG, pok. F, osoba označena u tužbi kao odsutna i nepoznatog boravišta, za 1/80 suvlasničkog dijela, 8. tuženik FGP, Matin, osoba označena u tužbi kao odsutna i nepoznatog boravišta, za 3/80 suvlasničkog dijela, 9. tuženik TG, kao nasljednik ranije upisanog suvlasnika HG, pok. IG, za 81/1600 suvlasničkog dijela, 12. tužena ĐG, pok. Š, rođ. ĐG, za 81/1600 suvlasničkog dijela, 13. tuženik UG, pok. IG, za 81/1600 suvlasničkog dijela i ĆG, za 27/1600 suvlasničkog dijela, čiji su nasljednici u ovom predmetu označeni kao tuženici pod 14), 15) i 21).

16. Nadalje, je na temelju povijesti promjena na katastarskim česticama od 13. prosinca 2016. utvrđeno da je, prema evidenciji stare izmjere iz 1952. u katastarskom operatu čest. zem. [katastarska čestica] a čest. zem. [katastarska čestica] odgovarala je dijelu čest. zem. zemljišnoknjižne oznake 2906/2 ukupne površine 1718 m² te je 1973. godine temeljem elaborata t.d. Geoprojekt Split čest. zem. [katastarska čestica] cijepana te su formirane čest. zem. [katastarska čestica] površine 1071 m² koja se usklađuje na čest. zem. zemljišnoknjižne oznake 2906/1, čest. zem. [katastarska čestica] površine 1738 m² koja se usklađuje na čest. zem. zemljišnoknjižne oznake 2906/2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 45 m² koja se usklađuje na čest. zem. zemljišnoknjižne oznake 2906/7.

17. Iz iskaza svjedoka UD proizlazi da je pitao prednika 1. tužiteljice JD za odlaganje građevinskog materijala na predmetnoj nekretnini u vrijeme kada je počeo graditi kuću, što mu je prednji odobrio, inače da prije gradnje kuće nije nikako dolazio na taj teren, a kad je prvi put došao nije vidio nikakve tragove da bi se predmetne nekretnine koristile.

18. Iz iskaza svjedoka ŠD proizlazi da mu je poznato o kojim se nekretninama radi te da od svojih malih nogu zna da je vlasnik predmetnih nekretnina bio otac pravnog prednika 1. tužiteljice i 2. tužitelja BG, jer da se uvijek govorilo da je to vlasništvo " S", što mu je bio nadimak. Nije mu bilo poznato je li i tko tu nekretninu obrađivao niti što u naravi predstavlja ali je znao da su to dvije kaskadno položene nekretnine.

19. Iz iskaza svjedoka DG proizlazi da mu je poznat predmet spora jer je vlasnik kuće koja se nalazi odmah do parcela i to od 1966. Kad je s bratom 1968. izgradio kuću javio se ocu pravnog prednika 1. tužiteljice i 2. tužitelja kojeg su zvali '' K' koji im je dopustio da po potrebi ulaze na njegovu parcelu. Na predmetnoj nekretnini od 1968. da nije viđao nikoga osim oca pravnog prednika 1. tužiteljice i 2. tužitelja, a nakon njegove smrti pravnog prednika 1. tužiteljice i 2. tužitelja koji, pak, nekretninu nisu obrađivali nego su je samo dolazili obići.

20. Iz iskaza svjedoka MD proizlazi da je njegov otac bio vlasnik nekretnine koja se nalazi istočno od nekretnine koja je predmet postupka. Poznato mu je da su 1970. htjeli ograditi nekretninu, a da mu je otac kazao da je vlasnik susjedne nekretnine BG, zvani O. Na toj nekretnini nikada nikoga nije vidio da je obrađuje.

21. Iz iskaza svjedok ZG proizlazi da se predmetna čestica naziva ''Poljakuša'' koju da je prednik tužitelja BG naslijedio od svog oca. Na tu zemlju da nitko nije dolazio osim djece pok. BG, na nekretnini se prije sijalo, a sada se ne obrađuje. Što se tiče tuženika da nikad nije nikog vidio da dolazi na predmetnu nekretninu. Njegova obitelj imala je nekretnine u blizini Poljakuše koje su kasnije prodane. Otac pravnog prednika 1. tužiteljice 2. tužitelja da je na predmetnoj nekretnini sijao ječam i kukuruz, a nešto da se sijalo i iza Drugog svjetskog rata.

22. Iz iskaza svjedok SD proizlazi da je, po njegovim saznanjima, vlasnik predmetne nekretnine J bio djed pravnog prednika 1. tužiteljice 2. tužitelja, kojeg su naslijedili sinovi BG i ZG. JD je u međuvremenu poginuo, a BG i ZG su predmetnu nekretninu obrađivali i sijali su na istoj ječam i kukuruz. Nekretnine da više nitko ne obrađuje, što mu je poznato jer u blizini ima kuću. Naveo je da je poznavao obitelj UD i bio s njima jako dobar prijatelj, ali da oni nikada nisu dolazili na predmetnu nekretninu i nikada nisu tvrdili da je to njihovo vlasništvo.

23. Iz iskaza svjedoka KD proizlazi da je imao nekretnine u blizini predmetne nekretnine, da je vlasnica te nekretnine bila baka pravnog prednika 1. tužiteljice i 2. tužitelja AD, a nakon njezine smrti njezin sin BG, zvani O. Nekretnina da je obrađivana nakon Drugog svjetskog rata, odnosno nakon 1945. i to od strane bake tužitelja jer se sijalo žito i ječam, a nakon 1950. ili 1955. da se više nije ništa sijalo i nekretnina je bila zapuštena. Nadalje, nekretnina da je od pamtivijeka bila ograđena kamenim zidovima, a tko ju je ogradio nije znao. Naveo je da se uvijek pričalo da nekretnina predstavlja vlasništvo oca pravnog prednika 1. tužiteljice i 2. tužitelja kojeg su zvali " O".

24. Iz iskaza svjedoka OD proizlazi da mu je poznato da se u konkretnom radi o većoj ledini koju nitko ne obrađuje, da u blizini ima kuću i tu živi od 1970., da su se na tom području igrale balote. Tuženike da uopće ne poznaje, a pravnog prednika 1. tužiteljice da je viđao da povremeno dolazi obilaziti predmetne nekretnine.

25. Iz iskaza pravnog prednika 1. tužiteljice proizlazi da je njegov otac predmetnu nekretninu naslijedio od svog oca, a nakon očeve smrti da su je naslijedili on i njegova braća PG i ZG. Braća da su zaključila Ugovor 1989. kojim je predmetna čestica zvana Poljakuša pripala u dio njemu i bratu PG. Nekretninu da je obrađivao o tac koji je sijao ječam, kukuruz i pšenicu sve do kraja pedesetih godina. Nekretnina da se često obilazi ali da se ne obrađuje jer nije dostupna, ograđena je betonskim zidom, a ranije da je tu bio suhozid. Tuženici i obitelj UD da njemu i njegovom bratu nisu nikad priječili vlasništvo nekretnine niti dolazak na istu, a pok. JD i RD da su ga pozivali urediti zemljišnoknjižno stanje ali je to ostalo neriješeno.

26. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

27. Člankom 30. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.; dalje: ZV) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

28. Člankom 114. stavkom 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je na temelju stavka 1. tog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

29. Tužitelji su tijekom postupka isticali kako su oni i njihovi prednici u posjedu predmetnih nekretnina dulje od 60 godina, da ih nitko nikada nije smetao u posjedu istih niti im branio, dakle, da su vlasništvo istih stekli na temelju zakona, odnosno dosjelošću.

30. Člankom 159. stavkom 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

31. Člankom 160. stavkom 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

32. Dakle, da bi se utvrdilo je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, trebalo je najprije utvrditi jesu li tužitelj i njegovi prednici u samostalnom posjedu tih nekretnina, kakav je po kakvoći bio njihov posjed i koliko je dugo trajao.

33. Posjed je faktička vlast nad određenom stvari. Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a samostalni posjednik je onaj koji tu stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik tj. na takav način da ne priznaje ničiju višu posrednu vlast na stvari. Što se tiče kakvoće, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijeva se zakonitost, istinitost i poštenje ili barem poštenje. Posjed je zakonit ako posjednik ima pravo na posjed tj. ako ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu je člankom 18. stavkom 5. ZV propisano da se poštenje posjeda pretpostavlja.

34. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnom pravima kada predviđa dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva, ovisno o kakvoći posjeda koju je posjednik određene stvari imao, razlikuje tzv. redovitu i izvanrednu dosjelost. Tzv. redovita dosjelost propisana je člankom 159. stavkom 2. ZV-a, dok je tzv. izvanredna dosjelost propisana člankom 159. stavkom 3. ZV-a. Razlika između redovne i izvanredne dosjelosti sastoji se u kakvoći posjeda koju je posjednik neke stvari imao, pa tako samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten (dakle, kvalificirani) stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (tzv. redovita dosjelost), dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (tzv. izvanredna dosjelost).

35. Iz ovog razlikovanja vidljivo je da se za redovitu dosjelost zahtijeva kvalificirani posjed (posjed koji je zakonit, istinit i pošten), a za izvanrednu samo da je pošten.

36. Nadalje, za navesti je kako je člankom 388. stavkom 2. ZV-a propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona (dakle do 1. siječnja 1997.) prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

37. S obzirom na činjenicu koju u tužbi tvrde tužitelji da su u posjedu predmetne nekretnine, kako oni osobno tako i putem svojih pravnih prednika, dulje od 60 godina, u ovoj pravnoj stvari je trebalo primijeniti odredbe o stjecanju prava vlasništva koje sadrže pravna pravila Općeg građanskog zakonika GZ-a, koja je moguće primijeniti temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. g. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46-pročišćeni tekst), a budući da je do stjecanja prava vlasništva originarnim putem-dosjelošću, prema navodima tužitelja došlo prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) odnosno prije 1. rujna 1980. g.

38. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći, nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo. Uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. U paragrafu 1461. OGZ-a govori se o zakonitom posjedu koji je utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu, kao na primjer zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata i t. d. Prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1464. OGZ-a posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način, ni on sam ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar.

39. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. tko drži iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jest onaj koji zna ili iz okolnosti slučaja mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje, dok prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina, dok se u slučaju protiv državne imovine traži se posjed od 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1472. OGZ- a).

40. Nadalje, za navesti je da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela koja je održana 14. veljače 2019. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

41. Prema tome, trebalo je utvrditi jesu li u trenutku podnošenja tužbe 30. kolovoza 2012. bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na utuženoj nekretnini.

42. Nakon provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da su tužitelji kako osobno tako i putem svojim prednika u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina dulje od potrebnih 30 godina.

43. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, a koje ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojne jer su neproturječni, životni, logični i skladu sa preostalim dokazima u spisu, a tuženici tijekom postupka nisu ničime osporili činjenice iznesene u tim iskazima, proizlazi da su prednici tužitelja kao i sami tužitelji, bili u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina dulje od potrebnih 30 godina prije podnošenja predmetne tužbe, a koje se vrijeme uračunava tužiteljima u vrijeme potrebno za dosjelost. U postupku je nesporno utvrđeno da su pravni prednici tužitelja još od kraja drugog svjetskog rata bili u posjedu predmetne nekretnine na način da su sve do kraja pedesetih godina sijali kukuruz, ječam i pšenicu te da na nekretninu nisu dolazili tuženici.

44. Kao što je već prethodno navedeno sukladno odredbi članka 18. stavka 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan je to i dokazati. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i odluci broj Rev-389/2014. Pretpostavka savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz cijelo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Tužitelj je u postupku dokazao da nije imao razloga posumnjati da predmetna nekretnina nije njegova. Na tuženiku je bio teret dokazivanja nepoštenja tužitelja i njihovih prednika, a što u postupku nije dokazano, dok su upravo tužitelji predlaganjem dokaza svoje navode i dokazali.

45. Prema tome, kako tužitelji predmetnu nekretninu posjeduju neprekidno kao samostalni i pošteni posjednik više od 20 godina, po ocjeni ovog suda, ispunjene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na istoj. Ovakvo shvaćanje sud je zauzeo i čitanjem povijesti promjena na katastarskim česticama od 13. prosinca 2016., iz koje evidenciji stare izmjere iz 1952.proizlazi da je kao posjednik predmetne čestica bio upisan upravo pravni prednik tužitelja BG pok. ZG za cijelo, a osim toga Ugovorom od 1. ožujka 1989. je izvršena dioba između pravnih sljednika pok. BG, oca prvotnih tužitelja i njihovog brata ZG temeljem koje je svakom od tužitelja pripao točno određeni dio nekretnina, a iz tog Ugovora proizlazi da je 2. tužitelju i pravnom predniku 1. tužiteljice pripala u vlasništvo i zemlja naziva "Poljakuša", za koju su svjedoci u svom iskazu naveli da je istu prednik tužitelja BG naslijedio od svog oca.

46. Jednako tako je za istaknuti da činjenica što je nekretnina zapuštena ne znači da i ta nekretnina nije u nesmetanom posjedu tužitelja dugi niz godina, za stjecanje vlasništva dosjelošću nije ključno da se određena nekretnina obrađuje, što je bio slučaj stjecanja na temelju agrara, već je ključno da ju je tužitelj imao na toj nekretnini kvalificirani posjed kroz određeno vremensko razdoblje, a što su tužitelji u postupku s uspjehom dokazali.

47. Člankom 130. stavkom 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

48. S obzirom na to da je tužitelj u postupku dokazao da je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju zakona (dosjelošću), to je na temelju članka 130. stavka 1. ZV-a trebalo odrediti da je ovlašten ishoditi i upis toga prava u zemljišnim knjigama.

49. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkama I i II..

50. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka osniva se na članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, ovaj sud smatra da tužiteljima pripada cjelokupan trošak postupka.

51. S obzirom na vrijednost predmeta spora (1.592,67 eura), odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

– sastav tužbe od 30. kolovoza 2012. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 27. ožujka 2015. u iznosu od 200,00 (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 13. siječnja 2016. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 21. ožujka 2016. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav ostalog podneska od 3. lipnja 2016. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/5 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 30. svibnja 2016. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 15. rujna 2016. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 5. listopada 2016. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 3. studenoga 2016. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 25. studenoga 2016. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– sastav ostalog podneska od 20. siječnja 2017. u iznosu od 50,00 (Tbr. 8/5 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 1. veljače 2017. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 11. travnja 2017. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 3. rujna 2019. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 13. prosinca 2019. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 28. siječnja 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 12. listopada 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

– sastav tužbe od 12. studenoga 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 29. rujna 2021. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

– zastupanje na uviđaju od 4. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 2. rujna 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav obrazloženog podneska od 25. kolovoza 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 9. prosinca 2022. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 22. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– sastav žalbe u iznosu od 248,75 eura (Tbr. 10/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 13. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife)

52. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 4.448,75 eura treba uvećati za 10% po osnovi zastupanja više osoba (Tbr. 36 Tarife), dakle trošak koji pripada tužiteljima po osnovi odvjetničkog zastupanja je 4.893,62 eura koje valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (Tbr. 46 Tarife), što ukupno iznosi 6.117,02 eura.

53. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati troškove objave oglasa u Narodnim novinama radi postavljanja privremenog zastupnika tuženicima u iznosu od 59,73 eura kao i troškove provedenog vještačenja u iznosu od 447,95 eura. Jednako im je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21.), priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura kao i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 106,18 eura.

54. Dakle, tužitelju je trebalo s osnove parničnih troškova priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od 6.810,51 eura.

55. U preostalom dijelu kojem su zatraženi troškovi postupka preko dosuđenog iznosa iz prethodne točke valjalo je odbiti zahtjev za naknadu troškova tužitelja kao neosnovan i to konkretno za podneske od 10. listopada 2024., 31. ožujka 2016., 27. veljače 2020., 20.- studenog 2020., 14. prosinca 2020 koji nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, a imajući na umu načelo ekonomičnosti postupka. Jednako tako nije im priznat sastav podneska od 22. rujna 2021., 23. ožujka 2022. budući da ti podnesci ne prileže ovom spisu, a nije im priznat ni trošak zastupanja na ročištu od 18. travnja 2018. budući da u spisu toga dana nije održano ročište. Osim toga tužiteljima nije ni priznat trošak sudskih pristojba preko dosuđenih budući da im ne bi pripadao sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi.

56. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Splitu 26. svibnja 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok se presuda na temelju priznanja može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP. ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku,

- pun tuženika pod 2-5, 9,12,13,14,15 JG

- tuženicima od 16-21

- privremenom zastupniku tuženih pod 7 i 8 Zoranu Ivišu