Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-39/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Knapić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MP, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kovm-35/2026-9 od 13. svibnja 2026., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog MP.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv okrivljenog MP produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3 ZKP-a, koji mu se teče od 18. travnja 2026.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni MP putem branitelja Marka Hreljca, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom vijeću Županijskog suda u Varaždinu da pobijano rješenje preinači na način da okrivljeniku ukine istražni zatvor te mu odredi kombinaciju mjera opreza iz čl. 98. st. 2. t. 4. i 5. ZKP-a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-308/2026 od 25. svibnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja uopće nije naveo koje su to osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će on ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo, te da nije određeno i potpuno izložio razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti blažim mjerama, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima prvostupanjski je sud u točkama

6.1. i 6.2. obrazloženju osporenog rješenja iznio vrlo jasne, određene i konkretne razloge zbog kojih drži da u konkretnom slučaju na strani okrivljenika egzistira istražno- zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, dok je u točki 8.1. obrazloženja u dovoljnoj mjeri pojasnio zbog čega smatra da je u ovom slučaju nužna daljnja primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile.

7. Nije u pravu okrivljenik niti kada žalbom ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP-a koju nalazi u pogrešnoj primjeni odredbe čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a (u žalbi se u o tom kontekstu pogrešno spominje čl. 123. st. 3. ZKP-a koji s predmetnim slučajem nema apsolutno nikakve veze). Naime, na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica vezano uz tzv. iteracijsku opasnost, sud prvog stupnja je pravilno primijenio naprijed naznačenu zakonsku odredbu.

8. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije uvažena.

9. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik osporava postojanje zakonskih pretpostavki na temelju kojih mu je produljen istražni zatvor, no valja mu odgovoriti da je sud prvog stupnja na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja ispravno utvrdio obje ove odlučne činjenice.

9.1. Vezano za osnovanu sumnju da je okrivljenik počinio sva inkriminirana kaznena djela za koja se optužuje treba reći da je ovaj temeljni zakonski uvjet za daljnju primjenu istražnog zatvora sud prvog stupnja s pravom utvrdio na temelju iskaza žrtava UP, okrivljenikove izvanbračne supruge, i GP, njegova maloljetnog sina, koji ga izravno terete za predmetne delikte, a čiji iskazi su po tkrijepljeni svjedočenjima KP i AP, kao i materijalnom dokumentacijom, a sadržaj kojih dokaza je detaljno i okolnosno reproduciran u točkama 5.3. -5.10. obrazloženja osporenog rješenja. Okrivljenik u žalbi navodi da se u međuvremenu žrtva UP obratila nadležnom državnom odvjetništvu navodeći da želi povući kaznenu prijavu protiv njega jer da je izmislila sve navode iz kaznene prijave sa željom da mu našteti, te da je isto tako utjecala na maloljetnog sina GP da lažno tereti svog oca (okrivljenika), međutim valja odgovoriti žalitelju da se sudovi u situaciji kada odlučuju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u preispitivanje činjeničnih utvrđenja i ocjenu vjerodostojnosti dokaza, budući da je to u isključivoj ingerenciji raspravnog suda.

9.2. Što pak se tiče istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, ovaj je žalbeni sud u cijelosti prihvatio argumentaciju prvostupanjskog suda izloženu u točkama 6.1. i 6.2. obrazloženja pobijanog rješenja, te se žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na te dijelove iz prvostupanjskog rješenja.

10. Naposljetku, polazeći od argumenata koji opravdavaju postojanje tzv. iteracijske opasnosti u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je s pravom zaključio da oni u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti ujedno upućuju na nužnost daljnje primjene istražnog zatvora protiv okrivljenika, jer i po uvjerenju ovoga žalbenog suda blaže zakonske mjere u postojećoj situaciji ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u otklanjanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, tim više što okrivljenik i žrtve žive u istom kućanstvu.

11. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije prihvaćena, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic