Poslovni broj: UsI-1916/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ĐUĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (OIB: 95131524528), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko - upravnom odjelu, Split, Gunduličeva 29a, radi obnove postupka , 26. svibnja 2026 . ,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/25-01/689, URBROJ: 522-4/1-1-1-25-2 od 11. lipnja 2025.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-02/25-01/689, URBROJ: 522-4/1-1-1-25-2 od 11. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, KLASA: UP/l-562-01/25-0001/0394, URBROJ: 2181/1-07-01/01-25-01 od 12. svibnja 2025., kojim je dozvoljena, po službenoj dužnosti, obnova postupka rješenja Odsjeka za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, KLASA: UP/l-562-02/10-01/20; URBROJ. 2181-04-03-10-06 od 25. ožujka 2010., na koje je u postupku revizije dana suglasnost aktom od 4. siječnja 2011., kao i rješenja prvostupanjskog tijela od 7. studenoga 2006. koje je mijenjano rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 10. kolovoza 2007. te rješenja prvostupanjskog tijela od 20. svibnja 2008. koje je mijenjano rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 13. ožujka 2009. te je točkom II. izreke poništeno navedeno rješenje od 25. ožujka 2010. o priznatom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI) X skupine s 20% oštećenja organizma za stalno i pravu na osobnu invalidninu, od 1. siječnja 2006. kao posljedice kaznenog djela, a točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika navodeći da je prvostupanjsko tijelo nezakonito obnovilo postupak okončan rješenjem od 25. ožujka 2010. i da slijedom toga nije bilo moguće utvrditi mu prestanak ranije priznatog statusa Đa. Ističe da je tuženik po izjavljenoj žalbi ponovio navode iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, a u kojem se navodi da je u spis predmeta priložio neistinitu prijavu o okolnostima stradavanja pripadnika OSRH, neistinit sažeti ratni životopis dragovoljca HOS-a, te nevjerodostojnu medicinsku dokumentaciju koja zaostaje iza liječenja ozljede, te da su izveli zaključak da je, iako svjestan da to nije istina, sebi pribavio protupravnu imovinsku korist, a da je kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist te je time počinio kazneno djelo protiv imovine, opisano u članku 236. stavku 2. Kaznenog zakona. Smatra da su tuženik i prvostupanjsko tijelo uvidom u dokumentaciju, presudu kaznenog suda, te potvrde drugih javnopravnih tijela tendencioznim izvođenjem zaključaka i pogrešnom primjenom odredbi Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji nezakonito obnovili postupak, poništili rješenje o priznatom mu statusu HRVI-a iz Domovinskog rata i odbili njegov zahtjev za priznavanje traženog statusa. Navodi da su tuženik i prvostupanjsko tijelo propustili jasno naznačiti je li na temelju neistinite i nevjerodostojne dokumentacije ostvario statusno pravo i je li na temelju takve dokumentacije sebi priskrbio ne pripadajuću imovinsku korist. Ističe da je kazneni sud utvrdio nevjerodostojnost i neistinitost prijave okolnosti stradavanja pripadnika HV, dijela ratnog puta u kojem se navodi postojanje ozljede, kao i nevjerodostojnost medicinske dokumentacije koja zaostaje iza liječenja posljedice ozljeđivanja. Međutim, navodi da je uvidom u rješenje kojim mu je priznat status HRVI- a razvidno da na temelju ozljeđivanja nikada nije imao priznat status HRVI-a i da na temelju toga nije ostvario nikakvu materijalnu korist te da je kazneni postupak i posljedično presuda iz kaznenog postupka irelevantna za postupke u kojima je ostvario status HRVI-a te pravo na osobnu invalidninu i invalidsku mirovinu. Smatra da je razvidno da ne postoji zakonska pretpostavka za obnavljanje postupka i poništavanje rješenja o priznatom mu statusu. Tvrdi da tuženik i prvostupanjsko tijelo pokušavaju osnažiti svoj zaključak navodeći da su dokumenti dostavljeni u zahtjevu za priznavanje statusa Đa u cijelosti neistiniti, te tvrdi da to nije točno i da je sud ocijenio neistinitim samo one dokumente koji se odnose na sporno ozljeđivanje, a s obzirom na to da status Đa nije ostvario na temelju ozljeđivanja, da takav argument nije dovoljan za postupanje tuženika i prvostupanjskog tijela. Pojašnjava da je uvidom u poništeno rješenje razvidno da mu je status HRVI-a priznat na temelju bolesti psihe - PTSP, srednji stupanj, T238.b. s 20% oštećenja organizma, uz obrazloženje da postoji verificiran PTSP, što je u kauzalnoj vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. S tim u vezi navodi da Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisuje da status HRVI-a na temelju bolesti ostvaruju hrvatski branitelji koji su sudjelovali u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, koji su tijekom svog angažmana bili izlagani stresnim i po život ugrožavajućim situacijama, kojima tijela medicinskog vještačenja na temelju medicinske dokumentacije utvrde uzročnu vezu između bolesti i vremena provedenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i kojima se utvrdi oštećenje organizma od najmanje 20%. Navodi dokumentaciju koja je potrebna za ostvarivanje takvog prava: 1. potvrdu o vremenu provedenom u Domovinskom ratu, 2. potvrdu o ratnom putu u kojem se navodi činjenica je li hrvatski branitelj bio izložen pogibelji i po život ugrožavajućim situacijama i 3. medicinsku dokumentaciju koja zaostaje iza liječenja psihičke bolesti. Ističe da je takve dokaze dostavio prilikom podnošenja zahtjeva, a koji su bili predmet ocjene, dok se sada označavaju neistinitim u cijelosti, a da se ne navodi na čemu se temelje takve pretpostavke. Ukazuje na to da je navode o neistinitoj dokumentaciji lako osporiti provjerom kod javnopravnih tijela koje o tim činjenicama vode evidenciju po službenoj dužnosti te je uz tužbu dostavio potvrdu od 16. srpnja 2025. o vremenu provedenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 15. siječnja 1992., kao i rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za obranu Split te navodi da je iz njega razvidno da je u tom razdoblju kao vojnik bio angažiran na bojišnicama te da je bio izložen psihofizičkim stresovima i naprezanjima kao posljedici izravnih ugrožavajućih situacija kao što su neprijateljsko granatiranje, pješački napadi, zasjede te ranjavanja i pogibija suboraca. Nadalje se poziva na medicinsku dokumentaciju za koju navodi da se iz nje nedvojbeno može utvrditi uzročna veza nastale bolesti i vremena sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a što kazneni sud nikada nije osporavao niti doveo u sumnju. Smatra da se može zaključiti da su svi dokumenti koji se odnose na postupke ostvarivanja statusa HRVI-a na temelju bolesti valjani, ispravni i potvrđeni od strane javnopravnih tijela koja ih izdaju, te da nisu dovedeni u sumnju niti se propitivala njihova vjerodostojnost u kaznenom postupku. Ističe i to da mu je u postupku ocjene radne sposobnosti priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti uzrokovano 40% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolešću izvan tih okolnosti. Smatra da je i iz toga razvidno da osporavana dokumentacija vezana za okolnosti ozljeđivanja nije bila predmet postupka, te osporava zaključak tuženika da je kaznenim djelom ostvario nezakonitu i ne pripadajuću materijalnu korist. Upućuje na to da se iz svega navedenog može zaključiti da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu imali zakonsku osnovu za pokretanje obnove postupka budući da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 123. stavka 2. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno da status Ca i izvedena prava iz tog statusa nisu posljedica kaznenog djela, već da su u jasno propisanom upravnom postupku, na temelju važeće i valjane dokumentacije izdane od strane nadležnih javnopravnih tijela. Iznosi mišljenje da treba razlikovati ozljeđivanje na temelju kojeg nije ostvario nikakva prava, niti je ostvario bilo kakvu ne pripadajuću imovinsku korist koja bi bila predmet kaznenog postupka od postupka ostvarivanja statusa i prava po osnovu bolesti psihe - PTSP-a za koju kazneni sud ne navodi nikakvu sumnju u pogledu načina ostvarivanja i za koje tvrdi da nisu bila predmet kaznenog postupka. Navodi da su tuženik i prvostupanjsko tijelo obnavljajući postupak i poništavajući rješenje o priznatom statusu Đa na temelju bolesti psihe - PTSP povrijedili zakon na njegovu štetu: Predlaže da ovaj sud poništi osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje i da ostavi na snazi rješenje Odsjeka za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata KLASA: UP/l-562-02/10-01/20; URBROJ. 2181-04-03-10-06 od 25. ožujka 2010. na koje je dana suglasnost aktom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nakon što je prvostupanjsko tijelo zaprimilo spis predmeta zajedno s pravomoćnom presudom, pravilno postupilo kada je s obzirom na utvrđenja iz presude, poništilo neosnovana rješenja (napominjući da se prvostupanjsko tijelo pogrešno u obrazloženju rješenja pozvalo na članak 129. ZUP - a), te tužitelju odbilo zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Pojašnjava da se prvostupanjsko tijelo trebalo pozvati na ovlasti iz članka 127. stavka 1. ZUP-a, te iako se radi o propustu, da isti ne može dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari. Ističe da je prvostupanjsko tijelo bilo u obvezi izvršiti presudu Općinskog suda u Splitu od 17. siječnja 2024., a temelj postupanja je pravomoćna presuda u kaznenopravnoj stvari. Navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu utvrđeno kako je tužitelj pribavio nepripadnu imovinsku korist i to s osnova invalidnine u iznosu od 13.540,50 kuna, s osnove opće nesposobnosti za rad uzrokovane 40% bolešću zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u iznosu od 107.829,71 kuna, što ukupno iznosi 121.370,21 kuna, te osporava navod tužitelja kako temeljem neistinite i nevjerodostojne dokumentacije nije ostvario statusno pravo ili nepripadnu imovinsku korist. Naglasio je da je sud saslušao u svojstvu svjedoka vještakinje Jelenu Grubić i Dolores Britvić, a koji iskazi se odnose na utvrđivanje statusa HRVI-a iz Domovinskog rata, u kojem postupku je, da bi se moglo govoriti o postojanju dijagnoze PTSP-a i trajnih promjena osobnosti, potrebno utvrditi da je tužitelj na bojištu bio izložen životno ugrožavajućim situacijama, postojanju ugroze vlastitog psihičkog ili tjelesnog integriteta ili svjedočenja ugrozi tuđeg tjelesnog ili psihičkog integriteta te da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije bio izložen takvim situacijama. Ističe da tužitelj pogrešno tvrdi da ranije utvrđeni status HRVI-a iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP s oštećenjem organizma od 20% i izvedena prava iz tog statusa nisu posljedica kaznenog djela prijevare opisanog u članku 236. stavku 2. KZ-a/11. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Generalni opunomoćenik tuženika istaknuo je da tužitelj ne navodi možebitne povrede zakona na njegovu štetu u obnovi postupka. Naveo je da je presudom Općinskog suda u Splitu nesporno odlučeno o krivnji tužitelja zbog kaznenog djela prijevare, a da činjenični opis sadrži i neistinite isprave kojima je to djelo počinjeno te da tuženik postupa u skladu sa zakonom i da sadržajno izvršava osuđujuću presudu kroz obnovu postupka. Navodi da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Tijekom spora održana je rasprava 13. svibnja 2026., na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja za provođenjem dokaza medicinskog vještačenja po sudskoj vještakinji psihijatru Dolores Britvić i provođenjem dokaza njezinim saslušanjem, provođenje dokaza saslušanjem tužitelja i prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem zapovjednika HOS-a ĐU kao suvišne, jer se zakonita i pravila odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i ovog upravnog spora.

8. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 123. stavkom 2. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine” 47/09. i 110/21., dalje ZUP) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti bez vremenskog ograničenja, ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela. 9. Člankom 127. stavkom 1. ZUP-a, propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

10. Predmetni postupak obnove pokrenut je po službenoj dužnosti 29. travnja 2025. po zaprim anju pravomoćne presud e Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-179/2023 od 17. siječnja 2024. i presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Kž- 351/2024-5 od 28. siječnja 2025.

11. Dakle, razlog za obnovu predmetnog postupka na koju se poziva prvostupanjsko tijelo i tuženik je počinjenje kaznenog djela prijevare od strane tužitelja, a što je utvrđeno uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu, K-179/2023 od 17. siječnja 2024., kao i presudu Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Kž - 351/2024-5 od 28. siječnja 2025., pa je pravna osnova za obnovu tog postupka propisana člankom 123. stavkom 2. točkom 1. ZUP-a.

12. Uvidom u točki I. izreke pravomoćne presud e Općinskog suda u Splitu, K-179/2023 od 17. siječnja 2024. razvidno je da je u istoj, između ostalog, navedeno da je liječničko povjerenstvo na temelju dokumentacije, koja je pobliže navedena u izreci, utvrdilo da kod tužitelja postoji oštećenje organizma od 20% kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma te da je Ured državne uprave donio rješenje od 7. studenoga 2006. kojim se tužitelju priznaje status HRVI iz Domovinskog rata X skupine s 20% oštećenja organizma za stalno s pravom na osobnu invalidninu, od 1. siječnja 2006. u iznosu od 114,75 kuna mjesečno, pa da mu je na temelju tako utvrđenog statusa HRVI u razdoblju od 1. kolovoza 2007. do 28. listopada 2015. s osnove osobne invalidnine isplaćen iznos od 13.540,50 kuna. Također je u obrazloženju presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Kž-351/2024-5 od 28. siječnja 2025. na stranici, u točki 9.5. navedeno da je u vezi sporne činjenice je li optuženikov, ovdje tužiteljev PTSP posljedica njegova sudjelovanja u ratnim zbivanjima, naveo da je sud prvog stupnja osnovano zaključio da tužiteljev PTSP ne potječe iz neposrednih ratnih zbivanja s prve crte bojišnice, kao i da u točki 8.20 obrazloženja osporene presude ispravno rezonira kada utvrđuje da tužiteljev PTSP nije posljedica njegovog sudjelovanja u neposrednim ratnim zbivanjima, pozivajući se na nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje prof. dr. sc. Dolores Britvić.

13. S obzirom na izneseno, slijedi da je pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku na osnovu provedenih dokaza, između ostalog, i saslušanjem sudskog vještak psihijatra, utvrđeno da je tužitelj status HRVI-a na osnovu bolesti PTSP-a s 20% oštećenje organizma stekao počinjenjem kaznenog djela prijevare, a koja izreka presuda je obvezujuća i u predmetnom upravnom postupku. Radi navedenog, neosnovano je pozivanje tužitelja na dokumentaciju koju je priložio uz tužbu te je valjalo odbiti prijedlog za provođenje predloženih dokaza, jer je relevantna činjenica postojanja kaznenog djela u odnosu na ostvareni status Đ -a i prava na osobnu invalidninu utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, K - 179/2023 od 17. siječnja 2024.

14. Imajući na umu izneseno pravilno je i zakonito prvostupanjsko tijelo obnovilo postupak na temelju članka 123. stavka 2. točka 1. ZUP-a i u obnovljenom postupku sukladno ovlaštenju iz članka 127. stavka 1. ZUP-a donijelo rješenje kojim je poništio rješenja kojim je tužitelju priznato statusu HRVI X skupine s 20% oštećenja organizma za stalno i pravo na osobnu invalidninu, od 1. siječnja 2006., jer iz dostavljene presude proizlazi da je isto posljedica kaznenog djela prijevare.

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava. Uzevši u obzir sve izneseno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, a u upravnom postupku nisu povrijeđene odredbe postupka koje bi bile od utjecaja na drugačije odlučivanje, niti je povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16. Sud stoga tužbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

17. S obzirom na to da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija osporeno rješenje, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

18. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu 26. svibnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis