REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-1121/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 31219849801, zastupanog po punomoćniku Dušku Vučevcu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. travnja 2025. poslovni broj: P-4487/2020-42, 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja HEP Elektra d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. travnja 2025. poslovni broj: P- 4487/2020-42.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: I - Nalaže se tuženici ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818 iznos od 1.132,47 kn/150,30 eur na ima glavnice, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to od dospijeća do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena:
za iznos od 6,31 kn/0,84 eur tekućim od 16.05.2014. g. do isplate
za iznos od 9,14 kn/1,21 eur tekućim od 16.05.2015. g. do isplate
za iznos od 0,66 kn/0,09 eur tekućim od 18.11.2015. g. do isplate
za iznos od 2,18 kn/0,29 eur tekućim od 25.11.2016. g. do isplate
za iznos od 0,01 kn/0,00 eur tekućim od 19.11.2017. g. do isplate
za iznos od 3,15 kn/0,42 eur tekućim od 29.05.2018. g. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II - Nalaže se tuženici ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818 prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.
2.1. Mišljenja je da je iz dokumentacije dostavljene u spisu razvidna osnovanost tužbenog zahtjeva u smislu pasivne legitimacije tuženice, jer je ona nasljednica pokojnog kupca električne energije UZ, te kao nasljednik odgovara za dugove ostavitelja, te je kao vlasnik bila upoznata sa postojanjem predmetnog dugovanja odnosno isto joj nije moglo ostati nepoznato.
2.2. Dalje u žalbi navodi da se tužena ni na koji način nije protivila navodima iz tužbenog zahtjeva niti je dostavila dokaze koji bi osporili navode iz tužbe. U tom smislu nije osporila ni svoje vlasništvo nekretnine kao pravnog sljednika iza pok. UZ, kao ni postojanje ugovornog odnosa tužitelja s pok. pravnim prednikom tuženice.
2.3. Predlaže stoga preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, te dosuditi parnični trošak, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Trošak žalbe ne traži.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19– dalje: ZPP).
6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP- a, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 467. stavkom 1. ZPP-a.
6.1. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a na koju se ukazuje žalbom jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica, kao nasljednica pokojnog UZ koji je zaveden kao kupac električne energije na adresi [adresa], broj ugovornog računa 2200526130, na ime dugovanja za potrošenu električnu energiju isplati iznos od 150,30 eura.
8. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da izvod iz poslovnih knjiga i preslike računa tužitelja ne predstavljaju dovaljan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da su stranke bile u ugovornom odnosu, da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz tog ugovornog odnosa, te da sukladno tome ima pravo tražiti ispunjenje činidbe od strane tuženice, osobito stoga što vjerodostojne isprave na koje se tužitelj poziva ne glase na ime tužene već na treću osobu UZ.
9. U odnosu na obrazloženje prvostupanjskog suda, prije svega, valja navesti da UZ nije treća osoba, već prednik tuženice, a kako to proizlazi iz historijata tužbe. Tuženica je predmetne nekretnine naslijedila temeljem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba poslovni broj O-2767/13 UPP-OS- 33/13 od 22. travnja 2013., što također proizlaze iz historijata tužbe. Prednje navode tuženica tijekom postupka nije osporila.
10. Ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o razlozima neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
11. Međutim, iako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao postojanje obvezno-pravnog odnosa između stranaka, niti je dokazao da bi tuženoj isporučivao električnu energiju, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan, ali ne iz razloga koje navodi prvostupanjski sud, već iz drugih razloga.
12. Naime, prije svega valja navesti da je sud vezan činjeničnom osnovnom tužbe, odnosno činjenicama na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, pa ne može odluku temeljiti na drugačijem činjeničnom supstratu od onoga koji je iznesen tijekom postupka.
13. U konkretnom slučaju, iz sadržaja tužbe, kao i iz žalbenih navoda tužitelja, proizlazi da tužitelj svoju tražbinu temelji na tvrdnji da se radi o dugu ostavitelja za koji kao nasljednica odgovara tužena.
14. Iz tužbe proizlazi da je rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog UZ doneseno 22. travnja 2013. Iako iz stanja spisa nije vidljiv točan datum smrti prednika tužene, a kako iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je isto doneseno 2013., nedvojbeno da je ostavitelj preminuo prije tog datuma.
15. Iz priloženih računa proizlazi da se isti ne odnose na razdoblje za života prednika tužene, već na razdoblje nakon njegove smrti. Naime, tužitelj svoje potraživanje temelji na računu broj 0111320582-150520-0 za razdoblje od 13. listopada 2014. do 26. travnja 2015., računu broj 0111320582-151120-0 za razdoblje od 26. travnja 2015 do 27. rujna 2015, računu broj 0111320582-160520-4 za razdoblje od 27. listopada 2015. do 22. travnja 2016., računu broj 0111320582-161120-4 za razdoblje od 22. travnja 2016. do 25. listopada 2016., računu broj 0111320582-170520-9 za razdoblje od 25. listopada 2016. do 23. travnja 2017., računu broj 0111320582-171120-9 za razdoblje od 23. travnja 2017. do 23. listopada 2017., računu broj 0111320582-180420-1 za razdoblje od 23. listopada 2017. do 28. travnja 2018., računu broj 0111320582- 181020-1 za razdoblje od 28. travnja 2018. do 31. listopada 2018.
16. Dakle, svi računi za potrošenu električnu energiju odnose se na razdoblje nakon smrti pokojnog UZ, stoga predmetna tražbina ne predstavlja dug ostavitelja koji bi prešao na tuženu i tužena za taj dug ne može odgovarati temeljem odredbi Zakona o nasljeđivanju, već se radi o obvezi koja je nastala nakon smrti ostavitelja pri čemu tužitelj nije tvrdio, niti dokazao na kojem pravnom temelju bi upravo tužena bila obveznik plaćanja navedenih računa.
17. Slijedom navedenog, iako sud nije vezan pravnom kvalifikacijom koju daje tužitelj, vezan je činjeničnim navodima na kojima se zahtjev temelji, a koje činjenične navode ponavlja i u žalbi protiv prvostupanjske odluke. Iz tako iznesene činjenične osnove ne proizlazi osnovnost tužbenog zahtjeva, zbog čega je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, iako ne iz razloga navedenih u pobijanoj presudi.
18. Zbog navedenog, a temeljem članka 373.a stavak 1. ZPP-a, žalba tužitelja je odbijena i prvostupanjska presuda je potvrđena.
Slavonski Brod, 26. svibnja 2026.
Sutkinja
Draženka Ilak
