REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-227/2026-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja TEHNOSTAN d.o.o., Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23, OIB: 91347134540, kojega zastupa opunomoćenik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 3, protiv tuženika Hrvatske energetske regulatorne agencije, Ulica grada Vukovara 14, Zagreb, OIB: 83764654530, kojega zastupa OA, službena osoba, radi određivanja jedinične cijene za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave, 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje Odluke Hrvatske energetske regulatorne agencije, KLASA: 025-08/22-01/4, URBROJ: 371-05-23-480 od 29. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanom Odlukom tuženika, KLASA: 025-08/22-01/4, URBROJ: 371- 05-23-480 od 29. rujna 2023., u točki 1. izreke određeno je da jedinične cijene za toplinsku energiju prema članku 5. stavku 3. Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije („Narodne novine“ br. 31/23., 74/23. i 107/23. – dalje: Uredba) koje čine razliku između cijene ulaznog energenta , cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova i krajnje cijene za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., koje uključuju porez na dodanu vrijednost, na temelju dostavljenih podataka energetskog subjekta TEHNOSTAN d.o.o. za proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom, za centralne toplinske sustave Borovo Naselje i Olajnica, za energetski subjekt, ovdje tužitelja, iznose kako je to prikazano u tablicama sadržanim u navedenoj točki izreke osporavane Odluke. Tako je u tablici za Centralni toplinski sustav Borovo Naselje za tarifni model TM1 za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2021/2022 bez PDV-a naveden iznos od 0,3530 HRK/kWh / 0,0469 €/kWh, a za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2023/2024 bez PDV-a je naveden iznos od 0,3077 HRK/kWh / 0,0408 €/kWh, pri čemu je razlika jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije -0,0453 HRK/kWh / - 0,0060 €/kWh. Za tarifni model TM2 za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2021/2022 bez PDV-a naveden je iznos od 0,4030 HRK/kWh / 0,0535 €/kWh, a za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2023/2024 bez PDV-a je naveden iznos od 0,3512 HRK/kWh / 0,0466 €/kWh, pri čemu je razlika jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije -0,0518 HRK/kWh / - 0,0069 €/kWh. Nadalje, u tablici za Centralni toplinski sustav Olajnica za tarifni model TM1 za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2021/2022 bez PDV -a je naveden iznos od 0,3530 HRK/kWh / 0,0469 €/kWh, a za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2023/2024 bez PDV-a je naveden iznos od 0,3173 HRK/kWh / 0,0421 €/kWh, pri čemu je razlika jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije -0,0357 HRK/kWh / - 0,0047 €/kWh. Za tarifni model TM2 za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2021/2022 bez PDV -a naveden je iznos od 0,4030 HRK/kWh / 0,0535 €/kWh, a za jediničnu cijenu energije za proizvodnju toplinske energije 2023/2024 bez PDV-a je naveden iznos od 0,3622 HRK/kWh / 0,0481 €/kWh, pri čemu je razlika jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije -0,0408 HRK/kWh / - 0,0054 €/kWh. Točkom 2. izreke osporavane Odluke određeno je da fiksne naknade i ostale komponente krajnje cijene ostaju nepromijenjene. Prema točki 3. izreke osporavane Odluke, ista će se dostaviti tužitelju i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, dok je točkom 4. izreke određeno da će se osporavana Odluka objaviti na internetskoj stranici tuženika. Točkom 5. izreke osporavane Odluke određeno je da ova Odluka stupa na snagu 1. listopada 2023.

2. Tužitelj u tužbi ističe da je osporavana Odluka činjenično neutemeljena, da nije zasnovana na zakonu i Ustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) te da je donesena uz činjenje apsolutno bitne povrede postupka. Pojašnjava kako se osporavanom Odlukom jedinične cijene za proizvodnju toplinske energije za tužitelja određuju u znatno manjem iznosu u odnosu na jedinične cijene ulaznog energenta za proizvodnju toplinske energije. Naglašava da je kod njega kao energetskog subjekta ulazni energent kod proizvodnje toplinske energije plin, a dobavljač istoga je HEP-PLIN d.o.o., koji je za svoje distribucijsko područje, koje obuhvaća i Grad Vukovar, donio Odluku o iznosu tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom za razdoblje od 1. lipnja do 31. prosinca 2023., po kojoj je za Tarifne modele TM1 i TM2, u koje spadaju centralni toplinski sustavi tužitelja - Olajnica i Borovo Naselje, određena krajnja cijena opskrbe plinom bez PDV-a za TM1 i TM2 u iznosu od 0,0601 €/kWh - protuvrijednost od 0,4529 kn/kWh, iz čega je vidljivo da su ulazni troškovi energenta - plina koji tužitelj koristi prilikom proizvodnje toplinske energije daleko veći od određene jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije koju je odredio tuženik osporavanom Odlukom. Napominje da bi došao u programirani gubitak od cca 3,5 milijuna kuna / 464.530,00 eura ako osporavana Odluka ostane na snazi, čime bi se znatno ugrozila tekuća likvidnost poslovanja i daljnje obavljanje usluge proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinske energije na kvalitetan način.

2.1. Nadalje, navodi da je odlučivanje tuženika protivno osnovnim postulatima i načelima Ustava Republike Hrvatske, i to članka 49. Također, da je odlučivanje tuženika protivno odrednicama Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ br. 80/13., 14/14., 102/14., 95/15., 76/18., 86/19.) kao ius cogens-u i podzakonskim propisima vezanim uz primjenu istoga zakona, pri čemu ističe kako Ustav Republike Hrvatske i navedeni zakon, koji su doneseni u Hrvatskom saboru, imaju jaču pravnu snagu u odnosu na uredbe Vlade Republike Hrvatske i Odluke koje donose pojedine Agencije ustrojene od Vlade Republike Hrvatske, a koje ne smiju biti u proturječnosti s Ustavom Republike Hrvatske i zakonima. Nadalje, ističe da je osporavana Odluka protivna članku 8. stavku 2. (poštivanje načela tržišnog natjecanja, jednak pravni položaj svih sudionika na tržištu), članku 8. stavku 2. točki 3. (primjena slobodno ugovorene cijene) i članku 11. stavku 2. točki 2. (primjena slobodno ugovorene cijene Zakona o tržištu toplinske energije. Također, smatra da osporavana Odluka proturječi i Zakonu o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., - dalje: ZTD), konkretno članka 430., u svezi članka 252. i članka 273., u vezi čega navodi i kako se uprava – direktor tužitelja izlažu solidarnoj odgovornosti za nastali gubitak u poslovanju ako tužitelj postupi po osporavanoj Odluci. Predlaže da Sud izvede dokaze saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja ČA i provođenja vještačenja po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke. Predlaže da Sud poništi osporavanu Odluku tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su iznosi jediničnih cijena za toplinsku energiju određeni na temelju podataka koje je tuženiku dostavio tužitelj, kao i na temelju Uredbe. Dalje pojašnjava način izračuna jedinične cijene za proizvodnju toplinske energije. U pogledu utvrđivanja referentne cijene energenata navodi kako su troškovi energenata za razdoblje od 1. listopada 2021. do 31. ožujka 2022. izračunati na temelju dostavljenih računa o nabavi te da je utvrđena jedinična ponderirana cijena korištenog energenta, koja za centralni toplinski sustav (dalje: CTS) Borovo Naselje iznosi 0,0676 EUR/kWh (0,5093 kn/kWh), a za CTS Olajnica iznosi 0,0660 EUR/kWh (0,4972 kn/kWh). Nadalje, pojašnjava kako su troškovi plina, kao energenta, za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., u skladu s člankom 5. stavkom 9. Uredbe, ograničeni do iznosa krajnje cijene opskrbe plinom sukladno važećoj Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu te da za CTS Borovo Naselje iznose 0,0589 EUR/kWh (0,4436 kn/kWh), dok za CTS Olajnica iznose 0,0593 EUR/kWh (0,4468 kn/kWh). U pogledu određivanja faktora promjene, napominje kako su najprije uspoređene jedinične cijene energenata između razdoblja od 1. listopada 2021. do 31. ožujka 2022. i od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. i izračunat je % promjene, prema sljedećoj formuli: F – faktor promjene = cijena energenta u sezoni 2023/2024 / cijena energenta u sezoni 2021/2022 * 100, odnosno faktor promjene izračunat je za CTS Borovo Naselje: F = 0,0589 EUR/kWh / 0,0676 EUR/kWh * 100 = 87,2%, a za CTS Olajnica: F = 0,0593 EUR/kWh / 0,0660 EUR/kWh * 100 = 89,9%. Nadalje, izračunatim faktorom promjene pomnožena je jedinična cijena energije za proizvodnju toplinske energije u razdoblju od 1. listopada 2021. do 31. ožujka 2022., bez PDV-a (kolona 1 tablice izreke Odluke), te je izračunata jedinična cijena energije za proizvodnju toplinske energije u razdoblju od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., bez PDV-a (kolona 2 tablice izreke Odluke), koja iznosi: za CTS Borovo Naselje TM1 0,0469 EUR/kWh *87,2% = 0,0408 EUR/kWh, za CTS Borovo Naselje TM2 0,0535 EUR/kWh *87,2% = 0,0466 EUR/kWh, a za CTS Olajnica TM1 0,0469 EUR/kWh *89,9% = 0,0421 EUR/kWh, za CTS Olajnica TM2 0,0535 EUR/kWh *89,9% = 0,0481 EUR/kWh. Dalje napominje da su navodi tužitelja kojima se poziva na Odluku o iznosu tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom za razdoblje od 1. lipnja do 31. prosinca 2023. te za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2024. („Narodne novine“, br. 51/23.), neutemeljeni, jer je člankom 5. stavkom 9. Uredbe propisano da je cijena ulaznog energenta za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. ograničena za prirodni plin do iznosa krajnje cijene opskrbe plinom sukladno važećoj Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu. Naime, tvrdi da se navedena Odluka odnosi na cijene plina i tarifne modele u koje se razvrstavaju krajnji kupci plina prema Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina („Narodne novine“, br. 48/18.), no da ti tarifni modeli, kako to pogrešno zaključuje tužitelj, nisu istovjetni tarifnim modelima obračuna potrošnje toplinske energije, propisanima Metodologijom utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije („Narodne novine“, br. 56/14.), čijim je člankom 4. stavkom 1. propisano da se tarifne grupe, tarifni modeli i tarifne stavke iskazuju u Tablici tarifnih stavki, kako je to prikazano u navedenoj tablici, prema kojoj CTS Borovo Naselje i CTS Olajnica pripadaju tarifnim modelima TM1 i TM2.

3.1. Dalje ističe da je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu na temelju članka 26. Zakona o energiji („Narodne novine“, br. 120/12., 14/14., 102/15. i 68/18. - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti) i članka 30. stavka 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 150/11., 119/14., 93/16., 116/18. i 80/22.), a u vezi s člankom 120. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, br. 111/21.) i člankom 5. Zakona o tržištu plina („Narodne novine“ br. 18/18. i 23/20.). Napominje da je u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe, tuženik bio dužan do 30. rujna 2023., za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., odrediti jediničnu cijenu za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave, na temelju dostavljenih podataka tužitelja o cijeni ulaznog energenta i cijeni emisijskih jedinica stakleničkih plinova. Prema stavku 3. istoga članka, na temelju dostavljenih podataka energetskog subjekta, tuženik određuje jediničnu cijenu koja čini razliku između cijene ulaznog energenta (goriva), cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova i krajnje cijene za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. koja uključuje porez na dodanu vrijednost, pri čemu se uzimaju u obzir sredstva isplaćena od 1. listopada 2022. do 30. rujna 2023. na ime razlike utvrđene Odlukom o određivanju iznosa razlike između jediničnih cijena za centralne toplinske sustave i zatvorene toplinske sustave u odnosu na krajnje cijene isporučene toplinske energije („Narodne novine“, br. 28/23.), na koji način je tuženik i postupio te donio Odluku.

3.2. Tuženik smatra kako je iz tužbe razvidno da tužitelj ne osporava ovlast i obvezu tuženika da na temelju Uredbe donese Odluku, iz čega bi proizlazilo da tužitelj donošenje Odluke smatra zakonitim pa je stoga Odluka zakonita. Tvrdi da tuženikova ovlast, odnosno obveza donošenja Odluke proizlazi iz odredaba Uredbe, da je Odluka donesena na temelju ispravno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno podataka koje je tuženiku dostavio tužitelj i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Navodi da tužitelj pogrešno i paušalno navodi da su ovlast i obveza tuženika za donošenje Odluke, kao i sama Odluka, protivni članku 49. Ustava Republike Hrvatske i odredbama Zakona o tržištu toplinske energije te ZTD-a i s time u vezi da nije naveo činjenice na kojima temelji svoje navode. Smatra kako je paušalan navod tužitelja da je Odluka protivna Ustavu i „Zakonu“, zajedno s Uredbom, budući da puki navodi da Ustav i „Zakon“ imaju jaču pravnu snagu od Uredbe i odlukâ koje donose pojedine Agencije ustrojene od Vlade Republike Hrvatske nisu dokaz da je Odluka nezakonita. Ističe da zakonitost osporavane Odluke proizlazi iz pravilne primjene materijalnog prava, odnosno Uredbe, kojom je propisana obveza tuženika da odredi jediničnu cijenu za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave, a što tuženik tvrdi da je Odlukom i učinio, a da tužitelj u tužbi to nije osporio. Isto tako, smatra da zakonitost osporavane Odluke proizlazi i iz pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik naglašava da je osporavana Odluka donesena na temelju podataka koje je tuženiku dostavio tužitelj, a da utvrđeno činjenično stanje tužitelj u tužb i nije osporio. U odnosu na navod tužitelja da bi postupanje po osporavanoj Odluci imalo za posljedicu gubitak u poslovanju tužitelja, iz kojih razloga tužitelj smatra osporavanu Odluku protivnom članku 430., u vezi s člancima 252. i 273. ZTD-a, tuženik ističe kako se osporavana Odluka nikako ne može promatrati neodvojivo od odredaba članka 5. stavaka 1., 6,. 8. i 9. Uredbe.

3.3. Poziva se na članak 5. stavak 1. i 6. Uredbe. Pojašnjava kako će na temelju jediničnih cijena za proizvodnju toplinske energije određenih Odlukom, uzimajući u obzir članak 6. stavak 1. Uredbe, Vlada Republike Hrvatske za krajnje kupce toplinske energije na toplinskim sustavima (tužitelja), u skladu s člankom 6. stavkom 6. Uredbe, odlukom odrediti iznos razlike između jediničnih cijena određenih Odlukom i krajnje cijene isporučene toplinske energije, koja uključuje naknade i porez na dodanu vrijednost. Upućuje i na odredbe članka 5. stavka 8. i 9. Uredbe. Nadalje, navodi kako se postupanja u skladu s odredbama važećih propisa ne bi mogla okvalificirati kao poduzimanje štetnih radnji od strane člana uprave društva, što je vidljivo posebno iz članka 252. ZTD-a, u kojem se taksativno nabraja za koju štetu bi članovi uprave bili naročito odgovorni. Stoga smatra da su i navodi tužitelja da se postupanjem po Odluci uprava, odnosno direktor tužitelja izlažu solidarnoj odgovornosti za nastali gubitak u poslovanju, za koji tužitelj tvrdi da će sigurno nastati u slučaju postupanja tužitelja po Odluci, paušalni i u cijelosti neosnovani. Naime, ističe kako tužitelj predviđa gubitak u poslovanju u budućnosti, za koji navodi da će proizaći iz postupanja po Odluci, ali da kod iznošenja takve pretpostavke ne uzima u obzir odredbe članka 5. stavaka 6., 8. i 9. Uredbe. Stoga zaključuje kako postupanje tužitelja po osporavanoj Odluci ne bi bilo protivno niti jednom pozitivnom propisu pa tako ni odredbama ZTD-a. Tuženik posebno ističe da tužitelj ničime nije dokazao da bi zbog postupanja po osporavanoj Odluci imao gubitke u poslovanju niti je na tu okolnost dostavio dokaze. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj se podneskom, zaprimljenim na ovome Sudu 24. siječnja 2024., očitovao na odgovor na tužbu. U podnesku ističe da su navodi iz odgovora na tužbu činjenično neutemeljeni i pravno neosnovani, a da se jednim dijelom iznose i netočni računsko-matematički izračuni i netočni financijski podatci. Ističe kako se u odgovoru na tužbu netočno navodi da su troškovi plina kao energenta za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., u skladu s člankom 5. stavkom 9. Uredbe ograničeni do iznosa krajnje cijene opskrbe plinom sukladno važećoj Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu za CTS Borovo Naselje i Olajnica te iznose 0,0589 EUR/kWh odnosno 0,0593 EUR/kWh. Također, da izračun jediničnih cijena energije za proizvodnju toplinske energije nije u potpunosti usklađen sa Metodologijom utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije („Narodne novine“ 56/14.) na koji se poziva tuženik u odgovoru na tužbu, nego da u konačnici izračunom proizlazi da je nova jedinična cijena manja od ulazne cijene plina, što tužitelja dovodi u nepovoljni položaj. Dodaje kako tuženik u odgovoru na tužbu neargumentirano osporava da tužitelj ne uzima u obzir odredbu članka 5., stavke 6., 8. i 9. Uredbe, međutim navodi da je na temelju navedenih članaka Uredbe iznos razlike za tužitelja 0,00 EUR / kWh. Osporava navode tuženika i ističe da iznosi krajnje cijene opskrbe plinom nisu CTS Borovo Naselje 0,0589 EUR/kWh i CTS Olajnica 0,0593 EUR/kWh, nego su viši i to: za listopad 2023.,

- 0,06125 EUR/kWh, a za studeni i prosinac 2023. iznose 0,0601 EUR/kWh za oba CTS-a. Predlaže da Sud izvede i dokaz saslušanjem svjedoka EA, u vrijeme donošenja osporavanog rješenja rukovoditelja odjela Toplinarstva, postavljanja službenog upita HEP-PLIN d.o.o. Osijek na okolnost formiranja cijena plina.

4.1. Osporava određivanje faktora promjene na način kako je to odredio tuženik, jer smatra da takav način za izračunavanje nije propisan, nego da predstavlja djelomičnu primjenu metodologije utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije ne uzimajući u obzir sve elemente za određivanje dozvoljenog prihoda od strane tuženika i dovodi tužitelja u štetni položaj. Naime, pojašnjava da se određivanje jediničnih cijena za proizvodnju određivanjem faktora promjene (postotka) i množenjem s jediničnom cijenom energije za proizvodnju iz protekle sezone grijanja dobiva jedinična cijena energije za proizvodnju za novu sezonu grijanja koja je niža nego jedinična cijena energije za proizvodnju protekle sezone grijanja. Nadalje, navodi da se primjenom zahtijevane tarife očekuje ukupni prihod u regulacijskoj godini u iznosu od 74,4 % dozvoljenog prihoda za CTS Borovo Naselje te 59,2% dozvoljenog prihoda za CTS Olajnica. Smatra da tuženik dovodi Sud u zabludu jer je upoznat da osporavanom Odlukom i ranije osporenim Izračunom (s faktorom promjene) koji su napravili iznos razlike koju je odredila Vlada RH za CTS Borovo Naselje i CTS Olajnica iznosi 0,00 EUR/kWh, što tužitelj dokazuje Odlukom o određivanju Iznosa razlike između jediničnih cijena za centralne toplinske sustave i zatvorene toplinske sustave u odnosu na krajnje cijene isporučene toplinske energije („Narodne novine“ br. 158/23) i ranijom Uputom o postupanju energetskim subjektima od Ministarstva gospodarstva. Upućuje na odredbe čl. 5. st. 8. i 9. Uredbe. Sukladno izloženom, zaključuje kako nije primjenjivo za tužitelja kojemu je iznos razlike određen sa 0,00 EUR/kWh. Pojašnjava kako ne navodi da Vlada Republike Hrvatske nema pravo donositi Uredbe i Odluke kao podzakonske akte, nego da ističe da iste moraju biti sukladne odredbama Zakona i Ustava. U ostatku podneska, u bitnome, ponavlja već ranije iznesene navode.

Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

5. Tuženik u podnesku od 22. veljače 2024. ističe da tužitelj u citiranom podnesku ne navodi nove činjenice. Tuženik u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu te se protivi dokaznim prijedlozima tužitelja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu.

6.1. Sud je u ovome sporu održao raspravu 30. rujna 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika. Ročište je u odnosu na tuženika u skladu s člankom 89. stavkom 2. ZUS-a održano na daljinu putem platforme Microsoft Teams.

6.2. Opunomoćenik tužitelja na raspravi je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod do tada iznesenih dokaznih prijedloga. Naveo je da je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o izmjenama Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu Energije („Narodne novine“ br. 121/2025. – objavljenu 17. rujna 2025.), te se pozvao na odredbu članka 4. stavka 7. navedene Uredbe u smislu da će tuženik po službenoj dužnosti provesti do 31. listopada 2025. reviziju specificiranu u navedenoj odredbi i donijeti izviješće o rezultatima revizije koje će se dostaviti energetskim subjektima i Ministarstvu gospodarstva. Stoga je predložio da sud odgodi ročište do 31. listopada 2025. kako bi se utvrdila mogućnost sasvim izglednog mirnog i sporazumnog rješenja ovog spora te da se utvrde svi parametri ograničenja jediničnih cijena u odnosu na mogućnost tužitelja koji je u posljednje tri godine proizveo i opskrbljivao potrošače toplinske energije u Gradu Vukovaru po motrištu tužitelja po jediničnim cijenama manjim od tržišnih te s obzirom na navedeno kako je to ranije i pisano obvezivao kako od tuženika tako i od Ministarstva gospodarstva za davanje određenog obeštećenja energetskim subjektima koji su morali poslovati s tzv. "programiranim gubitkom u poslovanju".

6.3. Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu te da smatra da bi predložena odgoda ročišta do dovršetka postupka revizije izračuna jediničnih cijena u smislu članka 4. stavka 7. citirane Uredbe o izmjenama Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije bila svrsishodna radi cjelovitog rješavanja ove upravne stvari. Ističe da je u odnosu na tužitelja donesena odluka o utvrđivanju jedinične cijene i u daljnjem razdoblju 2024. te da se na nedavno održanoj sjednici Upravnog vijeća tuženika ponovno odlučiva lo o jedinici cijene za toplinsku energiju prema članku 5. stavku 3. Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije. Sud je donio rješenje da se ročište odgađa te se stranke obvezuju dostaviti ishod citirane revizije izračuna jediničnih cijena kako bi sud mogao odlučiti o daljnjem eventualnom nastavku spora.

7.1. Sud je na ročištu za raspravu održanom 30. rujna 2025. prekinuo ovaj upravni spor do donošenja odluke tuženika u smislu članka 4. stavka 7. Uredbe o izmjenama Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije. Upravni spor je nastavljen donošenjem rješenja ovog Suda pod poslovnim brojem: Us I- 1336/2023-16 od 10. veljače 2026. jer je podneskom od 6. veljače 2026. tuženik obavijestio sud o prestanku razloga prekida spora.

7.2. Tuženik je, dakle, podneskom od 6. veljače 2026. obavijestio Sud da je u skladu s člankom 5. stavkom 7. Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije („Narodne novine“, br. 31/23., 74/23., 107/23., 122/23., 32/24., 104/24., 132/24., 56/25., 121/25. i 122/25.) proveo reviziju izračuna jediničnih cijena za energiju za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave i zatvorene toplinske sustave, za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2025. na temelju stvarnih troškova goriva i emisijskih jedinica stakleničkih plinova, koje su energetski subjekti dostavili tuženiku (dalje: Revizija). Tuženik navodi da je o rezultatima Revizije obavijestio tužitelja svojim dopisom KLASA: 025-08/22-01/4 URBROJ: 371-05-25-751 od 27. siječnja 2026., pri čemu su Revizijom utvrđene jedinične cijene za energiju za proizvodnju toplinske energije u iznosima kako su navedeni u tome dopisu priloženoj Tablici 1. Rezultati revizije izračuna jediničnih cijena za energiju za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave, za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2025. i Tablici 2. Rezultati revizije izračuna jediničnih cijena za energiju za proizvodnju toplinske energije za zatvorene toplinske sustave, za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2025. Pojašnjava kako rezultati Revizije potvrđuju da su jedinične cijene za energiju za proizvodnju toplinske energije utvrđene na način da pokriju razliku u troškovima energenta između ogrjevnih sezona i referentne ogrjevne sezone 2021/2022. te se nesporno priznaju troškovi koji su nastali kao posljedica energetske krize u skladu s primjenjivom Uredbom o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije. Predložio je donošenje rješenja o nastavku spora i da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan iz svih razloga navedenih tijekom spora.

8.1. Sud je ponovno održao raspravu 28. travnja 2026., u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika (ročište na daljinu prema članku 89. stavak 2. ZUS-a, putem platforme Microsoft Teams), na kojoj su stranke ostale kod prethodno iznesenih navoda.

8.2. Opunomoćenik tužitelja naveo je da je u međuvremenu predloženi svjedok EA (bivši rukovoditelj odjela toplinarstva kod tužitelja) otišao u mirovinu (tijekom 2024.), a isti je predstavljao odgovornu osobu tužitelja u vrijeme spornih izračuna i sastava tužbe. Smatra da u provedenoj reviziji nije došlo do obeštećenja tužitelja za razliku između određene jedinične cijene za toplinsku energiju utuženu u periodu koji su određeni u nižem iznosu od „ulaznih troškova“ za proizvodnju toplinske energije, cijene emisijskih plinova i krajnje cijene za utuženi period koji uključuju i PDV. Cijena iz utužene odluke tuženika određena je na pogrešnoj bazi promatranog iznosa za sezonu grijanja 2021/2022. umjesto za sezonu 2020/2021. ili prosjek zadnjih tri ili pet godina prije donošenja utužene odluke budući su za sezonu 2021/2022. sve cijene bile znatno povećane.

8.3. Službena osoba tuženika pozvala se na utvrđenja iz revizije izračuna jediničnih cijena za energiju za proizvodnju toplinske energije gdje su utvrđeni stvarni troškovi tužitelja kao proizvođača te je utvrđeno i da tužitelj nije imao pravo na subvenciju u 2023. odnosno 2024. te se tužitelj nakon revizije nije niti obraćao tuženiku u smislu regulacije iznosa.

8.4. Opunomoćenik tužitelja naveo je da je na temelju osporavane odluke došao u programirani gubitak i istaknuo da reviziju nije osporavao upravo zbog ovog spora, što smatra da će se utvrditi provođenjem predloženog vještačenja.

8.5. Službena osoba tuženika protivila se izvođenju predloženih dokaza smatrajući da isti nisu potrebni za rješavanje ove upravne stvari te istaknula da je tužitelj 2022. povećao tarife koja okolnost je uzeta u obzir prilikom određivanja jedinične cijene.

8.6. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a Sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja ČA, saslušanja u svojstvu svjedoka EA, u vrijeme donošenja osporavanog rješenja rukovoditelja odjela Toplinarstva, postavljanja službenog upita HEP-PLIN d.o.o. Osijek na okolnost formiranja cijena plina, kao i dokazni prijedlog provođenja vještačenja po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, obzirom da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava. Kako izvođenje dokaza ne bi rezultiralo drugačijom odlukom, valjalo je dokazne prijedloge odbiti, radi izbjegavanja nepotrebnih troškova.

9. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe zatražio od energetskih subjekata dostavu podataka. Stoga je tužitelj (energetski subjekt) dostavio podatke o proizvedenoj i isporučenoj toplinskoj energiji, cijenama energenata, proizvodnim postrojenjima, toplinskim sustavima, krajnjim kupcima, strukturi krajnjih cijena po tarifnim modelima, prihodima i rashodima tijekom ogrjevne sezone 2021./2022. te procjeni za ogrjevnu sezonu 2023. /2024.

12. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tužitelj u ogrjevnoj sezoni 2021. /2022. u centralnim toplinskim sustavima za energent koristio lož ulje koje je nabavljao po prosječnoj cijeni od 0,5093 HRK/kWh (0,0676 €/kWh) za CTS Borovo Naselje i 0,4972 HRK/kWh (0,0660 €/kWh) za CTS Olajnica.

13. Prema utvrđenjima iz upravnog postupka, cijena ulaznog energenta za ogrjevnu sezonu 2023. /2024. je u odnosu na cijenu energenta za ogrjevnu sezonu 2021. /2022. smanjena za 13% za CTS Borovo Naselje i 10% za CTS Olajnica.

14. Na temelju dostavljenih podataka tužitelja, tuženik je, u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe odredio iznos jedinične cijene za proizvodnju toplinske energije u centralnim toplinskim sustavima. Tako su za CTS Borovo Naselje određene jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. Naime, po TM1 jedinična cijena energije za proizvodnju toplinske energije 2021/2022 bez PDV-a iznosi 0,3530 HRK/kWh / 0,0469 €/kWh, a za TM2 0,4030 HRK/kWh / 0,0535 €/kWh. Nadalje, jedinična cijena energije za proizvodnju toplinske energije 2023/2024 bez PDV-a za TM1 iznosi 0,3077 HRK/KWh / 0,0408 €/kWh, a za TM2 0,3512 HRK/kWh / 0,0466 €/kWh. Stoga, razlika jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije bez PDV-a za TM1 iznosi -0,0453 HRK/kWh / -0,0060 €/kWh, a za TM2 -0,0518 HRK/kWh /-0,0069 €/kWh.

14.1. Isto tako su za CTS Olajnica određene jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. Naime, po TM1 jedinična cijena energije za proizvodnju toplinske energije 2021/2022 bez PDV-a iznosi 0,3530 HRK/kWh / 0,0469 €/kWh, a za TM2 0,4030 HRK/kWh / 0,0535 €/kWh. Nadalje, jedinična cijena energije za proizvodnju toplinske energije 2023/2024 bez PDV-a za TM1 iznosi 0,3173 HRK/KWh / 0,0421 €/kWh, a za TM2 0,3622 HRK/kWh / 0,0481 €/kWh. Stoga, razlika jedinične cijene energije za proizvodnju toplinske energije bez PDV-a za TM1 iznosi -0,0357 HRK/kWh / -0,0047 €/kWh, a za TM2 -0,0408 HRK/kWh /-0,0054 €/kWh.

15. Također, tuženik je izračunao krajnje cijene isporučene toplinske energije za CTS Borovo Naselje koje se sastoje od jediničnih cijena za proizvodnju toplinske energije za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., tarifne stavke za proizvodnju toplinske energije fiksni dio za snagu za TM1 i TM2 u iznosu od 9,5 HRK/kWh/mj (1,26 EUR/kWh/mj), tarifne stavke za distribuciju toplinske energije za energiju TM1 i TM2 u iznosu od 0,0500 HRK/kWh (0,0066 EUR/kWh), tarifne stavke za distribuciju toplinske energije fiksni dio za snagu za TM1 i TM2 9,0 HRK/kW/mj. (1,19 EUR/kW/mj.), naknada za energetsku djelatnost opskrbe za TM1 i za TM2 7,0 HRK/potrošaču/mj. (0,93 EUR/potrošaču/mj.), naknada za djelatnost kupca toplinske energije 0,6 HRK/m[2] /mj. (0,08 EUR/m /mj.) u ogrjevnoj sezoni 2021./2022. s PDV-om od 13%, kao i krajnju cijenu isporučene toplinske energije u ogrjevnoj sezoni 2023./2024. s istim iznosima fiksnih naknada i ostalih komponenti, te s PDV-om od 5%.

15.1. Za CTS Borovo Naselje izračunate su krajnje jedinične cijene toplinske energije za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. Naime, krajnja jedinična cijena u sezoni 2021. /2022. s PDV (13%) po TM1 iznosi 0,6950 HRK/kWh / 0,0922 €/kWh, a za TM2 0,7895 HRK/kWh / 0,1048 €/kWh. Nadalje, krajnja jedinična cijena u sezoni 2023. /2024. s PDV (5%) za TM1 iznosi 0,5982 HRK/KWh / 0,0794 €/kWh, a za TM2 0,6792 HRK/kWh / 0,0902 €/kWh. Slijedom navedenog, razlika krajnjih jediničnih cijena za TM1 iznosi -0,0968 HRK/kWh / -0,0128 €/kWh, a za TM2 -0,1102 HRK/kWh / -0,0146 €/kWh.

16. Ujedno je tuženik izračunao krajnje cijene isporučene toplinske energije za CTS Olajnica koje se sastoje od jediničnih cijena za proizvodnju toplinske energije za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024., tarifne stavke za proizvodnju toplinske energije fiksni dio za snagu za TM1 i TM2 u iznosu od 9,5 HRK/kWh/mj (1,26 EUR/kWh/mj), tarifne stavke za distribuciju toplinske energije za energiju TM1 i TM2 u iznosu od 0,0500 HRK/kWh (0,0066 EUR/kWh), tarifne stavke za distribuciju toplinske energije fiksni dio za snagu za TM1 i TM2 9,0 HRK/kW/mj. (1,19 EUR/kW/mj.), naknada za energetsku djelatnost opskrbe za TM1 i za TM2 7,0 HRK/potrošaču/mj. (0,93 EUR/potrošaču/mj.), naknada za djelatnost kupca toplinske energije 0,6 HRK/m[2] /mj. (0,08 EUR/m /mj.) u ogrjevnoj sezoni 2021./2022. s PDV-om od 13%, kao i krajnju cijenu isporučene toplinske energije u ogrjevnoj sezoni 2023./2024. s istim iznosima fiksnih naknada i ostalih komponenti, te s PDV-om od 5%.

16.1. Za CTS olajnica izračunate su krajnje jedinične cijene toplinske energije za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. Naime, krajnja jedinična cijena u sezoni 2021. /2022. s PDV (13%) po TM1 iznosi 0,8189 HRK/kWh / 0,1087 €/kWh, a za TM2 0,7679 HRK/kWh / 0,1019 €/kWh. Nadalje, krajnja jedinična cijena u sezoni 2023. /2024. s PDV (5%) za TM1 iznosi 0,7156 HRK/KWh / 0,0950 €/kWh, a za TM2 0,6707 HRK/kWh / 0,0890 €/kWh. Slijedom navedenog, razlika krajnjih jediničnih cijena za TM1 iznosi -0,1033 HRK/kWh / -0,0137 €/kWh, a za TM2 -0,0972 HRK/kWh / -0,0129 €/kWh.

17. Tuženik je prilikom odlučivanja uzeo u obzir da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o određivanju iznosa razlike između jediničnih cijena za centralne toplinske sustave i zatvorene toplinske sustave u odnosu na krajnje cijene isporučene toplinske energije („Narodne novine" br. 28/23., - dalje: Odluka Vlade) za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023., prema kojoj za tužitelja (energetskog subjekta)

vrijede sljedeći iznosi: CTS Borovo Naselje - Iznos razlike HRK/kWh (€/kWh) za TM1 iznosi 0,1403 (0,0186), a za TM2 iznosi 0,1700 (0,0226), a za CTS Olajnica - Iznos razlike HRK/kWh (€/kWh) za TM1 iznosi 0,1546 (0,0205), a za TM2 iznosi 0,1817 (0,0241).

18. Na temelju analize stvarnih troškova proizvodnje toplinske energije u centralnim toplinskim sustavima i krajnjih jediničnih cijena za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023. tuženik je izračunao ostvarene krajnje cijene isporučene toplinske energije u centralnim toplinskim sustavima koje se sastoje od jediničnih cijena za proizvodnju toplinske energije i tarifnih stavki koje ostaju nepromijenjene.

19. Prema izračunu sa stvarnim troškovima za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023. za CTS Borovo Naselje krajnja jedinična cijena u sezoni 2021.

/2022. s PDV (13%) po TM1 iznosi 0,7319 HRK/kWh / 0,0971 €/kWh, a za TM2 0,8233 HRK/kWh / 0,1093 €/kWh, dok krajnja jedinična cijena u sezoni 2022. /2023. s PDV (5%) za TM1 iznosi 0,7657 HRK/KWh / 0,1016 €/kWh, a za TM2 0,8628 HRK/kWh / 0,1145 €/kWh. Shodno tome, razlika krajnjih jediničnih cijena za TM1 iznosi 0,0338 HRK/kWh / 0,0045 €/kWh, a za TM2 0,0395 HRK/kWh / 0,0052 €/kWh.

19.1. Nadalje, prema izračunu sa stvarnim troškovima za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023. za CTS Olajnica, krajnja jedinična cijena u sezoni 2021. /2022. s PDV (13%) po TM1 iznosi 0,7358 HRK/kWh / 0,0977 €/kWh, a za TM2 0,7679 HRK/kWh / 0,1019 €/kWh, dok krajnja jedinična cijena u sezoni 2022. /2023. s PDV (5%) za TM1 iznosi 0,7740 HRK/KWh / 0,1027 €/kWh, a za TM2 0,8166 HRK/kWh / 0,1084 €/kWh. Shodno tome, razlika krajnjih jediničnih cijena za TM1 iznosi 0,0382 HRK/kWh / 0,0051 €/kWh, a za TM2 0,0488 HRK/kWh / 0,0065 €/kWh.

20. Usporedbom ostvarenih krajnjih jediničnih cijena u razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023. i iznosa razlike propisanih u Odluci Vlade, u upravnom postupku utvrđeno je odstupanje u sljedećim iznosima: za CTS Borovo Naselje, razlika krajnjih jediničnih cijena između sezone 2022./2023. i 2021/2022. prema Odluci Vlade po TM1 iznosi 0,1403 HRK/kWh / 0,0183 €/kWh, a za TM2 0,1700 HRK/kWh / 0,0226 €/kWh, dok razlika krajnjih jediničnih cijena između sezone 2022./2023. i 2021./2022. prema izračunu sa stvarnim troškovima za TM1 iznosi 0,0338 HRK/KWh / 0,0045 €/kWh, a za TM2 0,0395 HRK/kWh / 0,0052 €/kWh. Dakle, odstupanje za TM1 iznosi 0,1065 HRK/kWh / 0,0141 €/kWh, a za TM2 0,1305 HRK/kWh / 0,0173 €/kWh.

20.1. Također, usporedbom ostvarenih krajnjih jediničnih cijena u razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2023. i iznosa razlike propisanih u Odluci Vlade, u upravnom postupku utvrđeno je odstupanje u sljedećim iznosima: za CTS Olajnica razlika krajnjih jediničnih cijena između sezone 2022./2023. i 2021/2022. prema Odluci Vlade po TM1 iznosi 0,1546 HRK/kWh / 0,0205 €/kWh, a za TM2 0,1817 HRK/kWh / 0,0241 €/kWh, dok razlika krajnjih jediničnih cijena između sezone 2022./2023. i 2021./2022. prema izračunu sa stvarnim troškovima za TM1 iznosi 0,0382 HRK/KWh / 0,0051 €/kWh, a za TM2 0,0488 HRK/kWh / 0,0065 €/kWh. Dakle, odstupanje za TM1 iznosi 0,1164 HRK/kWh / 0,0154 €/kWh, a za TM2 0,1329 HRK/kWh / 0,0176 €/kWh.

21. Člankom 5. stavkom 2. Uredbe propisano je da će Hrvatska energetska regulatorna agencija, do 30. rujna 2023., za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024, odrediti jediničnu cijenu za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave, na temelju dostavljenih podataka energetskog subjekta o cijeni ulaznog energenta i cijeni emisijskih jedinica stakleničkih plinova. Stavkom 3. istog članka propisano je da na temelju dostavljenih podataka energetskog subjekta iz stavka 2. ovoga članka Hrvatska energetska regulatorna agencija određuje jediničnu cijenu koja čini razliku između cijene ulaznog energenta (goriva), cijene emisijskih jedinica stakleničkih plinova i krajnje cijene za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. koja uključuje porez na dodanu vrijednost, pri čemu se uzimaju u obzir sredstva isplaćena od 1. listopada 2022. do 30. rujna 2023. na ime razlike utvrđene Odlukom o određivanju iznosa razlike između jediničnih cijena za centralne toplinske sustave i zatvorene toplinske sustave u odnosu na krajnje cijene isporučene toplinske energije („Narodne novine“, broj 28/23.).

22. Slijedom navedenog, Sud prihvaća utvrđenja iz upravnog postupka, koja su iscrpno obrazložena u osporavanoj Odluci i koja se temelje na Uredbi i materijalnoj dokumentaciji čija vjerodostojnost nije sporna.

23. U odnosu na navode tužitelja da su jedinične cijene određene u znatno manjem iznosu, ističe se da su iznosi jediničnih cijena za toplinsku energiju određeni na temelju podataka koje je tuženiku dostavio tužitelj, kao i na temelju Uredbe , pri čemu su izračuni detaljno navedeni u osporavanoj Odluci. Uz to je za napomenuti kako je točno da su Ustav Republike Hrvatske i zakoni po pravnoj snazi iznad uredbi Vlade Republike Hrvatske. Tako prema članku 5. Ustava Republike Hrvatske, zakoni moraju biti u skladu s Ustavom, a ostali propisi, među kojima su i uredbe Vlade, moraju biti u skladu i s Ustavom i sa zakonom. Međutim, niža pravna snaga u hijerarhiji pravnih propisa ne znači ujedno da je konkretna Uredba protivna Ustavu Republike Hrvatske i zakonima. Naime, prema članku 30. stavku 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske , Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom. Dakle, za donošenje uredbi postoji jasna ovlast Vlade Republike Hrvatske, dok je tuženik isto tako jasno dužan postupiti po članku 5. stavku 2. i 3. Uredbe.

24. Sud ne nalazi da bi odlučivanje od strane tuženika bilo protivno članku 49. Ustava Republike Hrvatske, odnosno poduzetničkim i tržišnim slobodama. To stoga što se Uredbom, zbog poremećaja na domaćem tržištu energije, uređuju posebne mjere za trgovinu plinom, način i uvjeti formiranja cijena plina, osiguravanje uvjeta za sigurnost opskrbe plinom za određene kategorije kupaca plina, te posebni uvjeti obavljanja energetskih djelatnosti plinom. Riječ je, dakle, o privremenim i posebnim mjerama, koje se propisuju na određeno razdoblje, a sve zbog poremećaja na domaćem tržištu energije. Stoga Sud ne nalazi da bi osporavana odluka, koja se temelji na Uredbi, bila protivna niti odredbama Zakona o tržištu toplinske energije.

25. U pogledu tužiteljeva pozivanja na odredbe ZTD-a, napominje se kako se postupanja u skladu s odredbama važećih propisa ne bi mogla okvalificirati kao poduzimanje štetnih radnji od strane člana uprave društva, a što je vidljivo posebno iz članka 252. ZTD-a, u kojem se taksativno nabraja za koju štetu bi članovi uprave bili naročito odgovorni. Stoga se navodi tužitelja da se postupanjem po osporavanoj Odluci uprava, odnosno direktor tužitelja izlažu solidarnoj odgovornosti za nastali gubitak u poslovanju, a za koji gubitak tužitelj tvrdi da će sigurno nastati u slučaju postupanja tužitelja po Odluci, ocjenjuju kao neosnovani. Nadalje, vezano uz tužiteljevo predviđanje gubitaka u poslovanju u budućnosti, za koji navodi da će proizaći iz postupanja po Odluci, potrebno je u obzir uzeti i postojanje odredaba članka 5. stavaka 6., 8. i 9. Uredbe.

26. Navodi tužitelja kojima se poziva na Odluku o iznosu tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom za razdoblje od 1. lipnja do 31. prosinca 2023., te za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2024. („Narodne novine“ br. 51/23.) nisu osnovani, jer je člankom 5. stavkom 9. Uredbe propisano da se cijena ulaznog energenta za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. ožujka 2024. ograničava za prirodni plin do iznosa krajnje cijene opskrbe plinom sukladno važećoj Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom i zajamčenu opskrbu. Naime, tarifni modeli nisu istovjetni tarifnim modelima obračuna potrošnje toplinske energije propisanim Metodologijom utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije („Narodne novine“, br. 56/14.), čijim je člankom 4. stavkom 1. propisano da se tarifne grupe, tarifni modeli i tarifne stavke iskazuju u Tablici tarifnih stavki, prema kojoj CTS Borovo Naselje i CTS Olajnica pripadaju tarifnim modelima TM1 i TM2.

27. Slijedom iznesenog, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, bez činjenja bitnih povreda pravila upravnog postupka. Izneseni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu.

28. Stoga je Sud osporavanu Odluka tuženika ocijenio zakonitom, te je valjalo odlučiti kao izreci presude, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 26. svibnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku