REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-15/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, V.Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 19. studenog 2025., poslovni broj: Pr-288/2025-26, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja RO iz [adresa] i tužene Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 19. studenog 2025., poslovni broj: Pr-288/2025-26.

II. Odbijaju se tužitelj i tužena sa zahtjevima za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V.Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 890,00 €, skupa s zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 840,00 eura od 11. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 50,00 eura od 19. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade štete u iznosu od 700,00 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 50,00 eura za period od 11. listopada 2024. do 19. studenog 2025.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 960,00 eura, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 11. listopada 2024. do dana isplate 12. studenog 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.034,61 eura skupa sa zateznim kamatama koje teku od 19. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tužena.

2.1. Tužitelj je žalbu podnio protiv odbijajućeg dijela presude i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima.

2.2. U žalbi ističe kako nema primjedbi na dosuđenu štetu za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od 600,00 eura, ali smatra da je materijalno pravo, odnosno odredba članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima pogrešno primijenjena kada mu je sud na ime pretrpljenih bolova dosudio iznos od 700,00 eura, a na ime pretrpljenog straha iznos od 500,00 eura. Smatra da mu na ime pretrpljenih bolova pripada pravo na naknadu u iznosu od 1.000,00 eura, a za pretrpljeni strah iznos od 900,00 eura.

2.3. Osporava i odluku o troškovima postupka jer smatra da sud nije trebao uzimati u obzir uspjeh tužene jer tužena nije niti pokrenula postupak pa se ne može govoriti o njezinom uspjehu u parnici.

2.4. Predlaže da se njegova žalba uvaži i preinači pobijana presuda u smislu žalbenih navoda tako da mu se dosudi daljnji iznos štete u visini od 700,00 eura. Traži trošak žalbe.

3. Tužena je pak žalbu uložila zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

3.1. Prije svega ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da izreka presude proturječi razlozima iste, presuda nema razloge o odlučnim činjenicama odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku.

3.2. U žalbi ustraje u prigovoru iscrpljenosti agregatnog limita, a u odnosu na navode iz prvostupanjske presude ističe kako u trenutku isticanja prigovora agregatnog limita tražbina tužitelja nije bila pravomoćno utvrđena pa stoga ista nije ni postojala. Osim toga ističe kako tužitelj nije bio po ničemu oštećen jer je njegov punomoćnik mogao i trebao pokrenuti postupak prema poslodavcu, osiguraniku tužene, dok je tužena i te kako oštećena jer joj je isplaćena manja premija odnosno premija u skladu s dogovorenim limitom, a obvezna je sukladno pobijanoj odluci isplatiti iznos preko dogovorenog agregatnog limita.

3.3. Smatra da je sud neosnovano odbio njezin prijedlog za provođenje financijskog vještačenja.

3.4. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, po potrebi provesti financijsko vještačenje na okolnost iscrpljenosti agregatnog limita i odbiti tužbeni zahtjev. Traži trošak žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika, a također i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda propisanih člankom 354. stavkom 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6.1. Prvostupanjski sud nije počinio ni istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, obzirom da pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, nije nerazumljiva, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti ista proturječi sama sebi, odnosno razlozima presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja je proizašla iz štetnog događaja od 12. lipnja 2024. kada je tužitelj, kao radnik osiguranika tužene, pretrpio ozljedu na radu.

8. U žalbenoj fazi postupka sporna je samo dosuđena visina neimovinske štete koju žalbom osporava tužitelj smatrajući da mu pripada veći iznos dosuđene štete, te osnovanost istaknutog prigovora iscrpljenosti agregatnog limita, a koji prigovor je tijekom prvostupanjskog postupka istaknula tužena.

- o žalbi tužene

9. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno, a žalbenim se navodima ne osporava:

- da je u vrijeme nastanka štetnog događaja poslodavac tužitelja bio osiguran kod tužene po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima,

- da prema članku 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu,

- da se u konkretnom slučaju dogodio osigurani slučaj i tužitelj je kao oštećena osoba zahtijevao naknadu štete,

- da agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne godine.,

- da je u slučaju štete osiguratelj u obvezi isplatiti naknadu ako se osigurani rizik ostvario za vrijeme trajanja osiguranja, a to se u konkretnom slučaju i dogodilo.

10. Prvostupanjski je sud stava da je tužena, da bi se mogla opravdano pozivati na ispunjenje agregatnog limita, trebala i morala nakon zaprimljene tužbe i danog odgovora na tužbu rezervirati utužena novčana sredstva za naknadu štete, u smislu članka 106. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) i članka 6. Pravilnika o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstvenim propisima ("Narodne novine" br. 72/19., 151/22., 155/22.), a ne nakon podnošenja tužbe isplaćivati novčana sredstava osobama koje su kasnije u odnosu na tužitelja prijavile štetu, te nakon toga tvrditi da više nema obvezu naknade štete prema tužitelju.

11. Pri tome je prvostupanjski sud utvrdio, uzimajući u obzir popis isplaćenih šteta od 10. srpnja 2025., da je tužena na temelju prijavljenih šteta koje su uslijedile nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. veljače 2025., odnosno za vrijeme trajanja ovog postupka, isplatila ukupno 23.784,49 eura drugim oštećenicima, koja činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda tužena u svojoj žalbi ne osporava. Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prigovor iscrpljenosti limita nije osnovan jer tužena prilikom navedenih isplata nije uzela u obzir i predmetno potraživanje.

12. Neovisno o tome što potraživanje tužitelja nije bilo pravomoćno utvrđeno, tužena je imala saznanja da se postupak vodi pa je bila dužna postupati savjesno i pošteno i voditi računa o interesima svih poznatih oštećenika neovisno o tome što tražbina tužitelja u tom trenutku još nije bila pravomoćno utvrđena. Prihvaćanjem suprotnog stajališta značilo bi da osiguratelj vlastitim naknadnim isplatama može jednostrano onemogućiti ostvarenje već istaknutih i njemu poznatih zahtjeva oštećenika, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega su žalbeni navodi tužene, pa i oni u kojima se ističe kako je neosnovano odbijen njezin prijedlog za financijskim vještačenjem, ocijenjeni kao neosnovani.

- o žalbi tužitelja

13. Provedenim vještačenjem po liječniku vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće tetive duge glave dvoglavog mišića desne nadlaktice i istegnuće tetive mišića supraspinatusa u desnom ramenu. Liječen je imobilizacijom ramena u miteli, mirovanjem i analgeticima. Vještak je utvrdio, a žalbenim navodima se ne osporava, da su po završetku liječenja kod tužitelja zaostali bolovi u desnom ramenu kod dizanja većeg terete, unutarnja rotacija u ramenu je ograničena u manjem stupnju, abdukcija u ramenu i unutarnja rotacija ramena su terminalno bolne zbog čega je kod tužitelja zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 3% za što prvostupanjski sud primjerenom smatra naknadu u visini od 600,00 eura, što se žalbom i ne osporava.

13.1. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 4 dana i manjeg intenziteta 2 tjedna kumulativno. Trpio je primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja i to srednjeg intenziteta dva dana, te manjeg intenziteta 7 dana kumulativno.

13.2. Prvostupanjski sud stava je da tužitelju, s obzirom na opseg posljedica, pripada pravo na neimovinsku štetu u visini od 1.800,00 eura, tako da mu je za pretrpljene bolove priznao pravo na pravičnu novčanu naknadu u visini od 700,00 eura, za pretrpljeni strah 500,00 eura, za smanjenje životne aktivnosti 600,00 eura, odnosno ukupno 1.800,00 eura.

13.3. S obzirom na težinu pretrpljene ozljede i sve okolnosti vezane uz štetni događaj kao i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te činjenicu da je liječenje tužitelja trajao relativno kratko (mjesec dana), ovaj sud ocjenjuje opravdanom dosudu naknade neimovinske štete u iznosu od 1.800,00 eura. Navedenom iznosu pridodan je i iznos imovinske štete u visini od 50,00 eura koji se žalbom ne osporava, tako da ukupna šteta iznosi 1.850,00 eura. Kada se od tog iznosa odbije nesporno isplaćena šteta u visini od 960,00 eura, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada pravo na isplatu štete u visini od 890,00 eura, dok je sa iznosom od 700,00 eura tužitelj odbijen jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja, a s obzirom na težinu pretrpljenih ozljeda, previsoko postavljen.

14. Pravilno je određen i tijek zakonskih zateznih kamata sukladno članku 1103. ZOO, što se žalbama također ne osporava.

15. Pri odlučivanju o troškovima postupka sud je pravilno vodio računa o uspjehu stranaka kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a. Vodio je računa i o odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a pa je žalba tužitelja i u ovom dijelu ocijenjena neosnovanom.

16. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbe tužitelja i tužene su odbijene kao neosnovane i prvostupanjska presuda je potvrđena u cijelosti.

17. Parnične stranke odbijene su sa svojim zahtjevima za naknadu troška žalbi jer sa istima nisu uspjele. Ova odluka temelji se na članku 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

18. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić