REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23, 21260 Imotski

P-939/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužiteljice ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mislavi Jonjić Bušić, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku PB, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica i posjednica nekretnine koju je stalni sudski vještak za geodeziju Davor Bubalo, dana 14. travnja 2025.g., u dopuni geodetskog vještva, označio slovima A-B-C-D i identificirao kao d. č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 70, k. o. [katastarska općina], površine 57m² i kao d. č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 43, k. o. [katastarska općina], površine 69m², ukupne površine 126 m². Skica čini sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu, u ostvarivanju njenih vlasničkih prava na nekretnini koju je stalni sudski vještak za geodeziju Davor Bubalo, dana 14. travnja 2025.g., u dopuni geodetskog vještva, označio slovima A-B-C-D i identificirao kao d. č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 70, k. o. [katastarska općina], površine 57m² i kao d. č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 43, k. o. [katastarska općina], površine 69m², ukupne površine 126 m², na način da na istoj prestane sjeći vinovu lozu i uništavati predmete te mu se zabranjuje ponavljanje svakog takvog ili sličnog uznemiravanja, dok se tužiteljica odbija za više traženo.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime troškova ovoga postupka iznos od 4.797,25 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda 27. svibnja 2012. tužiteljica tvrdi da je vlasnica i posjednica nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], površine oko 600 m[2] , sve upisano u posjedovnom listu Ureda za katastar od 28. studenog 2007. za K. O. [katastarska općina]. Tužiteljica tvrdi da su na ovoj nekretnini rasle tri loze i da je na njoj bilo odloženo i kameno korito, koje je tuženik slupao, a loze posjekao i to u listopadu 2011. stoga tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev opisan u izreci presude, kojega je konačno uredila podneskom od 28. svibnja 2025. i traži da se u odnosu na tuženika utvrdi vlasnicom i posjednicom predmetne nekretnine, a da je tuženik dužan prestati svojatati ovu nekretninu i naknaditi joj štetu za uništene loze i kameno korito te isplatiti troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio istoj u cijelosti, s prijedlogom da ista bude odbijena, a tužiteljica obvezana na plaćanje troškova ovoga postupka. Osporio je površinu premetne nekretnine, kao i da je slupao kameno korito, ali je priznao da je počupao tri zasađene loze. Osim navedenog, tuženik je istakao da je čatrnja i površina oko nje isključivo njegovo vlasništvo koje je tuženik naslijedio iza smrti svoje majke koja je ovu nekretninu na kojoj je sagrađena čatrnja kupila 1952. godine.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem prijepisa posjedovnog lista br. 70 Ureda za katastra Imotski od 28. studenog 2007., Kupoprodajnog pisma "U Zagvozdu dana 17. lipnja 1952." zaključenog između ŠB pok. Z i ĐB žene PB "za jednu čatrnju", obavljen je očevid uz nazočnost mjernika vještaka Perice Puljića 19. svibnja 2016. kada je identificirana predmetna nekretnina, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Puljića sa skicom lica mjesta i fotografijama, uz suglasnost stranaka obavljen je drugi očevid s novim vještakom Davorom Bubalom i to 13. veljače 2018., pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Davora Bubala od 24. siječnja 2023., obavljena je dopuna ovog vještačenja, odnosno usuglašavanja navedenih nalaza i mišljenja koje je sačinio dipl. ing. Davor Bubalo od 14. travnja 2025., izveden je dokaz saslušanjem JB pok. F, ĆB pok. ŠB, ŽB pok. PB, DB pok. P kao svjedoka u postupku, izveden je dokaz čitanjem rješenja o nasljeđivanju ovoga suda O-347/70 iza OB pok. PB, rješenja o nasljeđivanju ovoga suda O-389/75 iza JB, Ugovora o diobi imovine "U [adresa], 7. listopada 1985." zaključenog između ZBO i FB, Ugovora o zamjeni nekretnina " [adresa], 23. veljače 2001." zaključenog između FB i OB pok. PB.

4. Osnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kao vlasnice ili kvalificirane posjednice prema tuženiku s zahtjevom da je prestane uznemiravati u njenom pravu vlasništva, uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, te da se ubuduće kani svakog daljnjeg pačanja u ovu nekretninu. Tužiteljica ustaje negatornom vlasničkom tužbom koju vlasnik- posjednik može podići protiv svakoga onoga koji je neosnovano uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari i zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Tužiteljica ili aktivno legitimirana je vlasnica stvari no ovom tužbom može se poslužiti i kvalificirani posjednik, odnosno predmnijevani vlasnik kako to propisuje članak 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZV). Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. članka 167. ZV-a mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika, na njoj je da to i dokaže.

6. Sporno je, pa je trebalo utvrditi u postupku je li tužiteljica vlasnica nekretnine označene u izreci presude i je li je tuženik svojim radnjama koje znače svojatanje prava omeo u njenom pravu vlasništva. Uz navedeno, potrebno je istaći da je tuženik u odgovoru na tužbu iskazao da je nekretnina na kojoj je izglađena čatrnja njegovo vlasništvo da bi na raspravnom zapisniku od 19. ožujka 2024. iskazao da je nekretnina koja je predmet postupka a koja je u naravi dvorište i na kojoj je položena čatrnja je zajedničko vlasništvo, a na raspravnom zapisniku od 28. svibnja 2025. iskazao je da je predmetni prostor vlasništvo tužiteljice i da on na isti ne polaže nikakva prava i nakon toga priznao tužbeni zahtjev tužiteljice. No međutim i kod ovakvih tvrdnji tuženika trebalo je u prvom redu utvrditi što je sporno u ovom postupku.

7. Kako bi se utvrdile sporne okolnosti obavljen je očevid na licu mjesta uz nazočnost mjernika vještaka Perice Puljića 19. svibnja 2016. kada je utvrđeno da se sporna nekretnina nalazi u Zagvozdu, u zaseoku Gornji Buljubašići i da se u naravi radi o dvorištu ispred kamene prizemnice u kojem se u središnjem dijelu nalazi metalna odrna uz koju je zasađena vinova loza. Sve ovo vještak Perica Puljić prikazao je na skici lica mjesta, a vidljivo je i na fotografijama koje prileže istom. Nakon što je ovaj nalaz i mišljenje dostavljen strankama, izveden je dokaz saslušanjem JB kao svjedoka u postupku koji je iskazao da mu je poznata nekretnina o kojoj je riječ u ovom postupku jer je kod tužiteljice renovirao njenu drugu kuću koja je položena do kuće ispred koje je položeno dvorište koje je predmet ovog postupka da je tuženik počeo vikati i prijetiti i tužiteljici je polomio nekoliko loza i razbio kamenicu- korito koje je položeno ispred njene kuće. Iskazao je da tuženik na ovu nekretninu ne polaže nikakva prava jer da je njegova kuća položena uviše, a da tužiteljica ovu nekretninu posjeduje ima više od 30 godina, koju je njen suprug PB naslijedio od svoga strica za kojega se nije mogao sjetiti kako se zove. ĆB, saslušan kao svjedok u postupku, koji je susjed parničnim strankama iskazao je da su tužiteljičine loze i kamenica, a da bi čatrnja pripadala tuženiku, a koja je položena ispred tužiteljičine kuće, točno ispod stola, da bi ŽB iskazao da je ovo dvorište zajedničko. DB pok. P u svom iskazu naveo je da je ova nekretnina stečena od OB, pored koje je kuća tužiteljičinog supruga koju je on stekao u diobi sa bratom FB. Nije znao čije je dvorište ali je znao da je čatrnja tuženikova, tim da je iskazao da postoji još jedna čatrnja na ovom prostoru koja je pripadala tužiteljičinom suprugu.

Nakon navedenog, stranke su se usuglasile da se ponovno obavi očevid na licu mjesta, kao i da vještvo sačini drugi vještak, i to Davor Bubalo. Vještak Davor Bubalo sačinio je nalaz i mišljenje 24. siječnja 2023. i prikazao nekretninu koja je predmet ovoga postupka te je nakon primjedbi tužiteljice sačinio dopunski nalaz i mišljenje u kojem je korigirao površine onako kako je to iskazao Perica Puljić u svom nalazu i mišljenju od 10. lipnja 2016. gdje je utvrđeno da je predmet postupka nekretnina označena kao d. č. zem. [katastarska čestica] površine 57m[2] i d. č. zem. [katastarska čestica] površine 69m , ukupne površine 126m , koja je označena slovima A-B-C-D na koja utvrđenja vještaka stranke nisu imale daljnje primjedbe.

U skladu s navedenim tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 28. svibnja 2025. kojim je odustala od štete za uništeno korito-kamenicu.

8. Nakon navedenog, bilo je potrebno analizirati sadržaj Ugovora o diobi imovine "U [adresa], 7. listopada 1985." koji je zaključen između supruga tužiteljice i tuženika. U tom ugovoru stranke suglasno utvrđuju da su isključivi nasljednici između smrti svoga strica OB pok. PB, a što je razvidno iz rješenja o nasljeđivanju ovoga suda O-347/70, kao i da su nasljednici iza smrti svoga oca JB što je razvidno iz rješenja ovoga suda O-389/75 te dogovaraju da PB u njegov materijalno odijeljeni dio pripada stojna kuća pok. strica u Zagvozdu i sve njegove nekretnine, izuzevši one za koje se navodi da pripadaju tuženiku, s tim da PB pristaje da kuća i sve druge nekretnine njihovog oca pripadaju u vlasništvo bratu FB, osim nekretnine zvane "Grabovina". Isto tako utvrđuju da tuženiku pripadaju nekretnine pok. strica i to "jedna lastva na kojoj se nalazi wc i još dvije lastve ispod te lastve, lastva zvana "Osrdak", "Donja Klačina", "dio u Medovija docu", "Jerkovišće" i "Opločja".

9. Iz Ugovora o zamjeni nekretnina koji je zaključen između FB i OB pok. PB od 23. veljače 2001. razvidno je da su mijenjali nekretnine, ali da predmet tog ugovora nije nekretnina koja je predmet ovoga postupka.

10. Kada se sadržaj Ugovora o diobi imovine "U [adresa], 7. listopada 1985." dovede u kontekst s ostalim dokazima izvedenim u tijeku ovoga postupka, a posebice s iskazom JB pok. F i DB pok. P kojima sud u potpunosti vjeruje, za razliku od ostalih svjedoka saslušanih u ovom postupku, može se zaključiti da su suprug tužiteljice i tuženik kao nasljednici svoga strica pok. OB podijelili njegovu imovinu baš onako kako je navedeno u spomenutom ugovoru. Iskazima saslušanih svjedoka utvrđeno je da je tužiteljica u posjedu ove nekretnine više od 30 godina i da je tuženik omeo tužiteljicu tako što je slomio loze i polupao kamenicu-korito. Gdje je čatrnja o kojoj tuženik govori tijekom cijelog postupka nije utvrđeno, odnosno tuženik nije dokazao ovu tvrdnju, kao ni da polaže prava na predmetnu nekretninu.

11. Prema odredbi članka 7. Stav 1. i članka 219. Stav.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojim temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je vlasnik spornog prostora, jer dokazi izvedeni tijekom postupka ukazuju na suprotno. Isto tako, nije dokazao ni gdje bi se nalazila čatrnja, koja nije ni predmet postupka. Pri svemu je potrebno imati na umu različita iskazivanja tuženika tijekom trajanja ovoga postupka.

12. Imajući na umu gornja utvrđenja suda, kao i citiranu zakonsku odredbu članka 166. ZV-a kojom je određeno da ako je stvar oduzeta i u smislu odredbe članka 167. ZV-a ako je uslijedilo bespravno uznemiravanje, tužiteljici pripada vlasnička zaštita, kao eventualno predmnijevanom vlasniku prema bilo kojoj osobi, ukoliko dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja. Dokazima izvedenim tijekom postupka tužiteljica je dokazala zakonitost posjeda, odnosno pravnu osnovu - Ugovor o diobi imovine, koji je objektivno valjan. Isto tako, dokazala je i istinitost posjeda kojega je stekla na način predviđen zakonom, a nije stečen na viciozan način, dok se savjesnost presumira. Dakle, tužiteljičin tužbeni zahtjev je prihvaćen i ona nije morala dokazati svoje vlasništvo, već je bilo dovoljno da dokaže svoje jače pravo na posjed, što je tužiteljica i učinila, dok tuženik nije dokazao da ima bilo kakvu pravnu osnovu ometati tužiteljicu u posjedovanju svoje nekretnine.

13. Zbog svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

14. Tužiteljica je popisao trošak postupka, o kojem je odlučeno sukladno članku 154.stav 1. ZPP-a. Tužiteljici je priznato za sastav tužbe, za ročišta održana dana 11.02.2016., 24.03.2016., 19.05.2016., 22.09.2016., 27.10.2016., 02.12.2016., 27.02.2017., 04.04.2017., 19.09.2017., 26.10.2017., 13.02.2018., 19.03.2024., 09.05.2024., 28.05.2025., 02.04.2026. , te za podneske od 15.07.2016., 26.01.2017., 04.04.2017., i 16.10.2017., 28.05.2025. za svaku radnju po 100 bodova, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 142/12 i dr.) , ukupno 2100 bodova što uvećano za vrijednost boda u iznosu od 2 EUR a daje iznos od 4.200,00 EUR-a, koji iznos je potrebo uvećati za 597,25 EUR na ime učinjenih vještačenja, što daje iznos od 4.797,25 EUR, koliko je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovoga postupka.

Ocijenivši ove izdatke potrebitim za vođenje ove parnice u smislu članka 155. ZPP-a sud je obvezao tuženika da tužiteljici na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 4.797,25 EUR.

U Imotskom, 26. svibnja 2026.

SUDAC

Nevenka Kolovrat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.