Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-176/2026-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Ante Ujevića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenika UM i 2. okrivljenika UMNB, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama 1. i 2. okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj K-151/2026-62 od 21. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalba 1. okrivljenika UM i 2. okrivljenika UMNB kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 123. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024, 72/2025., 13/2026. – dalje u tekstu ZKP/08) u vezi sa člankom 127. stavak 4. ZKP/08 i člankom 131. stavkom 3. ZKP/08, protiv 1. okrivljenika UM, produljen je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-18/2026-3 od 11. siječnja 2026., potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj KV II-15/2026-2 od 23. siječnja 2026., produljen rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Kov-56/2026-7 od 4. veljače 2026., potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kž-52/2026-2 od 23. veljače 2026., te je 1. okrivljeniku na temelju članka 124. stavak 2. točke 4. ZKP/08 ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode počevši od uhićenja 10. siječnja 2026. u 9,00 sati, pa nadalje, a na temelju članka 133. stavka 3. ZKP/08 istražni zatvor može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, ali ne dulje od rokova opisanih člankom 133. ZKP/08.

1.1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 u vezi sa člankom 127. stavak 4. ZKP/08 i člankom 131. stavkom 3. ZKP/08, protiv 2. okrivljenika UMNB produljen je istražni zatvor koji je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-18/2026-3 od 11. siječnja 2026., potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II-15/2026-2 od 23. siječnja 2026., produljen rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Kov-56/2026-7 od 4. veljače 2026., potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kž-52/2026-2 od 23. veljače 2026. Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08., 2. okrivljeniku se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode počevši od uhićenja 10. siječnja 2026. u 9,00 sati, pa nadalje. Na temelju članka 133. stavka 3. ZKP/08., istražni zatvor može trajati najdulje do pravomoćnosti presude ali ne dulje od rokova propisanih člankom 133. ZKP/08.

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio 1. okrivljenik UM putem branitelja Tomislava Horačkog, odvjetnika u Karlovcu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da Županijski sud u Karlovcu žalbu uvaži te pobijano rješenje ukine.

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i 2. okrivljenik UMNB osobno i putem branitelja Andreja Bolfeka, odvjetnika u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene prava, s prijedlogom da Županijski sud u Karlovcu prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje u dijelu koji se odnosi na 2. okrivljenika i naredi njegovo puštanje na slobodu, uz eventualnu primjenu mjere opreza iz članka 100. ZKP/08. Žalbe će se razmotriti kao jedna.

5. Žalbe 1. okrivljenika UM i 2. okrivljenika UMNB nisu osnovane.

6. U žalbi 1. okrivljenik navodi, u bitnom, da je priznao počinjenje kaznenog djela i izrazio kajanje zbog počinjenja istog te kod njega ne postoji izražena kriminalna volja. Naime, pozivanje suda na postupak koji se vodi protiv okrivljenika pred Općinskim sudom u Vinkovcima je neosnovano obzirom da u tom postupku nije donesena pravomoćna odluka kojom bi 1. okrivljeni bio proglašen krivim. Stoga ne postoji opasnost od bijega jer ni državljanstvo [adresa] ne bi trebalo biti dostatno za izricanje najteže mjere osiguranja dostupnosti osumnjičenika tijelima kaznenog progona. Smatra da postoje i druge prikladnije mjere radi osiguranja njegove prisutnosti u postupku.

6.1. U žalbi 2. okrivljenik navodi, u bitnom, da je on državljanin [adresa] i u odnosu na njega je moguće primijeniti Europski uhidbeni nalog. Ta je razlika između dvojice okrivljenika ključna i ide u korist 2. okrivljenog, no sud je tu činjenicu u obrazloženju potpuno zanemario. Navodno skrivanje identiteta okrivljenika prilikom provjere od strane policijskih službenika ne upućuje na opasnost od bijega obzirom da je okrivljenik priznao počinjenje djela i surađivao s pravosudnim tijelima. Dalje, okrivljeniku je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a on se u trenutku donošenja nepravomoćne presude nalazi u istražnom zatvoru u trajanju od 3,5 mjeseca, koja okolnost u bitnom smanjuje motiv za bijega jer je razmjer između preostale kazne i kazne nepovoljan po okrivljenika. Time je povrijeđeno načelo razmjernosti. Osim toga sud nije individualno razmatrao mjere opreza. Smatra da je produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika, koji je državljanin EU, koji ima obitelj i surađivao je s pravosudnim dijelima, protivno odredbe članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Pored toga 2. okrivljeni ističe svoju složenu osobnu i obiteljsku situaciju vezano uz financijske potrebe djece, bolest bivše supruge i trudnoću sadašnje supruge.

5. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je valjano i potpuno obrazložio pobijano rješenje u dijelu kojim je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da su 1. i 2. okrivljenici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, kao osnovne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08, u kojem dijelu 1. i 2. okrivljeni rješenje niti ne pobijaju, kao i u dijelu u kojem su utvrđene osobite okolnosti iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 koje upućuju na opasnost od bijega 1. i 2. okrivljenika te okolnosti iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08 koje upućuju na opasnost da bi 1. okrivljeni ponovio kazneno djelo ili počinio novo, teže kazneno djelo. Za ta svoja utvrđenja sud prvog stupnja je naveo valjane, potpune i neproturječne razloge koje prihvaća i ovaj sud, tako da se rješenje može ispitati.

6. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je 1. okrivljeni državljanin [adresa] gdje i prebiva, a njegova matična država nije članica Europske unije i nema obvezu izručiti svoje državljane Republici Hrvatskoj radi vođenja kaznenog postupka protiv njih za konkretno kazneno djelo. Prvookrivljeni UM je u Republiku Hrvatsku došao samo radi počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i s Republikom Hrvatskom nema nikakvu čvrstu i trajnu vezu koja bi s velikom vjerojatnošću jamčila njegovu prisutnost u postupku, ako bi se nalazio na slobodi. Naprijed navedenu okolnost treba cijeniti uz činjenicu da je Općinski sud u Vinkovicima donio nepravomoćnu presudu broj K-217/2025-2 od 24. srpnja 2025. kojom je 1. okrivljeni osuđen na kaznu zatvora od 10 mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od dvije godine, zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela, što, uz poštivanje načela nedužnosti 1. okrivljenog, upućuje na to da raniji postupak nije djelovao na njega da uskladi svoje ponašanje sa pozitivnim društvenim normama. Ovome doprinosi i činjenica da je 1. okrivljeni mjesec dana prije donošenja naprijed navedene nepravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima promijenio ime iz "ĆM" u "UM" (spomenutom presudom osuđen je ĆM, a ne UM). Navedeno upućuje na realnu opasnost da bi 1. okrivljeni, kada bi bio na slobodi pobjegao kako bi izbjegao kaznenopravnu odgovornost, a motivirajuće na takvu odluku djeluje kazna zatvora u trajanju od 1 godine koja mu je izrečena nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja. Stoga je odluka o produljenju istražnog zatvora protiv ovog okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08 pravilna.

6.1. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i postojanje posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora protiv 1. okrivljenog iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08. – osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, što proizlazi, opet uz poštivanje načela nedužnosti 1. okrivljenika, iz činjenice da je za istovrsno djelo već nepravomoćno osuđen naprijed spomenutom presudom Općinskog suda u Vinkovcima (kao ĆM), a konkretno kazneno djelo je počinio nekoliko mjeseci nakon donošenja nepravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima broj K-217/2025-2, što upućuje na upornost u činjenju istovrsnih kaznenih djela i veliku vjerojatnost da bi 1. okrivljeni, da je na slobodi, ponovio kazneno djelo ili počinio novo, teže kazneno djelo. Stoga je odluka suda prvog stupnja o produljenju istražnog zatvora protiv 1. okrivljenog i po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 pravilna.

7. U pogledu 2. okrivljenog UMNB, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da postoje okolnosti koje upućuju na to da bi ovaj okrivljenik, da je na slobodi, pobjegao, odnosno krio se. Činjenica je da nema podataka da bi 2. okrivljenik ranije bio osuđen za koje kazneno djelo, ali iz okolnosti u kojima je 2. okrivljeni zatečen s krivotvorenim ispravama i njegovog ponašanja nakon toga, proizlazi da 2. okrivljeni nije želio da se utvrdi njegov identitet, što upućuje na realnu opasnost da bi on, kada bi bio na slobodi, napustio Republiku Hrvatsku kako bi izbjegao kaznenopravnu odgovornosti. Okolnost što je 2. okrivljeni državljanin Francuske Republike, koja je država članica Europske unije i koja ima obvezu primjenjivati instrumente osiguranja prisutnosti 2. okrivljenika u postupku, nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja iz razloga što okolnosti počinjenja konkretnog kaznenog djela upućuju na to da bi se 2. okrivljeni krio kada bi bio na slobodi i u matičnoj državi. Pri tome, kao i kod 1. okrivljenog, kazna zatvora u trajanju jedne godine, koja je 2. okrivljenom izrečena nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja za konkretno kazneno djelo, djeluje motivirajuće na odluku 2. okrivljenog da pobjegne i krije se. U vezi tvrdnje da 2. okrivljeni ne bi mogao napustiti Republiku Hrvatsku jer su mu oduzete isprave, napominje se da su mu oduzete krivotvorene isprave, a bez njih bi Republiku Hrvatsku, za koju ga ništa ne veže, napustio na isti način kao što je do Hrvatske došao s tim ispravama. Tvrdnja 2. okrivljenika da je njegov identitet utvrđen, zbog čega više nema osnove pozivati se na činjenicu što je on kod zatjecanja do strane policije koristio krivotvorene isprave, ne stoji jer se cijeni njegovo ponašanje tijekom inkriminirane zgode. Valja napomenuti i da odredbe Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine broj 91/2010, 81/2013, 124/2013, 26/2015, 102/2017, 68/2018, 70/2019, 141/2020,18/2024), kojima je reguliran Europski uhidbeni nalog i postupak predaje, niti jednom odredbom ne isključuje primjenu istražnog zatvor protiv državljana država članica Europske unije. Stoga činjenicom što je protiv 2. okrivljenog, državljanina države članice Europske unije, određen istražni zatvor zbog opasnosti od bijega, nije ostvarena povreda odredbe članka 5. stavka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, 13/2017 – dalje Konvencija) na koju se 2. okrivljeni poziva u žalbi. Iz tih je razloga odluka suda prvog stupnja o produljenju istražnog zatvora protiv 2. okrivljenog po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08, pravilna

8. Okolnost da su 1. okrivljeni i 2. okrivljeni priznali počinjenje djela, i zbog počinjenja djela izrazili iskreno kajanje i žaljenje te da 2. okrivljeni ima bolesnu bivšu suprugu, da mora uzdržavati djecu, da mu izvanbračna partnerica uskoro treba roditi, zbog čega mora raditi i prihoditi sredstva uzdržavanje sebe i obitelji, nisu okolnosti koje preveniraju opasnost od bijega ili iteracijsku opasnost.

9. Uzimajući u obzir posebne okolnosti utvrđene na strani okrivljenih, ovaj sud smatra da se svrha radi koje je određen istražni zatvor, ne može ostvariti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08 ili istražnim zatvorom u domu iz članka 119. ZKP/08. U odnosu na 1. okrivljenog ističe se da je institut jamstva iz članka 102. ZKP/08 moguće primijeniti samo u slučaju kada je istražni zatvor određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točke 1. ZKP/08 (članka 102. stavak 1. ZKP/08). Što se tiče odluke u odnosu na oba okrivljenika, posebne okolnosti na njihovoj strani, u odnosu na svakog od njih zasebno, upućuju na to da se opasnost od bijega ne može otkloniti blažim mjerama, osobito iz razloga njihove nevezanosti za Republiku Hrvatsku, uslijed čega ne bi bilo moguće efikasno provoditi eventualno određene mjere opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08 ili istražnog zatvora u domu iz članka 119. ZKP/08. Napominje se u pogledu 2. okrivljenog da je iz razloga navedenih u točki 7. obrazloženja ovog rješenja isključena i primjena jamstva iz članka 102. ZKP/08. u odnosu na njega.

10. Pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, obzirom na težinu počinjenih djela, potrebu produljenja istražnog zatvora, kaznu koja je 1. i 2. okrivljenicima izrečena nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja, posebno cijeneći odredbu članka 133. ZKP/08 koja regulira najdulje trajanje istražnog zatvora, kada se 1. i 2. okrivljenici nalaze u istražnom zatvoru od 10. siječnja 2026.

11. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje 1. i 2. okrivljenici ističu u žalbama, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 26. svibnja 2026

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić