Poslovni broj: UsI-1368/2024-37

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice KĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Emici Milošević, odvjetnici u Zadru, Jurja Matejeva Dalmatinca 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ( OIB: 843979856623), Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24- 01/03388682846, URBROJ: 341-99-05/3-24-1275 od 11. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03388682846, URBROJ: 341-99-05/3-24-1275 od 11. travnja 2024. kojim je odbijena njezina žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Zadar, KLASA: UP/I-141-02/23- 01/03388682846, URBROJ: 341-24-05/3-23-18930 od 9. veljače 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost: djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv osporenog rješenja tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredbi postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da se osporeno rješenje temelji isključivo na nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA:: 141-02/23-0117955, URBROJ: 426-04-01/16-24-7, evidencijski broj vještačenja: 1037522 od 4. travnja 2024. koje je samo pregledom dostavljene medicinske dokumentacije u cijelosti potvrdilo nalaz vještaka od 15. siječnja 2024. provedenog u prvostupanjskom postupku, a bez njezinog pregleda, kao i uvida u drugu dostavljenu dokumentaciju. Ističe da u obrazloženju osporenog rješenja tuženik navodi da je u postupanju po žalbi vijeće viših vještaka Zavoda razmotrilo medicinsku i ostalu dokumentaciju, nalaz i mišljenje vijeća vještaka, te navode iz žalbe, a u obrazloženju pobijanog rješenja se paušalno navodi i ostala dokumentacija, bez specificiranja što je to ostala dokumentacija, odnosno koje isprave je čine te smatra da se radi o bitnoj povredi odredbi upravnog postupka, budući pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se izreka rješenja ne može ispitati. Tvrdi da je zaključak vijeća viših vještaka Zavoda i razlog na kojem tuženik temelji pobijano rješenje suprotan medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, kliničkoj slici i anamnezi, kao i dokazima koje je predložila. Ističe da se njezino zdravstveno stanje ne može poboljšati daljnjim liječenjem, jer da je to bilo moguće u petnaest godina liječenja bi se izliječila, a ne bi joj sada bolest bila u progresiji. Ukazuje na to da iz medicinske dokumentacije proizlazi da kod nje unazad 15-ak godina postoje recidivirajuće urolitijaze, koje su po učestalosti i intenzitetu u značajnoj progresiji, da je svih tih godina obrađivana po nefrologu i urologu te su zatražena i druga mišljenja i uzimala je terapije više puta. Naglašava da je do sada najmanje devet puta bila na bolničkom liječenju, zadnji put u svibnju 2023., a da analgetsku i spazmolitsku terapiju prima gotovo kontinuirano i parenteralno. Upućuje na mišljenje liječnika opće prakse doc. dr. sc. EĐ u kojem navodi da ona s obzirom na učestalost i jačinu tegoba i čestom potrebom za parenteralnom hitnom terapijom nije u mogućnosti raditi kao učiteljica razredne nastave, jer u slučaju akutnih tegoba relativno često, ali nepredvidivo, mora otići na parenteralnu terapiju, što znač i da ostavlja djecu bez nadzora. Tvrdi da kod nje postoji smanjenje radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO) zbog kojeg joj je u potpunosti onemogućeno obavljanje poslova koje je do sada obavljala u okviru svog radnog mjesta i zaposlenja, a to su poslovi učitelja razredne nastave. Smatra da su vještaci oba stupnja pogrešno utvrdili da kod nje ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO-a, kao i da još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju da bi se mogle cijeniti u smislu smanjenja, odnosno djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Predložila je da se na okolnost da kod nje postoji smanjenje radne sposobnosti izvrši uvid u zdravstveni karton i da se provede dokaz kombiniranim medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku nefrologu i urologu na okolnosti pravilnosti nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda, Središnjeg ureda u Zagrebu od 4. travnja 2024., kao i nalaza i mišljenja vještaka Zavoda od 15. siječnja 2024., da se saslušaju stranke i liječnik opće prakse doc. dr. sc. EĐ, te je dostavila noviju medicinsku dokumentaciju. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Ističe da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te smatra da nema osnove za uvažavanje navoda tužiteljice i za priznavanje prava na invalidsku mirovinu. Pojašnjava da su liječnici opće prakse kao i liječnici specijalisti u nalazima i mišljenjima dužni izjasniti se o kliničkom stanju bolesnika bez prejudiciranja radne sposobnosti budući da je ocjena radne sposobnosti u upravnom postupku isključivo u domeni ovlaštenog vijeća vještaka Zavoda za vještačenje na temelju odredbe članka 125. stavka 2. ZOMO-a, a iz kojeg razloga smatra nepotrebnim saslušanje liječnika opće prakse. Navodi da iz nalaza i mišljenje ovlaštenog vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 994118 od 15. siječnja 2024. proizlazi da je tužiteljica u prvom stupnju bila neposredno pregledana 20. prosinca 2023., dok vijeće viših vještaka u drugom stupnju, po izjavljenoj žalbi, u skladu s odredbama Uredbe daje nalaz i mišljenje bez prethodnog pregleda tužiteljice te samo iznimno, po potrebi, može pregledat tužiteljicu. U odnosu na preslike medicinske dokumentacije priložene uz tužbu, istaknuo je kako je medicinska dokumentacija koja je bila dostavljena do donošenja osporavanog rješenja i koja prileži spisu vrednovana prilikom donošenja osporavanog rješenja dok nova, originalna medicinska dokumentacija, može biti temelj za podnošenje novog zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti. U odnosu na prijedlog tužiteljice da se provede njezino saslušanje navodi da se njezinim saslušanjem ne mogu utvrditi relevantne činjenice za predmetni postupak, dok se prijedlogu za provođenje sudskog vještačenja protivi iz razloga što je predmetni postupak proveden u skladu s odredbama ZOMO-a i Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" - 96/23., dalje: Uredba). Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Člankom 39. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Prema stavku 2. članka 39. ZOMO-a preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Prema stavku 3. članka 39. ZOMO-a djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Prema stavku 4. članka 39. ZOMO-a potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

5. Člankom 14. stavkom 1. točkom a) Uredbe propisano je da će vijeće vještaka dati nalaz i mišljenje da ne postoji smanjenje radne sposobnosti osobe koja se vještači ako kod osobe još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenu radnu sposobnost.

6. U ovom predmetu, prema navodima tužbe, sporna je ocjena zdravstvenog stanja tužiteljice i suglasni zaključak nadležnih tijela vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom da kod tužiteljice nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a.

7. Činjenice koje su s medicinskog stajališta relevantne u predmetnom upravnom postupku utvrđene su na temelju nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja u dva stupnja koji suglasno zaključuju da kod tužiteljice, imajući u vidu podatke i konstatacije sadržane u medicinskoj dokumentaciji te podatke 2-IN obrasca koji sadrži opis poslova radnog mjesta tužiteljice (učiteljica razredne nastave), ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nije došlo do trajnog smanjenja radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja.

8. Tijekom spora održane su rasprave 13. veljače 2025. i 13. svibnja 2026. na kojim je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

9. Budući da se radi o primjeni stručno medicinskog znanja, u upravnom sporu proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Milani Varinac - Barač, dr. med., specijalisti medicine rada.

10. Sud je odbio prijedlog opunomoćenice tužiteljice za provođenjem novog sudskog vještačenja kombiniranim vještačenjem po sudskim vještacima urologu, nefrologu te drugom vještaku medicine rada na okolnost utvrđivanja smanjenja radne sposobnosti tužiteljice ili novog medicinskog vještačenja po drugom sudskom vještaku medicine rada, prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice i obiteljske liječnice dr. EĐ, kao suvišne, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa.

11. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje i uvidom u svu dokumentaciju u ovom upravnom sporu, a osobito uvidom u nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada pribavljenog u ovom upravnom sporu.

12. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Sudska vještakinja za medicinu rada Milana Varinac - Barač ovom sudu dostavila je nalaz i mišljenje od 18. prosinca 2025. u kojem je navela da je iz pregledane medicinske dokumentacije koja je priložena u ovosudni spis te spis upravnog tijela tuženika i zdravstvenog kartona tužiteljice razvidno da je tužiteljica na kontinuiranom liječenju po nefrologu i urologu zbog bubrežnih kolika prouzročenih recidivirajućom urolitijazom i da je u cilju provođenja odgovarajućeg liječenja u nekoliko navrata izvršena dijagnostička obrada (laboratorijske pretrage, spektroskopska analiza urolita, UZV urotrakta, MSCT urografija, IVU), ali da je unatoč provedenom konzervativnom liječenju te višekratno provedenom elektivnom operativnom zahvatu (FURS) kao i ESWL kod tužiteljice i dalje prisutna recidivirajuća mikrouronefrolitijaza, koje stanje zahtijeva daljnje praćenje i liječenje po nadležnim specijalistima. Istaknula je da je tijekom liječenja u sustavu Dnevne bolnice u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u studenom 2023. kod tužiteljice provedenom obradom utvrđena uredna funkcija bubrega uz blagu proteinuriju kao znak oštećenja. Također UZV pretragom od 26. travnja 2024. nije utvrđena ranije opisana hidronefroza. Naglasila je da su sa stajališta specijaliste medicine rada navedene činjenice (uredna funkcija bubrega bez hidronefroze) odlučujuće za donošenje ocjene radne sposobnosti kod tužiteljice uzimajući u obzir opis poslova i radnih zadataka koje obavlja tužiteljica, a koji su navedeni u obrașcu 2-IN. Navela je da su vještaci Zavoda u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku vještačenja pravilno ocijenili radnu sposobnost tužiteljice, ali da nisu dovoljno obrazložili svoju ocjenu, odnosno nisu naveli da za sada ne postoji oštećenje bubrežne funkcije izražene u takvom stupnju koje je od u tjecaja na radnu sposobnost tužiteljice, već su samo naveli činjenicu da još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju da bi se mogle ocijeniti u smislu smanjenja, odnosno djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i da je potrebno nastaviti liječenje po nadležnim specijalistima.

14. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje dostavljen je strankama na očitovanje. Tužiteljica je u dostavljenom podnesku prigovorila nalazu i mišljenju sudske vještakinje navodeći da isti nije dovoljno obrazložen jer nije navedeno zašto opisano zdravstveno stanje ne dovodi do smanjenja radne sposobnosti i da nije usklađen s priloženom medicinskom dokumentacijom. Osobito je istaknula da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je višekratno hospitalizirana što govori o težini zdravstvenih tegoba, te je ustvrdila da ocjena njezine radne sposobnosti nije pravilna. Smatra da bi njezin pregled utjecao na zaključak sudske vještakinje. Uz podnesak je dostavila dodatnu medicinsku dokumentaciju i predložila je da se zatraži dopuna nalaza i mišljenja sudske vještakinje.

15. Tuženik je naveo da je suglasan s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje.

16. Postupajući po rješenju ovog suda od 30. siječnja 2026. sudska vještakinja dostavila je dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je istaknula da je osnovni uvjet za donošenje ocjene smanjenja radne sposobnosti postojanje oštećenja funkcije. Navela je da povedenom dijagnostičkom obradom kod tužiteljice nije utvrđeno funkcijsko oštećenje bubrega, a što je osnovni uvjet za donošenje ocjene trajne radne sposobnosti i da niti novo priložena medicinska dokumentacija, koja govori da je tužiteljica ponovno bolnički liječena tijekom 2024. i 2025. te redovno ambulantno kontrolirana po urologu zbog tegoba od strane urinarnog trakta, koje je prethodno detaljno navela u nalazu i mišljenju, ne ukazuje da je nastalo oštećenje bubrežne funkcije, već da se u tim nalazima navodi da je bubrežna funkcija uredna. Pojasnila je da rekurentna nefrolitiiaza (ponavljajući bubreni kamenci) koja se subjektivno manifestira izraženim bubrežnim kolikama, kao takva ne utječe na posto janje trajne nesposobnosti za rad kod tužiteljice već samo na njezinu privremenu radnu nesposobnost, zbog čega tužiteljica koristi tako dugo bolovanje. Navela je da sa stajališta specijaliste medicine rada nema osnova za tvrdnju da zaključak vještva nije usklađen s priloženom medicinskom dokumentacijom, jer je u nalazu i mišljenu citirala svu recentnu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da ne postoji funkcijsko oštećenje bubrega. U odnosu na prigovor tužiteljice da je nije pregledala i kontaktirala, naglasila je da je u nalazu i mišljenju obrazložila zašto nije izvršila njezin pregled. U tom smislu navela je da se kliničkim pregledom za ovu vrstu bolesti te razgovorom, odnosno uzimanjem anamnestičkih podataka od tužiteljice u svezi njezinih subjektivnih tegoba i provedenog liječenja ne može utvrditi funkcijski status, već se isti utvrđuje medicinski propisanom dijagnostičkom obradom i to laboratorijskim pretragama krvi i urina, radiološkom obradom urotrakta te UZV pretragom urotrakta. Zaključno je navela da uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju koju je imala na uvidu kod donošenja nalaza i mišljenja 18. prosinca 2025. te medicinsku dokumentaciju koju je tužiteljica priložila uz podnesak od 16. siječnja 2026., sukladno principima struke medicine rada za donošenje ocjene radne sposobnosti, sukladno članku 39. ZOMO-a i odredbama članaka 13. i 14. Uredbe kod tužiteljice za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični, niti potpuni gubitak radne sposobnosti, već je potrebno provoditi daljnje liječenje po nadležnim specijalistima uz korištenje prava iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti (privremena nesposobnost za rad).

17. Dopuna nalaza i mišljenja sudske vještakinje dostavljena je strankama radi očitovanja, te je tužiteljica u dostavljenom podnesku navela da se ne može složiti s navedenom dopunom kojom je sudska vještakinja potvrdila svoj nalaz i mišljenje te je predložila provođenje novog sudskog vještačenja kombiniranim vještačenjem po sudskim vještacima urologu, nefrologu te drugom vještaku medicine rada na okolnost utvrđivanja smanjenja radne sposobnosti tužiteljice ili novog medicinskog vještačenja po drugom sudskom vještaku medicine rada. Tuženik nije imao primjedbi na dostavljenu dopunu nalaza i mišljenja.

18. Ovaj sud ocijenio je vjerodostojnim i objektivnim dokazom nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada, koji je dan sukladno Uredbi i koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti i koji je donesen na temelju cjelokupno dostavljene medicinske dokumentacije, kao i sukladno zadaći ovog suda, a iz kojeg proizlazi da kod tužiteljice za sada ne postoji gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO- a.

19. Pravno relevantne činjenice od kojih ovisi primjena prava utvrđene su u postupku i na način kako je to propisano odredbama ZOMO-a i Uredbe, a suglasni zaključci nadležnih tijela vještačenja potvrđeni su i nalazom i mišljenjem sudske vještakinje za medicinu rada, koja iznosi identičan zaključak o ne postojanju smanjenja radne sposobnosti tužiteljice. Sve okolnosti na koje u tužbi i tijekom spora u očitovanju na nalaz i mišljenje sudske vještakinje ističe tužiteljica kao ključne za ocjenu njezinog zdravstvenog stanja sudska vještakinja je razmotrila, te je detaljnim pregledom dokumentacije sudskog spisa te spisa upravnog postupka iznijela stručan i valjano obrazložen zaključak iz kojih razloga bolest tužiteljice - oštećenje bubrežne funkcije u izraženom stupnju za sada ne dovodi do smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti tužiteljice.

20. Obrazloženje rješenja tuženika sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješenju zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

21. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporenog rješenja, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, izvedenim dokazima, prvenstveno sudsko - medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada, koja je odgovarajuće specijalnosti za utvrđivanje radne sposobnosti, nije dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava. Ovo zato, jer je u upravnom sporu, pravno relevantna činjenica utvrđenja okolnosti iz članka 39. ZOMO-a kod tužiteljice utvrđena na isti način kao u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.

22. Tužiteljica svojim prigovorima nije dovela u sumnju zakonitost rješenja tuženika. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, već je na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu nisu povrijeđene odredbe postupka.

23. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

24. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 26. svibnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 126. stavak 1. u vezi s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice

- tuženiku

- u spis