REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-828/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja PM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužen ika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1268/2023-17 od 26. rujna 2025., 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1268/2023-17 od 26. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi:

„Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, dužan je platiti tužitelju PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

- iznos od 500,00 eura/3.767,25 kuna s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28.02.2022. g., pa do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana,

- te mu naknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena i to od presuđenja pa do isplate sve u roku od 15 dana.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u visini od €500, u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Ističe da je izreka pobijane presude nerazumljiva, u suprotnosti je s obrazloženjem iste, a sami razlozi na kojima sud temelji presudu su pogrešni, nejasni i proturječni, pa zbog navedenog presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tužitelj prvenstveno ističe da je nalaz vještaka izrađen suprotno kliničkoj slici tužitelja, te da je tužitelja valjalo saslušati upravo kako bi se utvrdile posljedice koje je štetni događaj uzrokovao. Ističe da se procesne povrede sastoje prvenstveno u činjenici da je sud odbijanjem prijedloga za određivanje novog vještačenja na teret tužitelja, kao i dopunskog vještačenja po vještaku psihijatru povrijedio pravila Zakona o parničnom postupku o dokazivanju. Uz sve navedeno, nesaslušanjem tužitelja, istom je ograničen pristup sudu. Podredno, u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je donio pogrešnu odluku kada je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom, jer je i iz postojećeg nalaza i mišljenja vještaka bilo opravdano usvojiti tužbeni zahtjev. Od izmjene Orijentacijskih kriterija iz 2020. pa do danas prošlo je preko tri godine, a za koje vrijeme je došlo do dodatnog rasta cijena, velike inflacije i dr. pa je jasno da bi sudovi iznose iz „novih“ Kriterija iz 2020. trebali uzeti kao minimalne iznose. Ističe se i kako je odlukom Ustavnog suda poslovni broj U-III/7796/2014 od 11. veljače 2016. zauzeto stajalište da promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima treba uzeti u obzir prilikom dosude naknade štete pa je u svakom slučaju u cijelosti neosnovana i paušalna odluka suda kojom je tužitelju dosudio iznose koji su puno niži od Kriterija iz 2020. Budući da je pogrešna odluka o glavnoj stvari, pogrešna je i odluka o troškovima postupka, pa se predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prije svega, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 500,00 eura, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe članka 457. do 467.a ZPP-a.

6. Prema odredbi članka 467. stavka 1. i 2. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP -a. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe, valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbenih navoda žalitelja valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

8. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, jer je presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj, rođen 1986., zadobio tjelesne povrede 28. listopada 2020. u prometnoj nezgodi koju je prouzrokovala VM kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika,

- da nije sporna odgovornost tuženika za predmetnu štetu za koju je tuženik tužitelju po zaprimanju odštetnog zahtjeva od 28. veljače 2022., isplatio 12.700,00 kn s osnova naknade štete,

- da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio trzajnu ozljedu vrata, natučenje prsnoga koša, oguljotine obje podlaktice i desne potkoljenice, zbog čega je proveo ambulantno liječenje,

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj trpio bol jačega intenziteta 2 dana, srednje intenziteta 7 dana, slabijega intenziteta slijedeća 2 tjedna. Tzv. primarni strah (u trenutku ozlijeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao je 1 dan, srednje jakoga intenziteta 7 dana, slabijega intenziteta 10 dana. Kod tužitelja nije došlo do smanjenje životne aktivnosti, niti naruženja, a tuđa pomoć i njega, koju su tužitelju pružali ukućani, je bila potrebna 2 sata dnevno prva 2 tjedna po ozljeđivanju, potom 1 sat dnevno slijedećih tjedan dana.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, članak 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), u svezi sa odredbama članka 19. stavka 1. i 2. ZOO-a. i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 prema kojem se ranije prihvaćeni iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete povećavaju za 50%. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju za pretrpljene posljedice pripada pravična novčana naknada od 1.314,00 eura, a kako je tuženik tužitelju platio 12.700,00 kuna / 1.686,58 eura, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen.

11. Žalitelj neosnovano u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti novo vještačenje, jer se vještak na raspravi očitovao o svim prigovorima na njegov nalaz, također obrazloživši da bi on sam predložio psihijatrijsko vještačenje da je utvrdio da je isto potrebno, tako da za provođenje novog vještačenja nije bilo razloga, jer se po članku 261. stavku 3. ZPP-a novo vještačenje provodi ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, što ovdje nije bio slučaj.

12. Također žalitelj neosnovano navodi da je prvostupanjski sud trebao saslušati tužitelja kao stranku na okolnost posljedica predmetne nesreće jer je vještak na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i na temelju pregleda tužitelja sačinio nalaz i mišljenje na način koji odgovara klauzulama sudsko medicinske struke, pa prvostupanjski sud, koji ne raspolaže medicinskim znanjem , ne bi utvrdio niti jednu relevantnu činjenicu saslušanjem tužitelja kao stranke. Po članku 264. ZPP-a sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka. Međutim, činjenica procjene posljedica stradavanja, bolova i straha i intenziteta istih, nisu činjenice koje se mogu utvrditi iskazom stranke, već medicinskim vještačenjem jer isto zahtjeva medicinsko znanje. To što tužitelj nije saslušan nije povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu jer je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku.

13. Žalitelj neosnovano ističe da isplaćeni iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu, te se neosnovano poziva na inflaciju s obzirom da je tužitelju naknada isplaćena nakon podnošenja vansudskog zahtjeva 28. veljače 2022., dakle dvije godine nakon donošenja povećanih Orijentacijskih kriterija i prije značajnije promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima.

14. Slijedom navedenog žalba žalitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 26.svibnja 2026.

Sutkinja:

Nataša Babić