24 P-1760/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz ZOU Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov iz Šibenika, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po odvjetnicima iz OD Anić & Anić d.o.o. Split, Lovretska 14, na temelju generalnepunomoći pohranjene kod Općinskog suda u Šibeniku pod brojem Su- 1895/18, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 14. travnja 2026. godine, u nazočnosti tužitelja s zamjenikom punomoćnika ŠT, odvjetnička vježbenica i u odsutnosti tuženika, po objavi odluke 26. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP Banka Hrvatska d.d. Split, OIB: 52508873833 da tužitelju FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 6.597,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4,77 eur od 10. siječnja 2008.g.,

- na iznos od 48,31 eur od 10. veljače 2008.g.,

- na iznos od 49,15 eur od 10. ožujka 2008.g.,

- na iznos od 48,48 eur od 10. travnja 2008.g.,

- na iznos od 47,74 eur od 10. svibnja 2008.g.,

- na iznos od 47,72 eur od 10. lipnja 2008.g.,

- na iznos od 60,85 eur od 10. srpnja 2008.g.,

- na iznos od 63,80 eur od 10. kolovoza 2008.g.,

- na iznos od 64,06 eur od 10. rujna 2008.g.,

- na iznos od 66,10 eur od 10. listopada 2008.g.,

- na iznos od 68,29 eur od 10. studenog 2008.g.,

- na iznos od 90,21 eur od 10. prosinca 2008.g.,

- na iznos od 95,57 eur od 10. siječnja 2009.g.,

- na iznos od 96,33 eur od 10. veljače 2009.g.,

- na iznos od 98,93 eur od 10. ožujka 2009.g.,

- na iznos od 95,05 eur od 10. travnja 2009.g.,

- na iznos od 94,93 eur od 10. svibnja 2009.g.,

- na iznos od 95,40 eur od 10. lipnja 2009.g.,

- na iznos od 106,56 eur od 10. srpnja 2009.g.,

- na iznos od 105,38 eur od 10. kolovoza 2009.g.,

- na iznos od 106,09 eur od 10. rujna 2009.g.,

- na iznos od 104,82 eur od 10. listopada 2009.g.,

- na iznos od 105,51 eur od 10. studenog 2009.g.,

- na iznos od 105,58 eur od 10. prosinca 2009.g.,

- na iznos od 107,81 eur od 10. siječnja 2010.g.,

- na iznos od 109,26 eur od 10. veljače 2010.g.,

- na iznos od 108,73 eur od 10. ožujka 2010.g.,

- na iznos od 110,82 eur od 10. travnja 2010.g.,

- na iznos od 111,85 eur od 10. svibnja 2010.g.,

- na iznos od 115,07 eur od 10. lipnja 2010.g.,

- na iznos od 117,45 eur od 10. srpnja 2010.g.,

- na iznos od 114,25 eur od 10. kolovoza 2010.g.,

- na iznos od 122,95 eur od 10. rujna 2010.g.,

- na iznos od 119,06 eur od 10. listopada 2010.g.,

- na iznos od 119,59 eur od 10. studenog 2010.g.,

- na iznos od 123,03 eur od 10. prosinca 2010.g.,

- na iznos od 128,55 eur od 10. siječnja 2011.g.,

- na iznos od 110,69 eur od 10. veljače 2011.g.,

- na iznos od 86,20 eur od 10. ožujka 2011.g.,

- na iznos od 79,92 eur od 10. travnja 2011.g.,

- na iznos od 83,15 eur od 10. svibnja 2011.g.,

- na iznos od 86,15 eur od 10. lipnja 2011.g.,

- na iznos od 86,88 eur od 10. srpnja 2011.g.,

- na iznos od 100,02 eur od 10. kolovoza 2011.g.,

- na iznos od 87,51 eur od 10. rujna 2011.g.,

- na iznos od 85,89 eur od 10. listopada 2011.g.,

- na iznos od 85,91 eur od 10. studenog 2011.g.,

- na iznos od 85,82 eur od 10. prosinca 2011.g.,

- na iznos od 87,44 eur od 10. siječnja 2012.g.,

- na iznos od 88,35 eur od 10. veljače 2012.g.,

- na iznos od 88,38 eur od 10. ožujka 2012.g.,

- na iznos od 87,61 eur od 10. travnja 2012.g.,

- na iznos od 87,86 eur od 10. svibnja 2012.g.,

- na iznos od 88,49 eur od 10. lipnja 2012.g.,

- na iznos od 87,54 eur od 10. srpnja 2012.g.,

- na iznos od 87,51 eur od 10. kolovoza 2012.g.,

- na iznos od 85,95 eur od 10. rujna 2012.g.,

- na iznos od 86,33 eur od 10. listopada 2012.g.,

- na iznos od 87,27 eur od 10. studenog 2012.g.,

- na iznos od 86,84 eur od 10. prosinca 2012.g.,

- na iznos od 87,25 eur od 10. siječnja 2013.g.,

- na iznos od 85,80 eur od 10. veljače 2013.g.,

- na iznos od 85,30 eur od 10. ožujka 2013.g.,

- na iznos od 86,58 eur od 10. travnja 2013.g.,

- na iznos od 85,36 eur od 10. svibnja 2013.g.,

- na iznos od 84,69 eur od 10. lipnja 2013.g.,

- na iznos od 83,20 eur od 10. srpnja 2013.g.,

- na iznos od 84,05 eur od 10. kolovoza 2013.g.,

- na iznos od 84,56 eur od 10. rujna 2013.g.,

- na iznos od 85,25 eur od 10. listopada 2013.g.,

- na iznos od 85,20 eur od 10. studenog 2013.g.,

- na iznos od 85,55 eur od 10. prosinca 2013.g.,

- na iznos od 60,78 eur od 10. siječnja 2014.g.,

- na iznos od 5,52 eur od 10. veljače 2014.g.,

- na iznos od 5,52 eur od 10. ožujka 2014.g.,

- na iznos od 5,48 eur od 10. travnja 2014.g.,

- na iznos od 5,43 eur od 10. svibnja 2014.g.,

- na iznos od 5,40 eur od 10. lipnja 2014.g.,

- na iznos od 5,41 eur od 10. srpnja 2014.g.,

- na iznos od 5,43 eur od 10. kolovoza 2014.g.,

- na iznos od 5,43 eur od 10. rujna 2014.g.,

- na iznos od 5,40 eur od 10. listopada 2014.g.,

- na iznos od 5,43 eur od 10. studenog 2014.g.,

- na iznos od 5,42 eur od 10. prosinca 2014.g.,

- na iznos od 5,41 eur od 10. siječnja 2015.g.,

- na iznos od 5,39 eur od 10. veljače 2015.g.,

- na iznos od 5,36 eur od 10. ožujka 2015.g.,

- na iznos od 5,34 eur od 10. travnja 2015.g.,

- na iznos od 5,32 eur od 10. svibnja 2015.g.,

- na iznos od 5,30 eur od 10. lipnja 2015.g.,

- na iznos od 5,27 eur od 10. srpnja 2015.g.,

- na iznos od 5,26 eur od 10. kolovoza 2015.g.,

- na iznos od 5,23 eur od 10. rujna 2015.g.,

pa do isplate, i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015 godine po stopi od 12% koja stopa se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Odbija se prigovor tuženika radi prijeboja kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.965,72 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. dana 26. svibnja 2026. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita (potrošača) zajedno sa LT kao zalogodavcem, sa tuženikom dana 24. siječnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu br. 060119387273-SP, kojim ugovorom da se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 100.000,00 CHF, preračunato u kune prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan isplate, a koji ugovor je potvrđen kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica dana 25. siječnja 2006. godine.

1.1.Predmetnim ugovorom o kreditu tužitelj da se obvezao vratiti iznos kredita u 300 jednakih mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 578,20 CHF, sukladno otplatnom (amortizacijskom) planu banke (čl. 2. Ugovora), uz kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,89 % godišnje, a koja stopa da je promjenjiva temeljem odluke banke (članak 3. Ugovora).

1.2.Tužitelj i tuženik da su dana 21. siječnja 2016. sklopili dodatak (aneks) navedenom ugovoru (dokument pod nazivom Radnja kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju), temeljem kojeg da je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

1.3.Ugovor o kreditu da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa je promjenjiva sukladno odluci banke-tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik da nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate.

1.4. Navedena odredba da je u ugovor unesena na inicijativu banke (tuženika) kao sadržaj standardnog ugovora tuženika na koju tužitelj nije mogao, odnosno ne može utjecati, pri čemu nije sporno, da niti u ugovoru, niti u općim uvjetima, banke (pa stoga ni tuženik) nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope, ni metodu izračuna tih parametara. Tim više što da u predmetnom ugovoru nije čak ni navedeno da je promjena kamatne stope vezana za odluku banke prema kriterijima iz općih uvjeta poslovanja, već da u je u ugovoru navedeno kako je kamatna stopa "promjenjiva" sukladno Odluci o kamatnim stopama banke", slijedom čega da su bez pravnog učinka i sve odluke banke (tuženika) o promjeni kamatne stope tijekom trajanja kredita.

1.5. Tužitelj da se kao potrošač obratio tužitelju za ishodovanje predmetnog kredita i još u fazi prije sklapanja Ugovora o kreditu, kao i u tijeku samog njegovog sklapanja, tuženik kao trgovac da nije ni na koji način s tužiteljem kao potrošačem pojedinačno pregovarao, niti da je ugovorom utvrdio egzaktne i točne parametre te metodu za izračun tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope. Posljedica navedenog jeste neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koja se temelji na tuženikovom jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu tužitelja, koji na ove promjene nije imao nikakvog utjecaja, niti da ih je na bilo koji način mogao predvidjeti.

1.6. Tužitelj navodi da se od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa u nekoliko navrata povećavala, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Tako da je od 10. siječnja 2008. godine kamatna stopa povećana je na 5,89%, zatim 10. srpnja 2008. godine na 6,25%, pa 10. prosinca 2008. godine na 6,75%, pa 10. lipnja 2009. godine na 6,99% koja je 10. veljače 2011. godine smanjena na 6,74%, pa potom 10. ožujka 2011. godine na 6,24%. Zakonom o potrošačkom kreditiranju kamatna stopa je smanjena na 3,23% dana 1. siječnja 2014. godine.

1.7. Tuženik da je dakle, postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da je u razdoblju prije sklapanja ugovora o kreditu davao tužitelju skrivene ili izričite poruke da je kredit povoljan zbog niže kamatne stope. Nepoštene odredbe ugovora o kreditu, kao i odluke tuženika o izmjeni ugovorene kamatne stope, ništetne su ex tunc (od samog početka), dakle, od trenutka kad su postale sadržaj ugovora, dok njihovo korištenje predstavlja postupanje suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i zakonu o obveznim odnosima za sve vrijeme dok se koriste. to znači da su ništetne od trenutka kad su odredbe ugovorene, odnosno odluke donesene, pa nadalje, s obzirom da su kao nepoštene ništetne.

1.8. Kako je već ranije navedeno Tužitelj i tuženik su dana 21. siječnja 2016. sklopili aneks ugovora o kreditu, temeljem kojeg je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

1.9. Temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujn 2015. sklapali su se aneksi/dodaci uz osnovni ugovor o kreditu. Aneksima/dodacima provedena je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Za korisnika kredita to da je značilo da se od zaključenja aneksa/dodatka otplata njegovog kredita veže za valutnu klauzulu u EUR.

1.10. Tužitelj navodi da u odredbi čl. 2. Aneksa Ugovora o kreditu navedeno da preostali iznos glavnice na dan 21. siječnja 2016. iznosi 50.164,98 Eura, a u istome da nema odredbe o eventualnoj preplati tužitelja po do tada vršenim uplatama.

1.11. Tužitelj da je prije pokretanja ovog postupka dobio izračun razlike više plaćenih kamata do koje razlike da je došlo uslijed ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a iz kojeg izračuna proizlazi da je tužitelj tuženiku upravo zbog nepoštenih, dakle ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, platio 48.794,80 kuna više, sve specificirano po mjesecima u navedenom obračunu.

1.12. Zbog svega gore navedenog, tužitelj navodi kako je očito kako je tužitelj tuženiku sa osnova Ugovora o kreditu od 24. siječnja 2006. godine isplatio znatno veći iznos kamata od onoga koji je bio utvrđen početnim planom otplate kredita, a sve temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivim kamatnim stopama.

1.13. Shodno navedenom, tužitelj je predložio da mu tuženik isplati iznos od 48.794,80 kuna sa zateznim kamatama od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa

1.14. Podneskom od 19. ožujka 2026. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno financijsko-računovodstvenom vještačenju stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa od 14. ožujka 2021. godine i na način da isti izražava u eurima, sve u skladu s fiksnim tečajem konverzije od 7,5345 kuna za 1 euro tako da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 6.597,08 Eura s zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene svake pojedine uplate.

2. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka, a za slučaj da sud nađe da je tužbeni zahtjev osnovan ističe i prigovor radi prebijanja.

2.1.Tuženik ističe da je tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan, jer tužitelj nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. godine, konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc.

2.2.Naime, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) u postupku provođenja konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tužitelj je sukladno odredbi članka 19.e st. 5. prihvatio konverziju kredita nakon čega je s tuženikom dana 21. siječnja 2016. godine sklopio Radnju kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), kojom je konverzija i provedena (dalje: Dodatak br. 2 Ugovora o kreditu).

2.3.Tuženik navodi kako je sklapanjem Dodatka br. 2 dosljedno provedeno načelo konverzije kredita iz člana 19.b ZID ZPK i upravo zato što konverzija djeluje ex tunc, u skladu s odredbom članka 19.c ZPK-a došlo je do promjene, ali ne samo valutne klauzule na način da je iznos početno odobrene glavnice sada izračunat prema tečaju EUR, već je izmijenjena i početno ugovorena kamatna stopa, početno utvrđeni otplatni plan i sve njegove izmjene (dakle i kamatne stope) zamijenjeni su novim otplatnim planom, pa su dosljedno i svi iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka konvertirani u EUR po tečaju na dan uplate. Samo zato što konverzija kredita djeluje od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc, i samo zato što je sklapanjem Dodatka br. 2 konverzija kredita dosljedno provedena, kod tužitelja je, kao rezultat ukupnosti svih ovih promjena utvrđena preplata u iznosu od 19.995,13 kn, koja da je u skladu s odredbom članka 19.c st. 1. t. 5 alineja 1. i 2. ZID ZPK-a iskorištena i to dijelom za umanjenje 50% anuiteta nakon konverzije u iznosu od 4.752,51 kn zaključno s danom 10. travnja 2016. godine, a dijelom za zatvaranje kredita (umanjenje glavnice) u iznosu od 15.242,62 kn zaključno s danom 9. svibnja 2016. godine, te je utvrđen novi iznos nedospjele glavnice iskazan u valuti EUR.

2.4. Tuženik ističe da je bitno to da je izračun konverzije rezultat, ne samo promjene valute obveze, već i rezultat činjenice da su na tužiteljev kredit u trenutku sklapanja Dodatka br. 2 primijenjene potpuno određene kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR, a koje kamatne stope su tužitelju bile poznate.

2.5. Tuženik posebno ističe da u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa, sudionici u prometu slobodno odlučuju o sklapanju ugovora i preuzimanju prava i obveza koja proizlaze iz sklopljenih ugovora, pa tako slobodno odlučuju i o izmjeni već sklopljenih ugovora. Iznimka od ovog načela predviđena je odredbom članka 248. st. 1. ZOO-a koja propisuje obvezno sklapanje i obvezni sadržaj ugovora. U skladu s tom odredbom ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.

2.6. U ovom konkretnom slučaju tuženik je u skladu s odredbama ZPK bio obvezan tužitelju ponuditi sklapanje dodatka ugovora o konverziji kredita, a u slučaju prihvata konverzije s tužiteljem da je bio dužan sklopiti ugovor. Tužitelj u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa nije bio dužan prihvatiti izračun konverzije, niti je bio dužan sklopiti Dodatak br. 2 o konverziji kredita . Da tužitelj nije prihvatio izračun konverzije i da nije sklopilo Dodatak br. 2, odredbe ZPK o konverziji kredita ne bi imale nikakav učinak na sklopljeni ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i otplata tog kredita nastavila bi se prema važećim ugovorenim uvjetima (članak 19.e st. 6. ZPK).

2.7. Međutim, kada je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio ponudu tuženika i sklopio dodatak ugovora kojim je konverzija kredita dosljedno provedena, onda se prava i obveze ugovornih stranaka moraju prosuđivati isključivo i jedino u skladu sa sklopljenim Dodatkom br. 2 Ugovora o kreditu.

2.8. Tuženik ističe da niti jednim zakonskim propisom tužitelj nije bio ograničen u mogućnosti izmjene već sklopljenog ugovora, bilo da ta izmjena važi pro futuro, ili s retroaktivnim učinkom, kao što je ovdje slučaj, ali kada je na tu izmjenu dobrovoljno pristao ne može se više pozivati na eventualnu ništetnost spornih ugovornih odredbi, jer pravno one više niti ne postoje.

2.9. U slučaju da sud prihvati tužbeni zahtjev na isplatu, tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev na isplatu ističe prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) svoje tražbine, a po osnovu utvrđene i dijelom za podmiru dospjelih obroka, a dijelom za zatvaranje kredita (umanjenje glavnice) tužitelja iskorištene preplate u ukupnom iznosu od 19.995,13 kn uvećano za zatezne kamate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od 10. svibnja 2016. godine, pa do konačne isplate.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 0060119387273-SP od 24. siječnja 2006. godine sa početnim otplatnim planom, obavijesti o promjeni kamatne stope, pregleda prometa po kreditu, nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljasa od 14. ožujka 2021., čitanjem iskaza tužiteljice.

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, a zbog povećanja redovne kamate za razdoblje od siječnja 2008. godine do rujna 2015. godine.

7. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, slijedom čega zastara u ovom predmetu da nije nastupila (presuda Vrhovnog suda RH broj rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 6. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 13. lipnja 2014. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

8. U ovom postupku je utvrđeno da su stranke dana 24. siječnja 2006. godine zaključile Ugovoru o kreditu broj 060119387273-SP, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 100.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, na rok od 25 godina.

9. Sukladno čl. 3. Ugovora, redovna (nominalna) kamatna stopa da je ugovorena po stopi od 4,69 % godišnje, kao promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke, a obračun kamata vrši se prostom, proporcionalnom metodom.

10. Otplata kredita da je regulirana člankom 2. ugovora, na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u 300 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje banka planom otplate, a korisnik kredita je dužan otplaćivati kredit u utvrđenim iznosima i rokovima dospijeća, te u skladu s trajnim nalogom zaključenim s bankom.

11. Nadalje, stranke da su dana 21. siječnja 2016. zaključile Radnju kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/2015).

12. Dakle, iz kreditne dokumentacije, a posebno iz obavijesti o promjenama kamatne stope je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnom kreditu.

13. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

14. Tužitelj na ročištu održanom dana 14. travnja 2026. navodi da je 2006. godine trebala kredit radi kupnje nekretnine u kojoj bi živjela, a budući je u to vrijeme imala tekući račun otvoren u OTP banci, kao što ima i danas, raspitivala se u toj banci za opcije kod uzimanja kredita. Također da se bila raspitivati za uzimanje kredita u drugim bankama, ali u tom trenutku je kredit u OTP banci bio najpovoljniji jer je imao najmanju kamatnu stopu.

14.1. U banci su joj ponudili kredit koji su oni tada imali u ponudi, nije postojala nikakva mogućnost pregovaranja u vezi uvjeta, odnosno odredbi ugovora o kreditu. Nitko nije spominjao mogućnost promjene kamatne stope, pogotovo u toj mjeri u kojoj se događala, kao i valutni rizik kod švicaraca.

14.2. Kamatna stopa za kredit u CHF je bila manja od kredita u EUR u to vrijeme. Kredit da je otplatila u cijelosti vrlo brzo nakon provedene konverzije s kojom nije bila zadovoljna jer prilikom konverzije glavnica koju je otplatila je bila neznatno manja od iznosa kredita kojeg je dobila, a otplaćivala ga 12 godina.

14.3. Tužitelj napominje da je kredit koristila isključivo za osobne svrhe za kupnju i adaptaciju nekretnine za stanovanje, za kuću u kojoj i dan danas živi u [adresa].

14.4. Ona da je imala trajni nalog u OTP banci, tako da je mjesečno otplaćivala uredno svaku ratu kredita bez obzira koliko je rata iznosila, a ona da je progresivno rasla zbog rasta tečaja švicarskog franka, a što da se događalo vrlo brzo, odnosno nekoliko godina nakon što je kredi uzela, tako da se pokazalo da taj kredit uopće nije bio povoljan, već apsolutno nepovoljan, jer je rata progresivno rasla kao i ostatak glavnice.

15. Iz predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba i za vlastite potrebe. Isto proizlazi i iz same namjene Ugovora o kreditu, koji je odobren za kupnju stambenog prostora, adaptaciju, gradnju ili dovršenje stambenog objekta. Iz navedenog proizlazi da tužitelj pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor da je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima, kao tipizirani ugovor.

16. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

17. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

18. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene OTP banka d.d. i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

19. Također, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, je pravomoćno utvrđeno kako je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao prednik tuženika u tom postupku i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

20. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

21. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

22. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

23. Nije sporno da ugovorna kamata u ugovoru u kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu. Stoga, ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.

24. Unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka je očito bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.

25. Dakle, ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošač, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, te je u skladu sa čl. 323. ZOO-a i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla.

26. Naime, sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio imajući u vidu i postojeću sudsku praksu pa tako i Odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14.

27. Prema tome, kako je bila nepoštena odredba o ugovornoj kamati u ugovoru o kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03, 46/07, 79/07), ta ugovorna odredba je ništetna.

28. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

29. Iz dokumentacije u spisu je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnom kreditu.

30. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.

31. Sukladno članku 502.c. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15, 14/19) ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. Vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli.

32. U odnosu na tvrdnju tuženika da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, da je tužitelj na isto pristao, pa da tužitelj više nema pravo ništa potraživati s osnova predmetnog ugovornog odnosa, za navesti je da je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to da tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštetnosti početno ugovorenih odredbi i na restitucijski zahtjev onda kada provedena koverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/2017 od 14. ožujka 2019. u predmetu HT protv Erste Bank Hungary Zrt, primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6.st.1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno kao da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, da ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

33. Kako je u konkretnom slučaju visina kamatne stope mijenjana isključivo jednostranom odlukom tuženika na kojeg se odnosi i kolektivni spor, a iz ugovora o kreditu nisu vidljivi nikakvi objektivni parametri temeljem kojih dolazi do promjene kamatne stope i tužitelj je o promjeni kamatne stope samo obavještavan, osim visine kamatne stope na dan sklapanja kredita buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, kao ni razumljiva.

34. Kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredba ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom, to da je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je bio upoznat, te koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora.

35. Radi utvrđivanja i izračuna visine eventualnih preplaćenih kamata nastalih uslijed promjene kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj: 286-051/2007 provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Goranu Miljasu dipl. oecc.

36. Što se tiče dokumentacije iz spisa nužne za izradu vještačenja, stalni sudski vještak Goran Miljas je naveo da uz ugovor o kreditu od 24. siječnja 2006. godine, početni otplatni plan otplatni plan, provedeni otplatni plan, knjigovodstvena kartica prometa po kreditu, kao i dokumentacija vezana za konverziju bila polazišna osnova za izradu vještačenja.

36.1. Promjenu kamatnih stopa i mjesečnih anuiteta po utuženom kreditu vještak Miljas je dao u tabličnom prikazu (list 88 spisa).

36.2. Vještak napominje da su kamatne stope do 01.01.2014.g. mijenjane sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tužene, a nakon tog datuma sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 143/13), koje zakonske izmjene se odnose na kamatnu stopu 3,23%.

36.3. Promjene se primjenjuju od prvog sljedećeg dospijeća anuiteta nakon stupanja promjene na snagu.

36.4. Kontrolom knjigovodstvene kartice prometa po kreditu ustanovio sam da je tužiteljica vraćala kredit uredno i u roku dospijeća.

36.5. Povećana kamatna stopa i posljedično povećani anuiteti da su proizveli razliku kamata, koja se sastoji od razlike između kamata izračunatih po promjenjivim kamatnim stopama i kamata izračunatih po ugovorenoj kamatnoj stopi.

36.6. Izračun anuiteta u početnom i izmijenjenom otplatnom planu izvršen je temeljem Odluke HNB-a o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite (N.N. 56/2001, dopune u N.N. 87/2001 i 111/2001) kao i temeljem Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima (N.N. 1/2009 i 41/2009).

36.7. Kamate su u cijelom razdoblju otplate kredita računate po proporcionalnoj metodi.

36.8. Nadalje, vještak Miljas je izračun razlike između kreditne obveze tužiteljice po promjenjivim kamatama i kreditne obveze po ugovorenoj kamati prikazao u tabličnom obliku na str. Broja 5. do 7. vještačenja (list 91-93 spisa).

36.9. Vještak Miljas navodi kako nakon svake promjene kamatne stope, u izmijenjenom otplatnom planu mijenja se struktura mjesečnih anuiteta, na način da se strukturno više izdvaja za podmirenje kamata u odnosu na glavnicu nego li u inicijalnom otplatnom planu što rezultira razlikama u (preplaćenim) kamatama koje obuhvaćaju utuženo razdoblje.

36.10. Mjesečne razlike preplaćenih kamata imaju dospijeće na dan plaćanja koje odgovara dospijeću anuiteta, budući da je tužiteljica sve uplate izvršila upravo na dane dospijeća anuiteta.

36.11. Ukupna razlika preplaćenih kamata iznosi 9.053,05 CHF odnosno preračunato u kune 49.705,61 kn.

36.12. U odnosu na konverziju kredita, vještak Miljas navodi kako spisu prileži Radnja kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N.102/2015), koja bi trebala regulirati konverziju, a u odgovoru na tužbu od 29. listopada 2020. godine tužena navodi iznos preplate temeljem konverzije od 19.995,13 kn.

36.13. Međutim, u navedenoj Radnji uopće se ne spominje konverzija, a pogotovo da se ne spominje ni preplata, kao što se niti ne navodi postupak (procedura) kojom je izračunata preplata kako propisuje čl. 19. c) naprijed citiranog zakona.

36.14. Ta procedura navedena je samo u prijedlogu izračuna konverzije od 4. prosinca 2015. godine iz kojeg proizlazi da je po predmetnom kreditu nakon provedene konverzije zabilježena preplata u iznosu od 2.550,71 EUR, što bi po srednjem tečaju HNB-a od 7,632078 kn za EUR trebalo iznositi 19.467,22 kn. Toliko i iznosi u dokumentu-izračunu tužene nazvanom „Pregled uplata po kreditu br. 060119387273- Datum važenja pregleda uplata: 30.09.2015“.

36.15. Međutim, u spisu je još jedan izračun istog naziva kao navedeni, s istim datumom 30. rujna 2015., a rezultat preplate je 19.995,13 kn, dakle, isto onoliko koliko tužena navodi u odgovoru na tužbu od 29. listopada 2020. godine

36.16. Vještak Miljas napominje da radnja kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N.102/2015), je zaključena dana 21. siječnja 2016. godine, a s druge strane, pregled uplata ima datum važenja 30. rujna 2015. godine, dok Obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate i sav promet po kreditu (glavnica, redovna kamata i ukupno) vodi kredit u valuti CHF sve do 1. veljače 2016. godine, dakle, do dana iza zaključene Radnje.

36.17. Sukladno čl.19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/2015) izračun konverzije propisan je sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine.

36.18. Na temelju izvršenog izračuna razlike preplaćenih kamata, prikazanog u tabličnom obliku, vještak Miljas je mišljenja da razlika preplaćenih kamata po utuženom Ugovoru o kreditu br. 060119387273-SP nastala uslijed promjene ugovorene kamatne stope, iznosi 9.053,05 CHF odnosno preračunato u kune 49.705,61 kn, s mjesečnim iznosima u kunama i dospijećima kako slijedi list 94-96 spisa.

37. Tužitelj je bio suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka Gorana Miljasa, te uredio tužbeni zahtjev s istim i na način da isti izražava u eurima, sve u skladu s fiksnim tečajem konverzije od 7,5345 kuna za 1 euro i predložio u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje isplatu u iznosu od 6.597,08 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos, pa do isplate.

38. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještak u dijelu u kojem vještak za početni

otplatni plan – raspored po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, na početni anuitet od dana 1. siječnja 2014. godine primjenjuje kamatnu stopu od 3,23%, zbog čega početni anuitet u visini od 578,20 CHF smanjuje na iznos od 509,84 CHF, što dovodi do većeg iznosa preplate.

38.1. Tijekom cijelog razdoblja, u stupcu 3. tablice izračuna – (raspored po početno ugovorenoj kamatnoj stopi) da treba primjenjivati iznos početnog anuiteta u visini od 819,50 CHF i početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,89 %, a kamata 3,23 % da se primjenjuje isključivo na provedeni otplatni plan – raspored po promjenjivoj kamatnoj stopi, a što je vještak u tom dijelu pravilno i napravio.

38.2. Tuženik navodi kako zakonska pretpostavka za primjenu navedene odredbe tj. najviše kamatne stope od 3,23 % jest valjanost valutne klauzule i okolnost da je uslijed valjane promjene tečaja došlo do aprecijacije za više od 20% u odnosu na početni tečaj.

38.3. U provedenom otplatnom planu da se primjenjuju sve promjenjive kamatne stope i promjenjivi tečaj CHF na dan plaćanja koje je u stvarnosti tuženik primijenio. Primijenjeni tečaj da je u stvarnosti aprecirao za više od 20% zbog čega je u provedenom otplatnom planu primijenjena kamata 3,23%.

38.4. U parničnom postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe radi utvrđenja ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule potrošača – korisnika CHF kredita protiv banaka, da je pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

38.5. Iako se ova tužba odnosi samo na isplatu zbog promjene kamatne stope (tužitelj čak ni ne traži utvrđenje ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi), tužitelj da se poziva na pravna utvrđenja u navedenom kolektivnom sporu.

38.6. Za početni otplatni plan tečaj CHF je stalno bio isti (tečaj na dan isplate kredita) i nije bilo aprecijacije u odnosu na početni tečaj, tako da se na početni otplatni plan ne primjenjuje kamatna stopa od 3,23%.

39. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa valja reći da je sud isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud, te da su prigovori tuženika neosnovani i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.

40. Intencija zakonodavca prilikom donošenja ZID ZPK/15 je bila izjednačiti potrošače koji su ugovorili kredite denominirane u CHF s potrošačima koji su ugovorili takve kredite u Eur, a time da nije bilo obuhvaćeno obeštećenje potrošača. Vještačenjem je bilo potrebno matematički usporediti ono što bi potrošač platio po početnim uvjetima ugovora o kreditu s onim što je uistinu platio uz uvažavanje efekta konverzije, što znači uzevši u obzir što je potrošaču konverzijom priznato kao preplata. Time se matematički provjerava je li potrošač prilikom konverzije u potpunosti obeštećen. Ako matematički izračuni vještačenja pokažu da u tome postoji preplata, tada nije došlo do uspostave ravnoteže između stranaka nakon utvrđivanja ništetnima ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog toga, nedvojbeno je da tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe u skladu s Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

41. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s zateznom kamatom. Tuženik je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja, budući da je navedene iznose stekao temeljem nepoštene ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29.st.2. ZOO-a.

42. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 6.597,08 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene svake pojedinačne uplate.

43. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci pod I.

44. U odnosu na istaknuti tuženikov prigovor radi prijeboja po osnovu utvrđene i dijelom za podmiru dospjelih obroka, a dijelom za zatvaranje kredita (umanjenje glavnice) tužitelja iskorištene preplate u ukupnom iznosu od 19.995,13 kn, valja istaći da iz nalaza i mišljenja vještaka Miljasa proizlazi da iz Radnje kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N.102/2015), uopće se ne spominje konverzija, a pogotovo da se ne spominje ni preplata, kao što se niti ne navodi postupak (procedura) kojom je izračunata preplata kako propisuje čl. 19. c) naprijed citiranog zakona.

44.1. Naime, tuženik nije dokazao postojanje tog potraživanja, a svakako da bi za takvo potraživanje nastupila zastara jer tuženik u ovom poslovnom odnosu nije potrošač i ne može koristiti blagodati potrošača vezano uz prekid zastare podnošenjem kolektivne tužbe, kao što ima pravo tužiteljica kao potrošač.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

46. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 21. siječnja 2021., 21. rujna 2021., 3. ožujka 2026. i 14. travnja 2026. u iznosu od 200,00 Eura za svako prema Tbr. 9.t.1., za sastav podneska od 13. rujna 2021. u iznosu od 50,00 Eura prema Tbr. 8.t.4., za sastav podneska od 10. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR, prema Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, za sudske pristojbe tužbe u iznosu 111,22 Eura, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.673,72, a tom iznosu treba i pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 292,00 Eura nužnog za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.965,72 Eura.

Šibenik, 26. svibnja 2026.

Sudac:

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika