Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-8/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carević Rukavina u Varaždinu, protiv tužene DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Žganec, odvjetnik u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob-7/2024-13 od 13. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene DS kao neosnovana i potvrđuje p resuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob-7/2024-13 od 13. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženoj DS isplatiti tužitelju ŽS iznos od 2.054,02 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2022. do isplate (stavak I. izreke) kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.225,17 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena jer je presuda razumljiva i ne proturječi samoj sebi, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je utvrdio:

- da su parnične stranke sklopile brak 4. prosinca 2004., koji je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob-159/2020 od 15. veljače 2021.;

- da je radi kupnje obiteljske kuće tijekom 2006. tužitelj podigao kredit kod Privredne banke Zagreb d.d. u iznosu od 74.000,00 CHF;

- da je obiteljska kuća označena kao kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] suvlasništvo stranaka svake u ½ dijela;

- da je nakon faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka tužitelj nastavio otplaćivati navedeni kredit u razdoblju od mjeseca srpnja 2020. do mjeseca veljače 2022. tako da od tužene potražuje isplatu u visini koja odgovara ½ iznosa koje je otplatio na ime kreditnih obveza.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja odlučuje kao u izreci pobijane presude.

9. Tako utvrđeno činjenično stanje i odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužene.

10. Naime, žalbeni navodi tužene u suštini se odnose na to da je sud prvoga stupnja propustio utvrditi kada je točno prestala postojati bračna zajednica stranaka jer o tom utvrđenju ovisi visina tužbenog zahtjeva, odnosno, koliko je rata tužitelj nakon prestanka bračne zajednice podmirio na ime vraćanja kredita.

11. Suprotno žalbenim navodima tužene da se iz tužbenog zahtjeva ne vidi na koje se točno razdoblje utuženi iznosi odnose, valja istaći da iz činjeničnih navoda tužbe dopunjenih na ročištu održanom 21. svibnja 2024. (list 183 spisa) proizlazi da tužitelj potražuje iznos od 2.054,02 EUR-a za razdoblje od mjeseca srpnja 2020. do mjeseca veljače 2022., time da taj iznos predstavlja ½ stvarno plaćenih iznosa rata kredita u spornom razdoblju umanjen za iznos od 7.500,00 kn kako su to stranke dogovorile sudskom nagodbom sklopljenom pred Općinskim sudom u Varaždinu poslovni broj P Ob-185/22.

12. Iz sadržaja spisa proizlazi da tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je bračna zajednica stranaka prestala u lipnju 2020. koju tvrdnju tužena tijekom postupka uopće nije osporavala.

13. Žalbenim navodima tužena prvi puta ističe tek u žalbi da je faktična bračna zajednica trajala do kraja 2020. što predstavlja novu činjenicu koja se u žalbi ne može iznositi (čl. 352. st. 1. ZPP).

14. Neovisno od navedenog, da bračna zajednica stranaka nije trajala do kraja 2020. proizlazi i iskaza same tužene koja je navela da je bračna zajednica stranaka trajala do kolovoza 2020., dakle, ne do kraja 2020. kako to u žalbi prvi puta ističe, time da iz sadržaja zapisnika Policijske uprave Međimurske od 11. kolovoza 2022. proizlazi da su tužitelj i tužena živjeli razdvojeno i to tužitelj na katu, a tužena u prizemlju kuće, dakle ne i u faktičnoj bračnoj zajednici i to sve do listopada 2021. kada je zbog teško narušenih odnosa između stranaka tužena prestala boraviti u kući te je samo dolazila u vrijeme kada u njoj nije bilo tužitelja.

15. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužene da je ona plaćala rate kredita tijekom 2020. i 2021. valja istaći da iz sadržaja uplatnica za rate predmetnog kredita proizlazi da je tužena samo dokazala da je vršila uplate 29. veljače 2020., 10. ožujka 2020., 9. travnja 2020. i 22. svibnja 2020. dakle, za vrijeme trajanja faktične bračne zajednice, što znači zajedničkim sredstvima nje i tužitelja.

16. U odnosu na žalbene navode tužene da sud prvoga stupnja nije uzeo u obzir protutužbu tužene o naknadi režijskih troškova, valja istaći da je taj zahtjev razdvojen te se o istom kod prvostupanjskog suda vodi poseban postupak pod poslovnim brojem P-96/2025.

17. Slijedom navedenog pravilno je sud prvoga stupnja zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu polovine onih iznosa koje je sam podmirio banci na ime kredita nakon prestanka bračne zajednice, visinu kojeg iznosa tužena u žalbi niti ne osporava, a koji su uloženi u imovinu koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka sukladno čl. 248. i čl. 249. st.1. Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04).

18. Tužena u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

19. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Velikoj Gorici 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić