Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-312/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po ZOU Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov iz Šibenika, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1418/2019. od 2. ožujka 2026., dana 26. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1418/2019. od 2. ožujka 2026. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-1418/2019. od 2. ožujka 2026. odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti toga suda.
2. Protiv navedenog rješenja žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je odredbom članka 16. Ugovora o kreditu od 30. siječnja 2006. između stranaka ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora odnosno ovdje tuženika. Predložio je da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili preinači sukladno žalbenim navodima.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužiteljica je naime protiv tuženika podnijela tužbu radi isplate.
7. Tuženik je međutim istakao prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, jer da je odredbom članka 16. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda prema sjedištu banke odnosno kreditora.
8. Nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o kreditu i da je njegovim člankom 16. određeno da je za sve sporove iz tog Ugovora nadležan sud prema sjedištu banke, ali ta je odredba sastavni dio unaprijed formuliranog obrasca Ugovora o kreditu što bi značilo da tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj.
9. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) koji se primjenjuje u ovom slučaju propisano je naime da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a posebno ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Takvu istovjetnu regulativu sadrži i odredba članka 49. aktualnog Zakona o zaštiti potrošača koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13. EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Grl-143/19. od 11. prosinca 2019. iznio shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe članka 19. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da je prorogacijska klauzula, o mjesnoj nadležnosti, u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja kao potrošača i sjedišta tuženika odnosno banke, mogućnost dolaska na sud, opće imovno stanje potrošača, a i ostale relevantne okolnosti.
10. Tužiteljica prema stanju spisa ima prebivalište u [adresa].
Protivno dakle, žalbenim navodima tužiteljica je postupak pokrenula pred sudom svoga prebivališta te je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti.
11. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je odbiti, a rješenje prvostupanjskog suda potvrditi.
Vukovar, 26. svibnja 2026.
SUDAC
Vesna Vrkić Perak
