Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-476/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] str. 25, 2. tužitelja OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] str. 25, 3. tužitelja TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] str 25, koje zastupa punomoćnik Ante Udovičić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] D 8, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp- 53/2022 od 12. ožujka 2026., 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba 1. tužitelja DĆ, 2. tužitelja ĐĆ i 3. tužitelja TĆ, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-53/2022 od 12. ožujka 2026. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik u periodu od 1. listopada 2021.g., pa do 21. travnja 2022.g., zasmetao tužitelje ad1), ad2) i ad3) u mirnom suposjedu kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa]., na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima kuće, iz stana na drugom katu i stana u potkrovlju koji je orijentiran južno iznio dio namještaja tužitelja ad1), ad2) i ad3), čime ih je smetao u posjedu ovih stanova, te istog odložio u stanu položenom na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] na petom katu, u zgradi anagrafske oznake [adresa], čime im je oduzeo i suposjed ovog stana, pa se nalaže tuženiku da uspostavi posjedovno stanje kakovo je bilo prije smetanja, tako da tužiteljima ad1), ad2) i ad3) preda ključ ulaznih vrata za kuću anagrafske oznake [adresa], a namještaj odnesen iz stanova iz iste kuće vrati iz stana položenog u zgradi na petom katu sve anagrafske oznake [adresa]., te se tuženiku zabranjuje takovo i slično smetanje tužitelja ad1), ad2) i ad3) u buduće u posjedu opisanih nekretnina, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe. "

II/ Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu 1.231,18 eura.“

2. Protiv navedenog rješenja žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, ali pred drugog suca, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite zbog smetanja suposjeda kuće na adresi [adresa], i posjeda stana na drugom katu i južno orijentiranog stana u potkrovlju predmetne kuće, kao i zbog smetanja suposjeda stana na petom katu zgrade u [adresa] u [adresa], u koji su, prema tvrdnjama tužitelja, prenesene njihove stvari i dio namještaja nakon što je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima kuće u [adresa].

5. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalbeni navodi tužitelja, jer pobijano rješenje nema jasne, potpune i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, uslijed čega se pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja za sada ne mogu ispitati.

6. Naime, prvostupanjski sud s jedne strane utvrđuje da su tužitelji od 2015. do 2021. godine boravili u predmetnoj kući i koristili stan na drugom katu, pri čemu izrijekom navodi da su „jasno bili u posjedu stana u kojem su boravili“, dok s druge strane odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelji nisu dokazali samostalnost posjeda, pri čemu za sada ne daje jasne i dostatne razloge zbog kojih utvrđene okolnosti ne bi bile od značaja za pružanje posjedovne zaštite.

7. U parnicama zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 441. ZPP i odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP), raspravlja se samo o činjenicama koje se tiču posljednjeg posjeda i nastalog smetanja, s time da je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji, mirni i faktični posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan.

8. Prema čl. 10. st. 1., 2. i 3. ZVDSP osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a faktičnu vlast može izvršavati neposredno ili posredno.

9. Odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, s time da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći (stavak 4.).

10. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZVDSP, sud pruža zaštitu posjeda, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Tužbeni zahtjev usmjeren na zaštitu od smetanja posjeda treba se sastojati, dakle, od deklaratornog (utvrđenje čina smetanja) i kondemnatornog dijela (uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog smetanja posjeda ubuduće) te se i o deklaratornom i o kondemnatornom dijelu odlučuje izrekom rješenja u postupku radi smetanja posjeda.

11. Polazeći od navedenog pravnog okvira, za sada se osnovano ukazuje da su razlozi pobijanog rješenja proturječni i nedostatni, jer prvostupanjski sud s jedne strane utvrđuje da su tužitelji tijekom razdoblja od 2015. do 2021. godine boravili u predmetnoj kući i koristili stan na drugom katu, dok s druge strane odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da nije dokazan samostalan posjed, pri čemu za sada nije jasno na temelju kojih okolnosti sud smatra da utvrđena faktična vlast tužitelja ne predstavlja posjed u smislu čl. 10. ZVDSP.

12. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužitelji kroz dulje vremensko razdoblje koristili predmetni stan, u njemu boravili prilikom dolazaka iz inozemstva te imali ključeve i mogućnost nesmetanog pristupa, što upućuje na postojanje faktične vlasti na stvari, dok pobijano rješenje ne razjašnjava koje bi konkretne okolnosti isključivale ili ograničavale takvu faktičnu vlast do razine da bi ona bila pravno neodlučna za posjedovnu zaštitu.

13. Nadalje, pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na stan na petom katu zgrade u [adresa], u koji su, prema tvrdnjama tužitelja, prenesene njihove stvari i dio namještaja, čime je, prema navodima tužitelja, došlo do smetanja odnosno oduzimanja suposjeda tog prostora.

14. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi da bi prvostupanjski sud uopće analizirao odlučne činjenice koje se odnose na taj dio tužbenog zahtjeva, niti je razvidno koje je dokaze u tom dijelu cijenio i na temelju čega je otklonio navode tužitelja o premještanju i zadržavanju njihovih stvari u predmetnom stanu. Slijedom toga, pobijano rješenje u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

15. Osim navedenog, osnovano se ukazuje i na to da je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta radi identifikacije spornih dijelova nekretnine te utvrđenja zatečenog stanja stvari, a potom je zaključak o nedokazanosti odlučnih činjenica u bitnom utemeljio na okolnosti da iste činjenice nisu utvrđene. Pri tome nisu dani jasni i dostatni razlozi zbog kojih navedeni dokazni prijedlog nije prihvaćen, iako se radi o dokazu koji je po svojoj prirodi usmjeren na neposredno utvrđenje odlučnih činjenica.

16. Slijedom svega navedenog, za sada niti činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, jer su razlozi pobijanog rješenja proturječni i nedostatni, a u odnosu na pojedine odlučne činjenice izostali su razlozi u cijelosti.

17. Valjalo je stoga temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke, ponovno izvesti i ocijeniti sve relevantne dokaze, po potrebi izvesti i druge dokaze koje ocijeni potrebnim radi pravilnog i potpunog utvrđenja odlučnih činjenica, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

19. S obzirom da je ukinuto rješenje i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova, odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 26. svibnja 2026.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović