REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž R-28/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Vesni Koški, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Ugostiteljsko-turističke škole Osijek iz Osijeka, M. Gupca 61, OIB: 67104212471, zastupana po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 24. siječnja 2025., poslovni broj: Pr-26/2023-11, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Ugostiteljsko-turističke škole Osijek kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku od 24. siječnja 2025., poslovni broj: Pr-26/2023-11.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika od 27. siječnja 2023. djelomično nedopuštena pod 2. izreke, te se ista poništava pod 2. izreke, pa radni odnos tužiteljice BČ kod tuženika Ugostiteljsko-turistička škola Osijek, nije prestao 27. siječnja 2023.
II. Utvrđuje se da tužiteljici pripada pravo na otkazni rok od mjesec dana i dva tjedna, računajući od 27. siječnja 2023.god., tako da joj radni odnos kod tuženika Ugostiteljsko-turistička škola Osijek, prestaje s danom 14. ožujka 2023., te joj je isti dužan priznati sva prava iz radnog odnosa za razdoblje od 28. siječnja 2023. do 14. ožujka 2023.
III. Nalaže se tuženiku Ugostiteljsko-turističkoj školi Osijek da tužiteljici BČ isplati na ime neisplaćenih, a pripadajućih plaća za razdoblje od 28. siječnja 2023. do 14. ožujka 2023. ukupni iznos od 2.334,05 EUR (dvijetisućetristotridesetčetirieuraipetcenti) sve sa zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to za:
- siječanj 2023. iznos od 188,74 EUR bruto računajući od 15. veljače 2023. do isplate,
- za veljaču 2023.iznos od 1.462,71 EUR bruto računajući od 15. ožujka 2023. do isplate,
- za ožujak 2023. iznos od 682,60 EUR bruto računajući od 15. travnja 2023. do
isplate, sve u roku od 8 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Ugostiteljsko-turističkoj školi Osijek da tužiteljici BČ, na ime neplaćene otpremnine isplati iznos od 975,14 EUR
(devetstosedamdesetpeteuraičetrnaestcenti) sve sa zateznim kamatama računajući od 15. veljače 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
V. Nalaže se tuženiku Ugostiteljsko-turističkoj školi Osijek da tužiteljici BČ, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeseteura) računajući od 24. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška u iznosu od
1.079,54 EUR (tisućusedamdesetdeveteuraipedesetčetiricenta), kao neosnovan.“
2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. U žalbi ističe kako su stranke sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme, te da takav ugovor prestaje istekom vremena, odnosno izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Tužiteljica je, kako se dalje navodi u žalbi, bila upoznata s činjenicom da je nakon sklapanja ugovora o radu Ministarstvo znanosti i obrazovanja, nakon potpisivanja sporazuma Vlade RH i Sindikata zaposlenih u javnim službama, dostavilo Uputu o primjeni članka 99.a Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojim je članovima projektnog tima plaća uvećana za 30% u bruto iznosu. Posljedica postignutog sporazuma je činjenica da sredstva za plaće odobrena projektom više nisu dostatna da pokriju vremensko razdoblje planiranih sati rada na projektu koji je, prema članku I. predmetnog ugovora o radu, trebao biti dovršen najkasnije do 23. prosinca 2023.
2.2. Proturječnom smatra točku 22. obrazloženja pobijane presude u kojoj se navodi da je zakonski zastupnik tuženika na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 10. prosinca 2024. izjavio da je projekt Virtus završen 23. rujna 2023., dok iz sadržaja zapisnika sa istog ročišta proizlazi da je zakonski zastupnik tuženika iskazao da predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme trebao biti okončan završetkom projekta Virtus, odnosno do 23. rujna 2023.
2.3. Tuženik se dalje u žalbi poziva na odredbu članka 99.a stavak 12. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te ističe kako su sredstva projekta iscrpljena do siječnja 2023. a time i mogućnost nastavka provedbe tog projekta, pa kako ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje ex lege istekom vremena, izvršenjem određenog posla ili kao u ovom slučaju nastupom određenog događaja, nije bilo prema odredbama Zakona o radu niti obveze poslodavca, niti valjane pravne osnove dostaviti radniku odluku o prestanku radnog odnosa iz razloga što je radnik upoznat sa činjenicom do kad mu traje ugovor odnosno da isti prestaje nastupom određenog događaja.
2.4. Obzirom da je odluku o otkazu ugovora o radu donio nakon nastupa pravno relevantne činjenice uz koju je po sili zakona vezan pravni učinak – prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme, ista je pravno irelevantna i uz nju nije vezan nikakav pravni učinak.
2.5. Zaključno se predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz obvezu naknade parničnog troška, podredno se predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2023. djelomično nedopuštena i to pod točkom 2. izreke i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao 27. siječnja 2023., već 14. ožujka 2023., odnosno nakon otkaznog roka od mjesec i dva tjedna. Predmet spora je i zahtjev za isplatu neisplaćenih plaća za vrijeme trajanja otkaznog roka, kao i zahtjev za isplatu otpremnine.
7. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje, a žalbom tuženika se ne osporava, da je tužba u ovom predmetu podnesena sukladno i u rokovima propisanim člankom 133. stavkom 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje: ZR).
8. Činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu potpuno je i pravilno utvrđeno, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.
9. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:
- da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika 10. studenog 2020. na određeno vrijeme i do završetka projekta a najdulje do 23. prosinca 2023.,
- da je bila zaposlena na poslovima provođenja projekta na radnom mjestu osobe za vidljivost, komunikaciju i horizontalne aktivnosti na određeno, puno radno vrijeme,
- da je u ugovoru na radu bilo navedeno da se ista zapošljava na rok do završetka projekta, a najdulje do 23. prosinca 2023.,
- da u ugovoru o radu nije bilo navedeno da bi razlog prestanka ugovora o radu bila utrošenost financijskih sredstava planiranih za trošak plaće,
- da je tuženik otkazao ugovor o radu 27. siječnja 2023. i da je odluka o otkazu ugovora o radu uručena tužiteljici 30. siječnja 2023.
- da iz Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da joj je ugovor o radu otkazan zbog gospodarskih razloga – poslovno uvjetovani otkaz, kao i da iz obrazloženja odluke proizlazi da je tužiteljica do 27. siječnja 2023., radeći na projektu „Virtus“ odnosno „Virtus OS“ odradila planirani broj sati rada čime da su utrošena sredstva planirana za trošak plaće zbog čega joj se otkazuje ugovor o radu,
- da je tuženik tužiteljicu odjavio 27. siječnja 2023. sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji dan je odlukom o otkazu ugovora o radu utvrđen kao dan prestanka radnog odnosa.
10. Prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik, na kome je teret dokaza, nije dokazao da je projekt završen prije roka određenog sklopljenim Ugovorom o radu na određeno vrijeme, a svakako nije istekao niti rok na koji je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen (23. prosinac 2023.). Nadalje utvrđuje da iz upute za prijavitelje, vezano za korištenje sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj iz kojega su se financirali troškovi plaća za tužiteljicu, proizlazi da u slučaju značajnih promjena u visini plaća zaposlenika srednjih škola, moguće je po istoj metodologiji napraviti (godišnju) rekalkulaciju za operacije koje će uslijediti (list 67, 138 i 214 spisa) pa zaključuje da je u samoj dokumentaciji kojom je odobren navedeni projekt, omogućena rekalkulacija plaće, a tuženik da nije dostavio dokaz da je istu zatražio.
10.1. Na temelju naprijed navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud mogao i dalje provoditi projekt, a mogao je zatražiti i dodatna financijska sredstva za isti, što nije učinio, pa da zato nije bilo opravdano otkazati tužiteljici ugovor o radu zbog gospodarskih razloga odnosno stoga jer su utrošena sredstva za plaće.
10.2. Stoga, a kako dakle Ugovor o radu nije prestao istekom vremena, niti dovršetkom projekta, već se radi o poslovno uvjetovanom otkazu, za koji prvostupanjski sud zaključuje da je bio nedopušten, zaključuje da je tužiteljica imala pravo na otkazni rok sukladno članku 121. stavku 1. i članku 122. stavku 1. točki 3. ZR-a.
11. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda jer su ista rezultata pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilne primjene materijalnog prava.
12. Iako se u žalbi pravilno navodi da je obrazloženje u točki 22. presude proturječno sa sadržajem zapisnika sa ročišta za glavnu raspravu koje je održano 10. prosinca 2024., jer uistinu iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika HČ ne proizlazi da bi isti izjavio da je projekt Virtus završen 23. rujna 2023., navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a nije utjecala na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. To zato što iz svih provedenih dokaza proizlazi da u vrijeme kada je tužiteljici ugovor o radu otkazan projekt nije bio dovršen, a razlog otkaza je utrošenost financijskih sredstava, a ne dovršetak projekta niti istek vremena na koji je ugovor sklopljen.
13. Stoga, a kako je dakle odluka o otkazu nedopuštena, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao 27. siječnja 2023. već istekom otkaznog roka od mjesec dana i dva tjedna tj. 14. ožujka 2023., sukladno članku 122. stavku 1. točki 3. ZR-a jer je u radnom odnosu kod istog poslodavca bila neprekidno dvije godine.
14. Tužiteljica je za vrijeme trajanja otkaznog roka imala pravo na naknadu plaće sukladno članku 122. stavku 4. ZR-a čija visina među strankama nije bila sporna, pa je i u tom dijelu prvostupanjski sud materijalno pravo pravilno primijenio.
15. Tužiteljica je, sukladno članku 126. stavku 1. i 3. ZR-a ostvarila i pravo na otpremninu, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, a što se žalbom niti ne osporava.
16. Zbog navedenog je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena. Ova odluka temelji se na članku 373.a stavku 1. i 3. ZPP-a.
17. Ovaj sud, na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, nije po službenoj dužnosti ispitivao odluku o parničnom trošku u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, jer žalba tuženika ne sadrži razloge kojima bi se osporavala odluka u tom dijelu.
18. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa žalbom nije uspio.
19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
