REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-52/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika TŽ, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru broj Kzd-230/2023-38 od 28. siječnja 2025. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž-258/2025-5 od 9. siječnja 2026., u sjednici Vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika TŽ.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru broj Kzd - 230/2023-38 od 28. siječnja 2025. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž-258/2025-5 od 9. siječnja 2026. osuđeni TŽ proglašen je krivim pod točkama 1. i 2. za kaznena djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, opisano u članku 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a pod točkama 3. i 4. kaznena djela protiv javnog reda - nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari - opisano i kažnjivo po članku 331. stavak 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.
2. Temeljem odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11 za kaznena djela pod točkama 1. i 2. osuđeniku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po jedne godine, temeljem odredbe članka 331. stavak 2. KZ/11 za kazneno djelo pod točkom 3. u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo pod točkom 4. kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te je isti temeljem odredbe članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni TŽ, po branitelju Josipu Gajskom, odvjetniku u Zaboku, zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka (10. st. 2 ZKP-a)“ te „pogrešne primjene materijalnog prava“, uz prijedlog da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski je sud, sukladno s odredbom članka 518. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. -pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka USRH, 80/22., 36/24. 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP) zahtjev je dostavio Glavnom državnom odvjetniku koji se na zahtjev očitovao podneskom broj Ksm -DO-59/2026-2 od 12. ožujka 2026., a koje očitovanje je dostavljeno na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika TŽ nije osnovan.
6. Obrazlažući zahtjev podnositelj između ostalog tvrdi da je „...iskazom svjedoka UŽ (je) utvrđeno da je ona vlasnica kuće na adresi [adresa], da u istoj kući ne stanuje optuženi, da od iste kuće opt. nema ključ, da samo povremeno zalazi u istu kuću kad je ona kod kuće ...da je streljivo i oružje koje je pronađeno u pretrazi njezine kuće na adresi [adresa] dana 09. lipnja 2022. godine, donio iz rata njezin pok. suprug koji je bio sudionik domovinskog rata ... da nije nikada vidjela da bi opt. donosio bilo kakovu drogu, oružje ili streljivo u njezinu kuću.. U ovome predmetu ne postoji niti jedan materijalni ili personalni dokaz kojim bi se dokazivalo da je okr. bio u posjedu ili vlasništu istoga objekta, da je u istome stanovao, ili se u istome krio, te u istom objektu nije nikada zatečen po djelatnicima policije, pa je stoga sasvim nejasno temeljem čega se u optužnici, a napose u pobijanoj presudi, tvrdi da da su stvari koje su zatečene u istome objektu pripadale okr...“. Riječ je o tvrdnjama kojima se osporava činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu što ne može biti razlogom zbog kojega se prema odredbi članka 517. stavak 1. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude uopće može podnijeti te ih ovaj Sud nije niti preispitivao.
7. Iz sadržaja zahtjeva razvidno je da podnositelj ustrajava na tvrdnji, koja je bila predmetom i žalbenog osporavanja, da se prvostupanjska presude temelji na nezakonitim dokazima pribavljenim nezakonitim pretragama kuće na adresi [adresa] zato što je ista u vlasništvu UŽ dok podnositelj da stanuje na adresi [adresa] te nezakonitim pretragama klijeti na adresi [adresa], na katastarskoj čestici [katastarska čestica], vlasništvo ČŽ, dočim da se klijet nalazi na katastarskoj čestici [katastarska čestica].
7.1. Pregledom Naloga Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-3246/13. od 5. studenoga 2013. (list 710 svežanj II. spisa) i naloga istog Suda Kir-87/14 od 10. siječnja 2014. (list 1839 svežanj V. spisa) za pretragu obiteljske kuće i drugih prostora na adresi [adresa] vidljivo je da je na istima navedeno da je ista „neutvrđenog vlasništva“, te da istu koristi podnositelj. S obzirom da je pretraga izvršena upravo na obiteljskoj kući na toj adresi to činjenica da bi UŽ (a ne podnositelj) bila vlasnikom tog objekta ne može dovesti u pitanje zakonitost te pretrage.
7.2. Nadalje, pregledom istih naloga Županijskog suda u Zagrebu (Kir-3246/13 od 5. studenoga 2013. i Kir-87/14 od 10. siječnja 2014.) vidljivo je da je istima određena „...pretraga vikend kuće u mjestu [adresa], na katastarskoj čestici [katastarska čestica], vlasništvo NŽ... a koju XI. osum. TŽ koristi u kojoj neprijavljeno boravi...“.
7.3. S obzirom da je pretraga izvršena upravo na vikend kući u mjestu [adresa], vlasništvo NŽ to eventualna pogreška u oznaci katastarske čestice na kojoj se objekt nalazi ne može dovesti u pitanje zakonitost te pretrage jer se nalog ne izdaje za pretragu katastarske čestice nego za pretragu doma i drugih prostora.
8. Podnositelj nadalje svoje prigovore o nezakonitoj pretrazi potkrepljuje tvrdnjom da je „...pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj KO - 1527/14. od 06. travnja 2016.g., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. broj Kž-111/16 od 25. kolovoza 2016. godine opt. TŽ oslobođen je optužbe da bi stvari koje su nađene u pretrazi stana u [adresa], bile njegove, jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da okr. od jeseni 2011. godine pa do 14. siječnja 2014. nije bio u Republici Hrvatskoj...“. Riječ je o osporavanju činjenice utvrđene po prvostupanjskom sudu što ne može biti razlogom zbog kojega se prema odredbi članka 517. stavak 1. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude uopće može podnijeti te taj prigovor ovaj Sud nije niti preispitivao.
9. Podnositelj tvrdi i to „...da ni prvostupanjski, a ni drugostupanjski sud u pobijanim presudama ne daju nikakve razloge zašto je odbijen prijedlog opt. da se iz spise izdvoje zapisnici o pretrazi stana na adresi [adresa] i [adresa]...“.
9.1. Međutim, pregledom pobijanih presuda vidljivo je da je prvostupanjski sud dao opsežne razloge zbog kojih je odbijen taj prijedlog (točke 30. -34.3. prvostupanjske presude) te da je drugostupanjski sud odgovorio na njegove žalbene prigovore glede tvrdnje da je riječ o nezakonitim pretragama i nezakonitim dokazima (točke 9.3. -9.6. drugostupanjske presude) na koje razloge se upućuje podnositelja.
10. Podnositelj nadalje ističe povredu kaznenog zakona koja da se ogleda u tome da „...u momentu izricanja pobijanih presude prema važećoj kaznenoj evidenciji nije bio osuđivan...“ te da „...Prema Uvjerenju ministarstva pravosuđa od 28.01.2026. godine u kaznenoj evidenciji opt. RŽ evidentirana je samo presuda Općinskog suda u Zlataru br.K-230/2023. od 28.01.2025. godine, koja je predmetom ovoga kaznenog postupka...“.
10.1. Pa iako je Općinski sud u Zlataru prilikom odmjeravanja kazne otegotnom cijenio podnositeljevu višestruku osuđivanost tu okolnost kao otegotnu otklonio je drugostupanjski sud koji u svojoj presudi navodi da “...U pogledu otegotne okolnosti okrivljenikove ranije osuđivanosti, podaci o tome u prvostupanjskom spisu su nepouzdani, jer je prvostupanjski sud raspolagao sa kaznenom evidencijom za okrivljenika iz ranijeg razdoblja… pa nije utvrđeno da li je...došlo do primjene odredbi o rehabilitaciji...”, ali sve i da nije to učinio riječ je o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju (pogrešnom utvrđenju ranije osuđivanosti kao činjenice odlučne za odmjeravanje kazne) što se ne može pobijati ovim pravnim lijekom (vidjeti točku 6. ove odluke), a ne onoj povredi kaznenog zakona zbog koja bi se mogla isticati ovim pravnim lijekom u smislu odredbe članka 517. stavak 1. točka 1. ZKP-a pa se i prigovor povrede kaznenog zakona ukazuje neosnovanim.
11. Slijedom izloženog, nalazeći da je neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, valjalo je temeljem odredbe članka 512. u svezi sa člankom 519.
ZKP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 26. svibnja 2026.
Predsjednik Vijeća:
doc. dr. sc. Zdenko Konjić
