REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-2391/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Teo Ranić i Ivo Matić, Rijeka, Užarska 17/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Ž. fašizma 3, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-211- 03/25-04/1415, URBROJ: 511-09-19-25-2 od 27. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-211-03/25-04/1415, URBROJ: 511-09- 19-25-2 od 27. listopada 2025. ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola broj [broj vozačke dozvole] izdana na ime tužitelja (točka 1.) uz obvezu predaje iste Službi za upravne poslove Policijske uprave primorsko-goranske u roku od 8 dana (točka 2.), sve pozivom na odredbe čl. 286. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.; dalje: ZSPC).

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda upravnog postupka. Smatra da obrazloženje ne sadrži jasnu pravnu osnovu za upis negativnih prekršajnih bodova po pojedinim prekršajima budući da se tuženik pogrešno poziva na odredbe o novčanim kaznama, zbog čega rješenje drži nedostatno obrazloženim u pogledu odlučnih činjenica. Nadalje prigovara da nije obrazloženo utvrđenje statusa „mladog vozača“ niti iz koje evidencije su pribavljeni podaci, čime smatra da je povrijeđeno načelo materijalne istine iz čl. 8. ZUP-a. Također ističe da izreka rješenja ne sadrži zakonski uvjet iz čl . 286. st. 10. ZSPC-a o ponovnom polaganju vozačkog ispita, što prema njegovu stajalištu čini rješenje nepotpunim i nejasnim u pogledu prava i obveza stranke. U odnosu na postupovne povrede navodi da je povrijeđeno načelo zakonitosti iz čl. 5. ZUP-a jer se rješenje svodi na citiranje zakonskih odredbi bez njihove konkretne primjene na činjenično stanje, kao i načelo pomoći neukoj stranci iz čl. 7. ZUP -a jer iz rješenja nije moguće jasno utvrditi način obračuna negativnih prekršajnih bodova ni početak tijeka dvogodišnjeg roka. Nadalje ističe da je posljednji prekršaj postao pravomoćan 8. listopada 2025., dok je rješenje dostavljeno 14. studenoga 2025., pri čemu nije obrazložen vremenski razmak između pravomoćnosti i donošenja odluke. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenja te odrediti odgodni učinak tužbe zbog nastanka teško popravljive štete u vidu onemogućavanja obavljanja posla u autoradioni (testiranje popravljenih vozila) i ostvarivanja prihoda, kao i zbog podnesenih zahtjeva za obnovu prekršajnih postupaka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Ističe da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravomoćnih prekršajnih odluka kojima je tužitelj proglašen krivim za prekršaje te da je 10 negativnih prekršajnih bodova upisano kao pravna posljedica pravomoćne osude, neposredno na temelju zakona. Pojašnjava da je tužitelj u vrijeme donošenja rješenja imao 22 godine što ga prema zakonskoj odredbi uključuje u kategoriju „mladih vozača“. Smatra da izreka osporavanog rješenja nije nepotpuna jer u njoj nije posebno naveden uvjet polaganja vozačkog ispita budući isto nije naredba stranci jer posjedovanje vozačke dozvole nije obveza. U odnosu na razdoblje do donošenja rješenja na koje se poziva tužitelj, ističe kako rok od dvije godine za ponovno polaganje vozačkog ispita teče od izvršnosti rješenja kojim se ukida i oduzima vozačka dozvola sukladno čl. 286. st. 10. ZSPC. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Protivi se prijedlogu za primjenu odgodnog učinka tužbe jer je isti protivan javnom interesu.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS - a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Druge po tužitelju predložene dokaze sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u raspravnom rješenju i nastavku obrazloženja ove odluke, te se ovdje ukazuje i da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (čl. 49. st. 1. i 4. ZUS-a).

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj u razdoblju kraćem od dvije godine, od 24. lipnja 2025. do 8. listopada 2025., na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 10 negativnih prekršajnih bodova. Iz priloženih potvrda iz evidencije i odluka o prekršajima razvidno je da je tužitelju u evidenciju upisano: 7 negativnih prekršajnih bodova na temelju odredbe čl. 49. st. 9. i čl. 199. st. 14. ZSPC budući je Prekršajnim nalogom Postaje prometne policije Rijeka, Klasa: 211-07/25-1/9156, Urbroj: 511-09-34-25-1 od 15. lipnja 2025., pravomoćnim 24. lipnja 2025., proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 49. st. 2. i čl. 199. st. 1. kažnjiv po čl. 49. st. 4. i čl. 199. st. 6. ZSPC; 3 negativna prekršajna boda na temelju odredbe čl. 53. st. 11. budući je obveznim prekršajnim nalogom Postaje prometne policije Rijeka, Klasa: 211-07/25-4/97876, Urbroj: 511-09-34-24-1 od 22. rujna 2025., pravomoćnim 8. listopada 2025., proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 53. st. 1. kažnjiv po čl. 53. st. 4. ZSPSC.

8. Prvenstveno je sud odlučivao prigovoru koji se odnosi da u osporavanom rješenju nije obrazloženo temeljem čega je tužitelj okarakteriziran kao „mladi vozač“ budući da o istome ovisi primjena materijalnog prava. Navedeni prigovor sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, odredbom čl. 2. st. 1. t. 69. ZSPC propisano je da je „mladi vozač“ vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske. Iz podataka spisa (osobne iskaznice tužitelja) nedvojbeno proizlazi datum njegova rođenja (**.**.2002.), slijedom čega je tuženik pravilno utvrdio da je tužitelj u trenutku donošenja osporavanog rješenja (27. listopada 2025.) imao navršene 22 godine života. Također je razvidno da su prekršajni nalozi na kojima se osporavano rješenje temelji postali pravomoćni 24. lipnja 2025. i 8. listopada 2025., dakle u razdoblju kada je tužitelj bio osoba mlađa od 24 godine života. Stoga je pravilno svrstan u kategoriju „mladog vozača“ u smislu citirane zakonske odredbe. Tuženik je navedenu odlučnu činjenicu utvrdio uvidom u evidenciju, a datum i godina rođenja, kao i zakonska odredba koja se primjenjuje, jasno su naznačeni u samome rješenju. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje sadrži dostatnu činjeničnu i pravnu osnovu za takvu kvalifikaciju pa su neosnovani navodi tužitelja da je tuženik proizvoljno i bez obrazloženja utvrdio njegov status mladog vozača.

9. Odredbom čl. 286. st. 3. ZSPC-a propisano je da će se mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 9 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Prema st. 10. navedenoga članka, navedena osoba može ponovo polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

10. Upisivanje negativnih prekršajnih bodova pravna je posljedica pravomoćne osude (čl. 79.-81. Prekršajnog zakona, Narodne novine br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., kao i odredba čl. 286. st. 1. ZSPC - a) te se njihovo upisivanje u službenu evidenciju tuženika provodi ex lege sukladno mjerodavnim odredbama ZSPC prema kojima se za točno određene prekršaje upisuje točno određeni broj negativnih prekršajnih bodova.

11. Sud ukazuje kako ni javnopravna tijela u upravnom postupku, niti upravni sud u upravnom sporu, nisu ovlašten preispitivati valjanost radnji i odluka u prekršajnom postupku. Ovo stajalište potvrđeno je i drugostupanjskom upravnosudskom praksom (npr. presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-4722/19-2 od 27. studenog 2019., Usž-5242/19-2 od 5. veljače 2020.). Dakle, u upravnom postupku i upravnome sporu odlučno je postoje li pravomoćne prekršajne odluke, a ne jesu li te odluke pravilne, n i jesu li donesene u pravilnom postupku, niti do kakvih životnih posljedica te odluke dovode stranku. Evidentiranje bodova u predmetnom je slučaju provedeno po sâmome zakonu, na temelju pravomoćne odluke kojom su utvrđeni prekršaji što podliježu upisivanju negativnih prekršajnih bodova.

12. Za odluku da se tužitelju oduzme i ukine vozačka dozvola bilo je dovoljno utvrditi ispunjenje pretpostavki iz citirane odredbe čl. 286. st. 3. ZSPC, tj. da se radi o mladom vozaču te broj negativnih prekršajnih bodova prikupljenih na temelju pravomoćnih prekršajnih odluka i razdoblje u kojem su bodovi prikupljeni.

13. Konkretno, ZSPC za počinjenje navedenih prekršaja predviđa upis 10 negativnih prekršajnih bodova u evidenciju (čl. 199. st. 14., čl. 49. st. 9. i čl. 53. st. 11. ZSPSC). Iz citiranih prekršajnih odluka sud utvrđuje da su iste postale pravomoćne unutar propisanoga dvogodišnjeg razdoblja (štoviše, u razdoblju znatno kraćem od propisanog).

14. Neosnovan je prigovor tužitelja da je osporeno rješenje nerazumljivo zbog nedostatnog obrazloženja obračuna negativnih prekršajnih bodova. Iz spisa predmeta jasno proizlazi na koje se pravomoćne prekršajne odluke tuženik pozvao te koje pravne posljedice one proizvode u pogledu upisa negativnih prekršajnih bodova. Pozivanje na odredbe koje se odnose na novčanu kaznu, umjesto na odredbe o negativnim bodovima, ne utječe na zakonitost rješenja niti ga čini nerazumljivim jer iz spisa nedvojbeno proizlaze odlučne činjenice (10 negativnih prekršajnih bodova). Broj negativnih prekršajnih bodova proizlazi iz zakona i pravomoćnih odluka te same evidencije o istome. Sud je te podatke mogao ispitati na temelju upravnog spisa, zbog čega osporeno rješenje nije nerazumljivo.

15. Sud ocjenjuje neosnovanim tužbeni prigovor da osporavano rješenje ne sadržava dostatno obrazloženje glede oznake evidencije iz koje su ti podaci pribavljeni. Naime, iz odredbi čl. 296. ZSPC i čl. 2., 4. i 9. Pravilnika o načinu evidentiranja i praćenja prekršaja u cestovnom prometu (Narodne novine br. 156/08.) proizlazi da se evidencija o negativnim prekršajnim bodovima vodi u jedinstvenom informacijskom sustavu ministarstva nadležnog za unutarnje poslove te da upravo ta evidencija predstavlja službeni i mjerodavni izvor podataka za utvrđivanje postojanja i broja evidentiranih negativnih prekršajnih bodova. Stoga činjenica da tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja nije izrijekom naveo o kojoj točno evidenciji se radi niti detaljno citirao sve relevantne odredbe koje uređuju njezino vođenje, već je navodio samo „evidencija“, sama za sebe ne dovodi do nezakonitosti rješenja niti predstavlja povredu načela materijalne istine iz čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP). Naime, iz sadržaja rješenja i primijenjenog pravnog okvira nedvojbeno proizlazi da su odlučne činjenice utvrđene uvidom u službenu evidenciju koju, temeljem rečenih zakonskih i podzakonskih odredbi, vodi Ministarstvo unutarnjih poslova, a čiji se podaci smatraju vjerodostojnom osnovom za donošenje upravnih odluka iz područja sigurnosti prometa na cestama. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-2131/2025-2 od 12. lipnja 2025.

16. Nadalje, ovaj sud smatra da okolnost što u izreci nije posebno naznačeno ponovno polaganje vozačkog ispita ne čini izreku nezakonitom budući da navedeno proizlazi neposredno iz zakona (čl. 286. st. 10. ZSPC-a) i nastupa tek kao buduća pravna posljedica eventualnog podnošenja zahtjeva za izdavanje nove vozačke dozvole. Pri čemu valja istaknuti da iz zakona proizlazi da se radi o mogućnosti (ne obvezi) ponovnog pristupa ispitu nakon proteka zakonom propisanog roka, koji teče od izvršnosti rješenja. Sud utvrđuje da je u obrazloženju osporavanog rješenja jasno naznačen sadržaj odredbe čl. 286. st. 10. ZSPC.

17. Sud ne nalazi osnovanim ni prigovor koji se odnosi na vremenski razmak između pravomoćnosti posljednje prekršajne odluke i osporavanog rješenja. ZSPC naime ne propisuje rok u kojem je javnopravno tijelo dužno donijeti rješenje po službenoj dužnosti nakon ispunjenja zakonskih pretpostavki, niti je tužitelj dokazao da bi zbog vremenskog razmaka do dostave bio stavljen u ikakav nepovoljniji pravni položaj protivno zakonu. Tome valja dodati da tuženik rješenje donosi po upisu negativnih bodova u evidenciju temeljem pravomoćnih prekršajnih odluka, pri čemu iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tuženik o upisu negativnih bodova bio obaviješten dopisom koji datira od 27. listopada 2025. S obzirom na navedeno, donošenje osporavanog rješenja istoga dana po zaprimanju obavijesti o upisu bodova se ne može smatrati dugotrajnim niti nepravodobnim postupanjem javnopravnog tijela .

18. Sud ocjenjuje neosnovanim i tužbene navode o povredi načela zakonitosti iz čl. 5. ZUP-a te načela pomoći neukoj stranci iz čl. 7. istoga Zakona. Naime, osporavano rješenje doneseno je na temelju mjerodavnih odredbi ZSPC i pravomoćnih odluka o prekršajima koje su predstavljale valjanu pravnu i činjeničnu osnovu za odlučivanje, pri čemu okolnost što tuženik nije opširnije obrazložio način evidentiranja negativnih prekršajnih bodova ne znači da pravo nije primijenjeno na konkretno utvrđeno činjenično stanje. Također, iz sadržaja izreke i obrazloženja rješenja proizlaze odlučne činjenice, pravna osnova odluke i pravne posljedice koje za tužitelja nastupaju, slijedom čega sud ne nalazi da bi tužitelju bilo onemogućeno razumijevanje sadržaja rješenja niti učinkovita zaštita njegovih prava i pravnih interesa u postupku.

19. Odlučna činjenica u ovoj upravnoj stvari jest da je tužitelj u relevantnom razdoblju u evidenciji imao upisano ukupno 10 negativnih prekršajnih bodova, što premašuje zakonski prag od 9 bodova propisan odredbom čl. 286. st. 3. ZSPC kao uvjet za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole. Ta je činjenica proizlazi iz pravomoćnih prekršajnih odluka. Stoga je tuženik pravilno zaključio da su ispunjeni uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole kao izravna zakonska posljedica utvrđenog činjeničnog stanja.

20. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u izreci presude.

21. Nadalje, tužitelj je predložio određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora uz obrazloženje da mu je vozačka dozvola nužna radi obavljanja zanimanja i ostvarivanja zarade, a što bi bilo onemogućeno izvršenjem osporavanog rješenja, odnosno da bi mu se izvršenjem odluke nanijela teško popravljiva šteta, a odgoda ne bi bila protivna javnom interesu.

22. Prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe nije osnovan.

23. Čl. 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak (st. 1.) te da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedi-načne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (st. 2.).

24. Sud utvrđuje kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja kojim bi se odredio odgodni učinak tužbe iz gore citiran ih odredbi ZUS-a iz razloga što je isti, prema mišljenju ovog suda, protivan javnom interesu. Naime, privatni interes tužitelja za odgodu izvršenja rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, koji se interes očituje u obavljanju zanimanja i prihodima, nikako ne preteže nad javnim interesom sigurnosti cestovnog prometa, koja se postiže i smanjivanjem rizika da u cestovnom prometu sudjeluju osobe koje krše prometne propise, a kako je to upravo utvrđeno za tužitelja višestrukim pravomoćnim odlukama u prekršajnim postupcima.

25. Činjenica da su protiv prekršajnih odluka podneseni zahtjevi za obnovu prekršajnog postupka ne predstavlja osnovu za određivanje odgodnog učinka tužbe budući da su prekršajne odluke na kojima se osporavano rješenje temelji u trenutku donošenja rješenja bile pravomoćne i proizvodile pravne učinke. Eventualni budući uspjeh u postupcima obnove predstavlja neizvjesnu okolnost te ne opravdava odgodu izvršenja pobijanog rješenja.

26. Slijedom, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 42. ZUS za određivanje odgodnog učinka tužbe, pozivom na citiranu odredbu riješeno je kao u t. I. izreke ovog rješenja.

27. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke rješenja.

U Rijeci 26. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).