REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-1075/2024-5
Nacrt odluke
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Diani Vulić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice [adresa], [osobni identifikacijski broj] zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 3640/2022, od 4. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj -----------2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice [adresa], kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 3640/2022, od 4. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik na fizičkom i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je na Skici koja čini sastavni dio nalaza vještaka Darka Rudana, sačinjenoj za potrebe postupka osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Splitu, poslovni broj R1 - 50/2022, označen kao lik omeđen točkama A-B-C-D-E-A površine 900 metara četvornih.
II. Ovlašćuje se tužitelj provesti parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u točki I. izreke ove presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te provesti provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], a tuženik je dužan trpjeti navedenu parcelaciju i provedbu.
III. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude i Prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisana u točki II. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama kod nadležnog suda zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici na ime podnositelja za cijelo uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika za cijelo.
IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.070,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 04.studenoga 2024. pa do isplate. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena."
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na fizičkom i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u skici mjernika vještaka označen slovima A-B-C-D-E-A, površine 900 m2 uz ovlaštenje da izvrši parcelaciju izdvajanjem tog dijela nekretnine i formiranjem samostalne čestice s novim brojem i uz ovlaštenje na uknjižbu na temelju parcelacije na novoformiranoj čestici, uz brisanje s imena tuženice.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tuženica u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , površine 102 974 m2 (šuma 5500 m2, pašnjak 97 294 m2),
- da je tužitelju, te OŽ i IŽ, braći tužitelja, Odlukom Savjeta mjesne zajednice [adresa] od 12. prosinca 1975. (dalje: Odluka [obrt]), dodijeljen svakome na jednake dijelove dio k. č. br. [katastarska čestica] dimenzija 30x30 m, ukupne površine 900 m2, položene uz [adresa] – [adresa], odnosno svakome po 300 m2, za izgradnju zajedničke stojne kuće uz [adresa] – [adresa], a u roku za izgradnju od 3 godine,
- da su tužitelj, TŽ i GŽ 1975. stupili u posjed predmetne nekretnine,
- da je TŽ Ugovorom o darovanju od 13. travnja 2021. ustupio svo ju 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] tužitelju,
- da je GŽ kupoprodajnim ugovorom od 13. ožujka 2021. prodao svoju 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] tužitelju,
- da predmetna nekretnina nije bila u građevinskom području prema tada važećem GUP-u, odnosno da se radi o poljoprivrednom zemljištu koje je obraslo u nisko raslinje i makiju, pa u vrijeme donošenja Odluke Savjeta mjesne zajednice [adresa], nije mogao početi teći rok za izgradnju.
8. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine pravnim poslom, nasljeđivanjem i dosjelošću, pri čemu se poziva na odredbe članaka 114., 115., 128. i 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV).
9. Tuženica navodi u žalbi da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer iz Odluke Savjeta mjesne zajednice [adresa] od 14. prosinca 1975., proizlazi da se tužitelju i njegovim prednicima dodjeljuje čestica 661/1 u površini od 900 m2 radi izgradnje zajedničke stojne kuće uz [adresa] – [adresa], uz uvjet da se stojna kuća izgradi u roku 3 godine od dodjele, s tim da će se naknada za dodjeljeno zemljište izvršiti naknadno, a očevidom na licu mjesta je utvrđeno da je predmetna nekretnina kamenjar s niskim raslinjem i nekoliko stabala, dakle na istoj nije izgrađena kuća, pa se tužitelj i njegovi prednici ne mogu smatrati poštenim posjednicima predmetne nekretnine.
9.1. Također ističe da Savjet mjesne zajednice Zadvarje nije bio ovlašten raspolagati predmetnom nekretninom jer ista nije predstavljala neizgrađeno građevinsko zemljište, već se radi o šumi i šumskom, odnosno poljoprivrednom zemljištu, kojim je po zakonu bila ovlaštena raspolagati jedino tuženica.
10. Suprotno tim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, iako činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu precizna i cjelovita, jer prvostupanjski sud ne navodi kojim pravnim poslom je tužitelj stekao pravo vlasništva, nasljeđivanjem iza koga i kada je stekao to pravo, niti da li je vlasništvo nekretnina stečeno redovnom ili izvanrednom dosjelošću. Međutim, obzirom na činjenične navode tužbe, kao i sadržaj žalbe, za zaključiti je da se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, jer se pravnim poslom vlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige, što ovdje nije slučaj, a i očito je da se ne radi ni o nasljeđivanju, u kojem slučaju se vlasništvo stječe otvaranjem nasljedstva – smrti ostavitelja.
11. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u ovom slučaju potrebno je da su ispunjene pretpostavke iz članka 159. ZV, kojom zakonskom odredbom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 3. članka 159. ZV, propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari koje mu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a stavkom 4. članka 159. ZV, propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu [adresa], steći dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 3. tog članka.
12. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (redovita ili izvanredna) je pošten posjed, pa stoga nepošten posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko je trajao njegov posjed.
13. Pitanje poštenja propisano je odredbom članka 18. stavka 3. ZV, prema kojoj je posjed pošten ako posjednik, kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.
14. U ovom slučaju, obzirom da je tužitelju i njegovim prednicima 1975. dana na korištenje k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 900 m2, da njihov neprekidni posjed traje od 1975., sve do danas, da ih u tom posjedu nitko nije ometao niti im osporavao posjed, te da tužitelj i njegovi pravni prednici, iako je u Odluci Savjeta mjesne zajednice [adresa] kojom im je predmetna nekretnina dana na korištenje navedeno da su dužni u roku od 3 godine na istoj izgraditi stojnu kuću, to nisu mogli učiniti, obzirom na faktično stanje nekretnine u vrijeme donošenja Odluke Savjeta mjesne zajednice [adresa] (šumsko, odnosno poljoprivredno zemljšte), pa gradnja nije bila moguća u naredne 3 godine, kao ni nakon toga, jer je predmetna čestica i dalje u zemljišnoj knjizi upisana kao poljoprivredno, odnosno šumsko zemljište, dakle ne radi se o građevinskom zemljištu, pa se tužitelj ima smatrati barem poštenim posjednikom predmetne nekretnine.
15. Da bi stekao pravo vlasništva dosjelošću, obzirom da je tuženica upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica, potreban je protek dvostrukog vremena potrebnog za izvanredno dosjedanje nekretnine iz članka 159. stavak 4. ZV, odnosno 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a taj rok je, računajući od 1975., istekao 2015., dakle prije podnošenja tužbe (podnesena 2022.).
16. U tijek dosjedanja uračunava se i vrijeme prije 8. listopada 1991., dok je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, jer se niti žalbom ne ukazuje da se time vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredbe članka 388. stavak 1. ZV, nego na temelju odredbi drugog Zakona.
17. Žalbeni navodi, da se radi o šumskom zemljištu kojim nije mog la raspolagati mjesna zajednica, ne utječu na poštenje tužitelja, obzirom da nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed temeljem Odluke Savjeta mjesne zajednice [adresa].
18. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
19. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod,----- 2026.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
