Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-6/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog RŠ, zbog kaznenog djela neovlaštenog zvučnog snimanja i prisluškivanja iz članka 143. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice ŠŠ, podnesene protiv presude Općinskog suda u Gospiću, broj: K-62/2025 od 29. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba oštećene kao tužiteljice ŠŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Žalba oštećene kao tužiteljice ŠŠ je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću, broj: K-62/2025 od 29. kolovoza 2025., temeljem članka 453. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), optuženi RŠ oslobođen je optužbe da je počinio dva kaznena djela protiv privatnosti - neovlašteno zvučno snimanje i prisluškivanje, opisano i kažnjivo po članku 143. stavku 1. KZ/11 i neovlašteno slikovno snimanje, opisano i kažnjivo po članku 144. stavku 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP-a, oštećena kao tužiteljica ŠŠ dužna je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu 56,60 eura, sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužna nadoknaditi i nužne izdatke optuženika te nužne izdatke i nagradu njegove braniteljice, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela oštećena kao tužiteljica ŠŠ po punomoćniku Siniši Milevoju, odvjetniku iz Pule, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud odredi da se ponovljeni postupak provede pred drugim sucem. Ujedno je zatražila da se nju i njezina punomoćnika obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na javnu sjednicu vijeća pozvani su privatna tužiteljica i punomoćnik privatne tužiteljice koji su podneskom od 26. svibnja 2026. obavijestili sud da neće prisustvovati sjednici, te je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti.
5. Žalba oštećenice kao tužiteljice nije osnovana.
6. Prvenstveno treba naglasiti da kazneno djelo iz članka 143. KZ/11 čini onaj tko neovlašteno zvučno snimi nejavno izgovorene riječi drugoga ili tko posebnim napravama neovlašteno prisluškuje nejavno izgovorene riječi. Međutim, odredba stavka 4. istog članka određuje da navedenog kaznenog djela nema ukoliko drugi interes (ili javni) zbog kojeg je snimka nastala pretežitiji od interesa zaštite privatnosti osobe koja je snimana. Budući da se navedeno kazneno djelo može počiniti samo sa namjerom, kako bi se utvrdilo da li su ostvarena i subjektivna obilježja konkretnog kaznenog djela, nužnim cijeniti i namjeru koja se određenom snimkom na strani počinitelja nastoji postići.
6.1. S druge strane radnja kaznenog djela iz članka 144. KZ/11 neovlaštenog slikovnog snimanja, ograničena je na snimanja kojima se napada pravo na privatnost . To kazneno djelo čini onaj tko neovlašteno snimi ili uporabi takvu snimku ili učini dostupnim trećoj osobi tu snimku, i tako povrijedi privatnost te osobe. Dakle, radi se o materijalnom kaznenom djelu povređivanja koje također može biti učinjeno samo sa namjerom a kod kojeg treba utvrditi posljedice, što ujedno znači da neće svako kazneno djelo neovlaštenog snimanja biti i kaznenim djelom . Naime, da li je to kazneno djelo doista i počinjeno zavisit će o sadržaju koji ta snimka prikazuje i prostoru gdje je snimka sačinjena, a ne samo o tome da je snimka sačinjena neovlašteno , odnosno bez pristanka osobe koja se na snimci nalazi. Predmetno proizlazi i iz samog članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na temelju kojeg je i sam ESLJP u svojim presudama naveo niz načela relevantnih za procjenu „nužnosti“ mjere poduzete „u demokratskom društvu“ u svrhu postizanja cilja koji je legitiman prema Konvenciji (R v The United Kingdom, App. no. 7525/76). Imajući dakle u vidu da su s jedne strane djeca, posebno ranjiva skupina, mjere zaštite djece moraju uključivati razumne korake za sprječavanje zlostavljanja. Dakle, iako konkretno kazneno djelo ne predviđa posebni „drugi“ ili „javni“ interes kao pretežitiji u odnosu na samu radnju snimanja kao što je to u slučaju članka 143. KZ/11, procjenu opravdanosti konkretne snimke potrebno je bilo razmotriti u svezi sa prethodno spomenutom namjerom (odnosno samim zaštitnim objektom), sadržajem snimke, prostorom u kojem su snimke sačinjene kao i „kratkoću“ samih snimki, a potom te činjenice dovesti u svezu sa konkretnim kaznenim djelom.
7. U konkretnom slučaju radi se o snimci koju je sačinio u inkriminirano vrijeme – suprug oštećenice kao tužiteljice, a oštećenica kao tužiteljica je u oba slučaja, dakle prilikom sačinjavanja zvučne snimke kao i prilikom sačinjavanja slikovne snimke, snimljena u svom domu, koji prostor je bio domom i samog optuženika, ali i njihove troje malodobne djece. Isto tako ista je u audio snimci snimljena u komunikaciji koju vodi sa maloljetnim djetetom, što ukazuje da je „fokus snimke“ bila komunikacija sa djetetom koju je vodila oštećenica kao tužiteljica, a u drugoj slikovnoj snimci „fokus“ snimke bio je na činjenici da se oštećenica kao tužiteljica ne obazire na plač dvoje djece koja se nalaze iza zatvorenih vrata, dok ona sama leži na krevetu. Dakle, iz navedenih snimaka razvidno je da niti u jednoj od navedenih snimaka sama oštećen ica kao tužiteljica, nije snimljena u povredi vlastite najintimnije sfere privatnosti, zajedničkom domu koji je u to vrijeme dijelila sa optuženikom i zajedničkom djecom.
7.1. Naime, sadržaj svake od pojedinih snimki: audio i video snimke koje su sačinjene po optuženiku, prvostupanjski sud je reproducirao na raspravi održanoj 26. kolovoza 2025. (list 129 spisa). Iz audio snimke proizlazi da oštećen ica kao tužiteljica jednom od troje malodobne djece govori „…da će teti u vrtiću reći što je napravio pa da mu se druga djeca smiju i da se nitko ne bi sa njim družio…“, dok iz druge video snimke proizlazi da dvoje djece plaču iz zatvorenih vrata iza kojih se čuje povremeno lupanje dok oštećenica kao tužiteljica leži na krevetu.
8. Nije dakle u pravu oštećenica kao tužiteljica kada ističe da nije utvrđeno da bi optuženik bio motiviran dobrobiti djece, pri čemu svoju tvrdnju podupire činjenicom da optuženik predmetne snimke nije odnio na policiju. Upravo suprotno, iz njegove radnje ulaganja spornih snimki u parnični spis predmeta razvidno je da je isti nastojao osigurati skrb nad djecom kakvu je smatrao ispravnom, a ne pokrenuti poseban kazneni postupak protiv oštećenice kao tužiteljice i na taj način eventualno ostvariti prednost u tom konkretnom parničnom postupku. Upravo zato, irelevantna je i činjenica, na koju se također upire žalbom, sa kim od samog razvoda žive maloljetna djeca optuženika i oštećenice kao tužiteljice, jer ista nije relevantna za utvrđenje okolnosti koje bi ukazivale na dokazanost ili ne dokazanost radnje činjenja svakog od pojedinih kaznenih djela od strane optuženika.
9. Dakle, uvažavajući sve navedeno, a posebice činjenicu očite svrhe sačinjavanja samih snimki o kojima je i u svojoj obrani iskazivao optuženik, a što je sve analizirao i prvostupanjski sud u svojoj presudi, a to je svrha ostvarivanja skrbi nad djecom, koji se vodio između sada već bivših supružnika, uvažavajući već prethodno istaknutu okolnost koja se odnosi na činjenicu koja se odnosi na prostor i sadržaj same snimke, kako one video tako i one audio, i prema mišljenju ovoga suda nije utvrđena namjera postupanja optuženika za ostvarenjem svakog od pojedinih kaznenih djela , koja su optuženiku stavljena na teret.
10. Slijedom navedenog, a budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je podnesenu žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti, te uvažavajući argumentirano i iscrpno obrazloženje prvostupanjskog suda, potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
