REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-220/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužiteljice AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, protiv Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Jurice Jurića i zakonskog zastupnika tuženika UB, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, te uz javnu objavu presude, 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] PUT sa 439 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužan priznati te glede svojeg vlasništva nad predmetnim nekretninama trpjeti upis prava vlasništva na ime tužiteljice, jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da tužiteljici AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.754,17 eura (dvije tisuće sedamsto pedeset četiri eura i sedamnaest centi) sa zateznim kamatama, po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1, siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od 25. svibnja 2026., pa do isplate, a sve navedeno u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 13. srpnja 2025. navodi kako je tuženik formalno upisan kao vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi PUT površine 439 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ističe da iako se formalno predmetna nekretnina vodi kao put, ista u naravi to nije, nego čini okućnicu tužiteljice.

1.1. Tužiteljica je faktički posjednik i stvarni vlasnik nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] PUT sa 439 m2, jer je je smatrala da joj ista čitavo vrijeme i pripada, pa je tužiteljica u posjedu nekretnina unazad više od 40 godina. Naime, tužiteljica je upisana kao vlasnica nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] ORANICA sa 647 m2, na kojoj nekretnini je u naravi kuća u [adresa] u [adresa], koju je nasljeđivanjem stekla od pokojnog supruga. Navedena nekretnina je u evidencijama katastra Državne geodetske uprave, Područnog ureda Osijek-Ispostave Đakovo označena kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Naime, pok. suprug AB, ŽB je još 1976. godine od Mjesne zajednice Đurđanci ishodio suglasnost za pravo korištenja nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], radi proširenja potkućnice, uz naknadu, čemu je i udovoljeno, te je isti upisan kao vlasnik navedene nekretnine. Međutim, očitom omaškom, u naravi se izostavila predmetna čestica označena kao kč. br. [katastarska čestica] PUT sa 439 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je ustvari dio okućnice i ranije svrhe proširenja ulaza u dvorište, s obzirom da se ta nekretnine nalazi do ulice i javnog puta.

1.2. Nadalje navodi kako je predmetna nekretnina omeđena ogradom, predstavlja dvorište i ulaz u dvorište AB i ne koristi se kao put dulje od 40 godina. Tuženik, nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, niti osporavao posjed tužiteljici, jer je tužiteljica stvarni vlasnik predmetnih nekretnina.

1.3. Tužiteljica u naravi uživa i nesmetano posjeduje predmetnu nekretnine dulje od 40 godina unazad, a radi se o kući i okućnici tužiteljice. Tužiteljica je tek sada došla do saznanja da predmetne nekretnine nisu upisane u cijelosti na njezinom imenu, jer je u postupku legalizacije izgrađene kuće, radi čega se odlučila na pokretanje ovog postupka i usklađenje formalnog stanja s faktičnim stanjem nekretnina.

1.4. Ukazuje kako je u neprekinutom i mirnom posjedu predmetne nekretnine, koje u naravi čine kuću i ograđenu okućnicu koji u cjelini održava tužiteljica, koja niti nema dodira s javnim putom, i dio je proširenja ulaza u nekretninu tužiteljice i dvorište. Tuženik nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, niti je tužiteljicu ikada itko smetao u posjedu ili negirao pravo na posjed, a taj posjed je u kontinuiranom trajanju od više od 40 godina. Tužiteljica ovim tužbenim zahtjevom nastoji uskladiti formalno stanje u zemljišnim knjigama s faktičnim stanjem.

1.5. Navodi da se prije pokretanja ovog postupka, u smislu odredbi članka 196.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP) obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no tuženik je dopisom od 6. ožujka 2025. odbio mirno rješenje spora.

1.6. Zaključno, tužiteljica u bitnome navodi kako predmetnu nekretninu posjeduje, održava i iskorištava neprestano već dulje od 40 godina, sama i po svojim prednicima i nikada ju nitko nije sprečavao ili ometao u njezinom posjedu, koji je pošten, istinit, neprekinut i miran. Slijedom navedenog, a na temelju odredbi članka 159. - 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVSP) predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 29. kolovoza 2025. u bitnome osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da prvenstveno osporava tvrdnje da bi tužiteljica imala pošten posjed predmetne kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2.1. Naime, navodi da je tužiteljica svjesna činjenice da nema pravni temelj koji bi ju ovlastio na posjed predmetne nekretnine, a što je razvidno iz same tužbe. Tako iz rješenja Općine Đakovo od 31. srpnja 1976. proizlazi da je navodnom predniku tužiteljice, ŽB, na korištenje dana isključivo kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a ne i predmetna nekretnina. Tvrdnje da se radi o omašci paušalne su i ničim dokazane, ovo tim više imajući u vidu da je na predmetnoj nekretnini stajao upis društvenog vlasništva, odnosno vlasništva Republike Hrvatske, pa nije jasno zašto prednik tužiteljice sve ove godine nije pokušao uredno otkupiti i predmetnu nekretninu ako mu je to bio cilj. Ukazuje kako i iz preostale dokumentacije, posebno Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 30. srpnja 1976., jasno proizlazi da je ŽB platio naknadu upravo i jedino za kč. br. [katastarska čestica], a ne i za predmetnu nekretninu.

2.2. Stoga, budući da se predmetna nekretnina uopće ne spominje te da za nju nije plaćena naknada, razvidno je da se dokumentacija priložena tužbi ne može smatrati valjanom pravnom osnovom za pošteno i zakonito stjecanje posjeda predmetne nekretnine. Jednako tako tuženik osporava i da bi korisnik iz navedenog rješenja, ŽB, uopće bio prednik tužitelja, budući da niti ova tvrdnja ničim nije dokazana.

2.3. Tuženik također ističe kako nije proteklo dovoljno vremena za stjecanje vlasništva dosjelošću. Naime, čak i kada bi prihvatili tvrdnje tužiteljice da je njezin posjed stečen u dobroj vjeri, opet je razvidno da posjed tužiteljice nije zakonit, budući da nema nikakvu pravnu osnovu koja bi ga ovlastila na držanje predmetne nekretnine. Budući da tužiteljica nema kvalificiran posjed, rok za stjecanje vlasništva dosjelošću iznosi 40 godina jer se radi o nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske, sukladno članku 159. stavak 4. ZVSP-a. Ukazuje kako je odredbom članka 388. stavak 4. ZVSP- a propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Stoga rok za stjecanje vlasništva dosjelošću nije protekao, budući da se isti rok od 40 godina računa tek od 1991. godine, sukladno članku 388. stavak 4. ZVSP-a, jer je nekretnina bila u društvenom vlasništvu. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u dokaznom postupku pročitao cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju te je pročitao izvadak iz BZP-a na dan 13. srpnja 2025. za zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.: 308811 [adresa] (list 5-12 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 13 spisa), izvadak iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.: 308811 [adresa] (list 14 spisa), Rješenje Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Đakovo, Sektretarijata za upravno pravne poslove i upravni nadzor od 31. srpnja 1976., broj:

UP-I-04/3-1354/1-1796 (list 15 spisa), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama (list 16 spisa), Potvrdu Skupštine Općine Đakovo, Mjesne zajednice Đurđanci (list 17 spisa), Rješenje Općinskog suda u Đakovu od 3. veljače 1977. (list 18 spisa), priznanice (list 19 spisa), izvod iz posjedovnog lista (list 20 spisa), izvod iz katastarkog plana (list 21 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 22-23 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenja spora (list 24 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Davida Crnova od 31. ožujka 2011., poslovni broj: O-104/11 (list 45-47 spisa), nalaz sudskog vještaka Darka Miloševića od 1. travnja 2026. (list 58-87 spisa), sud je obavio uviđaj na listu mjesta te saslušao svjedoka ĐB i tužiteljicu. Valja ukazati kako je sud izveo sve predložene dokaze.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovoga postupka je utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti predviđeni ZVSP- om koji se odnose na stjecanje nekretnine dosjelošću, pa da bi sud mogao deklaratorno utvrditi tužiteljicu kao vlasnicu predmetne nekretnine.

6. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je predmet ovog postupka, utvrđeno je da je kao vlasnik nekretnine upisan tuženik. Nadalje, čitanjem izvoda iz katastarskog plana te zemljišnoknjižnog izvatka za kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da se čestica kč. br. [katastarska čestica] nalazi pored čestice kč. br. [katastarska čestica] te da je kao vlasnica čestice kč. br. [katastarska čestica] upisana tužiteljica.

7. Nadalje, čitanjem Rješenja Socijalističke Republike Hrvatske, Općina Đakovo, Sekretarijata za upravno pravne poslove i upravni nadzor od 31. srpnja 1976., broj: UP-I-04/3-1354/1-1796, utvrđeno je kako je kč. br. [katastarska čestica] u naravi put sa 366 čhv, upisana u zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao društveno vlasništvo u općoj upotrebi, dodijeljeno na korištenje uz naknadu ŽB iz [adresa], kbr. 28. Čitanjem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim između Fonda naknada za nacionaliziranu imovinu općine [adresa] i ŽB **.**.1976., utvrđeno je kako je kč. br. [katastarska čestica] sa 366 čhv, dano na korištenje ŽB uz naknadu u ukupnom iznosu od 14.640,00 dinara. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Đakovu od 3. veljače 1977. utvrđeno je kako je kč. br. [katastarska čestica] sa 366 čhv otpisana iz zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te je uknjiženo pravo korištenja na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u korist ŽB. Čitanjem prizanica na listu 19 spisa utvrđeno je kako je ŽB isplatio ugovoreni iznos od 14.640,00 dinara u tri obroka (3.000,00 dinara + 3.640,00 dinara + 8.000,00 dinara).

7.1. Nadalje, čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Davida Crnova od 31. ožujka 2011., poslovni broj: O-104/11, UPP-OS-47/11-7, utvrđeno je kako su sve nekretnine u trenutku smrti ŽB, pripale zakonskoj nasljednici AB, inače supruzi ostavitelja.

8. Čitanjem nalaza sudskog vještaka broj: 1/2026 Darka Miloševića od 1. travnja 2026., utvrđeno je kako je vještak izmjerom na terenu utvrdio da na predmetnoj nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postoje izgrađeni objekti čvrstog i privremenog karaktera, a naročito zidana ograda do ulice što onemogućuje bilo kakav pristup toj nekretnini. Navedeno je vidljivo iz priloženog grafičkog priloga 1. Geodetska situacija stvarnog stanja terena u mjerilu 1:500 na DKP, gdje su crvenom bojom prikazani svi čvrsti objekti, koji se nalaze na predmetnoj parceli. Vještak nadalje navodi kako uz snimljene objekte, na predmetnoj čestici, kao što su zidana ograda, pušnica, sabirna jama sa wc-om, žičana ograda nalazi i nekoliko objekata izrađenih od drveta, koje nije snimio jer nisu čvrstog karaktera, ali su prikazani na grafičkom prilogu broj 2. Geodetska situacija stvarnog stanja terena u mjerilu 1:500 na DKP i digitalnom ortofotu.

8.1. Vještak navodi kako se navedena nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], trenutno ne koristi kao javni put, jer nema kolni prilaz na javno-prometnu površinu tj. kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Glavna ulica) zbog postojeće zidane ograde, a i da ga ima ne bi se mogla koristit zbog drugih postojećih izgrađenih čvrstih objekata , kao što je pušnica , sabirna jama s wc-om, žičana ograda kao i drugih drvenih objekata koji nisu čvrstog karaktera. Predmetna nekretnina trenutno predstavlja dio dvorišta tužiteljice, koja jedina ima pristup istoj. Uvažavajući mišljenje i odluku koju će donijeti sud, ako bude pozitivna u smislu zahtjeva tužiteljice, vještak predlaže da se izradi geodetski elaborat za evidentiranje ili promjenu podataka o načinu uporabe katastarskih čestica čime se više u javnim evidencijama ne bi vodio „put“ nego „dvorište“.

8.2. Valja ukazati kako se tužiteljica podneskom od 5. svibnja 2026. očitovala na način da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, smatra da nije potrebno pozivanje vještaka na raspravu radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja te predlaže da sud zaključi glavnu raspravu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik je rješenjem ovoga suda od 8. travnja 2026., poslovni broj: P-220/2025-16, pozvan očitovati se na nalaz i mišljenje vještaka, ali isto nije učinio.

9. Iz iskaza tužiteljice danog na ročištu 12. siječnja 2026., tužiteljica je navela kako je njen pokojni suprug je otprilike 1976. godine stekao nekretninu – kuću od Mjesne zajednice, a ona je istu naslijedila od pokojnog supruga na temelju rješenja o nasljeđivanju. Čestica 764/1, a koja u katastru i zemljišnoknjižnom izvatku predstavlja put u naravi je dio zemljišta pored njene kuće, a koje je ograđeno ogradom. Tužiteljica u svome iskazu navodi kako predmetna čestica u naravi nije put. Nikada ju nitko nije tjerao sa iste čestice niti je ikada s bilo kime, kako ona tako i njen pokojni suprug, imala problema u vezi predmetne katastarske čestice. Smatra da je predmetna čestica vlasništvo njenog supruga i nje obzirom da je njen pokojni suprug platio predmetnu česticu.

9.1. Zakonski zastupnik tuženik prigovorio je iskazu u cijelosti, a posebno u dijelu u kojem se tvrdi da bi suprug tužiteljice platio predmetnu nekretninu budući da je isto u suprotnosti s materijalnim dokazima u spisu odnosno s rješenjem od 31. srpnja 1976. u kojem stoji da će isti otkupiti samo česticu broj 764/4.

10. Iz iskaza svjedoka ĐB danog na ročištu 12. siječnja 2026. proizlazi kako su njegovi roditelji još 1976. od Mjesne zajednice kupili između ostalog i česticu 764/1, a nakon toga su na istoj zasadili voćke, izgradili pušnicu koja se i dan danas nalazi na predmetnoj čestici. Predmetnu česticu, ali i druge, njegovi su roditelji kupili od Mjesne zajednice radi proširenja dvorišta, a nije mu poznato zašto čestica 764/1 nije bila predmet kupoprodaje sa Mjesnom zajednicom. Nikada nitko nije osporavao posjedovanje predmetne čestice, a njegova majka i on su sami pokrenuli postupak radi utvrđenja vlasništva predmetne čestice.

10.1. Zakonski zastupnik tuženika stavio je identičan prigovor na iskaz svjedoka kao i na iskaz tužiteljice.

11. Sud prihvaća svu materijalnu dokumentaciju kao istinitu budući da stranke istu niti ne spore, odnosno ne spore sadržaj naveden u istoj. U odnosu na iskaze svjedoka ĐB i tužiteljice, osnovan je prigovor tuženik dan na ročištu 12. siječnja 2026. Naime, čitanjem Rješenja Socijalističke Republike Hrvatske, Općina Đakovo, Sekretarijata za upravno pravne poslove i upravni nadzor od 31. srpnja 1976., broj: UP-I-04/3-1354/1-1796 na listu 15 spisa, utvrđeno je kako je kč. br. [katastarska čestica] u naravi put sa 366 čhv, upisana u zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao društveno vlasništvo u općoj upotrebi, dodijeljeno na korištenje uz naknadu ŽB iz [adresa], kbr. 28. Isto tako, čitanjem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim između Fonda naknada za nacionaliziranu imovinu općine Đakovo i ŽB **.**.1976., utvrđeno je kako je kč. br. [katastarska čestica] sa 366 čhv, dano na korištenje ŽB uz naknadu u ukupnom iznosu od 14.640,00 dinara, a naposlijetku, čitanjem rješenja Općinskog suda u Đakovu od 3. veljače 1977. utvrđeno je kako je kč. br. [katastarska čestica] sa 366 čhv otpisana iz zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te je uknjiženo pravo korištenja na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u korist ŽB. Čitanjem prizanica na listu 19 spisa utvrđeno je kako je ŽB isplatio ugovoreni iznos od 14.640,00 dinara u tri obroka (3.000,00 dinara + 3.640,00 dinara + 8.000,00 dinara). Dakle, u pravu je tuženik kada prigovora iskazu tužiteljice i svjedoka ĐB da bi pok. ŽB, inače suprug tužiteljice, od Mjesne zajednice kupio česticu kč. br. [katastarska čestica], a koja je predmet ovog spora. Pok. suprugu tužiteljice nedvojbeno je dana na korištenje uz naknadu čestica kč. br. [katastarska čestica], koju je on u cijelosti isplatio, ali ista čestica nije istovjetna sa kč. br. [katastarska čestica], stoga čestica 764/1 nije bila predmetnom obvezno pravnog odnosa Mjesne zajednice i pok. supruga tužiteljice, a kako to navode tužiteljica i njen sin, svjedok ĐB.

11.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Darka Miloševića, slijedom činjenice što je isti izrađen u skladu s pravilima struke, a stranke, nakon što ih je sud pozvao na očitovanje na nalaz i mišljenje, nisu imale primjedbi na isti.

12. Odredbom članka 159. stavak 1. ZVSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema stavku 2. istog članka, samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema stavku 4. istog članka, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

12.1. Odredbom članka 160. stavak 1. ZVSP-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članka propisano je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. istog članka propisano je da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću (stavak 4.). Prema stavku 5. istog članka, kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću. Naposlijetku, stavkom 6. istog članka propisano je da na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

13. Valja ukazati kako je tužbeni zahtjev usmjeren na stjecanje prava vlasništva tužiteljice nad kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to na temelju izvanredne dosjelosti. Pri tome valja ukazati kako za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću je dovoljno da je posjed pošten, a poštenje posjeda se predmnijeva.

13.1. Pravni standard "poštenog posjednika" određuje onog koji nije znao niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj: Rev 857/13-3 od 4. travnja 2018.). Poštenje posjednika se predmnijeva, ali radi se o oborivoj zakonskoj predmnjevi kako to proizlazi iz odredaba ZVSP-a, ali i iz odluke Ustavnog suda RH broj: U-III-6116/2020 od 24. veljače 2021. Nesavjesnost posjednika kao zapreka za stjecanje vlasništva dosjelošću ne može se izvesti iz same okolnosti da je kao vlasnik nekretnine upisana druga osoba, već onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan je to i dokazati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 389/2014-5 od 29. svibnja 2019., Rev 32/97 od 16. rujna 1997., Rev 2468/10 od 21. veljače 2012. i Rev 2426/90 od 15 veljače 1991.). Nepošten je posjednik koji zna ili mora znati da nema pravo (samostalno) posjedovati nekretninu. Činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da povjerava stanje u zemljišnim knjigama (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev x 76/2014 od 21. listopada 2014.).

13.2. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu kako se rok od 40 godina računa tek od 1991., sukladno odredbi članka 388. stavak 4. ZVSP-a, jer je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, valja ukazati da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 1048/2023-2 od 3. siječnja 2024. zauzeto pravno shvaćanju da na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama članka 159. stavak 3. i 4. ZVSP-a ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZVSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U- I-58/97 od 17. studenoga 1999.

13.3. Odredbom članka 128. stavak 1. ZVSP-a propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 3. istog članka propisano je da stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

13.4. Sud opetovano ukazuje na odredbu članka 160. stavak 3. ZVSP-a, prema kojoj nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Dakle, nasljednik se postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, trenutkom smrti umrle fizičke osobe, a rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti tj. tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev 827/2020-7 od 20. prosinca 2023.).

14. Sud prihvaća iskaze tužiteljice i svjedoka ĐB u dijelu u kojem navode kako predmetnu česticu posjeduju od 1976. kao dio dvorišta nekretnine u vlasništvu tužiteljice, i to kako putem pok. supruga tužiteljice ŽB do njegove smrti 20. veljače 2011., pa tako i tužiteljica osobno od smrti pok. supruga do danas. Isto tako, sud prihvaća i navode tužiteljice kako je njezin posjed neprekinut i miran, odnosno da nju, pa tako i njenog pok. supruga, nitko nikada nije tjerao sa iste čestice niti su ikada s bilo kime imali problema u vezi iste. Tuženik nije priložio niti jedan dokaz kojim bi opovrgnuo navode tužiteljice, a da je iskaz tužiteljice i svjedoka istinit u tome dijelu, potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka koji navodi da nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], se trenutno ne koristi kao javni put, jer nema kolni prilaz na javno- prometnu površinu tj. kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Glavna ulica) zbog postojeće zidane ograde, a i da ga ima ne bi se mogla koristit zbog drugih postojećih izgrađenih čvrstih objekata, kao što je pušnica, sabirna jama s wc-om, žičana ograda kao i drugih drvenih objekata koji nisu čvrstog karaktera. Predmetna nekretnina trenutno predstavlja dio dvorišta tužiteljice, koja jedina ima pristup istoj. Dakle, sporna čestica 764/1 u naravi zaista predstavlja dio dvorišta nekretnine u vlasništvu tužiteljice, a koja nekretnina se nalazi odmah pored kč. br. [katastarska čestica], i označena je kao kč. br. [katastarska čestica] te upisana u zk. ul. broj: [broj ZK uloška]. Upravo iz razloga tog razloga, životno je i logično, te potkrijepljeno iskazima tužiteljice i svjedoka, da nekretninu koja u naravi predstavlja dio dvorišta nekretnine u vlasništvu tužiteljice, posjeduje tužiteljica, kako osobno, tako i putem prednika, pok. supruga. Na sudu je preostalo jedino utvrditi vrijeme posjedovanja, a što je i ranije obrazloženo.

15. Zaključno, sud je pravnog shvaćanja da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću. Cijeneći činjenicu da se nalazi u samostalnom, nesmetanom posjedu nekretnine osobno i putem pok. supruga ŽB neprekidno više od 40 godina, koji posjed nije stečen silom, prijevarom niti zlouporabom povjerenja, a kada su ga stekli nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed te ih nitko nikada nije smetao u posjedovanju, to su ispunjene pretpostavke propisane člankom 159. stavkom 3. ZVSP-a, pa je odlučeno kao u izreci.

16. Tužiteljica je potraživala naknadu troškova ovog postupka. Prema članku 154. stavak 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužiteljica je u ovom sporu uspjela u cijelosti pa joj je tuženik dužan naknaditi troškove postupka.

16.1. Prema odredbi članka 155. ZPP-a tužiteljici pripada zatraženi trošak nagrade odvjetniku za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 15. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa)), sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastava podneska od 16. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), nazočnosti na ročištu 27. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), nazočnosti na ročištu 12. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), nazočnosti na očevidu na licu mjesta održanom 9. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 7. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastava podneska od 5. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), nazočnosti na ročištu 25. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), nazočnosti ročištu za objavu presude 26. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 eura, što je 1.700,00 eura, uvećano za 425,00 eura PDV-a, ukupno 2.125,00 eura. Tužiteljici pripada i uplaćeni predujam za troškove vještačenja u zaraženom iznosu 549,48 eura. Tužiteljici pripada i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 79,69 eura.

16.2. Stoga je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.754,17 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO).

Đakovo, 26. svibnja 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – putem punomoćnika

2. Tuženiku – putem zakonskog zastupnika