REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-475/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UG, s privremenim boravkom u Velikoj Mlaci, Ulica Nikole Tesle 5, kojeg zastupa opunomoćenik Goran Lučić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 26, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-224-02/18-01/3712, URBROJ:511-01-203-22-22 od 6. prosinca 2022., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestoipedeseteura), u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo tužitelja, rođenog **.**.1990. u [adresa], Bosna i Hercegovina, državljanstvo Bosne i Hercegovine.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Usž- 2019/2022 u bitnome iskazao da činjenično stanje u pogledu tužiteljeve pripadnosti hrvatskom narodu nije pravilno i potpuno utvrđeno u pogledu utvrđenih činjenica, te da je nepravilno izveden zaključak, a isto se odnosi na činjenicu da životne okolnosti tužitelja, osobito njegovo dugogodišnje aktivno sudjelovanje u hrvatskoj kulturnoj udruzi, članstvo u političkoj stranci hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, nemogućnost ranijeg izjašnjavanja svoje pripadnosti u javnim ispravama i nepostojanje dokaza o pripadnosti nekom drugom narodu, te izjava tužitelja da se smatra U, u svojoj ukupnosti nesporno dovodi do zaključka da je tužiteljev zahtjev za stjecanjem državljanstva Republike Hrvatske trebalo usvojiti. Usprkos jasnoj i nedvomislenoj uputi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, tuženik je ponovo donio rješenje kojim je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen. Navodi kako smatra da prvostupanjsko tijelo nema zakonska ovlaštenja preispitivati i arbitrarno odlučivati iz kojeg razloga je u dostavljenom izvatku iz Matične knjige rođen upisan podatak Z, kao što niti u jednoj odredbi nije navedeno koliko se prije podnošenja samog zahtjeva podnositelja mora deklarirati u pravnom prometu kao pripadnik hrvatskog naroda. U odnosu na dostavljenu potvrdu o članstvu u Hrvatskom kulturnom društvu Napredak, ističe kako suprotno zaključku tuženika navedena potvrda potvrđuje da tužitelj aktivno sudjeluje u zajednici, uz izuzetan angažman u promicanju hrvatske kulture. Također se poziva na odluku Ustavnog suda broj U-III-4851/2019 od 22. prosinca 2020.

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora, za sastav tužbe uvećan za pripadajući PDV.

4. Tuženik u odgovoru ostaje ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez rasprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Člankom 16. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15 i 102/19, dalje: Zakon) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa] može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona.

8. Člankom 16. stavkom 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

9. Naime, osporavano rješenje doneseno je u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-2019/22-2 od 22. srpnja 2022. u kojoj je sud zaključio da upravo činjenica sudjelovanja tužitelja u radu navedene hrvatske kulturne udruge u inozemstvu, te članstvo u političkoj stranci hrvatskog naroda, kao i nepostojanje dokaza o pripadnosti nekom drugom narodu, u konkretnom slučaju potkrjepljuje izjavu tužitelja da se smatra U. Pri tome je dana uputa da se svaki pojedini dokaz treba procijeniti imajući pri tom u vidu i sve druge okolnosti konkretnog slučaja, a koji upravo ukazuju da je riječ o dokazima koji su od značaja za ocjenu utvrđenja odlučne činjenice pripadnosti tužitelja hrvatskom narodu.

10. Naime, budući da je tuženik donio osporavano rješenje koje se temelji ponovo na neprihvaćanju dostavljenih dokaza u smislu članka 16., a o čijoj ukupnosti je svoj stav već izrazio Visoki upravni sud Republike Hrvatske, po ocjeni ovog suda osporavanim rješenje nije postupljeno sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama koje je Visoki upravni sud iznio u svojoj presudi.

11. Budući da je sukladno odredbama ZUS-a kojima je regulirano izvršenje presuda, tuženik vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, to se osporavano rješenja tuženika ocjenjuje nezakonitim.

12. Stoga će u ponovnom postupku tuženik postupiti po ranijoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-2019/22-2 od 22. srpnja 2022., te uzeti u obzir da upravo činjenica sudjelovanja tužitelja u radu navedene hrvatske kulturne udruge u inozemstvu, te članstva u političkoj stranci hrvatskog naroda, kao i nepostojanje dokaza o pripadnosti nekom drugom narodu, u konkretnom slučaju potkrjepljuje izjavu tužitelja da se smatra U.

13. Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 117. stavak 1. i 119. stavak 4. u vezi s člankom 151. ZUS-a, odlučiti kao u točkama I. i II. Izreke.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. ZUS-a, i isti se sastoji od troška sastava tužbe uvećano za pripadajući PDV primjenom odredaba tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 23 točka 1. i točka 3., Tbr. 42 i 50), slijedom čega je odlučeno kao u točki III. Izreke.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Goran Lučić – e- komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis