Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-3101/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice RI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/22-01/365, ur.broj: 513-04-25-2 od 15. listopada 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijajući zakonitost osporavanog rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-18/22- 01/365, ur.broj: 513-04-25-2 od 15. listopada 2025., tužiteljica u tužbi navodi da obavlja digitalni marketing samostalno, projektno, uz vlastitu opremu i bez ikakve kontrole rada, dok tuženik u ovom predmetu nije proveo individualiziranu procjenu obilježja nesamostalnog rada. Tužiteljica upućuje na to kako su sudovi nakon 2020. dodatno pooštrili zahtjeve u pogledu dokazivanja ekonomske ovisnosti ističući da porezno tijelo mora dokazati stvarne elemente subordinacije, nalogodavne kontrole i integriranosti u organizaciju rada isplatitelja. Pritom ekonomska ovisnost, sama po sebi, nije dovoljna za kvalifikaciju radnog odnosa ako radnik nije uključen u organizacijsku strukturu naručitelja. Tužiteljica smatra da porezno tijelo nezakonito prebacuje teret dokazivanja budući da je ono to koje, sukladno članku 88. Općeg poreznog zakona, mora dokazati sve elemente koji povećavaju poreznu obvezu te ne smije odlučivati na temelju nedokazanih pretpostavki o ekonomskoj ovisnosti. Iz obrazloženja rješenja vidi se da nije provedena analiza poslovnih odnosa, investicija, tržišnih uvjeta pandemijske 2020. godine niti specifične prirode digitalnog marketinga. Naime, kod mnogih slobodnih zanimanja (IT, marketing, konzultantske djelatnosti) normalno je da u određenom vremenskom razdoblju postoji dominantan klijent. Međutim, sudovi zahtijevaju dodatne elemente: kontrolu radnog vremena, integraciju u tim, obvezu osobnog rada, kontinuirano izvještavanje i nadzor - što ovdje nije dokazano. Tužiteljica stoga predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
2. U odgovoru na tužbu tuženik smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu da tužbu odbije.
3. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
4. U sporu je održana rasprava 8. travnja 2026. i 21. svibnja 2026. uz nazočnost tužiteljice. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika.
5. Iako je, sukladno članku 48. stavku 3. ZUS-a, tuženik bio dužan već uz odgovor na tužbu priložiti sve dokaze kojima raspolaže, Sud je tuženika ponovno pozvao, raspravnim rješenjem od 8. travnja 2026., da Sudu dostavi osporavano drugostupanjsko rješenje od 15. listopada 2025. kao i izvod iz prometa poslovnog računa. Međutim, tuženik tražene isprave nije dostavio niti se Sudu obratio bilo kakvim priopćenjem.
6. Stoga je Sud u dokazne svrhe obavio uvid u cjelokupni sadržaj spisa predmeta, koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, i to u prvostupanjsko porezno rješenje, žalbu tužiteljice, upitnik radi utvrđivanja obilježja kriterija nesamostalnog rada, zapisnik o provedenom nadzoru i dostavnice.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Iz sadržaja spisa proizlazi da je osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika odbijena tužiteljičina žalba izjavljena protiv poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska, klasa: UP/I-410-23/22-32/1, ur.broj: 513-07- 17-02-22-2 od 28. travnja 2022.
9. Prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno je da je tužiteljica za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 236.900,00 HRK. Na utvrđeni iznos primitaka tužiteljica je obvezana na plaćanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te obveznih doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
10. Sukladno članku 12.a stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.) , smatrat će se da porezni obveznik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona u slučaju da za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada isplatitelj primitka ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Pritom je stavkom 2. propisano da za porezne obveze, koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, dok je stavkom 5. propisano da se obilježja nesamostalnog rada određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak.
11. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.) propisano je da se za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Prema stavku 2., obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se na temelju ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, s tim da, sukladno stavku 4., ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju te kriterije.
12. U skladu s člankom 32.a stavcima 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20. - dalje: Pravilnik), za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, pri čemu svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.
13. U konkretnom je predmetu porezno tijelo provelo postupak radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona u kojem je obavilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave i javno dostupne podatke na internetu te u promet po žiro računu tužiteljice radi utvrđivanja kriterija prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada. Na temelju provedenog postupka porezno je tijelo utvrdilo da je tužiteljica u promatranom razdoblju imala pretežitog isplatitelja primitaka te je zaključeno kako se radi o poslu koji ima obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se, sukladno članku 27.a stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, ostvareni primici smatraju primicima iz radnog odnosa.
14. Tužiteljica tvrdi kako u konkretnom slučaju porezno tijelo nije dokazalo postojanje obilježja nesamostalnog rada.
15. Budući da spisu predmeta nije priloženo osporavano drugostupanjsko rješenje niti je tuženik na zahtjev Suda dostavio izvod iz prometa po žiro računu tužiteljice, Sud nalazi kako se prigovori koje tužiteljica iznosi u tužbi zasad ne mogu otkloniti kao neosnovani.
16. Naime, s obzirom na to da je u predmetnom slučaju potrebno sagledati cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, Sud nije mogao ocijeniti da je tužiteljica, u pogledu ostvarenih primitaka, pravilno utvrđena obveznicom plaćanja poreza na dohodak te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, odnosno da je tuženik u konkretnom slučaju donio zakonitu i pravilnu odluku u povodu tužiteljičine žalbe .
17. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti sukladno članku 117. stavku 1. ZUS -a, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak. U ponovnom postupku tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Splitu 26. svibnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavku 1. ZUS-a.
DNA: - tužiteljici
- tuženiku
- u spis.
