Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-478/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kurjan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tajana Krivić, odvjetnica u Zagrebu, radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-54/2023-39 od 2. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika BS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-54/2023-39 od 2. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženiku BS iseliti iz nekretnine-suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-41), u naravi stana broj 1, na VIII (osmom) katu koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i lođe u ukupnoj površini od 61,75 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, koja je nekretnina/stan upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. [broj ZK uloška], zgrada mješovite uporabe, [adresa], 14, 16,18, 20, 22, sagrađene na zk.č.br. 1004/6 k. o. [katastarska općina] i predati ga slobodnog od osoba i stvari u isključivi posjed tužitelju (stavak I. izreke) te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40.162,39 EUR-a, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 4.824,30 EUR-a sve sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2026. do isplate (stavak II. izreke), dok se tužitelj odbija s dijelom tuženog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose od kojih se sastoji glavnica od 40.162,39 EUR-a i to za razdoblje od zatraženog dospijeća svakog iznosa do 1. veljače 2026., kao i dio zahtjeva za isplatu iznosa od po 481,03 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec za razdoblje nakon 18. prosinca 2025. (stavak III. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. i II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer je presuda razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

7.Tako je utvrdio:

-da je tužitelj JS zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine -stana broj 1, na VIII (osmom) katu koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice s WC- om, hodnika i lođe u ukupnoj površini od 61,75 čm na adresi [adresa]:

-da je vlasništvo navedenog stana stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s majkom ĐS **.**.2016.

-da je tužitelj pozvao tuženika dopisom od 20. rujna 2016. na iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana;

-da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4971/2016-40 od 24. travnja 2020. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika BS radi utvrđenja ništetnim navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju;

-da je tuženik u posjedu stana, te da tužitelj nema ključeve istog;

-da predmetni stan predstavlja tuženikov dom;

-da je sud prvoga stupnja proveo test razmjernosti te je utvrdio da je miješanje države putem sudbene vlasti u pravo tuženika na dom kroz odluku o iseljenju utemeljeno na zakonu i to na odredbama čl. 161. st. 1. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP) koja ovlašćuje vlasnika zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari s obzirom da tuženik predmetni stan drži u posjedu bez pravne osnove;

-da je sud prvoga stupnja ocijenio da je navedeno miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja jer se takvim vidom miješnja sudbene vlasti štiti vlasništvo tužitelja koji ima pravo posjedovati svoju stvar u kojem je smislu takvo miješanje države u sk ladu s čl. 8. st. 2. EKLJP jer tuženik nema niti vlasničko niti suvlasničko pravo na predmetnom stanu;

- da je miješanje države nužno u demokratskom društvu kako bi se osigurala vlasnička prava tužitelja;

-da sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka ing. Daria Šerera proizlazi da se za stan slične kvadrature i lokacije za sporno razdoblje od mjeseca svibnja 2016. do mjeseca prosinca 2025. mogla postići tržišna najamnina u visini od ukupno 40.162,39 EUR-a.

8. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja sud prvoga stupnja primjenom odredba čl. 161. i čl. 162. te čl. 165. st.1. ZVDSP odlučuje kao pod stavkom I. i II. izreke prvostupanjske presude.

8.1. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

9. Žalbeni navodi tuženika da je tijekom cijelog postupka htio sporazumno s tužiteljem urediti njihove osobne i imovinsko-pravne odnose nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude jer stranke svoje odnose mogu sporazumno urediti i izvan ovog postupka.

10. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika da sud prvoga stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenice da tuženik koristi predmetni stan od rođenja koji smatra svojim domom, da nema druge nekretnine za život, kao niti pokretnine veće vrijednosti, da prima na ime braniteljske skrbi iznos od 173,00 EUR-a kao i braniteljski vaucher u iznosu od 73,00 EUR-a za podmirivanje režija, valja istaći da je unatoč takvim navodima tuženika o njegovoj teškoj materijalnoj situaciji, iseljenje opravdano jer nije sporno da se tuženik nalazi u predmetnom stanu u vlasništvu tužitelja bez pravne osnove, da ga je tužitelj nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju još 2016. pozvao da se iseli i preda mu u posjed predmetni stan jer će u protivnom sudskim putem tražiti njegovo iseljenje. Tuženik je, dakle, bio svjestan da mora napustiti predmetni stan i da u istom nije ovlašteni stanovati, a unatoč tome je u istom nastavio živjeti, time da ničim nije dokazao da je primjerice kao branitelj odbijen od strane nadležnih tijela sa zahtjevom za stambenim zbrinjavanjem, slijedom čega su takvi žalbeni navodi tuženika neosnovani.

11. Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

13. U nepobijanom dijelu (stavak III. izreke), presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić