Posl. br. Gž-276/2026-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Bačić i Partneri iz Zadra, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnicima Ivani Štih i Ivani Grgić Zovko, odvjetnicama iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-513/2024 od 16. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-513/2024 od 16. prosinca 2025. u toč. I) i III) izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju naknadu štete u iznosu od 3.449,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15.12.2023. do isplate, dok je toč. II) izreke odbijen tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura, a toč. III) izreke naloženo je tuženiku da nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.911,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Također je toč. IV) izreke odbijen zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Protiv toč. I) i III) izreke citirane presude sadržajno žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), navodeći u bitnom da pobija dosuđeni iznos naknade štete preko nespornog iznosa glavnice od 2.479,00 eura i dosuđeni trošak preko iznosa od 1.500,00 eura. Navodi da pobija prvostupanjsku presudu u pogledu nezakonito dosuđene naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja učinjenih u privatnim ustanovama jer da ti troškovi nisu bili opravdani, te u tom dijelu predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev. Navodi i da zbog navedenog nije zakonita niti odluka o trošku.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila, dana 04.08.2022. u [adresa], a koju je skrivio osiguranik tuženika IF.

6. U ovom žalbenom stadiju postupka sporno je da li tužitelju pripada pravo na naknadu dosuđene imovinske štete za troškove liječenja u privatnim ustanovama u iznosu od 970,00 eura, a koji dio tuženik pobija žalbom.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka u odnosu na pobijani dio utvrđuje:

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je privatno platio MR zbog liste čekanja jer je termin preko HZZO dobio tek u prosincu slijedeće godine , da je čekao na fizikalnu terapiju i saznao da će istu dugo čekati, pa da je otišao obaviti privatno fizikalnu terapiju, a nakon čega da je dobio termin za fizikalnu terapiju preko HZZO,

- da iz Nalaza i mišljenja medicinskog vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića, a kojeg sud prihvaća stručnim i objektivnim, proizlazi da je trošak liječenje magnetne rezonance i provođenje fizikalne terapije u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem,

- da cijeneći iskaz tužitelja da je termin za MR dobio tek slijedeće godine u prosincu, iako je štetni događaj bio 04.08.2022., da je opće poznato da se na pretragu MR u prosjeku čeka od pola godine na više, da je ta pretraga bila bitna za tužiteljevo daljnje liječenje jer je njome potvrđeno oštećenje tetive, da je tužitelju bila potrebna i fizikalna terapija kako je to utvrđeno provedenim medicinskim vještačenja, a koju je obavio privatno zbog liste čekanja i koja mu je popravila zdravstveno stanje tako da je na pregledu kirurga od 25.07.2023. zabilježeno značajno poboljšanje nakon nekoliko mjeseci intenzivne terapije, sud ocjenjuje da su troškovi liječenja koje je tužitelj obavio privatno bili nužni i opravdani.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju temeljem čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) zatražene troškove liječenja prema priloženim računima u ukupnom iznosu od 970,00 eura, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP -a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

10. Isto tako pravilno je prvostupanjski primjenom odredbe čl. 1095. ZOO-a dosudio tužitelju pobijane troškove liječenja u iznosu od 970,00 eura, a za što je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Naime, o pravu oštećenika na naknadu troškova liječenja koji su nastali izvan sustava HZZO, potrebno je voditi računa o okolnostima svakog pojedinog slučaja, te ukoliko su takvi troškovi liječenja bili nužni i ako se liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO-a nije moglo obaviti bez duljeg čekanja i štetnih posljedica, tada oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja u privatnim ustanovama .

12. U konkretnom slučaju je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da su sporni troškovi učinjene magnetne rezonance i provođenje fizikalne terapije bili u uzročnoj vezi sa ozljedama koje je tužitelj pretrpio u predmetnoj prometnoj nezgodi. Navedeno proizlazi i iz priložene medicinske dokumentacije iz koje je razvidno da je tužitelj od strane specijalista ortopeda, dana 10.09.2022. upućen na MR lijevog ramena i fizikalnu terapiju ( list 12 spisa ).

13. Nadalje iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj MR ramena u privatnoj ustanovi obavio 10.01.2023. ( list 13 spisa) odnosno nakon 4 mjeseca nakon što mu je preporučena ta pretraga, dok je fizikalnu terapiju obavio u travnju 2023. ( list 20 spisa ), odnosno 7 mjeseci nakon što mu je ta terapija preporučena iz čega se može logično i životno zaključiti da tužitelj te zdravstvene usluge, zbog lista čekanja, na teret obveznog zdravstvenog osiguranja nije mogao ostvariti u razumnom roku, a kako je to pravilno, cijeneći iskaz tužitelja vjerodostojnim, utvrdio prvostupanjski sud.

14. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se radilo o nužnim i opravdanim troškovima jer su isti doveli do poboljšanja tužiteljevog zdravlja, te tužitelj i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ima pravo na naknadu spornih troškova jer su isti u okolnostima konkretnog slučaja, predstavljali razumne mjere sa ciljem umanjenja štete.

15. Pri tom činjenica da je vještak medicinske struke u vještačkom nalazu utvrdio da je tužitelj predmetne usluge mogao obaviti preko HZZO-a zbog čega da isti nisu bili opravdani ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i to stoga što o opravdanosti zatraženih troškova liječenja odlučuje sud na temelju cjelokupno provedenog postupka, kako je to u konkretnom slučaju i učinio prvostupanjski sud, a ne vještak. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

16. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška obzirom da tužitelj nije uspio u sporu sa neznatnim dijelom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Pri tom valja istaknuti da, iako se prvostupanjski sud pri donošenju odluke o trošku, pozvao na neznatan neuspjeh tužitelja u sporu, pogrešno se pozvao na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, umjesto na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a, međutim navedeno nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke o trošku. Također valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

17. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučeno je kao u izreci ove presude.

18. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u toč . II) i IV) izreke.

U Rijeci, 26. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec